[Rijeka] - construction update III

[acy]

Dr. Nada Šišul: Rijeka pred četvrtim razvojnim ciklusom

Piše D.Š.l 28 Jan 2007 (Vijesti)

Prof. dr. Nada Šišul, umirovljena profesorica Ekonomskog fakulteta u Rijeci, davne se 1961. godine zaposlila na Ekonomskom fakultetu kao asistent i tako svoju sveučilišnu i znanstvenu karijeru započela kada i prva generacija studenata. Dakle, nakon Medicinskog i Tehničkog fakulteta Rijeka je 1961. godine dobila i Ekonomski fakultet.

Prof. dr. Šišul diplomirala je 1956. godine. Prisjećajući se toga vremena, kaže, bilo je to doba »trećeg razvojnoga ciklusa« Rijeke koja je ubrzano napredovala u svim segmentima. Posao se nije čekao, svoje je prvo zaposlenje dobila u »3. maju«, svega 17 dana nakon diplome što danas djeluje poput priče za najveće naivce. Štoviše, bilo je to radno mjesto referentice za vanjsku trgovinu i voditeljice deviznog odsjeka. Od 1961. do 1998. godine, kada je umirovljena, radila je na Ekonomskom fakultetu gdje je vodila nastavu iz predmeta: Suvremene ekonomske teorije, Teorija tržišta i cijena te Uvod u znanstveni rad. Bila je dekanica Sveučilišnog centra za ekonomske i organizacijske znanosti od 1981. do 1983. godine te u dva mandata (1992. do 1996.) dekanica Ekonomskog fakulteta. Dugačak je popis svih njenih znanstvenih radova i funkcija, a i danas je angažirana, kako u struci tako i u društvenom životu grada.

Ekonomski fakultet, koji je svoju 45. godišnjicu obilježio koncem prošle godine, priča nam prof. dr. Šišul, osnovan je u projekciji razvoja i decentralizacije visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
– Rijeka je prvi grad u Hrvatskoj koji je izvan Zagreba dobio Medicinski i Tehnički fakultet i jasno da je tu trebao biti i Ekonomski. Naime, Rijeka je bila vrlo potentna u industrijskom smislu i nakon rata je te resurse trebalo obnoviti što se vrlo brzo učinilo, i jednostavno se osjećala velika potreba za visokoobrazovanim i stručnim kadrom. Rijeka relativno brzo afirmira višeslojne dimenzije svoje specifičnosti. Za ilustraciju: ukupni proizvodni rezultat Rijeke i njenog užeg gravitacijskog područja u stadiju razvojne zrelosti mjeren vrijednošću društvenog proizvoda dostiže učešće izvoza od 70 posto. Tako da je Rijeka uporedo obnavljajući i razvijajući industrijske nove procese morala dobiti i tu znanstvenu bazu, jer Sveučilište je ekonomskom terminologijom ustvari poduzeće za proizvodnju znanja i njegovu diseminaciju. Osnivačka prednost riječkog Sveučilišta je u osloncu na vlastiti ljudski resurs koji je stasao u mnogobrojnim, djelatnošću različitim poduzećima sekundarnog i tercijarnog sektora proizvodnje koji poznaje razvojnu primjenu stručne korisnosti u praksi privređivanja, gospodarenja i kvalitete življenja. Rijeka je uvijek imala u svojim industrijskim ciklusima poslovnu i tehničku elitu, no tih godina mladi ljudi Rijeke počeli su dobivati visoku naobrazbu, a naročito je došla do izražaja ženska populacija.

Treba naglasiti da je Rijeka imala visoke stope zaposlenosti u »špicevima« razvojnih ciklusa, a u tom trećem, od 1950. do 1990. godine, imala je oko 92 tisuće radnih mjesta, no najzanimljivije je što je čak 48 posto bilo žena, podsjeća prof. dr. Šišul.
Evocirajući uspomene na prve dane osnutka Fakulteta ne može, kaže nam, zaboraviti taj stvaralački zanos i nevjerojatan entuzijazam prve generacije studenata, pa tako i njihovih profesora.

– S tom prvom generacijom osjećam veliku bliskost jer smo počeli zajedno. Za mene je to ipak bio jedan drugi život jer je život u brodogradilištu bio nešto sasvim drugo što sam također voljela, jer ste na neki način bili u vezi s čitavim svijetom. No, taj osjećaj na Fakultetu, da smo svi počeli od samog početka, bio je poseban i stvarao je golem entuzijazam. Studenti su radili s profesorima na skriptama, jer naravno, tada još nije bilo toliko udžbenika, ključna su bila predavanja. Osim toga i profesori su imali jedan respekt koji je proizlazio iz činjenice da su svoje znanje iz prakse trebali na pedagoški način prenijeti mladima. Za nimljivo je i to što smo se mi razlikovali od zagrebačkog po tomu što je jaki naglasak bio na predmetima koji se tiču poduzeća i poduzetništva i to smo dugo njegovali.

Na pitanje ima li razlike između ekonomije danas i tog vremena procvata, odgovara kako nema, jer je temelj svake ekonomije poduzeće, međutim ono kao jedina privredna institucija društva nema opcije jer ne može uopće postojati i funkcionirati ako nema točno deklarirani tržišni proizvod s kojim može kroz međunarodnu podjelu rada ući u orbitu svjetskog tržišta ili kao dio proizvodno-privrednog lanca ili s fiskalnim proizvodom.

– Kako sam spomenula u tom »trećem razvojnom ciklusu« Rijeka je s »udruženim snagama« kreativnog iz prošlosti aktualizirala svoj treći razvojni uspon. S time je Rijeka i u tom razdoblju pripremila solidnu osnovu za iduće etape svog razvoja odnosno materijalnog i duhovnog osuvremenjivanja. I sve to unatoč činjenici da je u vremenskom razdoblju od 250 godina Rijeka promijenila sedam državno-pravnih režima pod kojima je živjela i živi. Dakle, to novo razdoblje, od 1990. do 2000. godine moglo bi se promatrati ako određeno »umirovljenje« Rijeke, ako forma s kojom država svoju ekonomski »živu« aktivu prebacuje u pasivu. Što više na toj se prelaznoj granici aktiva – pasiva razvilo u nas jedno vrlo pokretljivo razmeđe gdje se stvorila merkantilistička praksa trgovanja, zapravo cjenkanja s godinama radnog staža: dokupi, otkupi, otpremnine, zbrinjavanja »viška« zaposlenih.

Tako je izvan ekonomskog korištenja opstalo praktično iskustvo ljudi u mnogim ključnim privrednim institucijama odnosno poduzećima Rijeke. Kolikom se brzinom ta aktivna masa obrazovanih, iskusnih i vještih smjenjivala, tolikom se brzinom na strani pasive povećalo »socijalno parkiralište«. Njegova veličina u nas kontinuirano osporava narodnu mudrost »od viška glava ne boli«. I te kako boli! I to sve aktere gospodarske politike. I državu i poduzeće i pojedinca, ali na različiti način. Pojedinac nema opcije jer ako nema dovoljno sredstava za život kroz mirovinu tada prelazi na karitativnu skrb, živi od milosrđa.

Međutim, gospodarska aktivnost države je pred novim opcijama. Država, naime, kao eminentni predstavnik općeg interesa društva i integriteta nekog nacionalnog ili političkog teritorija ne može više ni iznutra, ni izvana, kontrolirati kako se kroz mikroekonomsku strukturu vrše, primjerice, razne ekonomske, financijske, informatizacijske, komunikacijske integracije u različitim aktivnostima ljudi. Polidimenzionalnost i polivalentnost tih integrativnih procesa prevladava »državnu snagu« jer je ona istovremeno prevelika i premala. »Prevelika« i ekonomski neracionalna da se upušta u kontroliranje mnogobrojnih i kompliciranih procesa koji se razvijaju lokalno među gradovima, među regijama. Istovremeno i »premala« da zatvorenošću vlastitog teritorija izdrži dinamičan hod integrativnih procesa ne samo interkontinentalnog već i planetarnog prostora. Zbog toga odnosi između makro i mikrogospodarske politike postaju vrlo osjetljivi za razvoj jednog društva odnosno zajednice. Naime, dinamiku društva nosi njegova mikroekonomska struktura pa se suglasno tomu može smatrati poželjnom takva makrogospodarska politika države koja ne ometa razvoj, pojašnjava prof. dr. Šišul, zaključujući kako ekonomiju moraju voditi ekonomisti, a ne političari, te kako unatoč ne pretjerano optimističnim trendovima Rijeka zna što su porazi koji su bili grozni i kako se ona s naporom ipak osposobljava za svoj četvrti razvojni ciklus. (Novi list)