Kraljevina Bosna - Srednjovjekovna Bosna | Kingdom of Bosnia - Medieval Bosnia

[ampicilin]

"Here lies Tanis Crk from Kraljeva Sutjeska,
loved by the king, but without freedom,like a hunting dog given to the king.
I lived, but the water did not remove my thirst
nor fruits of the earth did not remove my hunger,
but hunger and thirst return every day into my womb,
as I every day came back home out of the field,
but different for every day.
And I always think of you God,
and with prayer to You, every night I closed my eyes,
and with prayer to You, every morning I opened them
as in the morning windows and doors opens of Your house and mine.
And always I hope and wait for You.
But You God did not not appear, nor did You show Yourself to me.
Only silence.

And a doubt wase born in my soul,
that maybe somewhere You are waiting for salvation,
as I here are waiting for Your salvation.
And with this difficult thought I lied under these landmark
and this thought I carved in this hard rock,
that those who read, can see, who will be the first of two of us to welcome salvation.

I lied bitter in summer in the year of Lord 1389 when Tvrtko was king of Bosnia, Serbia, Dalmatia and Western Sides,
but I was an old man,who saw things in this world, that I did not want to see,
nor I welcomed what my heart was always waiting and longing for."

[LordMarshall]

Potrebna pomoć donatora za postavljanje Kralja Trvtka na Škveru

Herceg Novi - Predsjednik Opštine Herceg Novi Dejan Mandić objavio je javni poziv za prikupljanje donacija za postavljanje spomenika osnivaču grada, kralju Tvrtku.

Spomenik u bronzi visok 5,7 metara kralju Stefanu Tvrtku i Kotromaniću trebalo bi da bude postavljen na platou između Gradske luke i plaže Žalo na Škveru do maja. Imena donatora biće zabilježena u posebnoj knjizi, izloženoj u Arhivu grada Herceg Novi.

Budućim donatorima je poručeno da će se “učešćem u ovoj zaista lijepoj akciji pridružiti velikoj porodici zaljubljenika u Herceg Novi i onima kojima je taj grad u srcu”.

Izlivanje spomenika, po već postojećem gipsanom modelu, koje je nakon tendera povjereno Ljevaonici “Ujević” iz Zagreba, koštaće 55.000 eura.

Spomenik kralju Tvrtku djelo je beogradskog vajara, profesora na FPU Dragana Dimitrijevića, koji je darovao Herceg Novom.

“Iako ne postoji sačuvan portret ovog srednjovjekovnog vladara, spomenik kralju Tvrtku nije rađen napamet . Imao sam njegov grb, krunu, novčiće iz njegovog perioda, povelju o osnivalju grada iz 1382. godine Sve to uticalo je na izgled spomenika kralju, baš kao i pučina i prostor na kome će on biti postavljen”, objasnio je Dimitrijević.

Odluku o postavljanju spomenika osnivaču grada SO Herceg Novi je donijela još prije devet godina i skoro za sve to vrijeme trajale su i polemike uglavnom oko lokacije na kojoj bi spomenik trebalo da bude postavljen.

Zamjeralo se i da je spomenik previsok, da ima zaslužnijih Novljana, kao i da bi “trovjerni” kralj mogao da sačeka ekonomski bolja vremena.

Do sada je za neke troškove oko spomenika Opština platila 15.000 eura, a nacrtom budžeta i ove kao i prethodne godine planirano je 70.000 eura za postavljanje spomenika kralju Tvrtku.

Vijesti

eto sramota da Crna Gora prva dize spomenik Kralju Tvrtku dok on jos ceka svoje mjesto u Bosni...

[LordMarshall]

Tuzla

Počeli su radovi i na rekonstrukciji Gradskog parka. Istina, tamo danas nismo zatekli radnike ali se vide rezultatii onoga što su počeli da rade prethodnih dana. Staze će biti obnovljene, vjerovatno i mobilijar ali najviše kontraverzi je sa centralnim dijelom na kojem se planira postavljanje spomenika kralju Tvrtku Kotromaniću. Spomenik prvom bosanskom kralju bi trebao da podsjeća na viševjekovnu opstojnost Bosne i Hercegovine ali za Tuzlu to nikad nije ni bilo upitno. Za današnje despote koji razvaljuju BiH nisu važne ni istorijske činjenice unazad nekoliko godina ili decenija a kamoli vijekova.









Tuzlarije

[LordMarshall]

Kraljica Katarina jedan je od najvažnijih simbola bosanske državnosti

Historičar umjetnosti Husejin Sejko Mekanović održao je danas predavanje u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu o temi "Portreti bosanske kraljice Katarine".



Kraljica Katarina je, prema Mekanovićevim riječima, jedan od najvažnijih simbola bosanske državnosti.

"Glavni cilj ovog predavanja je dokazati da je dubrovački hroničar Giacomo di Pietro Lucari bio upravu kada je tvrdio da se u vatikanskoj Konstantinovoj dvorani nalazi portret bosanske kraljice Katarine", kazao je Mekanović novinarima.



U svom se predavanju fokusirao na epitaf i nadgrobnu ploču Katarine Kosače ispred njenog oltara u rimskoj bazilici Santa Maria in Aracoeli.

Mekanović je prezentirao analize brojnih historičara i arheologa o natpisu i dva sporna grba, za koja neki smatraju da pripadaju lozama Kotromanića i Kosača.

"Potrebna je što hitnija detaljna analiza nadgrobne ploče, koju trebaju uraditi arheolozi i historičari iz BiH", kazao je Mekanović.



Jedan od moderatora na predavanju bio je i profesor na Fakultetu političkih nauka Besim Spahić. On smatra da studenti imaju malo ili nikakvo znanje o kraljici Katarini.

"Zbog toga što u školi nisu ništa učili ili zbog onoga što je vezano za period koji je po današnjoj nomenklaturi i danas profiliranoj mentalnosti ljudi kulturno-komunikacijski jaz nas samih sa sobom i sa okolnim svijetom", kazao je Spahić te dodao da je Mekanović jedan od malobrojnih historičara koji se posvetio kraljici Katarini u umjetničkim djelima raznih značajnih umjetnika.

Klix

[LordMarshall]

Obnovljen unutrašnji dio dobojske tvrđave "Gradina"

Na srednjovjekovnoj tvrđavi "Gradina" u Doboju završena je obnova kompletnog unutrašnjeg prostora, izjavio je Srni predsjednik Organizacija za razvoj turizma regije Doboj "Rotor" Miodrag Bosić.
"Novi unutrašnji izgled, odnosno obnovljene klupe, stolovi, ograde, pozornica, sanitarni čvor, trebalo bi posjetiocima da učine prijatnijim boravak na tvrđavi", rekao je Bosić.

On podsjeća da je ovaj kulturno-historijski spomenik 2006. godine proglašen spomenikom od posebnog nacionalnog značaja.

Bosić navodi da je tokom prošlog i ovog mjeseca tvrđavu obišao veliki broj đaka u okviru školskih ekskurzija i grupe turista, dok je u julu i augustu planirano više kulturnih i muzičko-zabavnih manifestacija, među kojima su i susreti Dobojlija iz dijaspore, koji su prije tri godine postali tradicionalni.

Dobojska srednjovjekovna tvrđava izgrađena je u 13. vijeku, a tokom njenog unutrašnjeg uređenja, prije pet godina, izgrađeni su amfiteatar sa ljetnom pozornicom, dječiji zabavni park, etno-kafe, suvenirnica, dok su na tri platoa postavljene klupe i stolovi.

Klix

[LordMarshall]

Štampana prva poštanska marka sa motivom Starog grada

U cilju afirmacije kulturno-historijskog naslijeđa i zaštite nacionalnih spomenika kulture Općine Bužim, a na prijedlog Službe za razvoj i poduzetništvo, Generalna direkcija BH Pošta odobrila je izdavanje prve redovne poštanske marke sa motivom Starog grada Bužim za 2012. godinu.

Pored štampanja i distribucije prve poštanske marke ovo izdanje sadrži žig i FDC omotnicu prvog dana koja će se koristiti za filatelističke izložbe, časopise, kataloge i plakate sa filatelističkim izdanjima u zemlji i inostranstvu.

Prva poštanska marka ovih dana kreće na svoj put oko svijeta, a načelnik Općine Bužim Mirsad Šahinović će povodom nastavka rekonstrukcije i revitalizacije Starog grada Bužim i stare drvene džamije, uputiti više stotina pisama u posebno dizajniranoj koverti i sa markom Starog grada Bužim na adrese širom Bosne i Hercegovine i inostrastva.

USK

[LordMarshall]

Spomenik Kralja Tvrtka

Veliki park, 22.6.2012 Tuzla

[LordMarshall]

Počeli radovi na sanaciji starog grada Sokoca

Zavod za zaštitu kultunog naslijeđa otpočeo je sa pripremnim istraživačkim radovima na starom gradu Sokolac. Prije izrade glavnog projekta sanacije i konzervacije kule na starom gradu, neophodno je obaviti arheloška ispitivanja na ovom lokalitetu.

Sokolački stari grad se nalazi na jugoistočnom dijelu. Unutar zidina se nalazi kula na tri kata, u prizemlju je bila tamnica, a na prvom i drugom katu su bili kamini i prozori. Srednjovjekovni grad Sokolac je smješten na prahistorijskoj gradini koja je branjena sa sjeverozapadne strane suhozidom, koji je urušen i sa jednim limitnim tumulom.

Od Amira Kadića, direktora Zavoda za zaštitu kultunog naslijeđa USK, saznajemo da je danas utvrđen zvanični ulaz u kulu i da je pronađen bunar koji će biti očišćen i konzerviran. Naredni korak je, kako kaže, izrada projektne dokumentacije za sanaciju i konzervaciju.

Stari grad Sokolac jedan je od bolje očuvanih srednjovjekovnih utvrda, kojih je na području BiH preko 300. Arheolog Enver Mulabdić kaže da je sokolačaki stari grad u relativno dobrom stanju, da je obnavljan početkom 20. stoljeća, ali da je u Prvom i Drugom svjetskom ratu oštećen.

Arheološka istraživanja na starom gradu Sokolac se nastavljaju, a u Zavodu se nadaju da bi počekom iduće godine trebali otpočeti i glavni radovi na sanaciji i konzervaciji tvrđave.
image hosted on flickr

[ampicilin]

Pozlacena skrinja od 250kg srebra darovana gradu Zadru od kraljice Elizabete Bosnjacke.
Skrinja je u obliku stecka, inace neuobicajen oblik skrinje.



Slika predstavlja škrinju sv. Šimuna u gradu Zadru koju je dala izraditi ugarsko-poljska kraljica Elizabeta Bošnjáčka ("Bośniaczka" kako su je savremenici Poljaci nazivali).
Ova pozlaćena škrinja, dugačka cijelih 1.9 metara a sačinjena od 250 kg čistog srebra, je najvrijednije djelo srednjevjekovne zlatarske umjetnosti kako ovih krajeva tako i u Evropi. Sačinio ju je zlatar Francisco iz Milana, a učenik poznatog slikara Giotto. Na njoj su ovjekovječeni važni historijski događaji, kao i svakidašnji život gradjana Zadra: na pijaci, na ulici, nošnja ondašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada. Na njoj je ovjekovječen i prizor "Smrt bosanskog bana Stepana II Kotromanića" koji je bio otac Elizabete Bošnjáčke, prizor se vidi na desnoj strani slike.

Interesantno je to da je škrinja sačinjena u obliku stećka, što je nesvakidašnji izgled škrinje.

Zanimljivo je i to da jedan od motiva na škrinji predstavlja "Propovijedanje heretičkog sveštenika" koji je prikazan u propovjedaonici pod dvije slike: Prva slika Isusa u grobu i druga djevica drži malog Isusa. Heretički sveštenik drzi u lijevoj ruci otvorenu knjigu, a desnom rukom pokazuje na sliku djevice što se tumači kao napad na vjerski nauk koji se odnosi na djevicu Mariju.1)

Škrinja je darovana gradu u Zadru, jer je kraljevski par trebao političku potporu Zadrana, u tom razdoblju kad je grad periodično pripadao Veneciji i periodično kraljevini Ugarsko-Poljskoj.
Čak je i narudžba relikvija tipičan način na koji su srednjovjekovne kraljice nastojale osigurati svoje političko priznanje, iz tih razloga Sv. Šimun je bio najbolji izbor zato što je bio najpopularniji svetac u Zadru. 2)



^1) Petricioli, Ivo (1983). St. Simeon's shrine in Zadar, Drago Zdunić, str 26-31.
^2) Encyclopedia Brittanica

[ampicilin]

Mary, Queen of Hungary

Mary (1371 – 17 May 1395), the last member of the Capetian House of Anjou on the Hungarian throne, succeeded her father, Louis I, on 10 September 1382 with her mother, Elizabeth of Bosnia, as regent. Betrothed to Sigismund of Luxembourg in her father's lifetime, the queen married him in April 1385. She was deposed in December in favour of her agnate, King Charles III of Hungary, but his brief reign ended with his murder at Elizabeth's instigation in February 1386. In July, however, the newly restored queen and her mother were captured and imprisoned, and the latter was murdered in January next year. Released by her husband in June 1387, Mary reigned with him until her death.

Mary was born in 1371 to King Louis the Great and his second wife, Elizabeth of Bosnia, and was the older of the two daughters of Louis and Elizabeth to survive childhood. Her older sister Catherine, born in 1370, was betrothed to Louis of France and expected to succeed their father on the thrones of Hungary and Poland, but died aged eight. Mary gained another sibling, Hedwig, in 1373 or 1374.[1][2]

As Louis intended to leave his crowns and claims to the Kingdom of Sicily and County of Provence to his daughters, securing marriage to one of them became the goal of European royal courts.[1] Mary was one year old when her father made a promise to Holy Roman Emperor Charles IV that she would marry his second son, Sigismund of Luxembourg.[3] As neither Mary nor Sigismund had attained the age of seven, it was not possible to celebrate a sponsalia de futuro immediately. A papal dispensation was also necessary for the marriage to take place, as the couple was closely related, and was issued by Pope Gregory XII on 6 December 1374.[4]

Louis had no problem in having his daughter's rights to the Holy Crown of Hungary recognized, but it took a set of concessions known as the Privilege of Koszyce to establish Catherine as heiress presumptive and further bargaining with the Estates on Mary's behalf after Catherine's death in 1378. The Polish nobles finally accepted Mary as their future sovereign and paid homage to her in 1379. In 1382, shortly before his death, Louis persuaded them to swear an oath of fealty to Sigismund as well.[3]

http://en.wikipedia.org/wiki/Mary_of_Hungary

[ampicilin]

The Capetian House of Anjou, also known as the House of Anjou-Sicily and House of Anjou-Naples, was a royal house and cadet branch of the direct House of Capet. Founded by Charles I of Sicily, a son of Louis VIII of France, the Capetian king first ruled the Kingdom of Sicily during the 13th century. Later the War of the Sicilian Vespers forced him out of the island of Sicily, leaving him with just the southern half of the Italian Peninsula — the Kingdom of Naples. The house and its various branches would go on to influence much of the history of Southern and Central Europe during the Middle Ages, until becoming defunct in 1435.

In its time, the House ruled Naples and Sicily, Hungary, Croatia, and Poland.

[LordMarshall]

Država godinama ne radi ništa na vraćanju Povelje Kulina bana BiH

Povelja Kulina bana, koja će 29. augusta napuniti 823. godinu od izdavanja, dokument koji svjedoči o državnosti Bosne i Hercegovine još uvijek se čuva daleko od njegove rodne zemlje, pod okriljem ruske biblioteke u Sant Petersburgu i do danas ne postoji nikakva naznaka da bi mogla biti vraćena kući.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Omer Ibrahimagić, u povodu ove značajne godišnjice, kazao je danas za Fenu da je Povelja Kulina bana dokument kojim je ban Kulin dao Dubrovčanima slobodu kretanja po Bosni i Hercegovini i time ih oslobodio plaćanja carine, rekavši da mogu dati novca koliko oni budu odlučili da mu daju.

"Ta povelja pokazuje da ban Kulin u tom vremenu nije ovisio o tome da li je neki drugi vladar bio nad njim nadređen, odnosno da on u to vrijeme nije bio vazal nijednom drugom vladaru, posebno kada je riječ o Vizantiji, tada najmoćnijoj državi ili nekom od susjednih vladara", ističe Ibrahimagić.

Napomenuo je da mnogi historičari Povelju smatraju rodnim listom države Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da je pisana bosančicom, takozvanom bosanskom ćirilicom, te da je to jedini sačuvani dokument takvog državnopravnog značaja kod južnih Slavena tog vremena.

Rektor Univerziteta u Tuzli i nekadašnji ambasador BiH u Moskvi Enver Halilović, koji je tokom diplomatske misije u Ruskoj Federaciji pokrenuo priču o mogućnosti povratka Povelje Kulina bana u BiH, istaknuo je za Fenu da je u tom smislu imao razgovore s najvišim državnicima Ruske Federacije - od ministra vanjskih poslova, ministara za kulturu i obrazovanje, pa sve do predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.

Razgovarao je također i s ondašnjim patrijarhom Aleksejem II, dajući mu prijedlog za razmjenu historijskih dokumenata koji se mogu vezati za Rusiju, jer su pisani ruskim pismom i na ruskom jeziku, a nalaze se u BiH.

"Međutim, u osnovi ključni problem za nepovratak, odnosno nemogućnost preuzimanja Povelje do sada je u činjenici da nikada na državnom nivou takav zahtjev nije dobio pravu podršku. Rusija taj dokument smatra jednim od slavenskih dokumenata, drugi po važnosti za historiju slavenstva. Kao zemlja koja pretendira da bude zaštitnik slavenstva smatra da je to u neku ruku i dokument koji može pripadati ili pripada i njenom širem historijskom kontekstu", pojašnjava Halilović.

Govoreći o mogućnosti otkupa takvih vrijednih historijskih dokumenata, on navodi da postoji izgrađena metodologija obračuna njihove finansijske vrijednosti, ali da je istinski problem u nepostojanju dobre volje bh. i ruske državne vlasti da se to pitanje riješi. Procjena Povelje nije rađena, ali Halilović naglašava da se mora znati da je riječ o iznimno skupim dokumentima koji se vrlo rijetko vraćaju po principu kupovine. Oni su uglavnom predmet međudržavnih dogovora i ustupaju se ili vraćaju po političkoj i diplomatskoj liniji.

"Veliki broj dokumenata koji su se u toku Drugog svjetskog rata našli u ruskim arhivima, muzejima i drugim mjestima za čuvanje posebnih dokumenata su vraćeni tim zemljama - naprimjer Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj i drugim. U svim tim razgovorima vrlo aktivnu ulogu i stalne zahtjeve su slale države vlasnice tih dokumenata. Prema tome, bez ozbiljne državne aktivnosti na tom planu, ne može se faktički na drugi način ništa uraditi", zaključuje Halilović.

On podcrtava da je sva aktvinost na mogućnosti povratka Povelje Kulina bana u BiH bila lično njegova, patriotska, ljudska i profesionalna, te da je na tome radio vrlo intenzivno. Naglašava da se nakon njegovog povratka u BiH više ništa na tom planu nije radilo.

Klix

[ampicilin]

Na današnji dan 27.8.1388. Bosanska Armija na čelu sa bosanskim vojskovođom Vlatkom Vlkovićem i Radičem Sankovićem je potukla Srbe i Turke kod Bileće. Naime, Turci predvođeni Lala-Šahinom napadaju Bosnu na poziv srpsko-crnogorskog Đurađa Straćimirovića Balšića!

To je jedan od prvih poraza Otomanske vojske na Balkanu i to za vrijeme vladavine našeg bosanskog Kralja Tvrtka I. Nakon ovog poraza Bosna je bila duži period mirna od upada osmanlija.

[Neko_eko]

ampicilin, hvala za lekciju iz istorije,a reci mi ovo je slika iz neke igrice?

[ampicilin]

Mislim da je iz Renesansna Kraljevstva

[ampicilin]

Stari grad Sokolac kod Bihaca

[Ljepoje]

29. august - 823. godina povelje Kulina bana



Povelja bosanskoga bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država.

Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Moskvi u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smtara da Povelja Kulina bana kao drugi dokument po starosti Slavena jednako pripada i njihovoj historiji.

LJ-BOSANCI

[LordMarshall]

da se da urediti Stari grad Sokolac stvarno bi mocno izgledao u toj zadnjoj fotci...

[LordMarshall]

Arhiv FBiH: Povelja Kulina bana živi dokument o državnosti BiH

Arhiv FBiH obilježio je, u kraljevskom gradu Jajcu, 823. godišnjicu od donošenja Povelje Kulina bana.
Izložba "Bosna u vrijeme Kulina bana" organizirana je s Općinom Jajce i njome je podcrtana državnost BiH.

Autor izložbe Admir Hadrović priredio je šesnaest panoa na kojima su predstavljeni stariji i mlađi prepis njegove čuvene povelje, kao i prevod, s namjerom da se učenicima osnovnih i srednjih škola približi važnost tog dokumenta za državnost BiH, ali i lik Kulina bana kao pravednog vladara za čije je vladavine došlo do blagostanja i pune emancipacije bosanske države.

Sve okupljene na otvaranju izložbe pozdravio je direktor Arhiva Federacije Adamir Jerković, istaknuvši da je Kulin ban za izložbu izabran jer je on abeceda BiH te da podsjećanjem na njega svjedočimo hiljadugodišnju historiju BiH.

- Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara - rekao je Jerković, saopćeno je iz Službe informisanja Arhiva FBiH.

Klix

[LordMarshall]

Ban Kulin je znao sačuvati brod koji se zvao Bosna

"Povelja Kulina bana" tema je javne tribine koja je održana danas u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, u organizaciji te institucije i Bosansko-Turskog prijateljstva "Bosfor".

O Povelji Kulina bana, koja danas puni 823. godine od izdavanja, iz različitih naučnih uglova govorili su profesori Ibrahim Pašić, Dževad Jahić, Senadin Lavić i Džemal Najetović.

Dževad Jahić ističe da se ovaj dan kada je izdata Povelja ne smije zaboraviti, jer od tada postoje indicije bosanske države. Govoreći iz konteksta jezika kojom je pisana, naveo je da je riječ o veoma značajnom dokumentu u južnoslavenskoj i slavenskoj filologiji, te srpsko-hrvatskom i bosanskom jeziku.

"Povelja je pisani dokument bosanskog jezika. Kulin ban je izdao Povelju koja više nije na staroslavenskom, već starobosanskom jeziku. Povelja je dokaz da bosanski jezik jeste jezik koji od starih vremena ima izrazite sličnosti govornog s pisanim", kazao je on, naglašavajući da se bh. državnost najviše temelji na kontinuitetu bosanskog jezika.

Ibrahim Pašić smatra da se Povelja uporno svojata, te da joj se pokušava dati hrvatski ili srpski karakter. Naglasio je da njegova istraživanja nesporno dokazuju da Povelja nije isključivo slavenska jezička spomenička leksika.

"Povelja sadrži 160 riječi, od kojih je 26,6 posto gotskog porijekla. Prema istraživanju švicarskog instituta 20 posto bh. stanovništva sadrži gotske elemente. Osnovni zaključak istraživanja je da je Povelja multikulturni bosanski spomenik", podcrtao je on.

Akcentirajući državnopravni segment Povelje, Senadin Lavić ističe da je ona prvi rodni list naše države. Od tog momenta, kazao je, možemo jasno prepoznati da postoji trag državnopravnog djelovanja. Kada jedan vladar izda povelju, potvrdu ili papir nekome da može slobodno hodati njegovom zemljom, onda taj vladar na toj teritoriji ima neku vrstu vlasti.

"To govori da je Bosna od 1189. godine bila jedna vrsta države u kojoj je vladao ban Kulin. Njegova je situacija bila vrlo kompleksna jer se nalazio između Vizantije i Ugarske, koje su stalno željele da ga potčine i stave pod svoje. Ali, on je imao neke mudrosti i uspio da sačuva taj brod koji se zvao Bosna", zaključio je Lavić.

Klix