PONOS DEŽELE CELJE SE HVALI SVOJIM TEHNOLOŠKI NAPREDNIM DEPONIJEM KAKAV SE GRADI I U OPĆINI VIŠKOVO
Slovenska Marišćina čini život ugodnijim
Centar za gospodarenje otpadom u Celju u suprotnosti je sa svim asocijacijama na deponij – ne širi smrad, a nema ni smeća. Uz plaću od 1.000 eura, uvjeti rada u celjskom deponiju su gotovo idilični
Smeće nije novac. Jedna od najčešćih zabluda u pričama oko odlaganja otpada je da se njegovom obradom može i treba dobro zarađivati, umjesto da smeće naprosto bacamo na hrpu. To je mit, od smeća se ne može stvarati profit jer to bi onda značilo što više smeća – to više novca.
Danas to naprosto nije tako. Od smeća se ne može zarađivati, jer će ukupni troškovi prikupljanja, odvoza i zbrinjavanja uvijek biti veći od moguće zarade, ali se zato pravilnim gospodarenjem otpadom ti troškovi mogu dramatično srezati, uz nemjerljiv doprinos očuvanju okoliša.
Tim je riječima, u najkraćim crtama, smisao gospodarenja otpadom umjesto njegova bacanja na deponije objasnio Viktor Simončić, ekspert za zaštitu okoliša i jedan od ključnih suradnika tvrtke Ekoplus na projektu izgradnje Centralne zone gospodarenja otpadom Marišćina, prilikom obilaska Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u slovenskom Celju. Taj je centar svojom veličinom, tehnologijom gospodarenja otpadom, kao i razvojnim putem od običnog deponija tipa Viševac do modernih postrojenja za separaciju i obradu otpada, najsličniji onome što bi Marišćina trebala postati do 2014. godine, kad je predviđeno puštanje u puni pogon Primorsko-goranske zone za gospodarenje otpadom.
Upravo je zbog tih razloga tvrtka Ekoplus, koja vodi čitav projekt CZGO Marišćina i koja će upravljati njenim radom kad bude dovršena, organizirala posjet prvom slovenskom regionalnom centru u kojemu se otpadom gospodari na sveobuhvatan način. Na novoizgrađeni celjski deponij smješten pokraj postrojenja za obradu otpada na kraju čitavog procesa odlaže se svega jedna trećina od ukupno prikupljenog smeća, i to tek nakon mehaničko-biološke obrade kojom ono gotovo u potpunosti prestaje biti biološki aktivno. Time se u prvom redu znatno smanjuje opterećenje okoliša, ali i izbjegavaju neugodne popratne pojave, poput smrada i okupljanja velikog broja ptica i drugih divljih životinja na i uokolo deponija.
Najveći slovenski centar za gospodarenje otpadom danas izgleda poput kakve tvornice. Sastoji se od nekoliko hala u kojima se sortira otpad pogodan za reciklažu, poput papira, limenki, plastične ambalaže, stakla, metala i drugih ponovo iskoristivih materijala, kompostira biološki otpad te mehanički i biološki obrađuje neiskoristivi ostatak koji nakon toga završava na deponiju.
Europska pomoć
Prvi dojam prilikom dolaska u Centar u kojemu se, laički rečeno, prerađuje smeće je da – nešto nedostaje. Tek nakon nekoliko minuta shvaćamo i što nam to fali. Smrad. Nema ga, barem ne na otvorenom prostoru uokolo hala u centru. Nema ni smeća, a jedino što ukazuje da je upravo smeće ono oko čega se ovdje sve vrti su nepregledni redovi plastičnih kanti za otpatke u raznim bojama. Dolazak prvog kamiona za smeće dodatno potvrđuje da smo ipak na pravom mjestu. Sve ostalo u suštoj je suprotnosti sa svim uobičajenim asocijacijama na deponij.
No, put Celjana od »divljeg« odlagališta gdje se smeće bacalo izravno iz kamiona, bez ikakve obrade, do suvremenog centra u kojemu se smećem uistinu gospodari nije bio jednostavan ni kratak, objašnjava nam voditelj pogona kompostane Miran Marš. Danas na doba kad je smeće bilo samo smeće podsjeća tek brdo u neposrednoj blizini – nekadašnji deponij, danas prekriven zemljom i ozelenjen, ali i u Celju je, baš kao i u slučaju Marišćine, samo na pripreme za gradnju novog centra potrošeno dugih deset godina.
– Izgradnja Centra počela je 2005. godine, no pripreme su započele punih deset godina prije toga. Bilo je tu mnogo posla, a ukupna investicija na kraju je iznosila čak 56 milijuna eura, od čega je više od polovice prikupljeno iz kohezijskih fondova Europske unije. Država je sufinancirala 14 posto, a ostatak jedinice lokalne samouprave. Centar danas zbrinjava otpad iz 24 okolne općine u kojima živi oko 220 tisuća stanovnika i najmoderniji je pogon za gospodarenje otpadom u Sloveniji, ističe Marš.
Razvrstavanje otpada
Centar je svakako najeksponiraniji dio regionalnog sustava gospodarenja otpadom, no Marš odmah na početku obilaska pogona ističe kako gospodarenje otpadom započinje već u domovima stanovnika.
– To je prva i vrlo značajna karika cijelog lanca. Svi naši korisnici dobili su tri kante za smeće, različitih boja, jednu za ambalažu, drugu za ostatke hrane i drugi biološki otpad, te treću za preostali, miješani otpad. Time separiranje otpada započinje već na njegovom izvoru, u domovima građana, što znatno ubrzava i olakšava daljnji proces. U početku smo postavljali eko-otoke, s kontejnerima za razne vrste otpada, no ta se metoda separiranja pokazala slabo učinkovitom. Koliko je separiranje odmah, u kućanstvima, učinkovitije najbolje oslikava podatak da je količina prikupljene ambalaže koja ide u reciklažu u svega godinu dana, otkad su uvedene posebne kante za njeno odlaganje, narasla za čak 700 posto, ističe Marš.
Prikupljena ambalaža odlazi u pogon sortirnice, gdje prvo prolazi kroz nekoliko stupnjeva mehaničke obrade, dok se razdvajanje pojedinih vrsta plastike, boca, limenki i ostalog vrši ručno, na tekućoj traci. Ambalažu separiraju djelatnici centra, u dvije smjene. Posao nije lak, zbog monotonosti i ipak prisutnog smrada, no radnici s kojima smo razgovarali ne žale se.
– Nije nam teško. Plaće su za slovenske prilike dobre. Ljeti je malo teže, zbog vrućine, a smrad je nešto intenzivniji, no sve se to da podnijeti. Važno je imati posao i raditi, kaže Dragica Palir, jedna od radnica na traci.
Kompostiranje hrane
Osim zaposlenika centra, na traci, zanimljivo, rade i učenici Srednje škole za graditeljstvo i zaštitu okoliša iz Celja koji tu odrađuju praksu.
– To je zaštita okoliša iz prve ruke, kroz smijeh kaže Urška Koštomaj, učenica škole, dodajući kako joj nije problem raditi na odlagalištu otpada, a i na neugodan miris se brzo privikla.
Separirane plastične boce, limenke, karton i druga ambalaža pakira se u bale i plasira na tržištu, objašnjava Marš, a ukupno se na taj način godišnje oko 11 tisuća tona smeća pretvara u vrijedne sekundarne sirovine, čijom prodajom Centar ostvaruje značajan dio svojih prihoda.
Biološki otpad, ponajviše ostaci hrane, zajedno sa zelenim otpadom i otpacima drvne industrije obrađuje se kompostiranjem, u najvećoj hali celjskog centra, koja zajedno s kompostanom smješta i pogon za mehaničko-biološku obradu otpada. Oba su pogona potpuno zatvorena, vrata se otvaraju jedino pri iskrcaju otpada iz kamiona, ali se i tada aktivira vodena zavjesa koja sprečava širenje smrada kao i prolazak kukaca, čime se maksimalno nastoji smanjiti utjecaj na okoliš. Na krovu hale smješteni su filteri zraka, koji se neprekidno isisava iz oba pogona i filtrira kako bi se eliminirao neugodan miris. Dobiveni kompost koristi se za prekrivanje deponija, ali u Centru planiraju i njegov plasman na tržište, gdje se može koristiti za uzgoj biljaka.
U postrojenju za mehaničko biološku obradu strojno se separira miješani otpad, suši, stabilizira i biološki obrađuje.
Struja iz smeća
– Ništa ne odlazi na odlagalište bez prethodne obrade. Organski materijal se higijenizira, dehidrira i stabilizira. Već samim sušenjem gubi se 30 posto ukupne mase otpada. Materijal nakon dva tjedna obrade prestaje biti biološki aktivan, što znači da nestaje smrad. Tijekom procesa razdvaja se gorivi dio otpada, a ostatak ide na deponij. Sve u svemu, svega oko 30 posto otpada koji se ovdje obrađuje završava na odlagalištu. Preostali dio čini voda, oko trideset posto, koja nestaje sušenjem, a oko četrdeset posto je gorivi materijal, kaže Marš.
Gorivi dio smeća Celjani su domišljato iskoristili za pogon gradske toplane, tako da se, u biti, građani griju na – smeće. I ne samo da se griju, objašnjava Marš, već od smeća proizvode i struju, budući da je toplana izgrađena tako da izvan sezone grijanja radi kao elektrana. Time je omogućeno da se gorivi dio smeća korisno upotrebljava tijekom čitave godine, a dovoljno ga je da zadovolji sto posto potreba toplane.
Na kraju procesa obrade otpada na odlagalištu završava tek spomenutih trideset posto, i to, barem laičkim okom gledano, u obliku amorfne mase bez intenzivnog mirisa. Kako u njoj nakon obrade nema ostataka hrane koji bi privlačili divlje životinje, iznad novoizgrađenog deponija nema uobičajene slike golemih jata ptica. Sam deponij, ističu domaćini, izgrađen je tako da ne propušta vodu, već se sva oborinska i procjedna voda prikuplja i pročišćava, što dodatno doprinosi zaštiti okoliša i minimalizira utjecaj deponija na prirodu i zdravlje ljudi.
Generator zapošljavanja
Uz sve ekološke i ekonomske prednosti, gospodarenje otpadom u Celju je postalo i generator zapošljavanja. U cijelom sustavu zaposleno je oko 200 ljudi, a u samom Centru njih pedeset, umjesto svega nekolicine koliko ih je radilo na starom deponiju. Početna plaća za radnike je između 700 i 1.000 eura, za visokokvalificirane i više od toga, a radno mjesto na odlagalištu prestalo je, tvrde u Centru, biti sramota i postalo vrlo traženo, čemu svjedoče i brojne prijave kandidata.
Celjani su danas uzor ostatku Slovenije kad je riječ o prikupljanju i obradi otpada, a svoja iskustva spremni su, ističu, podijeliti i s hrvatskim kolegama. Kako je razvojni put celjskog centra bio vrlo sličan onome CZGO-a Marišćina, valja vjerovati da će i konačni rezultat biti barem sličan slovenskom postignuću, te da će i Primorci i Gorani kroz naredne tri godine dobiti suvremeni centar gdje će smeće prestati biti samo problem. Primjer Celja pokazuje da se, uz pravilna ulaganja, edukaciju javnosti i organizaciju sustava smećem može gospodariti na način da ono dobrim dijelom postane koristan materijal, te da se neiskoristivi dio može i mora odlagati na način koji će minimalno ugroziti čovjekovim utjecajem ionako preopterećenu prirodu.
I skromna tehnologija bolja od nikakve
Učinkovito zbrinjavanje i gospodarenje otpadom ne mora uvijek iziskivati multimilijunska ulaganja i visoku tehnologiju poput one u Celju. Tome svjedoči primjer Krškog, gdje je smještena prekrcajna stanica, uz manji pogon za separaciju korisnih sekundarnih sirovina, kao i kompostarna na otvorenom. U Krškom je, baš kao u Celju, nekadašnji deponij zatvoren i saniran, a danas je pokraj njega pogon za separiranje, kompostarna i prekrcajna stanica, gdje se otpad prekrcava u velike prikolice s prešama i odvozi na odlagalište u Novom Mestu. Sličnih će prekrcajnih stanica, u kojima će se otpad privremeno odlagati i dijelom separirati u Primorsko-goranskoj županiji biti ukupno pet, kad Marišćina profunkcionira. Prekrcajna stanica u Krškom posebno je zanimljiva jer se nalazi svega tristotinjak metara od najbližeg naselja.
– Uz svu tehnologiju, mirisi ipak dolaze do kuća. Sanacijom deponija smrad se znatno manje osjeća jer se smeće samo sortira i odvozi ili kompostira. Problem je, međutim, što je tog smeća sve više i više, stalno se povećava kapacitet i šire pogoni, pa postoji bojazan da će se i smrad sve jače osjećati, kaže Goran Rovan, novinar Slovenske televizije koji već godinama prati proces zatvaranja starog deponija i izgradnje novih pogona za gospodarenje otpadom u Krškom, gradu najpoznatijem po nuklearnoj elektrani. Zanimljivo, baš na prostoru između NE Krško i prekrcajne stanice za otpad smještena je jedna od najvećih plantaža jabuka u Europi, a sudeći po granama prepunim zrelih plodova, takvo okruženje nasadima ni najmanje ne smeta.
Uvijek može bolje
Uvijek može i bolje, odgovor je Karela Lipiča, poznatog slovenskog ekološkog aktivista na pitanje kako ocjenjuje način gospodarenja otpadom u Celju, Ptuju, ali i na razini države.
– Centar u Celju dugo je pripreman i građen. Jasno je da je svaki oblik gospodarenja otpadom bolji od njegova odlaganja na otpade bez ikakve obrade. U nekim segmentima mogle su biti upotrebljene i bolje tehnologije, no u odnosu na ostatak države i ove su daleko prihvatljivije. U drugim gradovima, nažalost, mnogo se priča, najavljuju se najsuvremenije tehnologije i centri za gospodarenje otpadom, ali se premalo toga radi, kaže Lipič.
Edukacija stanovništva novi izazov
Vidjeli smo da gospodarenje otpadom, na razne načine, od sofisticirane tehnologije u Celju, do jednostavnih mjera provedenih u Međimurju uz pravilnu edukaciju stanovništva, postiže velike rezultate, kako ekonomski, tako i ekološki, zaključak je Dušana Šćulca, direktora Ekoplusa, nakon obilaska odlagališta u Sloveniji i Čakovcu.
– Mnogo je posla bilo u pripremi Marišćine, posebno kada je riječ o privlačenju sredstava iz pretpristupnih fondova EU, ali sve je na kraju uspješno odrađeno. Sada je pred nama i konačna realizacija projekta. Očekujemo da će radovi započeti unutar roka od godinu dana, a Marišćina bi u potpunosti trebala profunkcionirati do 2014. godine. Tehnologija će biti slična viđenom u Celju, iako usmjerena prvenstveno proizvodnji goriva iz otpada. Dugo je trebalo da dođemo do faze u kojoj će krenuti konkretni radovi, ali vidimo da je i u Celju trebalo deset godina za pripremu. Raduje me što ćemo unatoč tome biti prva županija u Hrvatskoj koja će imati suvremenu zonu za gospodarenje otpadom, kazao je Šćulac.
Sličnog je mišljenja i njegov prethodnik, danas tehnički direktor Ekoplusa Edo Čandrlić, inače jedan od idejnih začetnika Centralne zone za gospodarenje otpadom, koji je na mjestu direktora odradio golem dio posla na pripremi Marišćine.
– Sama izgradnja Zone trebala bi ići brzo. Ono što će biti znatno sporije i na čemu će čitava zajednica morati još dugo naporno raditi je edukacija stanovništva i razvijanje svijesti o odgovornom odlaganju otpada već na kućnom pragu. To je novi izazov koji se mora savladati, kazao je Čandrlić.
Baliranje otpada u Ptuju rješenje, u Marišćini potencijalni problem
Negdje na pola puta između Krškog i Celja, ne geografski, već po tehnologiji i veličini pogona za gospodarenje otpadom, smješten je Ptuj. Tamošnji centar zadovoljava potrebe područja na kome živi stotinjak tisuća ljudi, a sastoji se od kompostane poluotvorenog tipa, postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada i sortirnice, a posebnost mu je što se ostatak otpada na deponij odlaže u obliku bala. Baliranje otpada koristit će se i u Primorsko-goranskoj županiji, od zatvaranja Viševca, do izgradnje pogona u Marišćini. U Ptuju se, međutim, odlaže samo obrađeni i neaktivni dio otpada, dok će se na Marišćinu odlagati neobrađeno smeće, što potencijalno predstavlja velik ekološki problem. U takvoj situaciji, naime, u balama će se nalaziti sve i svašta, od hrane do komada drveta, stakla i metala, pa je mogućnost njihova pucanja pod opterećenjem daleko veća, a i uz to će takvo smeće i dalje privlačiti galebove i druge divlje životinje, te ispuštati ne samo neugodan miris nego i zagađene tekućine. Takav način odlaganja i gospodarski je upitan, jer ne samo da se u prijelaznom periodu iz smeća neće izdvajati korisni materijali, od čega se može zaraditi, već će samim time i ukupna količina biti daleko veća nego kod obrađenog otpada, a kako baliranje nije jeftino, jasno je da se na taj način ostvaruje dvostruki gubitak.
Čakovec svijetli primjer u Hrvatskoj
Skromnom tehnologijom golemi iskorak u gospodarenju otpadom, barem u Hrvatskim okvirima, postignut je i u Međimurju. Tamošnje odlagalište, kraj mjesta Totovec, blizu Čakovca, doslovce je iskopano, a smeće je, strojno ili ručno, separirano i obrađeno, teren je zaštićen vodonepropusnom podlogom i sustavima za prikupljanje procjednih i oborinskih voda. Time je ukupni volumen otpada na odlagalištu smanjen za čak 60 posto, a paralelno je uvedeno odvojeno prikupljanje smeća u domaćinstvima. U početku je to bila nemoguća misija, ističu u komunalnom poduzeću Čakom, ali sustavnim radom na edukaciji stanovništva, čemu su značajno pridonijele i eko-udruge, danas svi
Međimurci smeće odlažu u čak šest različitih vrećica i kanti, a vlasnici kuća s dvorištem u pravilu sami kompostiraju organski otpad pa na odlagalištu završava tek trećina od nekadašnje količine otpada. Odlagalište zahvaljujući uloženom trudu više gotovo uopće ne smrdi, u što smo se i sami uvjerili, a potvrdili su nam to mještani Totovca s kojima smo razgovarali. Suživot s deponijem danas im je, ističu, daleko lakši nego prije sanacije započete prije šest godina. Ni odvojeno prikupljanje smeća nije im problem nego je, zahvaljujući stalnim akcijama podizanja svijesti građana koje se provode od vrtića pa nadalje postalo uobičajeni dio svakodnevice.
http://novine.novilist.hr/Default.a...285D28602859285D2860285D28632863286328592863N