daily menu » rate the banner | guess the city | one on oneforums map | privacy policy (aug.2, 2013) | DMCA policy | flipboard magazine

Go Back   SkyscraperCity > European Forums > Euroscrapers > Local discussions > Bosna i Hercegovina > Ekonomija i razvoj > Društvo i Turizam

Društvo i Turizam Society and tourism

Reply
 
Thread Tools Rating: Thread Rating: 194 votes, 5.00 average.
Old June 27th, 2009, 04:40 PM   #1
corvus_edin
Registered User
 
corvus_edin's Avatar
 
Join Date: Feb 2008
Posts: 15,210
Likes (Received): 3741

Kraljevina Bosna - Srednjovjekovna Bosna | Kingdom of Bosnia - Medieval Bosnia

Kingdom of Bosnia

Thread dedicated to the Middle Age Period of Bosnian history






U srednjem vijeku na području današnje Bosne i Hercegovine postojala je država Bosna koja je na vrhuncu svoje moći bila jedna od najjačih balkanskih država. Prvi bosanski kralj je bio Tvrtko I Kotromanić, koji je krunisan u Milama kod Visokog.

Kraljevina Bosna


Za vrijeme Stjepana II
Dvovlašće u Bosni između bana Stjepana Kotromana i plemićke porodice Šubić se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne, kojima vlada ban Kotroman, 1314. godine preuzima njegov sin ban Stjepan II Kotromanić. Šubići čak pokušavaju potpuno samovoljno prisvojati titulu "ban bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne, ali ih i u tome ubrzo definitivno sprječava ban Stjepan II Kotromanić i već 1322. godine izbacuje plemićku porodicu Šubić iz Bosne, te uspostavlja potpunu vlast u Bosni. Poslije sloma Šubića Bosna ponovno počinje "disati punim plućima" i vremenom prerasta u najmoćniju državu na Balkanu. Uskoro ban Stjepan II Kotromanić pridodaje Bosni područje Huma (danas Hercegovina), te cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne. Ban Stjepan II Kotromanić također pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije, i to od Dubrovnika do Splita, a Bosni pripaja također i Donje krajeve (Krajina),Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromanić uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s Ugarskom, te pomaže sa bosanskim vojnim trupama ugarskom kralju u gušenju raznih pobuna ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromanić sklapa zatim trgovački ugovor s Dubrovnikom 1334. godine, a 1335. godine i sa Venecijom. U svojoj Povelji Dubrovčanima 1332. godine on piše: "....Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu, da ga pozove pred gospodina bana...". Ovo je vrlo značajan dokument, jer govori da u Bosni žive jedino Bošnjani i niko drugi (naziv "Bošnjani" je starinski naziv za Bošnjake), a to se očituje i na svim zvaničnim dokumentima bosanske države, te na mnogim nezvaničnim, kao što su glose na krstjanskim vjerskim knjigama i natpisima na stećcima, gdje bosanski krstjani sebe nazivaju Bošnjanima kao sto su radili i Bošnjani pravoslavci i Bošnjani katolici, a kasnije i Bošnjani muslimani.

Ban Stjepan II Kotromanić podržava Crkvu Bosansku, što ga dovodi u sukob s Papom, te da bi ga odobrovoljio pristaje 1340. godine da dâ veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni, te i on sam službeno prelazi na katoličanstvo u aprilu 1347. godine, kada šalje pismo papi, u kome zahtijeva od njega da poveća broj obučenih katoličkih svećenika u Bosni, koji trebaju biti : "...obučeni u podučavanju u vjeri i da znaju pričati našim jezikom...". Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevački vikarijat, koji se vrlo brzo širi i uključuje u sebi mnogo veću teritoriju od bosanske države, pružajući se sve do Rumunske, tako da već 1385. godine Bosanski franjevački vikarijat uključuje u sebi 35 franjevačkih samostana, od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Bosne. To su franjevački samostani u Visokom, Lašvi, Kraljevoj Sutjesci i Olovu. Do 1463. godine, još se 12 franjevačkih samostana gradi širom Bosne. Godine 1350. Srbija napada Bosnu. Cilj njene vojske, na čelu sa carom Dušanom bilo je osvajanje dijela južne Bosne, tačnije područje Huma (današnja Hercegovina). Međutim, bosanska vojska na čelu sa Stjepanom II Kotromanićem mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjera srpsku vojsku iz bosanske zemlje. Cijelo vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića, Bosna se privredno razvija, naročito u izvozu srebra, bakra i olova, a kuje se i bosanski dinar - Denarius. Udajom svoje kćerke Elizabete 1353. godine za ugarskog kralja Ludovika I, tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara, podigao je ugled Bosni i lozi Kotromanića približio svijetu više evropske politike.



Za vrijeme Tvrtka I
Te iste 1353. godine, Ban Stjepan II Kotromanić je umro, a sahranjen je u franjevačkom samostanu u Milama, u blizini Visokog. On iza sebe ostavlja bosansku državu, koja je nezavisna, privredno napredna i vojno veoma snažna, dok je njena snaga ipak zavisila od kooperacije između moćnih bosanskih plemićkih obitelji, koje su imale veoma jak uticaj u raznim dijelovima Bosne. Po njegovoj smrti na vlast dolazi Tvrtko I Kotromanić, koji u tome trenutku ima samo 15 godina, te ima u početku velikih problema sa sređivanjem odnosa između bosanskog plemstva, a vanjske sile pokušavaju iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu, u čemu se najviše ističe Ugarska, na čelu s kraljem Ludovikom I. Poslije učvršćivanja svoje pozicije u Ugarskoj, kralj Ludovik pokušava da to isto učini i nad Bosnom. Počinje da zahtijeva razne Bosanske oblasti, miješa se u dubrovačko-bosansku trgovinu i otvara ponovno pitanje Crkve Bosanske, nakon gotovo stogodišnjeg zatišja, tako da već 1363. godine izbija sukob izmedju Tvrtka i Ludovika, u kojem Tvrtko pobjeđuje. Nakon što je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije, uključujući područje današnjeg Sandžaka, zatim Zetu i južnu Dalmaciju, uključujući jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske.

U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se kruniše za kralja Bosne 1377. godine u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva. Potom, kralj Tvrtko se proglašava, poslije osvajanja novih teritorija, i kraljem Srbije, a malo kasnije i kraljem Hrvatske. Kralj Tvrtko osniva zatim bosansku trgovačku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je "Novi", što se danas zove "Herceg Novi". To je izazvalo ljutnju Dubrovčana, jer su time dobili konkurenciju u trgovini, te se koriste činjenicom da Bosna trgovački uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju "nagovoriti" kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekt "Novi". Za vrijeme vladavine kralja Tvrtka bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu. Bosna je bila prva država na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oružje, što je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike. Prvu upotrebu vatrenog oružja na Balkanu, dakle, izvršila je upravo bosanska vojska i to 13. august 1378. godine prilikom napada venecijanske flote na primorski bosanski grad Kotor. Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspješno odbranila grad. Po smrti ugarskog kralja 1382. godine izbijaju nemiri na područjima dalmatinske obale, te kralj Tvrtko koristi tu priliku i šalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa ostrvima i pripaja Bosni Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Korčulu i Hvar. Izuzetak ostaje Zadar, koji se nalazio pod vlašću Venecije, čime Bosna postaje daleko najmoćnija država na Balkanu.

U zadnjem desetljeću svoje vladavine, kralj Tvrtko je suočen s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen 1386. godine, te u ljeto 1388. godine kod Bileće, kada Bošnjani na čelu s knezom Vlatkom Vukovićem pobjeđuju Osmanlije. Nedugo potom, bosanska vojska ponovno pod zapovjedništvom kneza Vlatka Vukovića, učestvuje u veoma snažnoj vojnoj koaliciji, sačinjenoj, pored Bošnjana i od Srba, Albanaca, Grka, Bugara i Hrvata, koja se na Kosovu polju 1389. godine suprotstavlja Osmanskom carstvu.

Iz bitke na Kosovu Bošnjani se vraćaju bez dramatičnih gubitaka. U toj bitki najgore prolaze Srbi, jer Srbija poslije te bitke praktično prestaje da postoji. Poslije Tvrtkove smrti 1391. godine nastupa poprilično nestabilna politička klima u Bosni, prouzrokovana rivalstvom unutar bosanskog plemstva, što rezultira veoma čestom promjenom bosanskih kraljeva, a i Ugarska također pokušava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.



Za vrijeme Dabiše i Ostoje
Neposredno poslije Tvrtkove smrti, 1391. godine, novi bosanski kralj postaje Tvrtkov rođak Stjepan Dabiša. Godine 1394. u Ugarskoj dolazi na vlast Sigismund Luksemburški, te bosanski kralj Stjepan Dabiša gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske, Slavonije i nad dijelovima Dalmacije, koje osvaja novoustoličeni ugarski kralj. Nakon Dabišine smrti vlast je preuzela njegova udovica, Jelena Gruba, ali ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera bosansko plemstvo da za novoga kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju, koji je bio veoma prougarski orijentiran. Krajem 1399. kralj Ostoja i sabor prodaju Dubrovčanima primorje. Zbog toga kasnije Ostoja neuspješno vodi rat sa Dubrovnikom koji ga košta prijestolja 1403-1404.



Za vrijeme Tvrtka II

Godine 1404. bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog kralja Bosne Stjepana Ostoju, te na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II, inače izvanbračnog sina kralja Tvrtka I. Ovo izaziva bijes ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog, koji bivšem kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoć te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409. godine. 1414. godine na geopolitičkoj se sceni pojavljuje novi vojni element - Osmansko carstvo.

Osmansko carstvo podržava bosansko plemstvo i proglašava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog kralja Bosne, te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske, s jedne strane i Tvrtka II i Osmanskog carstva sa druge strane. Stjepan Ostoja i njegovi ugarski pomagači bivaju totalno poraženi u srednjoj Bosni 1415. godine, mada se on nekako održava na vlasti, a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojić, postaje kraljem Bosne, da bi konačno 1420. godine kralj Tvrtko II ponovno preuzeo bosansko prijestolje. Nedugo potom i sam kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj, jer je trebao ugarsku pomoć protiv pobune bosanskih plemića Sandalja i Radivoja Ostojića, sina bivšeg kralja Ostoje, koji uz osmansku pomoć ovladavaju većim dijelom Bosne u periodu od 1433. do 1435. godine. Tvrtko, pak, ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443. godine, a njegovu vladavinu karakterizira obnova bosanskih gradova i jačanje uticaja franjevaca u Bosni.



Za vrijeme Stjepana Tomaša

Po njegovoj smrti, 1443. godine bosansko plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaša. Najmoćniji bosanski plemić na teritoriji Huma, Stjepan Vukčić Kosača, odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja Bosne, što je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okončava 1446. godine učvršćivanjem pozicije kralja Tomaša, mada bosanski plemić Stjepan Vukčić Kosača nastavlja imati vrlo jak uticaj na jugu Bosne, tj. na području Huma, što se oslikava u činjenici da 1448. godine daje sebi titulu "Herceg" i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina".

Osmanska ekspanzija tjera kralja Tomaša da 1450. godine zatraži vanjsku pomoć, te se obraća papi po tome pitanju, koristeći činjenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na čelu s "Vikarom od Bosne" po imenu Jacob de Marchia, nastoje uspostaviti katoličku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je kralj Tomaš 1445. godine prešao sa krstjanstva na katoličanstvo, što je papa želio u potpunosti iskoristiti. Također, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve Bosanske, optužujući je za herezu, tako da 1459. godine kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni. On saziva starješine Crkve Bosanske i nudi im veoma skučen izbor : ili da prihvate katoličanstvo ili će biti protjerani iz Bosne. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da pređe na katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko četrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio krstjanske vjere, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio, tadašnji papa, Pio II, koji kasnije u svojim "Commentarima" piše: "Kralj Bosne, da opere ljagu što je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje kršćanske vjere, ili, kako mnogi drže, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske krstjane), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivši svoju imovinu, ako neće primiti Kristovo krštenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko četrdeset hiljada ili malo više, koji su se tvrdoglavo držali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukčiću Kosači), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri." [1] Dakle, nije išlo tako glatko sa "običnim" Bošnjanima, koji se potpuno oglušuju na poziv kralja Tomaša da pređu s krstjanstva na katoličanstvo mada mnogi bijahu i porobljeni i poslani u Rim, gdje su bili preobraćeni na katoličanstvo na miran način.



Za vrijeme Stjepana Tomaševića
Te iste, 1461. godine, Stjepan Tomašević, sin kralja Tomaša biva postavljen za novoga kralja Bosne. On se suočava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajača i njihovim pretenzijama prema Bosni, te upućuje svoj apel za pomoć u odbrani od Osmanskog carstva. Ugarski kralj obećava pomoć Bosni 1462. godine, poslije čega kralj Stjepan Tomašević odbija platiti danak Osmanskom carstvu, čime je uvjetovala mir u Bosni. Godinu dana poslije, 1463. godine velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II napada Bosnu.

Prva bosanska tvrđava koja je pala, bila je stara bosanska kraljevska tvrđava Bobovac, koja je pala 20.juna 1463. godine, te kralj Stjepan Tomašević prelazi u tvrđavu u Ključu. Opkoljen osmanskim snagama odlučuje da se preda, nakon čega biva pogubljen. Poslije toga Bošnjani sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Osmanlijama i u samo sedam dana predaju ključeve od još 20 tvrđava širom Bosne, koja od te 1463. godine, postaje dijelom Osmanskog carstva, a većina Bošnjana, prvenstveno bosanskih krstjana, prihvata islam kao svoju vjeru.


Bosanski kraljevi
Tvrtko I (1377 - 1391)
Stjepan Dabiša (1391 - 1395)
Jelena Gruba (1395 - 1398)
Stjepan Ostoja (1398 - 1404; 1409 - 1418)
Tvrtko II (1404 - 1409; 1421 - 1433)
Stjepan Ostojić (1418 - 1420)
Radivoj Ostojić (1421 - 1433)
Stjepan Tomaš (1435 - 1461)
Stjepan Tomašević (1461 - 1463)

Bosanske kraljice
Doroteja Bugarska (1377 - ?), supruga Tvrtka I, kćer bugarskog cara Ivana Stracimira
Jelena Gruba (1391 - 1395), supruga Stjepana Dabiše
Vitača, prva supruga Stjepana Ostoje
Kujava Radenović (1399 - 1415), druga supruga Stjepana Ostoje
Jelena Nelipčić (1416 - 1418), treća supruga Stjepana Ostoje, prethodno supruga Hrvoja Vukčića Hrvatinića
Doroteja Gorjanska, supruga Tvrtka II
Vojača (1443-1445), supruga Stjepana Tomaša
Katarina Kosača (1446 - 1461), supruga Stjepana Tomaša
Jelena Branković (1461 - 1463), supruga Stjepana Tomaševića

Krunisanje prvog Bosanskog Kralja
Bosanski ban Tvrtko I Kotromanić krunisan je za kralja Bosne na Mitrovdan 26. oktobra 1377. Od tada je Bosna postala kraljevinom. Prvi put očuvana titula u pomenu novog kralja je iz 1378. - kralj Srbljem i Bosni i Primoriju i Zapadnim stranam.

Dugo vremena se smatralo da se Tvrtko krunisao u manastiru Mileševa u Polimlju, te da ga je krunisao mileševski mitropolit. Kasnije je utvrđeno da Mileševa nije tada bila mitropolija, te da se zapravo radi o crkvi u Milima (današnji Arnautovići). Najnovija postavka je da je kralja krunio djed Crkve bosanske


Treba dodati da je Crkva bosanska bila jedinstvena i nije bila pod uticajem okolnih Crkvi sto se Rimu nije svidjelo i vrsen je veliki pritisak na Crkvu bosansku da primi katolicanstvo. Takodjer bitna je i Elizabeta Bosanska ( Elizabeth of Bosnia ) gdje je imala veliku ulogu u Europskoj kraljevskoj sceni te je udala svoje kcerke za neke od najmocnijih princeva Europe od kojih su dvojica postali Kraljevi. Pogotovo u Francuskoj postoji Bourbon porodica i dalje nosi znak ljiljana kao "miraz" od elizabete bosanske gdje su poprimili grb.

BY: ampicilin
__________________

Zabonz liked this post

Last edited by LordMarshall; September 19th, 2011 at 10:55 PM.
corvus_edin no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:22 PM   #2
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Kraljevina Bosna - Srednjovjekovna Bosna | Kingdom of Bosnia - Medieval Bosnia



U srcu grada Banja Luke ponosno stoji Kastel, kao svjedok prošlosti, kostur sadašnjosti i predskazanje budućnosti. Sa bogatom istorijom, tvrdjava je smještena u užem centru Banjaluke. Stare zidine tvrdjave Kastel tu su da nam probude znatiželju o istoriji ovog grada, ispričaju pricu o bitkama, trgovini, uspjesima I padovima, čiji je vinovnik I svjedok bila sama tvrdjava.

Ukupna površina kompleksa Kastel iznosi 48.000 kvadratnih metara, od toga unutar bedema 26 610 kvadratnih metara, a izvan bedema oko 21.390 kvadratnih metara. Bedeme čine devet bastiona i dvije kapi kule u sklopu bedema. Unutar bedema nalazi se više objekata, među kojima centralni logor sa dvije kule i malim arsenalom, centralni arsenal, tzv. kamena zgrada, te više različitih zidova koji su dijelili i formirali pojedine interne prostore.

Brojni materijalni nalazi, pisani izvori i kartografska dokumentacija, danas nam omogućuju da u velikoj mjeri sagledamo sve faze nastanka i razvoja tvrđave.Prvi početci razvoja naselja na mjestu današnjeg Kastela potiču još iz paleolitskog doba na što upućuju nalazi kamenog oruđa i oružja. Položaj ovog naselja koje se dalje razvijalo kroz epohu neolita i bronzanog doba karakterističan je za naselja badenske kulture jer se nalazi na izdignutim dijelovima riječne terase Vrbasa.


Novo poglavlje u prošlosti Banjalučke tvrđave započinje, rimskim osvajanjima ilirskih teritorija. Obzirom da je područje današnje Banjaluke bilo nemirno pri rimskim osvajanjima, a rimska vlast nesigurna, javila se potreba stacioniranja, rimskih vojnih odreda u ovim krajevima. Za njihove potrebe podizani su vojni logori, (CASTRA-e), širom Ilirika (šire područje današnje Banjaluke), uz koje su se javljala i civilna naselja (municipium). Rimsko carstvo je svoju dominaciju i ekspanziju ka novoosvojenim teritorijama obezbjeđivalo izgradnjom puteva.

Unutar tvrđave je pronađeno više primjeraka kasnoantičke bronze, keramike, i jedna kasnoantička bronzana fibula. Pored toga u centralnom prostoru tvrđave utvrđeni su ostaci kasnoantičkih objekata većih dimenzija, sa polukružnim apsidalnim istakom na južnoj strani. Da li je riječ o kasnoantičkom svetilištu, nekoj administrativnoj zgradi ili kompleksu različitih sadržaja odgonetnuće sistematska istraživanja koja predstoje.

Još jednu potvrdu da je postojalo antičko naselje na mjestu današnjeg Kastela svjedoči i poznati žrtvenik posvećen bogu Jupiteru. Na tom lijepo klesanom kamenom spomeniku pronađenom 1895. prilikom popravljnja mosta na Crkveni, stoji natpis čijom je dopunom dešifrovan tekst:"Jupiteru najvećem geniju ovog mijesta Sicinije, Makrin, konzularni beneficijar provincije Gornje Panonije, ispunio je zavjet dobrovoljno i sa zahvalnošću." Iz natpisa se zaključuje da je žrtvenik bio postavljen najvjerovatnije u blizini Jupiterovog svetilišta. Ovaj žrtvenik je pouzdana indicija da se umjesto njenog nalaska locira grad vojnog karaktera sa lokalnom upravom.

Naselje se u kasnoantičkom periodu razraslo i obogatilo i u vojnim, civilnim, sakralnim, privrednim i administrativnim sadržajima.Posebno su značajni nalazi u priobalnom pojasu tvrđave gdje su zidovi pravilno tesarski obrađeni i govore o zreloj arhitekturi jake fortifikacije značajnih razmjera.

U povelji iz 1525. godine precizno se navodi da je Banja Luka zapravo ime tvrđave koja se zvala CASTELL NOSTRO BAGNA LUCA. Iz sadržaja navedene povelje, moglo bi se čak zaključiti da je tvrđava Banja Luka bila izgrađena na mjestu nekog starijeg i manjeg utvrđenja poslije 1463. godine, kao dio granice na Vrbasu u sistemu odbrane ugarskog kraljevstva protiv Turske (Jajce je bilo najjužnija tačka).

Sam Kastel će biti 1587 dograđivan da bi za vlade sultana Mehmeda III, na prelazu iz XVI u XVII vijek bio pretvoren u grad.

Obnova, proširenje i ojačavanje tvrđave svakako su bili podstaknuti učestalošću austro-turskih ratova krajem 17. i u prvim decenijama 18. vijeka. Inženjeri-graditelji tada su je proširili, po uzoru na ravničarske tvrđave (tkz. Vaubanov sistem) preko Save, te njena silueta dobila današnju formu izduženog trapeza omeđenog bedemima, bastionima sa kulama i podzemnim prolazima, dok je vodenim šancem okružena sa zapadne strane.
O izgledu tvrđave i grada u prvoj polovini 18. vijeka dosta detaljno nas obavještavaju austrijske karte nastale u vrijeme austrijsko-turskog rata 1737. godine i velike bitke pod Banja Lukom koja se vodila 4. avgusta te iste godine.
Iz osamdesetih godina 18.vijeka potiču nešto pouzdaniji opisi i nacrti tvrđave.Iz tih novijih opisa, postoje podaci o postojanju 30 ambara za žito kao i postojanje tzv. carevog ambara.

Sve do 1826. u sklopu tvrđave nije ništa obnavljano, ali te godine je u tvrđavi izgrađeno jedno od banjalučkih javnih kupatila, hamama, takozvano Vojno kupatilo.

Jedini objekat vojne namjene znatnijih dimenzija iz tog perioda podignut je uz jugozapadne bedeme tvrđave oko 1865.godine. Objekat, kasnije nazvan kasarna za artiljerce, podignut je na zapadnoj strani na samoj obali Vrbasa, na podignutoj terasi sa podzidom od sedre(odmah do današnjeg mosta Patre). Pravougaoni prozori u austrougarskom periodu su obradom od opeke dobili polukružni oblik. Prema ostacima drvenih greda na fasadama može se pretpostaviti da je zgrada imala neku vrstu drvenih verandi, ili šetnica, osmatračnica.




izvor: travelbh.net | e-turizam.com | destinacije.com

Last edited by cranberries; June 29th, 2009 at 12:56 PM.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:25 PM   #3
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Tvrdjava Bobovac - Vares



Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Zahvaljujući položaju i opremljenosti važio je za najbolje utvrđeni bosanski srednjovjekovni grad. Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić polovinom 14. stoljeća, a kasnije je služio kao sjedište većine bosanskih vladara, preciznije od perioda vladavine Stjepana II, preko bosanskih kraljeva, sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem (1463.). Prvi put se Bobovac u pisanim dokumentima pominje 1349. Bobovac se sastojao od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar. Bobovac je zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja bio je meta napada osvajača. Njegov položaja i konfiguracija terena je omogućavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedište bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku, koja je bila bez fortifikacija i imala više administrativno-politički značaj.
U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomašević. Bobovac su Osmanlije opsjeli 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teške borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac imenom Jörg iz Nürnberga. Također se govori da je knez Radak, koji je upravljao u to vrijeme gradom predao Bobovac misleci da će za to biti nagrađen, ali su ga Osmanlije nakon predaje pogubili.

Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da može izdržati i dvogodišnju opsadu je iznenadio kralja Stjepana Tomaševića i onemogućio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoć. Zbog toga su se i posade Visokog i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili ali su zbog njegovog izuzetnog strateškog značaja ponovo sagradili neke objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru kada ostaje duboko u pozadini. Kraljevska grobna kapela je rekonstruirana, ali nekim nepriznatim metodama tako da je njena vrijednost umanjena.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:38 PM   #4
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Tvrdjava Gradina - Doboj



Tvrđava i varoš imenom Doboj nalaze se u sjevernoj Bosni na prostoru jedne široke geografske zone pobrđa, preko koje planine Balkana blago padaju u nizije Panonije. U tom prostoru područje oko ušća Usore i Spreče u rijeku Bosnu, nesumljivo predstavljala centralni dio za jednu prostranu oblast što se nalazi južno od rijeke Save, oko poriječja donjeg i srednjeg toka Bosne.
Središnji geostrateški značaj položaja oko ušća Usore i Spreče, presudan je činilac za postanak tvrđave i varoši, iz kojih se, kao jezgra, razvio savremeni Doboj. Tu je izrasla tokom šest/sedam vijekova, polako i mukotrpno varoš dobojska, prije svega, zahvaljujući izuzetno velikoj vrijednosti komunikacionog čvorišta prirodno stvorenog sučeljavanjem triju prostora preko riječnih dolina Bosne, Usore, Spreče. I kada su u drugoj polovini 19. vijeka udarani temelji savremenog saobraćaja, gdje su osnovni pravci kretanja vezivani isključivo za riječne doline, tada je područje oko Doboja izbilo u prvi plan. Jedino je na ovoj širokoj lokaciji, preko riječnih dolina, bilo moguće realizovati raskrsnicu od četiri putna pravca za potrebe željezničkog i drumskog saobraćaja. Treba znati da je tako bilo oduvijek u prošlosti, pa je tako i danas. Komunikacije su šansa Doboja, a tvrđava i varoš dobojska su bili i ostali njihova nezamjenjiva potreba.U svom dugom trajanju, tvrđava na kamenitom brijegu iznad doline rijeke Bosne baš nasuprot ušću Spreče, nije se u kontinuitetu razvijala i ravnomjerno rasla. Uspone i padove diktirale su česte, čak previše česte ratne prilike, ali i godine mirnih vremena, koja su međutim i nažalost redovno bila kraćeg trajanja.

Oblika je pravougaonika veličine oko 160 x 135 m, debljina zidova oko 1,90 m, i danas su dijelom očuvani oko 1,50m. Na svakom ovalnom uglu su kule, a na polovini svake stranice postoje otvori - kapije, koje su opet sa obije strane zaštićene kulama. U sredini velikog pravougaonika je zgrada štaba, a okolo čitavog Castruma je opkopan široki rov i navedena voda iz stotinjak metara udaljenog korita Bosne. Čitav kompleks je građen od kamenih blokova, čija su lica u zidovima nemarno uravnata, a kamen je vezan krečnim malterom. To su prve građevine kod kojih je korišćeno krečno vezivo, jer do tada je u našim krajevima gradnja kamenom bila praistorijskog tipa, u suhozidu bez veziva. U pravcu zapada preko širokog rova sa vodom, a u podnožju uzvišenja sagrađeno je naselje Canabea. To je valjda najstarije naselje gradskog tipa u našim oblastima jer je istovremeno Castrumu. Nađeni su temelji više od desetak izduženih građevina sa po dva/tri ulaza u uske hodnike i iz kojih su zatim ulazi u manje prostorije - kabine veličine oko 2,5 x 3 m. Tu su živjele legionarske naložnice (krive, a ne vjenčane vojničke žene). Naselje je imalo veliku zgradu kupatila sa toplom vodom koja je vodovodnim cijevima od keramike provedena kroz čitavo naselje. Između građevina je ulica, oko 8 m široka, popločana je kamenom od koga su i sve građevine Canabea.Groblje Castruma i Canabea, a svakako i nekih naselja u najbližoj okolini, čije nam lokacije nisu poznate, bilo je na visiji iznad Canabea. Neki su nadgrobni spomenici djelimično očuvani, pa je iz njih poznato i više imena najstarijih žitelja našeg kraja.Četvrti objekat velikog Rimskog kompleksa je Refugium, a nalazi se na brijegu neposredno iznad ušća Usore. Najkasnija je rimsko-vizantijska gradnja 4 - 5. vijeka na ovom mjestu. Zanimljiva je, jer predstavlja napor antičkih graditelja da novim konceptima i rješenjima utvrđenja, odbrane zemlju od navale brojnih varvara. Do naših dana su ostaci ovih spomenika različito očuvani. Staro rimsko groblje je uništeno krajem 19. vijeka. Refugijum je uništavao kamenolom takođe već od kraja 19. vijeka, zatim gradnja Osnovne škole posle 2. svjetskog rata, pa je očuvana oko jedna četvrtina ovog utvrđenja. Canabea su u našim danima 1965. godine, iskopom lateralnog kanala, potpuno nepotrebno i siledžijskim postupcima ljudi iz vodoprivrede, najvećim dijelom razorena, a skretanjem za samo 20m spomenik bi bio spašen. Temelji Castruma su do danas dobro očuvani (najveći dio građevnog kamena njegovih zidova prenijet je u 13. vijeku radi gradnje tvrđave Doboj). Međutim, danas mu prijeti još veća opasnost od sadašnje divlje gradnje, što mu se prijeteći približava i praktično sa svih strana-opkoljava.Očito je da savremeni Doboj još uvijek nije uočio rijetko pogodnu šansu za razvoj značajnog turističkog centra i kroz njega koristan izvor privredne djelatnosti, što mu pruža ovaj vanserijski vrijedan kulturno - istorijski kompleks.

Last edited by cranberries; June 29th, 2009 at 12:46 PM.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:40 PM   #5
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Tvrdjava Gradina - Srebrenik



Sadašnji zidovi Srebrenika su iz nešto mlađeg vremena – oni potječu iz 18. stoljeđa. No grad i danas još nakon mnogih i temeljitih prepravaka, pokazuje svoju staru srednjovjekovnu osnovu i obrise. Smješten na vrletnoj stijeni, on impozantno dominira svojom okolicom.

Stari grad Srebrenik, onakav kakvog ga danas vidimo, nosi obilježje strateškog objekta. Prvobitno je on mogao biti izgrađen kao feudalni zamak, no i tada je njegova primarna funkcija bila defanzivnog karaktera – on je trebao pružiti dovoljno siguran zaklon za svoga gospodara, jer on je bio podignut u graničnom području između Bosne i Ugarske. Zbog toga je i morao mijenjati gospodare u igri snaga između ove dvije države. Kad bi ugarski kraljevi ojačali, oni su se rado dočepali grada Srebrenika, no i u Bosni se s vremena na vrijeme smoglo dovoljno snage da grad povrate matičnoj zemlji.


Srebrenik je ležao u istočnom dijelu župe Usore, nadomak župe Soli. Bio je državno, banovo vlasništvo, a zapovjednici grada bili su banovi klevetnici (vazali) ili pak ljudi sa banovog dvora.Grad je prvi put pao u mađarske ruke 1393. godine, dakle nakon smrti kralja Tvrtka I (1391. godine). Kralj Sigismund ga ipak vrlo teško održava u svojim rukama, budući da je pritisak iz Bosne bio snažan. Godine 1405. dođi đe i do otvorenog sukoba, kada bosanska vojska jednim dijelom prolazi u napad protiv Srebrenika. U trogodišnjem ratu, Mađari ipak uspijevaju potisnuti bosansku vojsku, nakon čega dolazi do teškog poraza pod gradom Doborom 1408. godine. Sigismund je 120 zarobljenih bosanskih plemiđa dao posjeđi, a njihova tijela baciti niz stijenu u rijeku Bosnu.Da bi oslabio Bosnu, kralj Sigismund, između ostaloga, poklanja Srebrenik despotu Stefanu Lazareviću, dakako, samo formalno, buduđi da je mađarska vojska i dalje ostala kao posada na gradu. ...
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:44 PM   #6
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Tvrdjava Vranduk


Stari grad Vranduk, sa naseljem se nalazi oko 10 kilometara nizvodno od središta Zeničko - dobojskog kantona, grada Zenice. Smješten je na lijevoj dolinskoj strani rijeke Bosne koja je na ovom mjestu sužena i poprima klisurasti oblik. Pod današnjim imenom prvi put je spomenut 1410.godine.

Mjesto Vranduk je jedinstveno po svojoj fascinirajucoj geografskoj lokaciji. Grad je strateški izgraden na izduženom dijelu zemlje poput poluostrva koji se spušta sa planinske strane uz rijeku Bosnu. Vranduk je bio vratnica Bosanskom kraljevstvu prema sjevernom podrucju koje su kontrolisali Madari. Njegov strateški znacaj mu je dao važnost u ranom i srednjem periodu srednjeg vijeka. Nakon što su Otomani osvojili vecinu Bosne do 16. vijeka, on je procvjetao u malo trgovacko naselje izmedu centralne i sjeverne Bosne.

Naselje je nastalo iz strogo geostrateškog interesa i njegova uloga je bila kontrola prometa koji se odvijao pravcem od Panonske nizije preko Bosne i Jadranskog mora.

Vranduk predstavlja samo jedan u nizu srednjevjekovnih bosanskih gradova koji se nalaze u ovoj regiji koja predstavlja dio prostora gdje se razvijao vrlo intenzivan politički, ekonomski i kulturni život. Sačinjavaju ga citadela sa glavnom kulom i ostacima bedema koji su opasavali srednjevjekovno gradsko naselje.


U neposrednoj blizini utvrde izgrađena je carska ili sultan Mehmed Fatihova džamija, koja je po nekim podacima izgrađena na temeljima srednjevjekovne crkve. Danas ispod Vranduka vodi cestovni tunel prokopan nakon Drugog svjetskog rata.

Dozvola od strane: travelbh.net i e-turizam.com ( vise procitajte na pomenutim stranicama )
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:53 PM   #7
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Bocac



courtesy of destinacije.com
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:54 PM   #8
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Jajce




courtesy of destinacije.com
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 12:58 PM   #9
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Ostale tvrdjave
Blagaj, Brstanik, Visoki, Zvecaj, Jablan grad, Ostrozac, Teocak
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:07 PM   #10
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Gabela

Gabela je mjesto u općini Čapljina, u Hercegovini. Nalazi se na obali Neretve uz samu granicu s Hrvatskom.
Neki tvrde da je to područje na kojem se nalazila Troja, a profesor arheologije iz Meksika Roberto Salinas Price napisao je i knjigu o tome kako se ovo područje sa svojim zemljopisnim značajkama uklapa u drevnu priču o Iliju.

Nakon pada Narone Gabela postaje nova bosansko-hercegovačka luka na Neretvi, a od kraja 11. vijeka zove se Drijeva i postaje važno trgovačko središte između Bosanskih kraljeva i Dubrovačke republike.

Ime koje se koristi od 14.-og vijeka je Gabela (od italijanske riječi za carinu).

Turci osvajaju Gabelu 1526. godine i nazivaju je Čitluk, a 1694. predaju Gabelu Veneciji. Nakon što Venecija 1716. godine seli svoje središte u Fort Opus, Gabela kao trgovačko središte gubi na značaju.



by turizam-bosna.com ... e-turizam.com
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:12 PM   #11
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Mogorjelo



Mogorjelo je jedinstven arheološki spomenik iz rimskog doba, dobro očuvana stara rimska villa rustica, smješten u neposrednoj blizini Čapljine, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Ovaj spomenik kulture spada u najljepša zdanja kasne antičke arhitekture u cijeloj Bosni i Hercegovini. Predmeti pronađeni u Mogorjelu potiču iz IV vijeka. Sama Villa svojim bogatstvom, ljepotom i osebujnošću arhitekture predstavlja oazu vrijednosti i ljepote, okruženu bogatom mediteranskom vegetacijom.

by wikipedia
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:15 PM   #12
Alle
Registered User
 
Alle's Avatar
 
Join Date: Sep 2005
Location: Göteborg
Posts: 2,337
Likes (Received): 9

Great initiative Cranberries, great to see more people interested in these subjects .

Some of these indeed have ancient roots and are part of a very ancient timeline of happenings, others were founded in the medieval times, albeit in areas inhabited since way before that, contineously.

I have a photo thread about castles and fortresses and I feel much of it falls into that category, altough this is a broader subject. Ancient though in itself is a limitation depending on how you define ancient. Maybe it should be called something else, optimally.

As far as the statement found beside the Castel Nostro, it is I supposed after the Romans seized control of the area. Because after that they split up the region into two, Dalmatia and Pannonia. Before that it was part of Dalmatia.

The Breuci or Oseriates ought to have lived there (the first after which Brcko might have got its name), the Breuci and the Daesitiates as the Romans called the two respectively, were the two main driving forces behind Bato's uprising (suitably enough both their leaders were called Bato, as well).

This is how the situation was roughly at the start of the uprising 6 AD



The army which fought in the uprising (primarily under the Bato's but also numerous other tribes, most notably as far as soldiers contributed; the Dalmatae, the Maezei, the Andizetes, the Colapiani and the Pirustae (according to some sources the Liburni and Iapodes took part in the uprising as well, altough it is a matter of dispute given they were largely Romanized already)) numbered between 100 000 - 200 000 thousand fighting men. To give an idea of the rather overwhelming decimation that occurred, in the Daesitiates tribe some decades later it is estimated there were about 10 000 people, and this includes all people. Note that they were the largest and most prominent of the tribes in the area.

The Roman army sent there was as large and this post poned their offensive against the German Marcomans with decades, as they were planning an offensive against them and expecting the people of their Dalmatian province to contribute with soldiers. Which they did not as an uprising started.

Towards the end it looked like this and you can see the overwhelming number of units that the Romans sent there. The Romans won with the help of the Scordisci.



Consider that the Empire at that time had conquered much of western Europe and had lands both on in the far western Europe as well as in the Eastern Mediteranean near east. But the opposition was so harsh against them here that they could not control a land so relativelly close to the very centre of Rome before this very exhausting war.
__________________
Stop the censorship in the BiH forums

Castles And Fortresses [Alpe Adria] [Bosnia]

Last edited by Alle; June 29th, 2009 at 06:45 PM.
Alle no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:28 PM   #13
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Kula - zmaj od Bosne - Gradacac





Husein Kapetan Gradacevic - ZMAJ OD BOSNE i Gradacacka kula

Jedan je od pokretaca pobune Bošnjaka za autonomiju Bosne,a od 1831 godine je i njen vodja...Predvodeci Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika , u borbi protiv Sultana,na Kosovu nanosi poraz Velikom Veziru i Sultanovoj vojsci.

Poslije ovih uspjeha Bošnjaci ga postavljaju da upravlja Bosnom.Bosanska autonomija biva i formalno uspostavljena 12.septembra 1831 godine u Sarajevu,poslije cega Bosanska vojska ponovo ulazi u rat sa Sultanom,te dozivljava veliki poraz u mjestu Pale,kraj Sarajeva 31. maja 1832 godine,ali sama pobuna biva ugasena tek 1850 godine...

Podigao je mnogo zaduzbina,izgradio je cuvenu Dzamiju "Husejniju" u Gradaccu,a omogucio je fra Iliji Starcevicu da u selu Tolisi,1823 godine,otvori prvu katolicku skolu u Bosni.

U cuvenom razgovoru sa Turskim Begler-Begom,kada mu je Turski Begler-Beg rekao:

"Nema vise Bosne,a nece biti ni Bošnjaka,Huseine...Gines za drzavu koja nikad nije postojala - niti ce.

Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio:

Ima Bosne,Begler-Beze i Bošnjaka u njoj.Bili su prije vas i ako Bog da,bice i poslije vas!!
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:34 PM   #14
Alle
Registered User
 
Alle's Avatar
 
Join Date: Sep 2005
Location: Göteborg
Posts: 2,337
Likes (Received): 9

What does a map of the Bosnian Pasaluk in 1606 (?) have to do with the Bosnian uprising 200+ years later?

Anyhow it was certainly crucial and it was not far from succeeding permanently in the last battle against the Ottoman army.

Here is an authentic medal from the 19th century:



The primary reason was likely the demand for a local autonomous Bosnian government. Since Bosnia joined the empire as was quite unfortunately needed in the 15th century, it had certain prerequisites and a special position within the empire. Which was being lost in the reforms.
__________________
Stop the censorship in the BiH forums

Castles And Fortresses [Alpe Adria] [Bosnia]
Alle no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:36 PM   #15
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Kraljeva sutjeska


Jos jedna slika Bobovca...

Kraljeva Sutjeska je naselje u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine. Administrativno se nalazi u općini Kakanj. Kraljeva Sutjeska zajedno sa tvrđavom Bobovac je bila sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka.

Ovo naselje je najpoznatije po franjevačkom samostanu. Osim samostana ovdje se nalazi i Dusper kuća, najstarija kuća u centralnoj Bosni, a potiče iz ranog 18. vijeka. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom države. Restauracija još uvijek nije izvršena ali je kuća ipak otvorena za javnost i predstavlja izvanredan primjer autentične bosanske arhitekture. Osim ove kuće na ulazu u selo nalazi se jedna od najstarijih bosanskohercegovačkih džamija koja je po predanju sagrađena za samo nekoliko dana i nakon toga nikad više nije bila popravljana i održavana.



wikipedija
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:38 PM   #16
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Katarina Kosaca - Kotromanic

our mother, our Queen!!!



Rođena je 1425. ili 1426. godine u Blagaju kod Mostara. Otac joj je bio Stjepan Vukčić Kosača, a majka Jelena Balšić, kćerka Balše Balšića i unuka Jelene Lazarević, kćerke srpskog kneza Lazara Hrebljanovića.

Katarinin otac je 20. januara 1448. godine u povelji Fridrika III, cara Svetog Rimskog Carstva, nazvan "herzog", što na njemačkom jeziku znači "vojvoda". Stjepan Vukčić Kosača je vladao područjem Poljica, Makarskog primorja, Humske zemlje, matičnim posjedima koje je obuhvatalo gornje Podrinje, dijelove Polimlja, Zete i primorja sa rezidencijom u Novom (Herceg Novi). Katarininom ocu se, međutim, svidio njemački naziv vojvodske titule, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u odomaćenom bosanskom obliku "herceg". Od njegove titule potiče novi naziv za njegov posjed Hercegovina.

Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bosanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosanskog Kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva Kotromanića. Međutim, u vrijeme represije kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bosanske, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, željan dokazivanja i krune koju je zatražio od Pape, počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosače i Tomaševića izglađeni, što je zabilježeno u pismu Hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godine.

Stjepan Tomaš je prije dolaska na tron živio u bračnoj zajednici sa krstjankom Vojačom. NUz odobrenje pape Eugena IV, nakon što je proglašen kraljem, raspustio je Vojaču, pošto je bila niskoga roda i stoga nedostojna titule kraljice.

Tražeći suprugu kralj Stjepan Tomaš je, po nagovoru savjetnika, izabrao Katarinu, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Sklopanjem braka, Katarina je s bogumilstva prešla na rimokatoličanstvo. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je moćnog saveznika u liku svoga punca, Stjepana Vukčića Kosače, u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice Katarine brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.

Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece - Šimuna i Katarinu, a imala je i pastorka, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače, Stjepana Tomaševića. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci.

Katarinin muž umire 10. jula 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare.

... wikipedija
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 01:54 PM   #17
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Povelja Kulina Bana





U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smtara da Povelja Kulina bana kao drugi dokument po starosti Slavena jednako pripada i njihovoj historiji.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 02:01 PM   #18
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Sahat-Kule



Sahat-kula je kula karakteristična za bosanske čaršije ali i za druga mjesta koja su bila pod vlašću ili uticajem Osmanlijske imperije. Naime sahat-kule su građene isključivo u evropskom dijelu Osmanskog carstva, naročito u Bosni i Hercegovini što je bila islamska varijacija na zapadnoevropsku formu zvonika te je sahat-kula simbolična graditeljska osobina Bosne i Hercegovine. Sahat-kule su građene uglavnom sa velikim satom na jednom ili više lica objekta (obično na četri lica) kako bi veći broj stanovnika određenog mjesta mogao čitati vrijeme. Sahat-kula je arhaični izraz u bosanskom jeziku i odnosni se na specifične građevine izgrađene pretežno na području Bosne i Hercegovine. Prema jednom putopiscu iz Francuske iz 16. vijeka , prva sahat-kula podignuta je u Skoplju između 1566. i 1572. godine. Sahat-kule su najčešće građene u centralnim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske utvrde, ili onih u Tešnju, Gradačcu ili Počitelju. Za slične građevine u svijetu, u bosanskom jeziku postoji izraz toranj ili jednostavno kula. Kule su obično dijelovi crkava ili objekata gradske uprave.

Spisak sahat kula:
* Banjalučka sahat-kula – Banja Luka (prva sahat kula u Bosni i Hercegovini, srušena 1993. godine)
* Donjovakufska sahat-kula – Donji Vakuf
* Fočanska sahat-kula – Foča
* Gračanička sahat-kula – Gračanica
* Gradačačka sahat-kula – Gradačac
* Gornjovakufska sahat-kula – Gornji Vakuf
* Jajačka sahat-kula – Jajce
* Livanjska sahat-kula – Livno
* Maglajska sahat-kula – Maglaj
* Mostarska sahat-kula – Mostar
* Nevesinjska sahat-kula – Nevesinje
* Počiteljska sahat-kula – Počitelj
* Prozorska sahat-kula – Prozor
* Prusačka sahat-kula – Prusac
* Sarajevska sahat-kula – Sarajevo
* Stolačka sahat-kula – Stolac
* Tešanjska sahat-kula – Tešanj
* Travnička sahat-kula na Musali – Travnik
* Travnička sahat-kula u Gornjoj čaršiji – Travnik
* Trebinjska sahat-kula – Trebinje
* Vratnička sahat-kula – Vratnik (Sarajevo), (sagrađena 1874. godine od drveta te srušena radi nestabilnosti i opasnosti od rušenja)
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 02:03 PM   #19
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Nastavak sahat-kuli

Gradacacka

Gradačačka sahat-kula se nalazi u starom gradu Gradačcu unutar zidina tvrđave nedaleko od Gradačačke kule. Masivno građena i četverokatna ova sahat-kula je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine kao dio šireg kompleksa. Sahat-kulu je izgradio Husein-kapetan Gradaščević 1824. godine i predstavlja njegov najznačajniji doprinos gradu. Osnova objekta je 5,5 x 5,5 metara, dok je visina 21,50 metara.

Focanska

Fočanska sahat-kula također znana kao sahat-kula Mehmed-paše Kukavice je izgrađena u Foči u 18. vijeku. Od 2005. godine nalazi se na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Gracanicka

Gračanička sahat-kula se nalazi u centru gračaničke čaršije, u izravnoj blizini Ahmed-pašine ili Čaršijske džamije. Izgrađena krajem 17. vijeka i nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Old June 29th, 2009, 02:08 PM   #20
cranberries
BANNED
 
Join Date: May 2009
Posts: 115
Likes (Received): 0

Sahat-kule nastavak

Gornjevakufska

Sahat-kula u Gornjem Vakufu nalazi se u podnožju brežuljka Strmica, nedaleko od čaršije. Sagrađena je 1710. ili 1711. godine. Visoka je 9 metara, sa osnovicom od 3,55 m. Krov joj je od šindre. Do 1949. godine otkucavala je a la turca, a od tada je počela otkucavati po srednjoevropskom vremenu i to svakog sata otkucavajući dva puta uzastopno. Od 1950. do 1953. godine nije bila u funkciji, dok je trajala njena opravka koju je obavio Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu, jer je sahat-kula proglašena kulturno-historijskim spomenikom pod zaštitom države. Ovu sahat-kulu spominje i Ivan Frano Jukić u svojim putopisima, u kojima navodi, da joj je nabavljen satni mehanizam od Dubrovčana.

Gornjovakufska sahat-kula se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine

Jajacka

ajačka sahat-kula se nalazi u Gornjem Gradu, u Gornjoj mahali u Jajcu. Kula je sagrađena u srednjem vijeku, kao isturena kula ispred jajačke tvrđave. Pretpostavlja se da je građena u vrijeme gradnje obora, u periodu vladavina Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kula je sačuvala u cjelini karakter srednjovjekovne ulazne kule prema podgrađu. To je jasno vidljivo po staroj jajačkoj stambenoj aglomeraciji, ali i po karakteru i položaju ovog objekta.

Naziv sahat-kula nije adekvatan ovoj građevini jer nema nikakvih zvaničnih podataka o satu koji je eventualno stajao na tom mjestu, niti je toranj sagrađen sa tom namjenom. I Basler također navodi da nema podataka da je na njoj ikada stajao sat , mada se prema kazivanjima izvjesnog Hadže Šećerćehajića navodi podatak da je objekt ustvari za vrijeme osmanske uprave preinačen u sahat-kulu i da je satni mehanizam bio okačen iznad kapije, na luku sa istočne strane. O održavanju sata brinula se porodica Šeherćehajića, čija se kuća nalazila u blizini. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, austrougarski vojnici su odnijeli sat i zvono .

Livanjska
Livanjska sahat-kula nalazi se u sklopu kompleksa najveće i najljepše džamije u gradu Livnu, džamije Hadži Ahmeta Dukatara, zvane još i Glavica. Sagradjena je dolaskom osmanija u Livno na prostoru livanjske crkve sv. Luke. Na to ukazuje i dan danas zidni kamen i arhitektura džamije.Konvencionalni sat na sahat-kuli pojavio se u Livnu u isto vrijeme, kad i u ostalim gradovima u zemlji, a služio je pokazivanju vremena. Kako su ručni satovi bili privilegija samo bogatih i imućnih livansjkih begova i trgovaca, sahat-kula je imala funkciju općeg dobra. Po njoj su Livnjaci ravnali svoje dnevne obaveze, odlaske u džamiju, čaršiju, posjete prijateljima, a s njom su išli i u korak sa novim vremenom. Noviji izvori ne preciziraju kad je sat izgubio svoju prvotnu namjenu. Priča kaže da ga je po svome povlačenju iz Livna krajem Prvog svjetskog rata demontirala austro-ugarska uprava i odnijela u pravcu Austrije kao sjećanje na svoje vrijeme u Livnu i Bosni i Hercegovini.
cranberries no está en línea   Reply With Quote
Reply

Thread Tools
Rate This Thread
Rate This Thread:

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off



All times are GMT +2. The time now is 09:51 PM. • styleid: 14


Powered by vBulletin® Version 3.8.11 Beta 4
Copyright ©2000 - 2017, vBulletin Solutions Inc.
Feedback Buttons provided by Advanced Post Thanks / Like (Pro) - vBulletin Mods & Addons Copyright © 2017 DragonByte Technologies Ltd.

vBulletin Optimisation provided by vB Optimise (Pro) - vBulletin Mods & Addons Copyright © 2017 DragonByte Technologies Ltd.

SkyscraperCity ☆ In Urbanity We trust ☆ about us | privacy policy | DMCA policy

Hosted by Blacksun, dedicated to this site too!
Forum server management by DaiTengu