Zagrebačka katedrala
Zagreb

NAMJENA: vjerski objekt
ARHITEKTI: Friedrich von Schmidt / Hermann Bollé
ZAVRŠETAK IZGRADNJE: temeljita obnova dovršena 1906.
VISINA: 108 m

http://i39.tinypic.com/2hnxhz8.jpg

http://i42.tinypic.com/a9qt61.jpg

http://i39.tinypic.com/27ywew1.jpg

http://i44.tinypic.com/2v3in2h.jpg

http://i43.tinypic.com/2gtzsex.jpg

Cener :)

Ali i se krov nesviđa, i zasto nije crijep na njemu :?

Ali i se krov nesviđa, i zasto nije crijep na njemu :?

Bolje izgleda bez crijepova,barem meni.

9,5!

Cener :)

Ali i se krov nesviđa, i zasto nije crijep na njemu :?

Crijep je davno bio i to nekakav uberkvalitetan, ali su ga odlučili maknuti.

edit; zaboravio sam staviti poll, modovi će riješiti problem :/

Dajem 9 je mi ova katedrala ipak zaostaje za Zagorskom katedralom u Pregradi...

Dajem 9 je mi ova katedrala ipak zaostaje za Zagorskom katedralom u Pregradi...

Ali ono u Pregradi nije katedrala...

Najljepša sakralna građevina u Hrvatskoj. Krov narušava dojam, zato 9.5...

Predivna građevina, i izvana i iznutra. Samo se nadam da ću ju dočekati bez skela. Malo me kopka problematika Schmidt-Bolléove obnove, ali gotovo sve građevine iz tog doba su doživjele sudbinu preoblikovanja po subjektivnom ukusu. Žao mi je što, ako već nema više Bakačeve kule, bar malo bolje nisu uredili trg ispred nje.

Ako ocjenjujemo ideju i izvorni izgled, onda čista desetka! Ako ocjenjujemo trenutno sramotno stanje, onda čista nula, al s obzirom da je netko imao žutu minutu kod izbora ponuđenih ocijena, onda "3 i manje"! Bolle nije ni sanjao da će nakon potresa, 100 godina kasnije Zagreb zadesiti HDZ, SDP i Bandić. Katedrala zaslužuje temeljitu i brzu obnovu, te izvorni krov, sa mozaik crijepom, ovo je sramota!

Ima netko link na fotku katedrale sa starim krovom?

Ali i se krov nesviđa, i zasto nije crijep na njemu :?

Zbog jebenih komunjara na vlasti koje toliko mrze glavni grad da njegov jedini vrijedni spomenik kulture namjerno ostavljaju da propada.

http://i44.tinypic.com/2v3in2h.jpg



Pogledajte samo na što ovo liči, dođe mi da plačem. Fale još samo grafiti. Svaki, ali baš svaki glavni grad na svijetu, čak i onaj kudikamo siromašniji, bi ovakvu građevinu uredio na ponos čitave države, jedino ju Zagreb mrzi, pa nek ju onda sruše, šta glumataju s tim jebenim skelama?! A sramotni trg ispred ove sramote da i ne spominjem.

Pogledajte samo na što ovo liči, dođe mi da plačem. Fale još samo grafiti. Svaki, ali baš svaki glavni grad na svijetu, čak i onaj kudikamo siromašniji, bi ovakvu građevinu uredio na ponos čitave države, jedino ju Zagreb mrzi, pa nek ju onda sruše, šta glumataju s tim jebenim skelama?! A sramotni trg ispred ove sramote da i ne spominjem.

Sramotni trg i Bakačeva [pa i Dolac], koji bi trebali činiti turističku žilu kucavicu, a za koje je i donesen još jedan u nizu neostvarenih natječaja, čine veliku sramotu ovom gradu. Samo se pitam, kakva je to ekipa gore u poglavarstvu, kojoj nije stalo do grada u kojem žive :dunno:

sarkastični - malo pretjeruješ :)

ni noter dame, ni ona u kelnu nemaju crijep...

sarkastični - malo pretjeruješ :)

ni noter dame, ni ona u kelnu nemaju crijep...

A jesu li one zamišljene s crijepom? Zagrebačka je imala crijep, pa su ga makli. To je ko da prozore zamjene s PVC prozorima, i to onim bijelima.

I ti si iz Splita pa nisi toliko emocionalno vezan za Zagreb, zato te boli opanak za ovakvo sramotno stanje, pa misliš da pretjerujem.

Zaboravih spomenuti još jednu sramotu, noćno osvjetljenje!

Bio sam vam već postao sliku starog krova katedrale, ali evo vam opet da vidite:

http://img85.imageshack.us/img85/4342/dsc03826gu.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/85/dsc03826gu.jpg/)

Neusporedivo bolje od sadašnjeg izgleda...

http://img43.imageshack.us/img43/5420/dsc03830hi.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/43/dsc03830hi.jpg/)

Evo vam jedna poštena slika zagrebačke katedrale:

http://img824.imageshack.us/img824/4791/373012975238c95005e5o.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/824/373012975238c95005e5o.jpg/)
http://www.flickr.com/

Bio sam vam već postao sliku starog krova katedrale, ali evo vam opet da vidite:

http://img85.imageshack.us/img85/4342/dsc03826gu.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/85/dsc03826gu.jpg/)

E bravo, i mislio sam da si ti stavio ali nisam mogao naći! :cheers:

Jao jao jao... Koja sramota... :ohno:

Zbilja šteta zbog krova...
No meni osobno i ovaj sadašnji nezigleda loše... Daleko od toga da je stari bio bolji...

Ako zanemarimo činjenicu da je zgrada izgrađena u stilu koji je u Europi bio dominantan kojih 500 godina ranije, možemo utvrditi da je zgrada doista „lijepa“. Ali s obzirom da je to jedina zagrebačka katedrala i ipak da ima izuzetno kulturno-povijesno značenje za naš narod, dao bih joj osmicu. No ako opet uzmemo u obzir bijedno stanje u kojem se zgrada nalazi, moramo ocjenu spustiti na pristojnih 6.

Ako zanemarimo činjenicu da je zgrada izgrađena u stilu koji je u Europi bio dominantan kojih 500 godina ranije, možemo utvrditi da je zgrada doista „lijepa“. Ali s obzirom da je to jedina zagrebačka katedrala i ipak da ima izuzetno kulturno-povijesno značenje za naš narod, dao bih joj osmicu. No ako opet uzmemo u obzir bijedno stanje u kojem se zgrada nalazi, moramo ocjenu spustiti na pristojnih 6.

U biti je taj stil koji danas vidimo na katedrali bio dominantan u to vrijeme u kojem je katedrala obnovljena od strane Schmidta i Bolléa jer se radi o neostilu. Neogotika je bila glavni hit za sakralne građevine po cijeloj Europi, tako da je i naša katedrala slijedila trend. Pobude za takve rigorozne obnove nisu na mjestu ako ih gledamo s modernog konzervatorsko-restauratorskog stajališta, ali tada su stavovi većinom bili drugačiji. Postojala je snažna tradicija stilske restauracije koja se ukorijenila i kod nas. Stoga katedralu treba ocijeniti gledajući s te s perspektive. A u tom slučaju stvarno je lijepa. Možda ne djeluje grandiozno kao neke ostale europske katedrale iz istoga vremena, ali možda se ne bi trebali niti uspoređivati s drugima koji su imali, između ostaloga, i jače financijske poticaje.

A u kakvom je stanju katedrala danas, druga je priča. Skele su uvijek prisutne, ali trebalo bi malo srediti fasadu, urediti trg ispred i slično.

To što je neostil bio hit u Europi, ne mijenja na činjenici da je to arhitektonska bižuterija.

To što je neostil bio hit u Europi, ne mijenja na činjenici da je to arhitektonska bižuterija.

Imaš naravno pravo na takvo mišljenje, ali rekla bih da se većina i laika i stručnjaka s tvojim ne bi baš složila. U protivnom bi najbolje bilo srušiti katedralu, izgraditi neboder na njezinom mjestu i metnuti križ na vrh da se zna da je crkva.

Jednoga će se dana i suvremena arhitektura možda gledati na jako kritičan način. Povijest se ponavlja. Neogotičari su mrzili barok, secesija se smatrala superirornijom od neostilova, za art deco je secesija bila kič, komunistička arhitektura još ni danas nije baš dobro prihvaćena itd...

Ali u biti je baš taj stilski pluralizam najzanimljiviji jer priča povijest nekoga grada, samo je upitno na koji je način interpolacija izvedena.

Nemojmo ići u krajnosti, ne treba ništa srušiti, ali ne treba ni nekritički vrednovati nešto. Katedrala nije ništa ekstra. Ona nije ni jedna od pet najboljih katedrala u HR.
Značajna je jer je velika i prvostolna crkva. Ali to s arhitekturom nema veze.

Nemojmo ići u krajnosti, ne treba ništa srušiti, ali ne treba ni nekritički vrednovati nešto. Katedrala nije ništa ekstra. Ona nije ni jedna od pet najboljih katedrala u HR.
Značajna je jer je velika i prvostolna crkva. Ali to s arhitekturom nema veze.

Čitao sam i na SSC-u i na hrpi sajtova komentare turista da im je ZG katedrala jedna od najljepših koje su vidjeli u Europi. Meni se također izuzetno sviđa valjda zbog te nekakve jednostavnosti, ali opet - sto ljudi, sto ćudi.

Ne bih se složila da nema veze s arhitekturom. Rekla bih da je što se tiče neostilova reprezentativan primjerak, zajedno s recimo đakovačkom katedralom od istih arhitekata. Naravno tu su i druge katedrale koje su ogledni primjerak starije arhitekture, poput šibenske i korčulanske, pa ih neću trpati u isti koš.

Stilski reprezentativna jest, ali nije ništa posebno. Takvih katedrala ima koliko hoćeš. Ne treba tako nekritički vrednovati nešto samo zato što je veliko ili nama važno i razbacivati se tako visokim ocjenama. Ta katedrala je na razini ostalih zagrebačkih zgrada tog doba, poput Mimare, HNK i slično. Vizualno lijepo i dopadljivo, ali arhitektonski nije bogzna što posebno.
A to što se turistima nešto sviđa ne znači ništa. Kao da turisti nešto znaju...

Nemojmo ići u krajnosti, ne treba ništa srušiti, ali ne treba ni nekritički vrednovati nešto. Katedrala nije ništa ekstra. Ona nije ni jedna od pet najboljih katedrala u HR.
Značajna je jer je velika i prvostolna crkva. Ali to s arhitekturom nema veze.

Katedrala s arhitekturom ima itekakve veze,s tim više štio je jedan (stražnji) dio katedrale orginalan,dakle ovo iza jest čista gotika dok je neogotika od cca polovice katedrale,neogotika jest relevantan stil u cijeloj Europi u to doba,recimo mađarski parlament je sagrađen u tom stilu,kuća parlamenta u Londonu kao i Tower Bridge,su također neogotika a sve su to ne pretjerujem svjetske znamenitosti i pri tome ne griješim kada kažem da ZG katedrala nije ništa lošija od kuće parlamenta

Možeš ti i danas graditi rimske slavoluke i grčke hramove po cijelom svijetu i to može biti dojmljivo i monumentalno, ali to je i dalje fake. Neostilovi su dokaz intelektualne slabosti, jer nema progresa, već se vraćamo u rikverc. Zar je to tako teško shvatiti?

U vrijeme neostilova Europa nije nazadovala već je stagnirala,s jedne strane se divila sama sebi jel ponavljanje stilova,dok se istovremeno divila i drugima zato dolazi do pojave recimo neomaurizma,to je neka posljedica mišljenja (dojma) da se otkrilo sve i ajmo sada uživati u tome

Stilski reprezentativna jest, ali nije ništa posebno. Takvih katedrala ima koliko hoćeš. Ne treba tako nekritički vrednovati nešto samo zato što je veliko ili nama važno i razbacivati se tako visokim ocjenama. Ta katedrala je na razini ostalih zagrebačkih zgrada tog doba, poput Mimare, HNK i slično. Vizualno lijepo i dopadljivo, ali arhitektonski nije bogzna što posebno.
A to što se turistima nešto sviđa ne znači ništa. Kao da turisti nešto znaju...

odlično sročeno :master: slažem se u potpunosti!

Ako se slažeš s njim u potpunosti da takvih katedrala ima koliko hoćeš onda vas ja molim da mi napišete popis od barem 20 takvih dvotoranjskih katedrala s njemačkom gotičkom kapom iz čitavog svijeta?

Ako se slažeš s njim u potpunosti da takvih katedrala ima koliko hoćeš onda vas ja molim da mi napišete popis od barem 20 takvih dvotoranjskih katedrala s njemačkom gotičkom kapom iz čitavog svijeta?

Dobar izazov. :okay:

Osim one u Kolnu i one u Beču (koja ima jedan toranj, al je slična), ne znam baš puno takvih katedrala. :cheers:

tražite sami :troll: meni se neda. jasno je šta je emperor tija reć - katedrala je super mega impresivna, ali je jednostavno očit primjer tadašnjih mondenih stilova, koji jednostavno nisu ni revolucionarni ni nikad prije viđeni, već predstavljaju samo ''igru na sigurno''. i to je to. ništa više, ništa manje.

ja san katedrali da visokih 9,5, jer je stvarno za naše okvire jedinstvena građevina. gledam čisto estetsku stranu. zašto katedrala nikada neće bit na listi UNESCO-a, ka ni nijedna zgrada u ZG-u je drugi par postoli i mislin da nije potrebno da se ovdi o tome raspravlja.

Dobar izazov. :okay:

Osim one u Kolnu i one u Beču (koja ima jedan toranj, al je slična), ne znam baš puno takvih katedrala. :cheers:

^^ Ja ih već godinama proučavam i znam koliko su rijetke, a samim tim i arhitektonski dragocjene. Na tu temu sam već bio raspravljao s Grofom i on je ostao bez odgovora na ovo pitanje.

p.s. namjeravam uskoro otovoriti dretvu za crkve i katedrale.

p.s.2 - katedrala u Beču je nedovršen ajer se trebao graditi još jedan toranj. Imam čak negdje i nacrt, ali ga nažalost ne mogu pronaći.

^^ Ja ih već godinama proučavam i znam koliko su rijetke, a samim tim i arhitektonski dragocjene. Na tu temu sam već bio raspravljao s Grofom i on je ostao bez odgovora na ovo pitanje.

p.s. namjeravam uskoro otovoriti dretvu za crkve i katedrale.

pa i kompleks prokurativa je isto monumentalan i u svijetu vjerojatno ne postoji ništa slično (osim uzora u veneciji ja nisam našao ništa takvo). ima takvih kompleksa u HR koliko hoćeš koji su jedinstveni jer su građeni za točno određenu lokaciju.

Nije sporno da su prokurative monumentalne, ali njihova forma proizlazi iz puno starijih samostana i vjerovatno se još negdje može pronaći neki sličan suvremeniji primjer. Ove katedrale ipak predstavljaju vrhunac graditeljstva prije pojave modernih građevinskih strojeva. Zamisli samo u ono vrijeme na katedrali u Kolnu podići na 45 metara visine 4 tone teške kamene gromade koje su bile završni dijelovi vrha svoda središnje lađe! I sve to bez ikakve pomoći strojeva!

p.s. namjeravam uskoro otovoriti dretvu za crkve i katedrale.



:cheers:

tražite sami :troll: meni se neda. jasno je šta je emperor tija reć - katedrala je super mega impresivna, ali je jednostavno očit primjer tadašnjih mondenih stilova, koji jednostavno nisu ni revolucionarni ni nikad prije viđeni, već predstavljaju samo ''igru na sigurno''. i to je to. ništa više, ništa manje.

baš tako. problem je u tome što u cijeloj Europi tada nema novih i progresivnih intelektualnih ideja koje bi se probile na scenu, sve je već viđeno. sve stare ideje su se otrcane, a nove se nisu još etabilirale. to je vrijeme kad se u Beču gradi onaj parlament u stilu grčkih hramova. to ne da je nazadnost, to je retardiranost. skoro cijeli Beč iz druge polovice 19 stoljeća je takav. ljudi koji su gradili takve zgrade nisu željeli nikave društvene promjene. katedrala u Zagrebu je izraz duha upravo tog starog svijeta koji je želio zaustaviti vrijeme nakon 1848.

ja 100 puta viš cijenim crkvu svetog Blaža u Zagrebu nego ovaj monumentalni kič. ma više cijenim i "novozagrebačku katedralu" nego ovo. :devil:

BTW siguran sam da nekritički ljubitelji katedrale znaju da u njoj visi luster iz kockarnice u Las Vegasu. :laugh:

baš tako. problem je u tome što u cijeloj Europi tada nema novih i progresivnih intelektualnih ideja koje bi se probile na scenu, sve je već viđeno. sve stare ideje su se otrcane, a nove se nisu još etabilirale. to je vrijeme kad se u Beču gradi onaj parlament u stilu grčkih hramova. to ne da je nazadnost, to je retardiranost. skoro cijeli Beč iz druge polovice 19 stoljeća je takav. ljudi koji su gradili takve zgrade nisu željeli nikave društvene promjene. katedrala u Zagrebu je izraz duha upravo tog starog svijeta koji je želio zaustaviti vrijeme nakon 1848.

ja 100 puta viš cijenim crkvu svetog Blaža u Zagrebu nego ovaj monumentalni kič. ma više cijenim i "novozagrebačku katedralu" nego ovo. :devil:

BTW siguran sam da nekritički ljubitelji katedrale znaju da u njoj visi luster iz kockarnice u Las Vegasu. :laugh:

A baš si našao što cijeniti, crkva svetog Blaža nije ništa bolja od katedrale,koncepcijski je vjerojatno starija od nje:lol::lol:
Ona je po meni samo dobro upakirano smeće

Uz svo dužno poštovanje, ne znam što bih dao... Cijela mi nekako djeluje hladno i prazno... :(

Možeš ti i danas graditi rimske slavoluke i grčke hramove po cijelom svijetu i to može biti dojmljivo i monumentalno, ali to je i dalje fake. Neostilovi su dokaz intelektualne slabosti, jer nema progresa, već se vraćamo u rikverc. Zar je to tako teško shvatiti?

Usporedba ti je deplasirana. Danas nitko ne gradi slavoluke ili grčke hramove osim Disneylanda i Makedonije, neogotički stil je u vrijeme gradnje katedrale bio hit i trend u čitavoj Europi i kao takav je vrijedan i relevantan.

to što su to svi radili nije nikakvo opravdanje. danas pola Hrvatske sluša Rozgu i Severinu, pa ih to ne čini velikim umjetnicama. postoji i ludilo mase. ;)

to što su to svi radili nije nikakvo opravdanje. danas pola Hrvatske sluša Rozgu i Severinu, pa ih to ne čini velikim umjetnicama. postoji i ludilo mase. ;)

A ti si neki autoritet u umjetnosti da o tome možeš suditi? Uostalom, ni tadašnje vrijeme ne možeš uspoređivati s današnjim zbog milijun razloga.

nisam nikakav autoritet, kao ni ostali na ovom forumu. zato neka mi netko objasni što je to tako spektakularno ili inovativno kod ove katedrale? ja katedralu ne omalovažavam, ali je ni ne kujem u zvijezde.

Ne znam za inovativnost, nit me briga za to jer je meni kao laiku nevažna(a 99,99% promatrača su također laici), meni je vizualno jednostavno lijepa i impresivna, tj. kao onakva kakva bi trebala biti ispod patine i skela. Doduše, okolne građevine su poprilično jadne i siromašne pa se katedrala možda zato toliko ističe, ali ipak, vidio sam mnoge po Europi i meni je zagrebačka daleko najljepša.

pa i ja sam rekao da je lijepa i monumentalna, ali postoje i drugi aspekti koji se uzimaju u obzir.

i meni se bas ne dopada taj od kisele kise izgrizen krov.
zagrebacka katedrala je monumentalna ali joj ipak dosta detalji fale sto druge katedrale po europi imaju.

http://www.hotelcapri.at/image/medium/de/stephansdom-wien.jpg
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cc/Wien_Stephansdom_Dach_seitenansicht_01_2006.jpg/800px-Wien_Stephansdom_Dach_seitenansicht_01_2006.jpg
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/20/IMG_0180_-_Wien_-_Stephansdom_3.jpg

krov poput ovoga od stefanuskatedrale iz beca je sjajan. ovako nesto bi se i na nasoj katedrali fino poklopilo.

ovo bi bilo donekle zanimljivo ali mislim da bi takvo rjesenje katedralu odcepilo od okruzenja...
tesko... sta mislite vi?
http://img849.imageshack.us/img849/2640/kaptol1.jpg

Meni ova Bečka nikakva nije... Čak mi je Zagrebačka ljepša. Čim čovjek čuje riječ Beč, barem kod nas, odmah bi to trebalo biti nešt spektakularno, a zapravo ništ posebno. :cheers:

Meni ova Bečka nikakva nije... Čak mi je Zagrebačka ljepša. Čim čovjek čuje riječ Beč, barem kod nas, odmah bi to trebalo biti nešt spektakularno, a zapravo ništ posebno. :cheers:

Katedrala u Beču niti meni nije ništa posebno,ali dvorac i ogromni park po bregima oko dvorca su izvanredni.

Meni ova Bečka nikakva nije... Čak mi je Zagrebačka ljepša. Čim čovjek čuje riječ Beč, barem kod nas, odmah bi to trebalo biti nešt spektakularno, a zapravo ništ posebno. :cheers:

radi se o krovu, i nekim detajlima oko krova :).

ovo je krov sa votivkirche, takodjer bec.

http://resizr.lord-lance.com/resized/625_dach_1.jpg

http://static.zoonar.de/img/www_repository2/2a/f7/4e/10_91360783bd27ec6e9c01f234fbc2c2f0.jpg

neki tradicjonalni hrvatski pleten bi mi bio atraktivan

nisam nikakav autoritet, kao ni ostali na ovom forumu. zato neka mi netko objasni što je to tako spektakularno ili inovativno kod ove katedrale? ja katedralu ne omalovažavam, ali je ni ne kujem u zvijezde.

^^ Evo ti Damjanovićev tekst pa ga pročitaj da više ne pišeš takve gluposti:

Neogotički tornjevi zagrebačke katedrale nesumnjivo su rezultat najkontroverznije restauracije u povijesti hrvatske zaštite spomenika i hrvatske arhitekture 19. stoljeća uopće. Strossmayerovi i Kršnjavijevi panegirici ljepotama tornjeva utihnuli su već na samom početku 20. stoljeća,i a nakon kontroverzi izazvanih rušenjem Bakačeve kule te utemeljenjem Zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetničkih i historičkih spomenika na čelu s Gjurom Szabom dolaze na izrazito loš glas. Počinje se žaliti za slikovitošću ranije građevine, naglašava se šablonski karakter Schmidt – Bolléove restauracije, a katedrala postaje mjesto najvećeg zločina nad hrvatskom baštinom u 19. stoljeću.
Riječi Gjure Szaba stoga se i donose na početku ovog teksta, ne zbog slaganja s tvrdnjom, već stoga što se u članku želi pokazati kako su neogotički tornjevi zagrebačke katedrale izuzetno kvalitetno rješenje unutar povijesti srednjoeuropske neogotičke arhitekture. Kroz raniju literaturu već je provedena revalorizacija historicističke restauracije katedrale,ii sada je potrebno protumačiti, s usredotočenjem na novopodignute tornjeve, kako Schmidt u Zagrebu, nasuprot citiranim Szabovim tvrdnjama, ne projektira nekakav stereotipan objekt, već vlastito izuzetno originalno djelo. Cilj je ponajprije postaviti podizanje novih tornjeva u kontekst povijesti sakralne arhitekture na srednjoeuropskom prostoru u 19. stoljeću, dio kojega je bila i Hrvatska, te uputiti na korijene odakle Schmidt (i zbog čega) vuče svoju inspiraciju za njihovo oblikovno rješenje.
Nužno se postavlja pitanje ima li smisla izdvojeno promatrati tornjeve u odnosu na cijelu strukturu zagrebačke katedrale. Postupak opravdava činjenica kako su se upravo u rješenju tornjeva i cijele glavne fasade i Schmidt i Bollé najviše udaljili od postojeće strukture, kako je upravo taj dio crkve najvećim dijelom neogotički, mnogo više negoli ostali dijelovi građevine i izvana i iznutra.iii S druge stane, upravo se na rješenja glavne fasade pri izgradnji ili obnovi srednjovjekovnih katedrala obraćala najveća pozornost u 19 stoljeću, upravo se na njima najviše mogu uočiti tadašnji pristupi i gotici kao stilu i obnovi spomenika.


Dovršavanje gotičkih tornjeva na području Srednje Europe u 19. stoljeću

”Haben nicht alle deutschen größeren Dome ein Recht auf ihre Vollendung?”iv

Prije negoli prijeđemo na tornjeve zagrebačke katedrale svakako je potrebno upoznati se s kontekstom iz kojeg oni i fizički i ideološki izrastaju, s klimom koja je tada vladala na polju restauracije ”nedovršenih” srednjovjekovnih crkvi na području Srednje Europe, točnije rečeno na njemačkom kulturnom području. Zašto se ograničiti samo na ove prostore? Ponajprije stoga što nadogradnja tornjeva zagrebačke katedrale u cijelosti ideološki, a dijelom i oblikovnim jezikom, proizlazi iz tog konteksta. Francuski primjeri tek su dotaknuti, budući da oni nastaju u prostoru s ponešto drukčijim nazorima i prema restauraciji i prema (neo)gotici.
Ambicije graditelja u Srednjem vijeku redovito su nadmašivale njihove mogućnosti. Bogatstvo francuskih, belgijskih, engleskih i njemačkih gradića trajalo je obično kraće od vremena potrebnog da bi se završili projekti njihovih katedrala. Najambicioznije zamišljeni dijelovi katedrala nesumnjivo su bili tornjevi, tako da ih je rijetko koji srednjovjekovni grad uspio realizirati. Problemi njihove nedovršenosti, točnije rečeno nastojanja da se završe, nisu započeli u 19. stoljeću, niti su završili sa srednjim vijekom. Cijelo vrijeme, od 16. do početka 19. stoljeća završavaju se tornjevi srednjovjekovnih crkava, obično s renesansnim ili baroknim dodacima, odnosno dodacima u stilu vremena u kojem se završetak radi, no nerijetko se primjenjuje i ”gotički” ili ”romanički” (najčešće nedovoljno shvaćen) formalni repertoar, čime se htjelo postići logično i estetsko završavanje postojećih struktura. Katedrala u Orleansu, londonska Westminsterska opatija, katedrale u Mainzu i Bambergu, planovi za završavanje fasade katedrale u Milanu, samo su neki, poznatiji primjeri primjene ”izvornog” stila u 16. i 17. stoljeću pri dovršavanju srednjovjekovnih crkvi.v
I buđenje interesa za srednjovjekovnu arhitekturu na njemačkom kulturnom području započelo je, uvjetno govoreći, upravo s jednim tornjem - Goetheovim zadivljenim opisom tornja štrasburške katedrale iz 1772., najvišom realiziranom vertikalom gotike. Goetheov tekst predstavlja uvod u ulogu koju će odigrati gotika u povijesti njemačke arhitekture 19. stoljeća – ulogu nacionalnog stila.vi Sljedeći i najvažniji korak u stjecanju te uloge i širenju neogotike predstavljalo je, naravno, kao i uvijek kada se govori o srednjoeuropskoj sakralnoj arhitekturi historicizma, završavanje katedrale u Kölnu. Torzo kölnske katedrale postao je mjesto hodočašća za sve njemačke, pa i europske poklonike gotike, srednjeg vijeka i njegove obnove u 19. stoljeću. Cijeli poduhvat vezan je za buđenje jedinstvenog njemačkog nacionalnog identiteta tijekom Napoleonskih ratova,vii koji svoja uporišta počinje tražiti u spomenicima prošlih epoha, a osobito u nedovršenoj kölnskoj stolnoj crkvi. Nedovršenost ove katedrale postaje simbolom tadašnje razjedinjenosti njemačke nacije, a njezino se dovršavanje pretvara u glavni nacionalni kulturni zadatak, kojim se hoće, makar simbolički, ponovno ujediniti Nijemce. Budući da porazom Francuske i Bečkim mirom 1815. godine, Porajnje dolazi u pruske ruke, realizacija ovog nauma mogla je započeti.
Köln postaje ishodište s izuzetno mnogo aspekata. Vezano uz završavanje katedrale stvara se, kroz djela Boisseréea, Schinkela, Reichenspergera, te članke raznih autora u časopisu ”Kölner Domblatt” (od 1842.),viii teorijska podjela na kojoj se zasniva neogotika Srednje Europe u ostatku 19. stoljeća. Na njezinim skelama obrazuju se kasniji glavni predstavnici ovog stila na golemom prostoru od Brüssela do Odese,ix poput Friedricha Schmidta, Vincenza Statza (projektanta katedrale u Linzu, najveće neogotičke građevine u Monarhiji), kaselskog arhitekta Georga Gottloba Ungewittera, Juliusa Flüggea i Carla Nordmanna iz Essena,x Karla Arendta i Andreasa Webera koji su radili na Trierskom području, Augusta Rincklakea u Braunschweigu, Johanna Müllera u Lilleu,xi a ne zaboravimo ni našeg Hermana Bolléa. Istodobno se utemeljuju osnovni obrasci koji će se primjenjivati u budućim većim restauracijama i novogradnjama sakralnih objekata u Europi: modeli financiranja, društva za restauraciju, organizacija gradnje, vlastite majstorske radionice te časopisi. Najsnažniji je, međutim, utjecaj katedrale u Kölnu kao oblikovnog predloška za buduće sakralne građevine.xii Ti su utjecaji najveći upravo u pogledu budućih rješenja glavnih pročelja reprezentativnijih crkvi. Ne smije se zaboraviti kako je glavna fasada kölnske katedrale završena dobrim dijelom po srednjovjekovnim nacrtima, te je time znatno dobila na autentičnosti i legitimitetu. Stoga će se često buduće, kako novogradnje, tako i nadogradnje starijih gotičkih tornjeva, osobito u rješenjima zvonika, ugledati na Köln. Preuzima se ponajprije osnovno ustrojstvo zvonika, njegov ”kristalinski” razvoj,xiii odnosno piramidalno sužavanje s mnoštvom fijala koji ublažavaju razlike u širini pojedinih katova tornja, zatim motiv oktogonalnog kata u središnjem dijelu zvonika, između pravokutnog donjeg dijela i kape, koji se otvara nizom velikih bifora, a završava s visokim trokutastim, bogato ornamentiranim zabatima. I konačno, kapa tornja, kao najmoćniji motiv u kojoj se, prema nazorima arhitektonske teorije 19. stoljeća, stiče sva raskoš i simbolična snaga jedne građevine.xiv Činjenica da je srednjovjekovni nacrt kölnske katedrale predviđao podizanje takve kape, te da je susrećemo u srednjovjekovnoj arhitekturi u najraskošnijoj formi u Straßburgu i Freiburgu, dala je povoda njemačkim teoretičarima arhitekture da je počnu smatrati produktom upravo njemačkog duha, elementom posebne domaće varijante gotike, tim prije što je taj element bio prilično rijedak u drugim zemljama.xv
Na smije se ipak zaboraviti kako, kada govorimo o počecima završavanja katedrale u Kölnu u 40 – tim godinama, ponajprije mislimo na početak dovršavanja broda i transepta. Zapadna fasada s tornjevima počela se podizati tek 1864. godine.xvi Brojni ratovi koje će Pruska voditi u desetljeću koje slijedi, prvo s Austrijom, 1866., potom s Francuskom, 1870.-71., znatno će usporiti radove na crkvi, tako da su tornjevi završeni tek 1880. godine.xvii Do tada se gotika u sakralnu arhitekturu već posve ukorijenila, a formalni se jezik Kölna počeo koristiti u bezbrojnim restauracijama i novogradnjama. Konkretna građevina dakle nije mogla biti neposredan uzor, već su to bili prvenstveno nacrti za njezino podizanje. Srednjovjekovni plan fasade pronašli su 1814. godine, rascijepljen na dvije polovine, Georg Moller u Darmstadtu i Sulpiz Boisserée u Parizu.xviii Njihov je pronalazak izazvao opće oduševljenje, tako da je motiv masivne bogato raščlanjene kape tornja, koji će postati, kako je već rečeno, široko raširen i nevjerojatno karakterističan za njemačku arhitekturu 19. stoljeća po prvi puta bio upotrijebljen već pri restauraciji crkve u Geisenheimu (1836. – 1839.),xix odnosno pri ”završavanju” njezinih srednjovjekovnih zvonika, što je ujedno i kronološki prva takova intervencija u Njemačkoj. Slične su kape poput gljiva počele nicati po srednjovjekovnim, nedovršenim tornjevima Njemačke. U vremenu od 1800. do 1915. godine bit će naposljetku dovršeno ukupno 175 srednjovjekovnih tornjeva, s vrhuncem postignutim između 1870. i 1900. sa 78 realiziranih projekata. Nakon 1900. nastupa nagla promjena mode – novi pristup zaštiti spomenika, a vjerojatno i činjenica da nedovršenih tornjeva nije više bilo tako puno, doveo je do toga da je u idućih 15 godina izvršeno tek 18 zahvata, od toga samo jedan nakon 1910. godine.xx Navedimo one najvažnije. Samo dvije godine nakon dovršenja restauracije geisenheimske crkve počinje dovršavanje vrlo sličnog zvonika na frankfurtskoj crkvi Svetog Nikole (1841.-1847.),xxi slijedi toranj stolne crkve u Konstanzu (1851.-1853.)xxii Marijine kapele u Würzburgu (1854.-1857.),xxiii crkve Svetog Petra u Heidelbergu (1862.-1867.),xxiv Wiesenkirche u Soestu (obnova započela 1846., tornjevi podignuti 1872.-75, građevina je posvećena 1882.),xxv stolne crkve u Bernu (1889.-1893),xxvi katedrale u Regensburgu (1859.-1872.) i Ulmu (koja dobiva, po freiburškom modelu čak tri neogotička tornja, dva manja na stranama kora, podignuta 1872.-80, te glavni, podignut 1883.-1890, visok 161 metar).xxvii
Slična je situacija bila i na prostorima Austro-ugarske Monarhije. Prva intervencija nalik spomenutim njemačkim, bila je dogradnja zvonika na Augustinskoj crkvi u Beču (1848.-1852.).xxviii Nakon što se Friedrich Schmidt preselio u Beč, proces se intenzivirao. On će sa svojim učenicima s Akademije, projektirati završetke cijelog niza tornjeva srednjovjekovnih katedrala u Monarhiji. Obnovljen je tako bečki Sveti Stjepan, zatim katedrala u Pragu kojoj su Schmidt i Josef Hlavka između 1892. i 1893. podigli monumentalnu dvotoranjsku zapadnu fasadu,xxix a dovršen je i gotički toranj tzv. Matijine crve u Budi (1874. – 1896.), pod vodstvom Schmidtova učenika, Frigyesa Schuleka.xxx
Ne samo u dovršavanju starih srednjovjekovnih tornjeva, već i na novogradnjama crkvi primjenjuje se, pri izgradnji tornjeva, oblikovni jezik deriviran bilo s katedrale u Kölnu, bilo sa srednjovjekovnih katedrala u Straßburgu ili Freiburgu, i na jednotoranjskim i na dvotoranjskim crkvama. Već s prvom neogotičkom sakralnom gradnjom katoličke njemačke, crkvom Marije Pomoćnice u minhenskom predgrađu Au (1831. – 1839.), zadužbini bavarskog kralja Ludwiga I., sagrađenoj po projektu arhitekata Josepha Daniela Ohlmüllera i Georga Friedricha Zieblanda,xxxi javlja se, u gornjem dijelu zvonika, većina elemenata koji će se pojavljivati u kasnijoj neogotičkoj arhitekturi – zvonik doduše u ovom slučaju još nije samostojeći, no već sadržava oktogonalni kat s visokim prozorima, biforama i bogato profiliranom kapom. Značajniji će uzor za buduće jednotoranjske crkve ipak predstavljati crkva Svetog Nikole u Hamburgu, sa sličnim rješenjima katova.xxxii Uz dvotoranjski model, glavno ishodište kojega je Köln, a koji će doživjeti svoju najmonumentalniju derivaciju na primjeru votivne crkve u Beču, utemeljuje se paralelno i tip jednotoranjske trobrodne neogotičke bazilike koji će postati najčešći i najuobičajeniji u sakralnoj arhitekturi Njemačke u drugoj polovini 19. stoljeća. Primjeri su bezbrojni, te ih nema smisla navoditi, može se tek napomenuti kako iz tog konteksta proistječe i osječka župna crkva Svetih Petra i Pavla.



Oblikovno rješenje neogotičkih tornjeva zagrebačke katedrale arhitekta Friedricha Schmidta



”Zanimivo je, kako se sve to razvija logično iz ono malo ostanaka na podnožju sadanjega tornja, pa baš ta logičnost jamči, da je nekoć naša stolna crkva sbilja tako izgledala, jer se je u staroj gotici strogo dosljedno razvijao oblik iz oblika…”xxxiii

Tornjevi koji su se podizali na crkvama u 19. stoljeću i na sakralnim (reprezentativnijim) novogradnjama i pri nadograđivanju srednjovjekovnih katedrala, izrazito su manifestni u karakteru. Svojim izgledom nastoje na što je moguće veličanstveniji način reprezentirati kršćanstvo, njegovu moć, ulogu, ali i ljepotu, u svijetu koje ga ugrožava revolucijom i sekularizacijom. Pod svaku je cijenu, njihovom visinom i raskoši trebalo natkriliti nove dominante profanih građevina – vijećnice, burze, kolodvore i građanske palače.xxxiv Istodobno, crkva (kao građevina), s razvojem kulta spomenika, više ne služi isključivo kao simbol vjere, nego, u sve većoj mjeri, i kao simbol nacije. Što je veća i raskošnija, tim bolje svjedoči o veličini duha naroda koji je gradi. Primjer Kölna to najjasnije pokazuje. Srednjovjekovna katedrala završena je, ne kao religiozni, već kao nacionalni spomenik.xxxv Njezina veličina trebala je svjedočiti o veličini i snazi nove ujedinjene Njemačke. Iz iste perspektive treba gledati i obnovu zagrebačke katedrale. Najznačajnijem spomeniku srednjeg vijeka na tlu sjeverne Hrvatske trebalo je dati dostojno lice. Naravno, da je stara zapadna fasada s jednostavnim zvonikom iz 17. stoljeća bila od tadašnje kritike najžešće napadana, pa se već pri prvim idejama o obnovi katedrale najviše pažnje usmjerava na njezinu restauraciju.xxxvi Povijesno-umjetnička kritika 19. stoljeća u cijeloj Srednjoj Europi obrušavala se najviše upravo na završetke srednjovjekovnih tornjeva iz 16., 17. i 18. stoljeća, kakav je imala i naša katedrala. Stilska mješavina sjevernjačke renesanse, romanike i gotike koja ih je najčešće karakterizirala, izgledala je, po mišljenjima tadašnje struke, ”Wie ein Modehut mit Federn auf dem Haupte eines altdeutsch geharnischten Ritters”.xxxvii Njihovo uklanjanje bilo je samo pitanje vremena.
Kao i u većini drugih velikih građevinskih poduhvata u Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljeća ključnu je ulogu poticatelja restauracije zagrebačke katedrale odigrao biskup Strossmayer. Uz unutrašnjost koju je htio temeljito iščistiti od baroknih dodataka, u svojem poznatom proglasu o potrebi njezine restauracije, u Katoličkom listu iz 1874. godine, Strossmayer dosta pažnje obraća upravo zvonicima. Stari mu je zvonik trn u oku koji sakriva pravo lice srednjovjekovne građevine. ”Kad se tko u Zagreb vozi, već mu od daleka neurednosti crkve stolne zagrebačke neugodno u oči padaju. Zvonik je najuzvišeniji diel crkve. On je prva rieč u sgradi crkvenoj i bitni znak njezine ljepote ili grdobe. On je prvi, da tako reknemo, prijatelj, koj ima posjetnika zagrebačkoga liepom dobrodošlicom pozdraviti. Zvonici i Markov u gornjem i Stjepanov u dolnjem gradu proizvodi su baroki 17. vieka, koji ni iz daleka ne slute na sgradu sredovječnu gotičkoga stroja. To je velika šteta za grad Zagreb, koj je prekrasnim svojim položajem kano stvoren, da ga liepi zvonici rese. Svakomu, koj iole estetičke ćuti ima, srdce bi zaigralo od veselja, kad bi, vozeći se u Zagreb, već iz daleka opaziti mogao zvonike, koji bi sa divnim zagrebačkim položajem u suglasju stajali. Ti bi zvonici imali putnike k Zagrebu privlačiti, a oni jih u sadašnjem svom oštećenom kipu od Zagreba odbijaju. ”xxxviii
Kada je konačno, Strossmayer – Kršnjavijevim posredovanjem kod hrvatske Vlade i zagrebačkog nadbiskupa, Friedrich von Schmidt sredinom sedamdesetih angažiran na projektu restauracije, on očito ne dolazi na prazno tlo. xxxix Osnovna je koncepcija glavne fasade crkve s dva monumentalna zvonika već stvorena.xl Naravno, Schmidtova je uloga razraditi detaljno restauraciju i provesti je na ”znanstveni” način.
Realizacijom Schmidt-Bolléovog projekta obnove zagrebačke katedrale, osobito njezinih zvonika, radikalno je izmijenjena slika grada. Bio je to dugo vremena, iz perspektive hrvatskog izdanka Dvořakove škole na čelu s Gjurom Szabom, najveći grijeh ovih arhitekata. Nijemci Schmidt i Bollé svojim arhitekturalnim djelom, kad već ne mogu inače, prenose strani, njemački duh na hrvatsko tlo, ne mareći za prošlost jednog grada i njegove stolne crkve.xli Szabove je riječi danas, a iz vizure vremena koje je već u cijelosti reafirmiralo i ove arhitekte i historicizam kao stil u svim njegovim aspektima, uključujući tu i restauracije, lako sa smiješkom gledati. On je, međutim tipičan predstavnik konzervatorstva svog vremena, te ga treba i promatrati iz te perspektive. Nesumnjivo, Schmidtovom je intervencijom zagrebački skyline dobio potpuno nove konture, uklonjen je dio njegove povijesne slojevitosti, no jednako je tako nesumnjivo da je time grad dobio svoje nove veličajne simbole. Szabo ponajprije nije mogao oprostiti Schmidtu što je imao drukčije kriterije pri obnovi zagrebačke i bečke prvostolnice. Drži, da u Beču nije htio podići drugi toranj, ne želeći mijenjati povijesnu vizuru grada, za koju pak u Zagrebu ne mari. Danas je, međutim, sasvim jasno kako Schmidt nije drukčije postupio u Zagrebu u odnosu na Beč zbog neobzirnosti prema hrvatskoj baštini ili hrvatskoj prijestolnici, već zbog nemogućnosti da isto provede i u tom gradu. On isključivo provodi ideale restauracijskih zahvata u 19. stoljeću – crkvi, odnosno građevini nastoji dati izgled kakvom ju je njezin ambiciozni srednjovjekovni graditelj mogao zamišljati. Njegova su stajališta pri tom vrlo radikalna,xlii no jedan dio svojih restauracijskih projekata ne uspijeva realizirati, često ne toliko zbog nedostatka sredstava (kao glavnog problema svih ambicioznijih restauratorskih zahvata kako u 19. stoljeću tako i danas), koliko zbog javnog mnijenja koje se katkad oštro suprotstavlja njegovim planovima. Tako je i obnavljajući bečkog Svetog Stjepana projektirao nadogradnju sjevernog tornja, ali je protivljenje Gradskog vijeća,xliii a ne veća Schmidtova obazrivost prema povijesnoj gradskoj vizuri, spriječilo ostvarenje ovog projekta. Čak su i ograničene intervencije koje je na kraju proveo na ovoj građevini – promjena dijela starog kamena na vanjštini crkve i neke preinake u unutrašnjosti, naišle na oštru javnu kritiku.xliv Tako je Moritz Thausing, Dürerov biograf, nazvao Schmidta, referirajući se na njegove zahvate na Svetom Stjepanu, u Neue freie Presse tada najutjecajnijem bečkom listu (a možda i najutjecajnijim i najčitanijim novinama u cijeloj Austro-ugarskoj Monarhiji), filokserom restauracije (Phylloxera renovatrix),xlv stranom gamadi koja se ugnijezdila u korijenu dostojanstvene stare austrijske trsi Svetog Stjepana.xlvi Beč je u tom trenutku raspolagao s brojnom i jakom arhitekturalnom i intelektualnom kritičkom masom, koja je spriječila realizaciju kontroverznog postupka izgradnje drugog tornja tamošnje katedralne crkve. Zagreb je pak, u vremenu kada Schmidt zgotovljuje nacrte, dakle oko 1880. godine, mali grad s oko 50.000 stanovnika, koji nije mogao, čistim zakonom brojeva, pružiti suvislu kritiku ovom postupku. I u drugim manjim mjestima, gdje je imao slobodn(ij)e ruke, svoje je restauracijske zahvate provodio jednako nesmiljeno (dakle, ne samo u Zagrebu), kako nam pokazuje primjer radikalne regotizacije poznate samostanske crkve u Klosterneuburgu.xlvii
Samo značenje pojma restauracija u 19. stoljeću bitno se razlikuje od njegova značenja danas. Kako doslovno ističu onodobni pisci njome se hoće postići ”pomlađivanje”xlviii građevine. Bili su to doista estetski kirurški zahvati za koje se vjerovalo da uklanjaju brojne ožiljke vremena što su se nataložili na građevinama s ciljem njihova vraćanja, bilo u prvobitno stanje, bilo na prvobitnu ideju graditelja koji je započeo gradnju.xlix Kada su postojali srednjovjekovni planovi za dovršavanje, (kao u slučaju katedrala u Kölnu ili Ulmu) građevine se nastojalo završiti što je moguće njima vjernije. Naravno ne postojanje izvornih nacrta redovito ih nije zaustavljalo. Gdje se nije znalo kako je srednjovjekovni majstor namjeravao završiti crkvu, pretpostavljalo se na temelju analogija s postojećim strukturama.l Većina je primjera već spomenuta – Soest, Regensburg, Prag i bezbrojna druga mjesta dobivaju monumentale zvonike,li koji se podižu u stilu nacionalne ”njemačke” gotike, a na osnovi analogije sa zvonicima kölnske, štrasburške ili freiburške katedrale. Slično se dogodilo i u Zagrebu, samo je ishodišna točka unekoliko drugačija.
Iako je nesumnjivo da je osnovna koncepcija dvotoranjskog pročelja zagrebačke katedrale preuzeta iz Kölna (katedrala) i Beča (votivna crkva),lii oblikovno rješenje zvonika bitno odstupa od prethodnih primjera. U povijesti srednjoeuropske monumentalne neogotike uopće zvonici zagrebačke katedrale izdvajaju se posebnošću svojeg rješenja. Već je rečeno kako većina i neogotičkih crkava i neogotičkih zvonika na srednjovjekovnim katedralama na srednjoeuropskom području ima vrlo slično rješenje - u razini visine krova crkve počinje otvaranje zvonika oktogonalnim katom koji počiva na kvadratičnom donjem dijelu.liii Oktogonalni dio zvonika završen nizom bogato profiliranih fijala i zabata, nastavlja se s tzv. Maßwerkhelmom, odnosno monumentalnom kapom, najčešće kružnog ili poligonalnog tlocrta, otvorenom s trolistima, četverolistima ili gotičkim prozorima. liv Na Schmidtovom projektu restauracije, zvonici zagrebačke katedrale riješeni su bitno drukčije, zatvoreniji su, oktogonalni im je kat jedva uočljiv, a kapa na vrhu neperforirana.lv Dok su restauratori u Kölnu ili Ulmu imali stare gotičke nacrte, pa su doista mogli reći da ”dovršavaju” staru strukturu, te dok su restauratori katedrala u Regensburgu i Konstanzu imali dobar dio objekta već dovršenog u srednjem vijeku, Schmidt je od stare gotičke strukture u Zagrebu imao završen samo donji dio južnog zvonika s raščlambom u vidu uskih plitkih lezena sa slijepim gotičkim arkadicama, na vijencu koji odvaja prizemlje od prvog kata zvonika, kojeg je pridržavao snažno istaknut potporanj L tlocrta. Polazna osnova bila je dakle više nego skromna i svojom zatvorenošću specifična unutar povijesti srednjoeuropske arhitekture. Ne smije se zaboraviti da je, iako često ismijavano, načelo istinitosti bilo duboko ukorijenjeno u restauracijama visokog historicizma. Rad na izradi projekata za zvonike katedrale izvršen je s velikom pomnjom te pažljivim proučavanjem gotičke arhitekture 13. i 14. stoljeća u potrazi za analogijama.lvi Važno je za istaknuti da iako je Friedrich von Schmidt, tijekom svoje duge karijere, projektirao bezbrojne restauracije i novogradnje sakralnih objekata po Europi, ali i van nje, zagrebačka katedrala nije među marginalnim, manje značajnim djelima njegova opusa. Dobar dio svojih radova, zbog prevelikog broja narudžbi, prepuštao je učenicima koji su radili u njegovom ateljeu,lvii no, među rijetkim restauracijama koje se mogu pripisati isključivo Schmidtu, bar prema tvrdnjama ondašnjeg tiska, uz restauraciju katedrala u Beču, Seckau (Štajerska), Pečuhu i Brnu, te burgova Karlstein, Vajdah Hunyad i Runkelstein, stoji i zagrebačka katedralalviii
Nakon pažljivog proučavanja srednjovjekovne arhitekture Schmidt dolazi po svoj prilici do crkve St. Pierre u Caenu. St. Pierre je jedna od najznačajnijih crkvi ovog normandijskog gradića poznatog po srednjovjekovnim spomenicima.lix Kao takva bila je reproducirana tijekom 19. stoljeća u brojnim publikacijama,lx te nas geografska udaljenost ovog mjesta i od Hrvatske i od Beča ne smije zavarati. Zašto se okreće St. Pierru? Pa upravo zbog sličnosti srednjovjekovnih ostataka južnog zvonika zagrebačke katedrale s južnim zvonikom caenske crkve – sa sličnom raščlambom u vidu plitkih lezena, slijepim arkadama na vijencu između katova i masivnim podupiračem L tlocrta na uglu zvonika.lxi Zanimljivo je, kako nam svjedoči Kršnjavi, da u prvim razmatranjima o obnovi katedrale Schmidt nije predviđao podizanje sjevernog tornja, jer nije bio fundiran kao južni pa je smatrao kako ga ni stari nisu namjeravali završiti,lxii što nas ponovno približava caenskoj crkvi s jednotoranjskim rješenjem. Izgradnja drugog zvonika na kraju je prevagnula, očito pod utjecajem biskupa Strossmayera.
Naravno, sličnosti dvaju građevina ne završavaju na prizemnom dijelu. Schmidt dalje razvija zvonik zagrebačke katedrale po caenskom predlošku pri tom ga ne prateći slijepo, već ga reinterpretira i prilagođuje zatečenom stanju, mijenjajući mu proporcije i dodavajući neke elemente karakteristične za njemačku neogotičku arhitekturu 19. stoljeća. Po uzoru na St. Pierre donji, zatvoreniji dio zvonika, završava s gustim rasterom lezena, između kojih postavlja uski pravokutni prozor, a središnji dio zvonika raščlanjuje s četiri luka, od koja su dva bočna slijepa, dok dva središnja otvaraju pogled prema unutrašnjosti zvonika. Schmidt se poigrava s ovim motivom; dok su na crkvi St. Pierre središnja dva luka šira, a bočni uži, u Zagrebu je obratno. Proporcije se također razlikuju, središnji dio zvonika u Caenu znatno je viši. Vrh zvonika zagrebačke katedrale Schmidt rješava također uvelike prema caenskom modelu. Iznad bogato profilirane ograde uzdiže se zatvorena kapa tornja okružena trima baldahinima i tankim fijalama na uglovima osmerokuta. U samo jednom elementu arhitekt odstupa od caenskog predloška. Između kape zvonika i donjeg pravokutnog dijela, umeće oktogonalni kat otvoren nizom monofora, kojeg obrubljuju četiri baldahina, na svakom uglu tornja po jedan. Motiv je to, kako smo vidjeli iz prethodnog dijela teksta preuzet iz standardnog oblikovnog repertoara ondašnjih neogotičkih tornjeva njemačke arhitekture. U Zagrebu ga Schmidt izvodi u skromnijem obliku, manjih dimenzija i suzdržanije raščlambe, nastojeći ga tako prilagoditi glavnom uzoru – caenskom St. Pierreu.
Treba li nas čuditi što se Schmidt okreće francuskim uzorima restaurirajući tornjeve zagrebačke katedrale? Iako je on prvenstveno ”Ein deutscher Steinmetz”lxiii koji se oslanja u svojim djelima uglavnom na njemačku nacionalnu baštinu, korištenje elemenata karakterističnih za francusku srednjovjekovnu arhitekturu nije izbjegavao, a osobito je dobro poznavao i cijenio upravo normandijsku gotiku.lxiv Glavni teoretičar europske neogotike Viollet-le-Duc, bolje rečeno, njegova djela, bila su poznata, cijenjena i korištena od Schmidta.lxv S druge strane umjetnost Francuske, u tumačenjima 19. stoljeća, nije nužno i umjetnost Francuza. Već je spomenuto kako je u prvoj polovini 19. stoljeća neogotika u njemačkim zemljama stekla status nacionalnog stila. Kada je otkriveno kako je izvorište ovog stila ipak u Francuskoj, našla se formula, od strane Augusta Reichenspergera, najznačajnijeg njemačkog teoretičara neogotike, i za novu situaciju,: ”Die Gotik sei eine germanische Kunst, weil Nordfrankreich um 1200 unter der Botmäßigkeit der germanischen Rasse stand.”lxvi Dakle ako su i djela nastala na tlu Francuske, ona su ipak produkt njemačkog duha, budući da je ona tada pod dominacijom germanskih plemena. Tornjevi zagrebačke katedrale nisu jedini primjer Schmidtovog okretanja francuskoj gotici, kako jasno pokazuje njegovo najznačajnije djelo na polju profane arhitekture, bečka gradska vijećnica, koju gradi pod snažnim utjecajem francuske visoke gotike.lxvii Francuski je utjecaj bio snažan i u većini planova koji su poslani za izgradnju votivne crkve u Beču, uključujući tu i realizirani Ferstelov,lxviii a i Schmidtovi će učenici posezati za francuskim uzorima, kako pokazuje rješenje crkve Svete Ludmile u Pragu Josefa Mockera (1883.-1893.), najznačajnijeg neogotičara Češke.lxix Orijentacija na francusku gotiku bila je nesumnjivo dio potrage za što većom autentičnošću pri restauraciji zagrebačke katedrale. Schmidtu je, naime bilo poznato kako je francuski utjecaj na graditeljstvo Srednjeg vijeka na tlu Ugarske bio vrlo velik. Preko Viollet-le-Ducovih djela doznao je o boravku Villard de Honnecourta, autora slavne zbirke arhitektonskih crteža, u Ugarskoj, a smatrao je i kako je burg Vayda Hunyad u Erdelju sagrađen po direktnim uzorima iz Francuske,lxx te da je praški Sveti Vid podignut po modelu sjevernofrancuskih katedrala.lxxi Zagreb je držao, bez ikakve sumnje, djelom istog tog kruga utjecaja, te je okretanje jednom normandijskom uzoru i iz te perspektive više nego razumljivo.
Zanimljivo je da se već pri prvim izlaganjima planova za restauraciju zagrebačke katedrale javljaju tekstovi u novinama u kojima se optužuje Schmidta da je na njima previše kopirao regensburšku katedralu,lxxii koje su se onda dugo protezale kroz literaturu. Naravno, da ove tvrdnje nisu utemeljene. Stanovite sličnosti sigurno postoje, ističe ih i sam Schmidt,lxxiii međutim one se više odnose na unutrašnjost dvaju građevina, a ne toliko na vanjštinu. Sedamdesetih godina 19. stoljeća katedrala u Regensburgu u arhitektonskim je krugovima dobro poznata, budući da je tada bila jedina njemačka katedrala sa završenim tornjevima. Njezina obnova započela je 1859. godine pod patronatstvom bavarskog dvora, odnosno Ludwiga I., po projektu Gärtnerova učenika Franza Josepha Denzigera i dovršena je do 1872.lxxiv Schmidt je zasigurno poznavao ovo djelo, a pojedine elemente s pročelja katedrale u Regensburgu doista je i preuzeo: ponajprije skulpture iznad kojih su baldahini, koje postavlja na središnji kat tornja zagrebačke katedrale, a koje stoje na sličnom mjestu i u Regensburu. Dvije građevine povezuje i motiv tankih lezena na tornjevima.lxxv Regensburški je toranj, međutim, umnogome standardniji unutar opusa neogotičkih tornjeva 19. stoljeća s visokim i otvorenim oktogonalnim katom završenim brojnim zabatima te otvorenom i bogato ornamentiranom kapom.


Promjene Schmidtova projekta za tornjeve zagrebačke katedrale od strane arhitekta Hermana Bolléa


”Wert und Bedeutung erhielt der Turm in 19. Jahrhundert erst mit der Form seines Abschlusses.”lxxvi


Schmidtov plan za nadogradnju zvonika zagrebačke katedrale realiziran je samo djelomično. Nakon preseljenja u Zagreb Herman Bollé ga, tijekom rada na restauraciji, djelom izmjenjuje. U vremenu kada je započeo radove na obnovi katedrale ovaj se je arhitekt u cijelosti držao prvotnog projekta, te se na kraju provedene izmjene niti iz rada na samoj građevini, niti iz Bolléovih tekstova nisu mogle naslutiti.lxxvii Veće promjene nastat će tek u kasnijoj fazi rada, vjerojatno iz Bolléove težnje da i sam kreativno doprinese procesu restauracije građevine. U donjim dijelovima zvonika stoga su učinjene samo manje promjene. Najveća od njih svakako je dodavanje potpornja (kojeg Schmidt nije htio realizirati) uz sjeverni zvonik crkve, vjerojatno pod pritiskom javnosti,lxxviii te iz težnje za dobivanjem simetrične fasade,lxxix karakteristične za sakralnu arhitekturu visokog historicizma. Dograđujući ga, Bollé u cijelosti ponavlja oblikovni jezik njegovog sjevernog para. Ostale manje izmjene, dodavanje vrata u podnožju obaju zvonika, otvaranje gornjih dijelova prizemlja s gotičkom monoforom i prvog kata s dva uska pravokutna prozora nisu bitno promijenila Schmidtovu prvotnu koncepciju. U središnji dio pročelja Bollé intervenira u mnogo većoj mjeri, ruši stari i dograđuje novi portal, te postavlja niz niša sa skulpturama na prvom i drugom katu, poput onih koje je Schmidt zamislio na zvonicima.
U središnjem dijelu zvonika, u visini zabata katedrale, Bollé se u cijelosti pridržava Schmidtove osnove, promijenivši samo profilaciju ograde na galeriji u dnu toga kata – mjesto prvotno predviđenih četverolista izvodi niz malenih gotičkih monoforica. Na oktogonalnom katu tornjeva također se u osnovnim crtama još uvijek drži prvotnog projekta. Galeriju ovog kata okružuje s bogato profiliranom ogradom, a na uglove postavlja baldahine s vitkim fijalama na njihovom vrhu koji služe vizualnom ublažavanju prijelaza s kvadratnog donjeg na oktogonalni, gornji dio tornjeva. Dodaje samo jedan novi element - satove na svakoj strani tornja, smanjivši tako visinu središnje gotičke monofore. Vertikalni naglasak koji je time izgubljen nadoknađuje u izobilju novim rješenjem kape zvonika. Samo je njezin donji dio zatvoren kako je Schmidt prvotno planirao. U zoni u kojoj se prekidaju baldahini Bollé je počinje otvarati s po jednim prozorom na svakoj strani osmerokuta. Ukupno na kapi postavlja 7 redova prozora, čija se veličina smanjuje prema vrhu, sukladno smanjivanju cjelokupnog korpusa tornja. Drugi red prozora na kapi uokviruje dodatno s kasnogotičkim lukovima s fijalama na vrhu. Istaknuta rebra na svakoj strani kape s rakovicama rješenje su koje smo već vidjeli na kapama svih značajnijih gotičkih tornjeva dograđenih u 19. stoljeću. Bollé, međutim, ne sužuje ravnomjerno cijelo tijelo kape zvonika, ne gradi dakle osmerokutne prošupljene piramide kakve su podignute na katedralama u Kölnu, Regensburgu, Pragu, Ulmu ili votivnoj crkvi u Beču, već pri samom vrhu nakratko prekida sužavanje, postavlja jedan oktogonalni (ili kružni) uski kat nakon kojega se sužavanje nastavlja, a na vrhu kojeg je postavljena križna ruža, što pomalo podsjeća na rješenje vrha kape Svetog Stjepana u Beču.
Bollé ovim promjenama rješenja kape zvonika ”germanizira” Shmidtov plan, uklapa ga, mnogo više nego što je to namjeravao učiniti njegov učitelj, u kontekst arhitekture čiji smo kratak pregled upravo dali, tako što rastvara jednostavnu, zatvorenu, ”francusku” kapu, kakvu je Schmidt predvidio na vrhovima tornjeva, u raskošan kasnogotički Maßwerkhelm. Njegovo novo rješenje pri tom nije nekreativno i loše, dapače relativno je rijetko unutar konteksta tadašnje srednjoeuropske arhitekture kako po odabiru stila za kapu (kasne gotike), tako i po odabiru tipa otvora (gotičke monofore, inače se najčešće koriste trolisti ili četverolisti, te ostali slični otvori). Donekle slično rješenje Bolléovom (u smislu odabira kasne gotike kao stila kape) može se naći jedino na neogotičkoj kapi stolne crkve u Ulmu. Međutim, tamo na kasnogotičko tijelo zvonika sjeda kasnogotička kapa, dok je u Zagrebu na zrelogotičke zvonike postavljena kasnogotička kapa. Postavlja se pitanje ne kosi li se s to principom jedinstva stila u historicizmu. Valja istaknuti kako je Bollé odstranivši stari portal i donekle promijenivši izgled glavnog pročelja katedrale u odnosu na Schmidtov plan doveo do toga da zagrebačka crkva ostavlja dojam kako je riječ o građevini ne iz rane gotike nego iz vremena prijelaza iz rane u zrelu gotiku u donjim dijelovima pročelja, dok su središnji dijelovi građevine ”zrelogotički”. Treba se sjetiti i kako je Bolléov projekt ipak nastao gotovo dva desetljeća poslije Schmidtova, u vremenu kada se slojevitost građevina počela više cijeniti. Možda je dakle, postavljajući kasnogotičku kapu na zrelogotičko tijelo zvonika, htio stvoriti situaciju čestu na srednjovjekovnim gotičkim katedralama koje su rasle kroz nekoliko stoljeća, pa je na njihovo rano ili zrelogotičko tijelo zvonika često sjela slična kapa iz 15. ili čak 16. stoljeća. Bolléov postupak ne treba čuditi, on je dio općenitih promjena nazora prema gotici u kasnom 19. stoljeću, kada arhitekti u sve većoj mjeri počinju napuštati zrelu gotiku 13. stoljeća kao najklasičniji vid tog stila u korist kasne gotike (osobito u rješenjima kapa zvonika)lxxx. Opravdanja za takav postupak bilo je više. Već je istaknuto da je takvo oblikovno rješenje smatrano proizvodom njemačkog duha, pa je na njemačkom govornom području najviše i rašireno.lxxxi S druge strane, postavljanje raskošnih kapa zvonika na zatvorenije donje dijelove držalo se logičnijim, budući da je normalno da je nošeno lakše od nosećega.lxxxii Upravo su stoga prvotni projekti za zatvorenu kapu, kakvi su postojali za Heidelberg, Konstanz i Bern kasnije napušteni.lxxxiii Osobito je indikativan primjer već spomenutog Ulma, gdje je mjesto prvotno planirane ranogotičke kape (kao i u Zagrebu) podignuta raskošna kasnogotička, u stilu donjih dijelova fasade.
Visina je novih tornjeva prema prvotnim planovima za restauraciju trebala iznositi 93.00 metra.lxxxiv Na kraju se realizirani mnogo viši tornjevi. Čini se da ranije tvrdnje o nejednakoj visini tornjeva nisu točne, budući da se najnovijim ispitivanjima utvrdilo da su oba tornja gotovo jednako visoka, sjeverni 108,20 metara, a južni 108,16 m.lxxxv Do visine oktogonalnoga kata u unutrašnjosti tornjeva vodi kameno stubište, a dalje se nastavlja spiralno metalno, podignuto po Bolléovom nacrtu, a proizvedeno u Beču od tvrtke R. Ph. Wagner.lxxxvi
Bolléovom izmjenom Schmidtova projekta Zagreb dobiva tornjeve koji su, postavljanjem raskošne kasnogotičke kape, na prvi pogled standardniji unutar opusa srednjoeuropske neogotičke arhitekture. Njegovo je rješenje međutim vrlo originalno, te je time najreprezentativniji produkt neogotike u sakralnoj arhitekturi Hrvatske dobio raskošnu, sebe dostojnu, krunu.


Kraći sažetak:
Članak govori o gradnji neogotičkih tornjeva zagrebačke katedrale. Nakon postavljanja gradnje u kontekst zbivanja u srednjoeuropskoj arhitekturi druge polovine 19. stoljeća, najveća se pozornost obraća na glavni oblikovni uzor za izgradnju tornjeva zagrebačke katedrale – zvonik crkve St. Pierre u Caenu, te na razlike između dvaju projekata – prvotnog, Friedricha von Schmidta i realiziranog, Hermana Bolléa.

Duži sažetak:

Neogotički tornjevi zagrebačke katedrale nesumnjivo su rezultat najkontroverznije restauracije u povijesti hrvatske zaštite spomenika i uopće hrvatske arhitekture 19. stoljeća. Njihova izgradnja proizašla je iz konteksta historicističkog pristupa zaštiti spomenika na području Srednje Europe. Ishodišna točka i glavni uzor za takve zahvate predstavlja završavanje katedrale u Kölnu (1841.-1880.), kojim ona dobiva dva masivna tornja na osnovi sačuvanih srednjovjekovnih planova. Tijekom sredine i druge polovine 19. stoljeća na njemačkom će kulturnom području biti završeno gotovo 180 tornjeva. U slučaju gotičkih crkvi pri nadogradnjama se uglavnom slijedi ustrojstvo zvonika katedrala u Kölnu, Straßburgu i Freiburgu s pravokutnim donjim dijelom iznad kojega se uzdiže oktogonalni kat i perforirana, bogato raščlanjena kapa, kako to pokazuju primjeri završavanja srednjovjekovnih tornjeva na katedralama u Soestu, Heidelbergu, Ulmu, Regensburgu, Pragu i mnogim drugim mjestima.
Samo ideološki tornjevi zagrebačke katedrale pripadaju u cijelosti ovom kontekstu, a tek djelom oblikovno. Restauraciju katedrale počinje kölnski đak – Friedrich von Schmidt, koji tražeći analogije s vrlo skromnim srednjovjekovnim ostacima tornjeva u Zagrebu dolazi do crkve St. Pierre u Caenu sa sličnim rješenjima raščlambe donjih dijelova zidova zvonika u vidu tankih lezena sa slijepim lukovima na vrhu. On dalje u visinu razvija toranj zagrebačke katedrale u skladu s caenskim predloškom – središnji dio zvonika raščlanjuje s četiri masivna luka od koja su središnja dva otvorena, a bočni zatvoreni a slično je riješena i kapa zvonika. Ipak, Schmidt dodaje jedan karakterisitčan “njemački“ motiv – oktogonalni kat na prijelazu donjeg pravokutnog dijela zvonika i kape. Schmidtov će plan kasnije, tijekom izvedbe restauracije, znatno promijeniti njegov učenik Herman Bollé, porijeklom iz Kölna. Bollé se od rješenja svog učitelja udaljuje najviše na kapi zvonika (Maßwerkhelmu), perforirajući je bogatom kasnogotičkom raščlambom i tako je, u mnogo većoj mjeri, približivši kontekstu tadašnje neogotičke arhitekture na području Srednje Europe.

Ja sam dao osimcu na osnovu njenog izgleda tj. proporcija elemenata, odnos rozete prema povrsini procelja crkve, horizontalne i vertikalne podele itd.
Oduvek mi je smetala ta rozeta koja svojim dimenzijama ne odgovara dimenzijama Katedrale tj. njenom monumentalnoscu. Takoce dekoracije na fasadi su nekako skromne i postoje velike prazne povrsine koje su bile izbegavane u gotici tj. neogotici (te prazne fasade krse osnove gotike a to su elegancija, vitkost, objekat "stremi' ka visini, dok kod ove katedrale je borba izmenju visine i teskoce prednje fasade tj. procelja). U sustini problem Zagrebacke Katedrale, po meni, je neskladnost njene fasade (neskladnost raznih dekorativnih i morfoloskih elemenata na samom procelju crkve) kao i generalno nosecih elemenata po brodu, prozora itd. ali, na neki nacin je to i njena car, vidi se da je drugacija od gomilu gotskih Katedrala-crkva po Evropi (ko zna, mozda je to i bio cilj arhitekte).
Naravno ovo sve je moje licno misljenje. :)

zato neka mi netko objasni što je to tako spektakularno ili inovativno kod ove katedrale?

Pa možda to što je jedina takve vrste u Hrvatskoj. :drunk:
Gdje si u Hrvatskoj vidio sličnu katedralu?

Pa možda to što je jedina takve vrste u Hrvatskoj. :drunk:
Gdje si u Hrvatskoj vidio sličnu katedralu?

zato san joj ja i da 9,5 ;) za nas je unikat, za evropu i svit nije

Zna li netko nešto više o kipu Majke Božje s 4 anđela ispred katedrale? Kip je izgrađen prije potresa 1880 ako se ne varam? Čuo sam od nekoga da se kip u potresu okrenuo tako da sad Majka Božja gleda prema vratima katedrale. Ima li tu istine ili se radi o priči rekla-kazala?

Lokapatriotski Zagrepčani-da vas čujemu?

Zna li netko nešto više o kipu Majke Božje s 4 anđela ispred katedrale? Kip je izgrađen prije potresa 1880 ako se ne varam? Čuo sam od nekoga da se kip u potresu okrenuo tako da sad Majka Božja gleda prema vratima katedrale. Ima li tu istine ili se radi o priči rekla-kazala?

Takve pričice postoje u svakom gradu. Valjda nema grada u kojem nije izgorjela neka crkva u kojoj je eto čudom ostao netaknut samo lik majke božje.

Takve pričice postoje u svakom gradu. Valjda nema grada u kojem nije izgorjela neka crkva u kojoj je eto čudom ostao netaknut samo lik majke božje.

Istinite priče,a ne pričice

dali je moguće da se do srpnja 2019. makne skela sa tornja, imam u planu tada do Zagreba nešto pa bi volio vidjeti tu katedralu bez bauštele po njoj.

Do 2019 plan ti može biti i posjetiti Mars :lol:

Nije nerealno za očekivati da će se skele maknuti sa južnog tornja do kraja ove (2013.) godine, ali potom se moraju postaviti na južni dio lađe tj. u dvorište Nadbiskupskog dvora tako da ne znam kada ćemo vidjeti katedralu bez skela.
Ja sam katedrali dao ocjenu 10.