[Mali Lošinj] - Muzej Apoksiomena

[apsyrt]

[apsyrt]

[apsyrt]

[apsyrt]

[apsyrt]

Trijumf hrvatske kulture

Naš Apoksiomen u srcu Louvrea


U društvu Praksitelove Kniđanske Afrodite, znamenite Miloske Venere ili veličanstvene Nike sa Samotrake – hrvatski Apoksiomen zasjao je u punom sjaju, graciozan i jednostavno – prekrasan

N akon dvotisućljetne putešestvije, u kojoj je stoljećima ležao na dubini od 45 metara u hrvatskim vodama Jadrana kod Lošinja – nakon što je najvjerojatnije tijekom oluje bačen u more dok je plovio jednim od morskih puteva što su tadašnju Grčku povezivali s Apeninskim poluotokom – hrvatski Apoksiomen, veličanstveni brončani atleta i jedno od najmonumentalnijih djela antičke skulpture, vratio se u svoje prirodno okruženje.

U pariškom Louvreu, na Odjelu za grčke, etruščanske i rimske starine – u društvu Praksitelove Kniđanske Afrodite, znamenite Miloske Venere ili veličanstvene Nike sa Samotrake – Apoksiomen je zasjao u punom sjaju, graciozan i jednostavno – prekrasan.
Uspon i pad svjetskog hrama umjetnosti

Pariški Louvre francuski je i svjetski hram umjetnosti, smješten u veličanstvenom kraljevskom dvorcu na duljini od jednog kilometra između rijeke Seine i Rue de Rivoli.

Otvoren je za javnost 8. studenoga 1793., najprije sa skromnom slikarskom i kiparskom zbirkom. Odonda su u muzej stizale mnoge kraljevske zbirke i umjetnine s raznih strana, iz palača i crkava, naročito nakon francuskih vojnih osvajanja, iako je Louvre preživio i teška razdoblja, osobito nakon Napoleonova poraza, kada se fundus muzeja prorijediom, a umjetnine vraćane bivšim vlasnicima.

Potkraj 18. stoljeća Louvre su napučili beskućnici, a u njegovim monumentalnim hodnicima držana je – stoka.

Čak i u Louvreu, najposjećenijem muzeju na svijetu, Apoksiomen izaziva veliku pozornost. A riječ je o golemom muzejskom zdanju – Louvre je nekoć bio najveća palača na svijetu – što u svom fundusu ima čak 400 tisuća predmeta, od kojih je 35 tisuća izloženo. Među njima su i mnoge najpoznatije antičke skulpture, budući da je utemeljitelj Louvrea, francuski kralj Francois I, počeo skupljati odljeve antičkih skulptura, kojih je na početku bilo tek nekoliko desetaka.

Divljenje

Tih nekoliko sati što smo ih proveli u Louvreu uz Apoksiomena, ili u njegovoj blizini – na poziv francuskog Ministarstva vanjskih poslova – svjedočili smo kako doslovce nema nikoga tko je uz veličanstvenog brončanog atletu samo prošao. Štoviše, većina – a riječ je o tisućama i tisućama ljubitelja umjetnosti i turista sa svih strana svijeta – ostala je uz njega puno dulje, po desetak minuta i više, diveći se gracioznosti tog mladog hrvača, njegovom mišićavom torzu, dok u desnoj ruci drži strugaljku kojom čisti tijelo. Samo je La Gioconda, popularna Mona Lisa Leonarda da Vincija, privlačila više pažnje od našeg Apoksiomena.

Osim samog Apoksiomena, zadivljuje i efektnost i jednostavnost njegove prezentacije. Na zidovima dvorane u kojoj je postavljen izložena je velika karta sredozemnog svijeta iz antičkih vremena, na kojoj je ucrtana pozicija na kojoj je Apoksiomen otkriven. Na jednom zidu je postavljen sažeti tekst s osnovnim podacima o kipu i njegovom putu, na francuskom i hrvatskom jeziku, dok se na trećem zidu na video ekranu stalno emitira film na kojem su prikazane sve Apoksiomenove faze, od pronalaska na morskom dnu 1996., kad ga je otkrio jedan ronilac amater, preko vađenja 1999., a onda i zahtjevno restauriranje u Hrvatskom restauratorskom zavodu, u suradnji s institutom Opificio delle Pietre Dure iz Firence.
Hrvatska na 45 lokacija

Apoksiomen u Louvreu spektakularan je događaj, ali nikako nije jedini. U sklopu Festivala Hrvatske u Francuskoj, ambicioznog predstavljanja hrvatske kulture i umjetnosti u inozemstvu, francuska javnost ima priliku upoznati ponajbolja umjetnička djela hrvatske umjetnosti u više od 60 različitih programa, na 45 lokacija.

Nemoguće je nabrojati sve, no mora se spomenuti izniman postav Meštrovićevih djela u Muzeju Rodin – gdje su također postavljena u svoje prirodno okružje – zatim izložbu remek-djela hrvatske srednjovjekovne umjetnosti u muzeju Cluny, ali i izložbe hrvatskih suvremenih umjetnika: Mladena Stilinovića, Damira Očka, Igora Eškinje i Sanje Iveković, Vlade Kristla, Toma Gotovca i drugih.

Nisu zanemarena ni djela hrvatskih književnika, hrvatskoga stripa, karikature, filma, fotografije te glazbe domaćih autora. Sve u svemu, riječ je o iznimnom događaju za promociju hrvatske kulture u svijetu, koji je izazvao veliku pozornost francuske javnosti, a kojoj su mnoga hrvatska vrhunska umjetnička djela bila potpuna nepoznanica.

Jedni bi samo nepomično stajali zadivljeni Apoksiomenovom ljepotom, jedni su svoje oduševljenje podijelili sa svojim bližnjima, no na licima svih posjetitelja koji su tog popodneva, u subotu, 1. prosinca, vidjeli Apoksiomena u Louvreu vidjelo se oduševljenje Apoksiomenom, njegovom ljepotom i iznimnom očuvanošću, ali i pothvatom njegove restauracije!

Sam samcat

Do kraja tromjesečnog Apoksiomenova gostovanja u Louvreu, hrvatski biser antičke umjetnosti vidjet će, kako se procjenjuje, oko dva milijuna ljudi!

Svoju ulogu u tome svakako je odigrala činjenica da je veličanstveni Apoksiomen, zahvaljujući razumijevanju domaćina, dobio veličanstvenu poziciju u samom Louvreu. Naime, Apoksiomen je smješten sam samcat – čime je dodatno naglašena njegova unikatnost, na što su osobito ponosne francuska i hrvatska izbornica Festivala Hrvatske u Francuskoj Isabelle Delage i Seadeta Midžić, u sklopu kojeg Apoksiomen i gostuje u Louvreu – u dvorani Rotonde de Mars, na samom početku muzejskog Odjela za grčke, etruščanske i rimske starine, na prvom katu, u krilu Denon pariškog muzeja.

Dakle, svi koji ulaze u samo srce Louvrea, u njegov antički odjel, moraju proći pokraj Apoksiomena!

Apoksiomen je jedan od rijetkih brončanih kipova koji su preživjeli antičko doba. Većina je u vrijeme neimaštine i barbarskih osvajanja kasne antike rastaljena kako bi se metal ponovno iskoristio za oružje i alat. Oni koji su sačuvani, sačuvani su posve slučajno, jer im se zameo svaki trag. Tako je najvjerojatnije bilo i s Apoksiomenom, koji je najvjerojatnije trebao poslužiti za ukras u nekoj vili ili termama, prije nego što je bačen u more tijekom oluje, iako na mjestu pronalaska kipa nisu otkriveni tragovi brodoloma.
Glodavac u desnoj nozi

Posjetitelji Louvrea mogli su doznati i da je, prije nego što je ukrcan na brod, Apoksiomen neko vrijeme bio odložen, što je otkriveno po malom glodavcu koji je prikupljao hranu u njegovoj desnoj nozi, gdje se ugnijezdio.

Apoksiomeni – atlete – bili su izvor stalnog nadahnuća antičkim umjetnicima, koji su istraživali ljepotu pokreta i uravnoteženost ljudskog tijela. Jedan od najpoznatijih Apoksiomena je onaj slavnog kipara Lizipa iz Sikiona. Naš Apoksiomen prototip je originala, najvjerojatnije potječe iz druge četvrtine ili kraja 4. stoljeća prije Krista.

Hrvatski Apoksiomen već je bio izložen u više hrvatskih i svjetskih gradova, no njegov boravak u Louvreu, među nefrancuskim umjetničkim djelima – u okružju u kojem je prikazana cjelokupna povijest europske skulpture – doista je jedinstven. Ondje će ostati sve do 25. veljače 2013. godine, na ponos hrvatske kulture i cijele Hrvatske.


http://www.novilist.hr/Kultura/Nas-A...u-srcu-Louvrea

[apsyrt]

[apsyrt]

Lošinj predstavljen na Međunarodnoj konferenciji povijesnih gradova u Dubrovniku, 4. - 5. listopada 2012.

Predstavljanje razvoja kulturnog turizma dolaskom Apoksiomena na Lošinj 2013.

Na konferenciji povijesnih gradova gradonačelnik Gari Cappelli se susreo s gosp. Joan Parpal iz Barcelone, voditeljem Medcities i gosp. Denisom Ricard, Quebec Kanada, te predsjednikom Europske baštine dr. Louis Roppe od kojih je dobio pohvale za koncept razvoja destinacije.
Direktorica Turističke zajednice Grada Malog Lošinja Đurđica Šimičić, je naglasila kako je cilj da cjelokupna zajednica prihvati Apoksiomena u svaku poru aktivnosti grada i da kroz edukaciju, inovaciju i kreativnost pokrenemo gospodarstvo, smanjimo nezaposlenost, postanemo cjelogodišnja destinacija te da uz kulturni turizam podižemo sve segmente dosadašnjeg razvoja turizma. „Ovim konceptom pričamo novu lošinjsku priču, vežemo antiku i Lošinj.“, kazala je dir. Šimičić.
„Ovo je primjer destinacije koja sistematski i sustavno vodi turizma. Cjelovito, strateški i destinacijski." - rekli su organizatori kongresa. Koncept je temeljen na Europskoj strategiji 2020 za pametan, održiv i uključiv razvoj, a ciljevi su otvaranje novih radnih mjesta, uključivo društvo u kojem će razne grupe imati priliku pridonositi napretku društva, društvo u cjelosti mora uživati u koristima tog napretka.
Grad Mali Losinj u tom cilju osniva poduzetnički inkubator, sufinancira i potiče sadnju autohtonih bilja, potiče lokalnu proizvodnju, potiče zapošljavanje, uređenje prostora kulturnog turizma, sufinancira u suradnji sa Ministarstvom turizma izgradnju muzeja Apoksiomena. Apoksiomen se u turističkom konceptu spaja s Osorom, „Gradom muzejom“ čiji počeci sežu u doba antike, osmišljavaju se tematska putovanja za ronioce – putevima Apoksiomena. Zanimljivo je da je mediteransko bilje pronađeno u Apoksiomenu su maslina, lovor, crnika, smokva, upravo bilje koje se koristi u lošinjskoj aromaterapiji, u antici se u gastronomiji koristili začinsko bilje bosiljak, kadulja, koromač, bušin, mirta, timjan, te naranča, limun, jednako kao u lošinjkoj gastronomiji. Tim detaljima ali još mnogim drugim elementima vezati će se i u budućnosti turistički projekti i zanimljivosti antike i Lošinja danas.
„Ciljevi razvoja kulturnog turizma su cjelogodišnje poslovanje na otoku, edukacija, mogućnost samozapošljavanja, inovacije, kreativnost u turizmu, interes gostiju, gospodarska sigurnost stanovnika, porast kvalitete destinacije. Jednako je važna samoodrživost projekata: kvalitetan i kontinuirani razvoj, praćenje svjetskih trendova, sinergija svih partnera u destinaciji, povezivanje sa sličnim destinacijama u RH i svijetu a sve u cilju kvalitetnog života stanovnika Lošinja i gospodarski razvoj.

http://www.tz-malilosinj.hr/Novosti.aspx?id=100368

[apsyrt]

[apsyrt]

Apoksiomenov Čelični Kavez


Ovih je dana završena montaža čelične konstrukcije Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Usprkos lošem vremenu i kiši koja je mjesecima otežavala i remetila predviđene rokove gradnje, završena je složena i zahtjevna montaža konstruktivnog kaveza koji utjelovljuje i definira izložbeni prostor ovog specifičnog muzeja.



Muzej Apoksiomena nalazi se u staroj Palači Kvarner, položenoj na malološinjskoj rivi, tipičnoj građevini za ovo slikovito primorsko mjesto. Interpolirana građevina s reprezentativnim pročeljem, balkonom i trijemom okrenuta je prema zaljevu i pogledu te stražnjim servisnim pročeljem i punim bočnim zabatnim plohama definira okvir zahvata, prostor unutar kojega je smješten budući muzej. Konzervatorski zahtjev i pripadajući elaborat o zaštiti građevine kojim se inzistira na obaveznom zadržavanju pročelja neovisno o potrebi zamjene međuetažne konstrukcije, rezultirao je jasnom i prepoznatljivom arhitekturom muzeja. Koncept podrazumijeva sažimanje cjelokupnog muzejskog postava u složeni i razvedeni izložbeni arhitekton te umetanje tako dobivenog tijela unutar praznog prostora između zidova građevine.










Specifičan program građevine rezultirao je transponiranjem scenarija muzejskog postava u specifičan “konstruktivistički balon”, koji lebdi između zidova stare palače. Izložbeni prostor koji se prostire kroz četiri etaže građevine izveden je kao složena čelična rešetka, sastavljena od mnoštva čeličnih štapova i kosnika, spojenih u kompaktan čelični kavez oslonjen na tlo i zidove palače, ojačane prskanim torkret betonom. Preciznost i jasnoća čelične konstrukcije te sa druge strane nepravilan, gotovo organski oblik starih zidova palače nastalih taloženjem vremena kroz mnoštvo rekonstrukcija i prenamjena stare zgrade, osigurao je arhitekturi muzeja stanje neočekivanog odnosa. Specifičan prostorno konstruktivni sraz elemenata i materijala kao jasnih komponenti arhitektonskog scenarija muzeja.














Ovako koncipirani čelični kavez umetnut unutar oplošja postojeće građevine oslanja se na tri točke, tri oslonca građevine, jedan na tlu i dva na nasuprotnim zidovima palače. Također, cijela konstrukcija izložbenog arhitektona kontinuirano je ovješena na vijenac građevine te lebdi u prostornom okviru zidova stare palače. Poput velikog broda u boci “zarobljeni” muzejski arhitekton stupa u specifičan prostorni odnos s oplošjem palače, stvarajući pritom pulsirajući otvoreni prostor između. Od uskog procjepa, preko šireg pogleda na galerije muzeja sažima se i rastvara prostorni dijalog elemenata građevine. Muzej u suštini oblikuje s jedne strane stalni postav muzeja i preostali, mahom javni prostor građevine. Muzej s njegovim scenarijem postava oblikuje jasan volumen definirajući pritom niše slobodnog prostora namijenjenog javnosti i pratećim ponudama mjesta u kulturi. Otvoreno prizemlje, javni balkon na prvoj etaži, galerija za kustose, uprava i prostor za njihove goste na drugom katu te krovni lounge-belveder, dijelovi su prostornog scenarija muzeja namijenjeni gradu i posjetiocima koji nisu došli samo u zatvoreni, strogo kontrolirani režim postava muzeja.









Konstrukcija kaveza projektirana je direktnim i istovremenim iscrtavanjem linija i oblika arhitektona, ali i djelova konstrukcije čeličnih štapova i šipki trodimenzionalnog statičkog modela, kojem je omogućena direktna i istovremena kontrola oblika i konstrukcije. Dobiven je oblik koji provjerava konstrukciju te konstruktivni granični naponi koji oblikuju konačni oblik. Proces, bliski kreativni odnos, otvoreni i podatni kompjuterski program te metoda rada zauvijek brišu preživjeli i za mene davno zaboravljeni odnos statičara koji računa i arhitekta umjetnika koji zaneseno projektira. Konstrukcija koja oblikuje, arhitektura koji utjelovljuje napone i sile. Kroz trodimenzionalni model konstantno se propitivao odnos volumena, debljine elemenata, snage izričaja konstrukcije i ostvareni prostorni odnos. Poput posjetioca koji putuje muzejom tako i čelični elementi i sile unutar štapova putuju prostorom, račvaju se, oslanjaju, preskaču, izbjegavaju, hvataju, bježe ili dolaze pod konačnu kontrolu i ravnotežu. Sile i naponi u konstrukciji precizno se čitaju, putuju i zatvaraju logičan konstruktivni put napona, od zemlje do krova i natrag. Konstrukcija i rešetka su u ovom slučaju neprekinuti statički i dinamički slijed, “naponski loop” sila i pripadajućih štapova.