U čitavoj Srbiji nailazim na situaciju da ljudi vrlo često i u samom centru grada nemaju izbetoniran, asfaltiran ili makar nasut put do ulaza u svoju kuću/zgradu. Ovo je gotovo redovna pojava u svim malim mestima, mada ni veliki gradovi nisu imuni na ovo...ali u manjoj meri.
Radi se o tome da imate stambenu zgradu sa ko zna koliko stanara i sada ta zgrada je udaljena od ulice i asfalta sve jedno da li 5,10, 20, 50 metara i taj prostor je pod blatom.
Imam gomilu slika koje ću postaviti ovde, a na sve ovo me je inspirisala situacija iz samog centra Prokuplja, gde do većine zgrada nema betoniranih staza i gde ljudi u samom centru grada da bi došli do svoje zgrade gaze blato. Većina tih zgrada su izgrađene pre 30-40-50 godina.
Da ne pričam o čitavom naselju koje je izgrađeno 1974 godine gde ljudi do dan danas nemaju uređene prilaze zgradama i gaze blato do kolena.
Sa stanarima tih zgrada radim jednu malu anketu.
Ovo istraživanje možda ima više veze sa nekim drugim stvarima nego sa urbanizmom... pre svega sa mentalitetom, navikama, stilom življenja.
Jako zanimljivo je da većina ljudi koje sam anketirao uopšte ne registruju taj problem!
Jako je zanimljivo i to da je za rešenje problema vrlo često potrebno samo par hiljada dinara, da se izbetonira staza!
Jako je zanimljivo da su u mnogim zgradama problem pokušali da reše tako što su napravili onu šipkicu za skidanje blata sa obuće!
Inače u većim gradovima sam primetio da prostori iza zgrada uglavnom izgledaju užasno. Prednja strana zgrade prema ulici je ok, tu je i ulaz ali iza zgrade je obavezno blatnjavo dvorište prepuno smeća i garaže sklepane od lima.
Da li smo mi zaista toliko zaostali da niko ne registruje taj problem. Idem kod ljudi koji imaju u tim zgradama jako lepe i sređene stanove sa poslednjim čudima tehnike, ali kroz blato mora da se prođe.
Da li zaista toliko nemamo osećaj za takve stvari?
Radi se o tome da imate stambenu zgradu sa ko zna koliko stanara i sada ta zgrada je udaljena od ulice i asfalta sve jedno da li 5,10, 20, 50 metara i taj prostor je pod blatom.
Imam gomilu slika koje ću postaviti ovde, a na sve ovo me je inspirisala situacija iz samog centra Prokuplja, gde do većine zgrada nema betoniranih staza i gde ljudi u samom centru grada da bi došli do svoje zgrade gaze blato. Većina tih zgrada su izgrađene pre 30-40-50 godina.
Da ne pričam o čitavom naselju koje je izgrađeno 1974 godine gde ljudi do dan danas nemaju uređene prilaze zgradama i gaze blato do kolena.
Sa stanarima tih zgrada radim jednu malu anketu.
Ovo istraživanje možda ima više veze sa nekim drugim stvarima nego sa urbanizmom... pre svega sa mentalitetom, navikama, stilom življenja.
Jako zanimljivo je da većina ljudi koje sam anketirao uopšte ne registruju taj problem!
Jako je zanimljivo i to da je za rešenje problema vrlo često potrebno samo par hiljada dinara, da se izbetonira staza!
Jako je zanimljivo da su u mnogim zgradama problem pokušali da reše tako što su napravili onu šipkicu za skidanje blata sa obuće!
Inače u većim gradovima sam primetio da prostori iza zgrada uglavnom izgledaju užasno. Prednja strana zgrade prema ulici je ok, tu je i ulaz ali iza zgrade je obavezno blatnjavo dvorište prepuno smeća i garaže sklepane od lima.
Da li smo mi zaista toliko zaostali da niko ne registruje taj problem. Idem kod ljudi koji imaju u tim zgradama jako lepe i sređene stanove sa poslednjim čudima tehnike, ali kroz blato mora da se prođe.
Da li zaista toliko nemamo osećaj za takve stvari?