1. dio
Petak poslijepodne, 09.03. krećemo iz Sarajeva, preko istočne Bosne, Višegrada, te u Užicama ulazimo u Srbiju. Glede puteva i uređenosti okoline, nema neke razlike između Bosne (istočne) i Srbije (zapadne)...
Jedino su prirodne ljepote koje okružuju te iste puteve ipak daleko u korist Bosne. Smeća sa strane ima tamo gdje se i raja okuplja, no to je nekako postala slika Balkana na koju sam gotovo pa oguglala...
U Srbiji se nismo zadržavali duže od ispijanja nekoliko kafa/čajeva u usputnim lokalima koji variraju od onog savršeno kafanskog tipa do onog savršeno ušminkanog. To objašnjavam time da, kad se lokali sređuju, onda se srede kako treba... U međuvremenu stagniraju. Ljudi kontrast... Neki nezainteresovani, neki gnjavatorski zainteresovani.
Još malo i eto nas u Dmitrovgradu te i u Bugarskoj... Al tamo puteva... Neopisivi.. Pokušavala sam povući paralelu sa nekim od puteva po Bosni,
ali u ovom izobilju loših BH puteva ne može se naći niti jedan dovoljno loš da bi ušao u konkurenciju sa bugarskim cestama... A tek smeće sa strana... Konstantno... bez prekida, umjesto zelenog pojasa trave (ili snježnog ili "zemljanog"...) kontinuirani pojas smeća...
A za naselja sa strane smo u početku kontali da su ciganska... Ili je mnogo ciganskih sela u Bugarskoj ili ih je većina kraj ceste ili se pak uopšte ne radi o ciganskim naseljima...
No, da ne bude da pišem samo negativno o ovoj državi, moram napomenuti da se radilo možda i o prevelikim očekivanjima...
Država koja je u EU bi svakako trebala i odokaciono izgledati mnogo bolje nego jedna BiH ili Srbija koje neće u tu istu zajednicu još najmanje 10 godina. No, situacija je obrnuta... Hrvatsku ne bih smjela ni pomisliti da poredim sa jednom Bugarskom (ceste, gradovi, standard građana,... ma sve)
Naravno, postoji mnogo pozitivnih iskustava iz te iste Bugarske. Čini mi se da su kao narod još uvijek dosta otvoreni, još ih nije prevladala ona kapitalistička manija toliko da i po čemu liče na hladne zapadnoevropljane. Uglavnom su gostoljubivi, ljubazni, ne djeluju škrti. Iako su nas uveliko upozoravali da su najveći kradljivci u Evropi, nama je nestao samo jedan mobilni aparat, ali zapravo nismo sigurni je li izgubljen ili ukraden (veća je mogućnost ovo prvo).
Da ne davim dalje, za početak evo nekoliko sličica sa bugarskih puteva (uz napomenu da nisu sve moje):
Petak poslijepodne, 09.03. krećemo iz Sarajeva, preko istočne Bosne, Višegrada, te u Užicama ulazimo u Srbiju. Glede puteva i uređenosti okoline, nema neke razlike između Bosne (istočne) i Srbije (zapadne)...
Jedino su prirodne ljepote koje okružuju te iste puteve ipak daleko u korist Bosne. Smeća sa strane ima tamo gdje se i raja okuplja, no to je nekako postala slika Balkana na koju sam gotovo pa oguglala...
U Srbiji se nismo zadržavali duže od ispijanja nekoliko kafa/čajeva u usputnim lokalima koji variraju od onog savršeno kafanskog tipa do onog savršeno ušminkanog. To objašnjavam time da, kad se lokali sređuju, onda se srede kako treba... U međuvremenu stagniraju. Ljudi kontrast... Neki nezainteresovani, neki gnjavatorski zainteresovani.
Još malo i eto nas u Dmitrovgradu te i u Bugarskoj... Al tamo puteva... Neopisivi.. Pokušavala sam povući paralelu sa nekim od puteva po Bosni,
ali u ovom izobilju loših BH puteva ne može se naći niti jedan dovoljno loš da bi ušao u konkurenciju sa bugarskim cestama... A tek smeće sa strana... Konstantno... bez prekida, umjesto zelenog pojasa trave (ili snježnog ili "zemljanog"...) kontinuirani pojas smeća...
A za naselja sa strane smo u početku kontali da su ciganska... Ili je mnogo ciganskih sela u Bugarskoj ili ih je većina kraj ceste ili se pak uopšte ne radi o ciganskim naseljima...
No, da ne bude da pišem samo negativno o ovoj državi, moram napomenuti da se radilo možda i o prevelikim očekivanjima...
Država koja je u EU bi svakako trebala i odokaciono izgledati mnogo bolje nego jedna BiH ili Srbija koje neće u tu istu zajednicu još najmanje 10 godina. No, situacija je obrnuta... Hrvatsku ne bih smjela ni pomisliti da poredim sa jednom Bugarskom (ceste, gradovi, standard građana,... ma sve)
Naravno, postoji mnogo pozitivnih iskustava iz te iste Bugarske. Čini mi se da su kao narod još uvijek dosta otvoreni, još ih nije prevladala ona kapitalistička manija toliko da i po čemu liče na hladne zapadnoevropljane. Uglavnom su gostoljubivi, ljubazni, ne djeluju škrti. Iako su nas uveliko upozoravali da su najveći kradljivci u Evropi, nama je nestao samo jedan mobilni aparat, ali zapravo nismo sigurni je li izgubljen ili ukraden (veća je mogućnost ovo prvo).
Da ne davim dalje, za početak evo nekoliko sličica sa bugarskih puteva (uz napomenu da nisu sve moje):