Hrvatski folklor, tradicija i običaji

[MoslavinaINFO]

Mislim da se u ovoj temi doista ima što pokazati..

[bubach_hlubach]

[Boyledd]

[bubach_hlubach]

Zvoncari s Kvarnera







Par komada by Mountman :

[Boyledd]

Dani berbe grožđa Brotnjo - Hercegovina

[bubach_hlubach]

Ivanic Grad



Slavonija



Sestinska nosnja



Dubrovnik



Istra

[Boyledd]

Kupres - dani kosidbe

[Miki86]

Originally Posted by Boyledd

Hahahahaha, kao nađeš samo uvijek ovako nešto.

[Boyledd]

Originally Posted by Miki86

Hahahahaha, kao nađeš samo uvijek ovako nešto.

Jes vidio što je stari baca?

[bubach_hlubach]

Stari Ilija je zakon.

[Boyledd]

Originally Posted by bubach_hlubach

Stari Ilija je zakon.

Zamisli da ga sretneš negdje u mraku!

[bubach_hlubach]

mislis ovako?

[Boyledd]

Originally Posted by bubach_hlubach

mislis ovako?

Tako nekako!

[CrazySerb]

Jel to neki Mesicev rodjak?

[esseker]

Pošto smo jučer ušli u Došašće iliti Advent, evo još jedna naša lijepa tradicija



Adventski vijenac je krug ili prsten od zimzelenog granja sa četiri svijeće. Postavlja se na stol u vrijeme došašća, kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću, pali se po jedna svijeća.

Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.

Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rahe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu.

Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Na kraju 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935., u crkvama blagoslivljali su se adventski vijenci, koji su se nosili kućama.

...
U zemljama koje su bogate zimzelenim drvećem, uobičajeno je da su vijenci zimzeleni, dok je kod nas čini mi se uobičajenije raditi vijence od slame.

...za koji dan, dolazi na red sijanje pšenice kao još jednog simbola isčekivanja Božića.

[MountMan]

Pozdravljam ideju da se otvori ova dretva. Tema je izuzetno bogata, raznovrsna i puna obrata.
Zamolio bih sve autore da stave naslov o čemu se radi.

Za podsjetnik:

Od 16 predloženih hrvatskih običaja na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine svijeta ove je godine ušlo čak 7 hrvatskih tradicija, najviše u Europi:
1. Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva (Kvarnera);
2. Festa svetog Vlaha - Dubrovnik;
3. Ćipkarstvo u Hrvatskoj (Lepoglava, Pag, Hvar);
4. Procesija Za Križen na otoku Hvaru;
5. Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana;
6. Umijeće izrade drvenih dječjih igračaka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj;
7. Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja.

[Hugo Cross]

Hrvatska narodnja nošnja iz Ivanjske i banjolučkog Potkozarja

Nošnja iz Ivanjske kod Banja Luke (na izboru Top model svijeta 2004. u Kini) u konkurenciji nošnji iz 60 zemalja osvojila je prvu nagradu i proglašena najljepšom nošnjom



Bogato duhovno i materijalno naslijeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini možda se najviše vidi u tradicijskom odijevanju i ukrašavanju nakitom. Ako tuga i bol pjevaju ljepše pjesme od ljubavi, onda se u neimaštini i nedaćama tka raskošnije ruho od bogate svile jer se u dugim zimskim noćima naše majke tkale s tugom, čeznući za slobodom, u boli zbog siromaštva i ljubavi za svoje najmilije. U zbirku samostana i duhovnog centra "Karmel sv. Ilije" kraj Buškog jezera skupljene su nošnje i nakiti Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojima je povijset pojedinaca utkana u povijest naroda. Gotovo svaki predmet ima svoju priču: jedan žalosnu, drugi radosnu, a neki gotovo nevjerojatnu. Izdvojit ću meni najzanimljivije događaje vezane uz neke nošnje.

Muška nošnja iz Oštre LUke kraj Orašja bila je u vlasništvu Jele Delić, rođ. Knežević. Naslijedila ju je u obitelji svoga muža. Brat njezina muža, Tunjo Delić rođen 1919. godine, obolio je još kao mladić. Pri kraju njegova zemaljskog života otac Tunjo i majka Manda htjeli su udovoljiti svakoj želji. Jedna od posljednjih želja bila je obući odijelo kakvo su nosili bogati momci i u njemu otići u crkvu. Roditelji su mu kupili odijelo koje je za njih bilo preskupo. Tunjo je umro u dvadeset šestoj godini i samo je jednom jednom obukao to odijelo. Ono je sada dio ove zbirke. U Zoviku kraj Brčkog susreo sam baku Maru Andrić r. Tunjić. S ponosom mi je pokazala ruho koje je dobila pri prošnji 1946. godine. Naime, u tom je kraju običaj da svekar pri prošni dariva nevjestu dijelom ili cijelom narodnom nošnjom. I to je ruho danas dio naše zbirke.

Najtužnije iskustvo doživio sam u selu Ivanjska kraj Banje Luke, kojemu su valjda hoteći izbrisati spomen na njegovu povijest, nakon posljednjega rata oduzeli i ime. Oitšli su prijeratni stanovnici - Hrvati, došli drugi i preuzeli svu imovinu pa i ono kulturn-umjetiničkog društva. Ljudi koji su me primili kad sam došao zbog tih nošnji, bili su veoma ljubazni. Posudio sam nošnje kako bih nove dao izraditi po starim uzorcima. Djevojka koja skrbi o nošnjama rekla mi je za hrvatsku nošnju da su to njihove stare nošnje, a ona nije Hrvatica. Ako se to događa danas, u doba kad smo i sami svjedoci nemilih zbivanja, koliko li je takvih otuđivanja, zbog neupućenosti ili u zloj namjeri, bilo ranije. Prema posluđenom uzorku tu je nošnju od izvornih materijala sašio Tomislav Miličević iz Velike gorice u Hrvatskoj, a vezilje iz Vogošće u Bosni dovršile su vezove i druge ukrase.

Ta je nošnja predstavljala Bosnu i Hercegovinu u Kini 2004. na izboru za top model svijeta. U konkurenciji za naljepši nacionalni kostim između šezdeset nošnji iz cijeloga svijeta nošnja iz Ivanjske kraj Banje Luke proglašena je najljepšom...

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u prikupljanju nošnji i nakita. U nemogućnosti da ih sve poimence spomenem, a doista ih je mnogo, svima od srca hvala. Posebno zahvaljujem Luci Sošić iz Oštre Luke kraj Orašja, koja brine o svim nošnjama dok se samostanska zgrada kraj Buškog jezera ne dovrši...

o. Zvonko Martić

[MoslavinaINFO]

Martinje u Moslavini

[MoslavinaINFO]

Slavonac

[MoslavinaINFO]

Berba grožđa u Moslavini