U Srbiji nakon 20 godina - (Novi Sad, Aranđelovac & Beograd), by Hugo Cross

[Hugo Cross]

U Srbiji nakon 20 godina
Novi Sad, Aranđelovac i Beograd, by Hugo Cross

Moj put u Srbiju je bio neuobičajen i nepredvidiv pa će stoga i ova reportaža biti pomalo neuobičajena, tj. u njoj će biti više teksta (mojih zapažanja) a manje fotografija.
Razlozi su objektivni - od šest dana provedenih u Srbiji, tri sam proveo u krevetu s temperaturom od blizu 40 stupnjeva. U šali kažem da je emotivni naboj očito bio prejak nakon 20 godina.

Kao što i sam naziv reportaže kaže, u Srbiju dođoh nakon malo veće pauze od 20 godina. Ako se ne računaju moja dva poslijeratna proputovanja prema Grčkoj i Bugaskoj, u Srbiji sam zadnji put bio daleke 1990. i to u Novom Sadu, u koji sam do tada redovito dolazio svake godine na više tjedana budući da tamo imam rodbine.

Prvotna je ideja bila provesti cijeli uskrsni tjedan u Beogradu, ali zbog nemogućnosti dogovora s prijateljima ta je opcija propala tako da je u zadnji trenutak ispala ova opcija koju također nisam mogao realizirati do kraja zbog iznenadne bolesti. I tako sam u auto stavio svoju majku i laganini krenuo bivšom autocestom bivšeg bratstva i jedinstva prema Srbiji.

U ovome ću uvodnom postu ukratko predstaviti svoj boravak u državi istočnih nam susjeda, a onda ću dalje detaljnije opisivati svoje dojmove i kačiti ono malo slika što sam uspio napraviti. Nastojat ću da reportaža bude što realnija a vas molim da se suzdržite od nepotrebnih komentara i rasprava, tipa koliko Beograd ima stanovnika...bla..bla..bla... i od nacionalističko-šovinističkih dobacivanja.

Novi Sad

Nakon 4 sata ugodne vožnje autom stiže se iz Zagreba u Novi Sad. GP Bajakovo smo prošli bez ikakvog zastoja u roku 5 minuta. Čim se prijeđe granica nadovezuje se srpska autocesta koja je kvalitetom lošija od hrvatske, ali sve se to može dovesti u red uz malo truda. U Rumi se isključujemo s autoceste i lokalnim putem preko Iriškog Venca na Fruškoj Gori idemo prema Novom Sadu.
I odmah ide moja prva zamjerka jer je 40 km te ceste u jako lošem stanju. Ipak bi drugi po veličini srpski grad trebao imati puno bolju cestovnu vezu s AC Beograd-Zagreb.
Cesta je loše kvalitete a svjetlosna signalizacija nikakva što posebno otežava put noću. Čim se siđe s Iriškog Venca ulazi se u Srijemsku Kamenicu a to je praktično predgrađe Novog Sada sa srijemske strane Dunava. Prekrasan je pogled noću na Dunav i Novi Sad s fruškogorskih uzvisina. Na kameničkoj strani čak postoji i nekakva brza cesta iz YU vremena (pretpostavljam da je to početak buduće autoceste prema Rumi) kojom se kroz dvocijevni tunel Mišeluk direktno izbija na Most Slobode preko Dunava (srušen u NATO bombardiranju 1999. pa ponovno izgrađen) i ulazi u Novi Sad.

Moram vam se pohvaliti da sam noću bez imalo lutanja (i bez pomoći navigatora) uspio po sjećanju pronaći put do tetkinog stana (Novo naselje) tako da sam se nacrtao pred njenim ulazom kao da me je taksi doveo. A nije se lako snaći nakon 20 godina u gradu koji se izgradio do neprepoznatljivosti posebice kad su u pitanju novi široki bulevari koji prije nisu postojali.

O svojim novosadskim dojmovima ću našire nešto kasnije. Za početak bih samo rekao da je Novi Sad na mene ipak ostavio blagi dojam razočarenja jer ga se jako dobro sjećam iz onih prijašnjih vremena. No to ipak ne umanjuje njegovu ljepotu i šarm koji je zadržao i dan-danas. Te večeri sam se odmah našao u centru s prijateljima na piću, popio dvije velike pive i u povratku kući zaustavljen od policijske patrole na Futoškom putu. Imao sam čast po drugi put u svome životu puhati, odn. "duvati" jer sam se policajcima učinio sumnjiv.
Sva sreća pa imam dosta otporan organizam. "Gospodine D....., izvukli ste se. Ograničenje je 0,3 a vi imate 0, 25." I tako se izvukoh od kazne i nepotrebnih prepucavanja s policijom.

Budući da je tu večer bilo jako hladno u Novom Sadu, a ja lagano obučen, tako sam se smrznuo da me je već sutradan slomila jaka gripa te sam završio u krevetu s vrućicom od blizu 40 stupnjeva. Dva i pol dana sam samo ležao u krevetu i to je dobrano poremetilo sve moje planove posebno kad je Beograd u pitanju. Po Novom Sadu nisam uspio ništa slikati osim pogleda na grad s petrovaradinske tvrđave.




Aranđelovac

Čim me je u subotu temperatura malo popustila sjeo sam u auto i krenuo put Beograda i Aranđelovca. Naime, prijatelji iz Arađelovca su me htjeli vidjeti u Beogradu, ali taj dan kad smo se trebali naći ja sam ostao prikovan uz krevet u Novom Sadu. Ni po koju cijenu nisam htio da mi propadne zgoda da vidim svoje prijatelje i Beograd, pa sam odlučio riskirati i neizliječen krenuti na taj put. Vrijeme se već bilo malo proljepšalo (usput, prognoze nisu bile točne ni za jedan dan dok sam bio u Srbiji) pa sam mogao uživati u ljepotama srijemskog krajobraza (ravnica i blagi brežuljci) kroz koji prolazi autocesta. Autocesta je u jako dobrom stanju i prava je uživancija voziti se po njoj. Radovi na mostu preko Dunava kod Beške teku punom parom kao i proširenje na puni profil kod čvora Novi Sad. Od Novog Sada do Aranđelovca treba cca 2sata lagane vožnje. Aranđelovac je mali grad s otprilike 30.000 stanovnika u srcu Šumadije, 70 km udaljen od Beograda. Na autocesti za Niš odvaja se magistralna cesta u smjeru Mladenovca i Aranđelovca, i nakon 40 km stiže se u Aranđelovac.
Šumadija me je ugodno iznenadila - priroda je prelijepa, vrlo pitom kraj s nižim brdima i blagim brežuljcima. Narod se pretežito bavi zemljoradnjom (voćarstvo, vinogradarstvo) i čini mi se da se u Šumadiji krije veliki gospodarski potencijal Srbije, pomalo nedovoljno iskorišten.

U Aranđelovcu sam bio nekad davno prije 25 godina kao dijete. Nisam imao prilike puno ni ovdje fotografirati jer sam došao prvenstveno radi prijatelja.
Grad kao da je usnio san prije 20 godina i tek se sada budi. To se možda najbolje vidi na parku Bukovička banja gdje se nalaze izvori poznate mineralne vode Knjaz Miloš. Park je s jedne strane održavan a u isto vrijeme s druge zapušten i kao da se tu ocrtava cjelokupna slika Srbije (osim Beograda) koja kao da se još uvijek bori između svoje zarobljenosti prošlošću i želje za novim početkom, za boljim životom i budućnošću.




Beograd (by Rascian i H. Cross)

Beograd je za mene bio najveće i najugodnije iznenađenje moga posjeta Srbiji. Nikako nisam htio otići iz Srbije a ne posjetiti njen glavni grad pa sam zato iskoristio zadnje sate svoga boravka kako bih barem nakratko doživio ugođaj Beograda. Iako je prvotno bilo zamišljeno da u Beogradu ostanem nekoliko dana, na koncu se taj boravak sveo na nepun dan.

Želio sam svakako doživjeti Beograd noću pa sam, čim sam se smjestio u hotelu, napravio jednu podužu noćnu šetnju beogradskim ulicama. Od svoga hotela u Ulici kralja Petra prošetao sam Knez Mihajlovom, pa preko Trga Republike i Terazija nastavio duž Kralja Milana, i preko Slavije došao do hrama sv. Save na Vračaru. Od Hrama sam nastavio Nemanjinom i Knez Miloševom te se opet vratio u Kralja Milana i istim pravcem kojim sam došao vratio se prema hotelu. Onda sam napravio kratki đir po Kosančićevom vencu oko Saborne crkve i Patrijaršije. U hotel sam se vratio oko pola 4 ujutro. Mislim da je samo potez od Kralja Petra do hrama sv. Save dug oko 3,5 km, tako da je taj cjelonoćni đir bio dugačak više od 7 km.

Početni dojam je bio više nego pozitivan. Beograd je sve ono kako sam ga zamišljao iz priče drugih i sa forumskih slika, i puno više od toga. Jednom riječju - jedinstven grad koji bih preporučio svima da ga posjete. Ne može se steći realna slika o jednom gradu dok ga se ne posjeti uživo. Bio sam u puno lijepih gradova koji su puno veći i značajniji od Beograda (Buenos Aires. London, Berlin, Rim...) ali te večeri, lagano se šetajući njegovim ulicama (iako je bilo užasno hladno), Beograd me je jednostavno očarao... No, neka nešto od mojih dojmova ostane i za kasnije.

Ujutro mi je domaćin bio moj prijatelj Rascian (veliki majstor beogradske fotografije na forumu) kojemu i ovom prilikom zahvaljujem za izdvojeno vrijeme, dobru volju i nezaboravan dan koji smo proveli zajedno. Budući da sam taj dan trebao stići do Novog Sada, pokupiti majku i nastaviti put za Zagreb, na raspolaganju sam imao samo nekoliko sati za Beograd.

Rascian mi je dobro izorganizirao program tako da smo u 2,5 sata (ne računajući vrijeme ugodnoga ćaskanja uz kavu i pizzu) u atletskom ritmu obišli sve ono najznačajnije po Kalemegdanu, Starom Gradu i Centru. Na koncu sam uspio napraviti i nešto fotografija, ali ne puno.
Sve u svemu, Beograd me je više nego oduševio i vjerujem da je ovo bila samo uvertira u malo duži, opušteniji posjet već ovoga ljeta.

Na koncu ovoga uvodnog posta još samo jedna stvar. Mislim da je moj primjer dobar pokazatelj kako SSC, Facebook (i općenito internet) mogu puno doprinijeti na zbližavanju ljudi, rušenju predrasuda, stvaranju novih poznanstava i prijateljstava. Beograd mi je bio velika nepoznanica dok ga nisam malo bolje upoznao preko SSC (posebno Rascianovih fotki) a ovaj mi je posjet još više pomogao da upoznam i zavolim ovaj grad. I da osobno upoznam velikog forumaša i čovjeka (pa i doslovce velikog jer delija ima u sebi skoro 2 m ) kojeg rese zavidna inteligencija, znanje, širina duha ali nadasve skromnost. Rasc, živio mi 100 godina!!

[maslina]

Haha, a ja u isto vrime na drugoj dretvi pitan kada će slije iz Beograda

[MasonicStage™]

ista stvar je i kod mene, bio sam u mnogo europskih gradova, ali Beograd baš ima neš posebno što se ne može opisat
s nestrupljenjem čekam nastavak pošto sam postao ogromni obožavatelj Beograda

[Love ZG]

Ja sam bio prošle godine u NS-u i iznenadilo me kad se pređe Bajakovo nema nigdje putokaza za NS, kao da nije prvi veliki grad koji dolazi, nego samo za Rumu i BG...tek kad se isključi sa autoputa postoje putokazi...slažem se da je lokalna cesta koja vodi do grada užasna...ali grad je lijep, pogotovo Petrovaradin, i stvarno ima neki šmek...a tek Novosadjanke....

[Oldy-Ex]

Zadnja fotka je mrak, daj još

[Hugo Cross]

Novi Sad

Kao što rekoh, iz Novog Sada imam najmanje slika jer sam vrijeme uglavnom proveo u krevetu. No, to ne znači da nisam stekao uvid u grad nakon 20 godina jer sam ga uspio puno prokrstariti autom.
Dojmovi o drugom po veličini srpskom gradu ili "srpskoj Ateni" su poprilično pomiješani budući da se jako dobro sjećam Novog Sada prije 90-ih. Novom Sadu se ne može poreći ljepota i neki poseban srednjoeuropski štih koji on posjeduje, ali primjeti se 20 godina "praznine" u urbanizaciji ovoga grada, odn. bolje reći "nasilna urbanizacija" koju je ovaj grad pretrpio.

S jedne strane kilometri i kilometri novih prostranih bulevara (za svaku pohvalu) a s druge strane na stotine novih zgrada i stambenih naselja za koje obično oko može procijeniti da je riječ o teškom kiču i neukusu. Nastranu sada neukusna arhitektonska rješenja tih zgrada, ali neoprostiv je cijeli spektar boja i nesklad u njihovom slaganju što jednog SSC-ovca odmah asocira na glavni albanski grad. Nadalje, nikako mi ne ide u glavu kako gradske vlasti mogu tolerirati onolike rupe po najstrožem centru grada i općenito loše održavanu infrastrukturu.

I fasade bi se po centru mogle puno bolje održavati. Za svaku pohvalu je noćno osvjetljenje Gradske kuće, ali Novi Sad bi trebao puno puno više uložiti u vlastito održavanje. O išaranosti grafitima Katoličke porte (najstroži centar grada) bolje je ništa ne govoriti.

Možda sam malo prekritičan prema Novom Sadu, ali u meni je ostao blagi dojam razočaranosti jer volim ovaj grad i stalo mi je da bljesne punim sjajem.
Novi Sad je lijep grad, ima jako lijep položaj i šteta bi bilo da njegova ljepota ne dođe do izražaja. Odmah mi padaju asocijacije na Osijek i tek sada vidim da je grad na Dravi, iako puno manji, po pitanju uređenosti otišao puno dalje.
Osječani, nekad ste malo više prekritični prema svome gradu, ali možete s pravom biti i ponosni na svoj grad.

Nadam se da će i Novi Sad ubrzo doživjeti svoju renesansu jer to zaslužuje.
Uspio sam otići i do petrovaradinske tvrđave koja je poprilično zapuštena iako primjećujem neke restauratorske zahvate i to je za pohvalu.
Pogled s tvrđave na Dunav i Novi Sad je nešto najljepše što se može doživjeti i taj dojam ostao je nepromijenjen. Široki Dunav koji protječe ispod ipak daje Novom Sadu jednu posebnu notu elegantnoga europskog grada na velikoj rijeci. Novom Sadu toga šarma ne manjka.

Evo par fotografija s petrovaradinske tvrđave.

Pogled na "usnuli" Petrovaradin "pod starim krovovima".












Detalj s tvrđave

[Hugo Cross]

Pogled na Varadinski most (srušen u NATO bombardiranju 1999. i ponovno izgrađen), Dunav i Novi Sad

[BN_23]

U Novom Sadu mi studira sada vec bivsa djevojka, cesto sam isao tamo i grad mi se dopao, gomila studenata sa svih strana, dobar nocni zivot, nekako grad za mlade ljude, druzenje i zabavu.
Evo kako taj most izgleda nocu :

[Ranko Su NS]

Uvek se sa strane bolje vidi, jer mi smo nekako subjektivni i oguglali na prizore koje svakodnevno gledamo i mirimo se sa njima, kao to tako treba.

Jako dobar opis NS, ako se može biti realan za par dana boravka u gradu.

Originally Posted by Hugo Cross

Pogled s tvrđave na Dunav i Novi Sad je nešto najljepše što se može doživjeti i taj dojam ostao je nepromijenjen.

Iako živim u NS, uvek se iznenadim koliko je dobar pogled na grad sa Tvrđave. Prosto ne mogu da odvojim pogled.

Bravo Hugo i kao što ti rekoh žao mi je zbog te temperature koja te spopala

[Hugo Cross]

U daljini se vidi zvonik "novosadske katedrale".
Riječ je naime o katoličkoj župnoj crkvi Imena Marijina (iz 1896., sagrađena u neogotičkom stilu) koju Novosađani popularno zovu "katedralom" iako nije riječ o katedrali. Naime, sjedište Subotičke biskupije (pod koju spada i Novi Sad) nalazi se u Subotici pa je samim time tamo i katedrala subotičkog biskupa.

Crkva se nalazi u najstrožem središtu Novog Sada i istinsko je srce grada.
Donosim jednu noćnu fotku "katedrale" koju sam našao na forumu.






www.virtualnigrad.com






Zvonik na petrovaradinskoj tvrđavi (mala kazaljka pokazuje minute, velika sate)

[Boyledd]

Lijepa reportaža, Cross.

[Semper Fidelis]

Odlično Cross!

[Hugo Cross]

Originally Posted by Ranko Su NS

Jako dobar opis NS, ako se može biti realan za par dana boravka u gradu.

Već sam rekao da mi je žao što nisam mogao više fotografirati po Novom Sadu jer onaj tko tamo nikad nije bio možda bi iz moje reportaže mogao steći krivu sliku o gradu . Ja sam možda malo bio i prekritičan ali Novi Sad ipak relativno dobro poznajem. Ovo su moja subjektivna zapažanja, što znači da se ne mora svatko s njima složiti.

[Sawovsky]

Odlican uvod jedva cekam ostatak!

Želio sam svakako doživjeti Beograd noću pa sam čim sam se smjestio u hotelu napravio jednu podužu noćnu štenju beogradskim ulicama. Od svoga hotela u Ulici kralja Petra prošetao sam Knez Mihajlovom, pa preko Trga Republike i Terazija nastavio duž Kralja Milana, i preko Slavije došao do hrama sv. Save na Vračaru. Od Hrama sam nastavio Nemanjinom i Knez Miloševom te se opet vratio u Kralja Milana i istim pravcem kojim sam došao vratio se prema hotelu. Onda sam napravio kratki đir po Kosančićevom vencu oko Saborne crkve i Patrijaršije. U hotel sam se vratio oko pola 4 ujutro. Mislim da je samo potez od Kralja Petra do hrama sv. Save dug oko 3,5 km, tako da je taj cjelonoćni đir bio dugačak više od 7 km.

Vrlo dobra tura, mogao si je samo zavrsiti setnjom do Pobednika, da vidis nocni pogled na Novi Beograd

[Hugo Cross]

Originally Posted by Sawovsky

Vrlo dobra tura, mogao si je samo zavrsiti setnjom do Pobednika, da vidis nocni pogled na Novi Beograd

Vrlo lijep noćni pogled na NBG se također pruža sa Terazijske terase i Kosančićevog venca.

Za noćni odlazak na Kalemegdan ipak treba prikladno društvo.

[Hugo Cross]

Aranđelovac - grad "Knjaz Miloša"

Aranđelovac je grad u Šumadiji, 70-ak km udaljen od Beograda. U gradu živi oko 25.000 stanovnika. Aranđelovac nosi ime po svetim arkanđelima, točnije po Sv. Arkanđelu Gabrijelu (Gavrilu) koji su vrlo česti patroni crkava i manastira po Šumadiji. Knez Miloš je 1858. podigao crkvu sv. Arhanđela Gavrila i po toj crkvi grad dobiva ime.

Ono po čemu je Aranđelovac nadaleko poznat su izvori mineralne vode "Knjaz Miloš". Uz te se izvore veže i drevni velebni park Bukovička banja koji se nalazi u srcu Aranđelovca. Knez Miloš je često boravio u lječilištima Bukovičke banje, osobno je naredio da se mineralna voda servira i na dvoru i tako od početka 20. st. počinje flaširanje ove vode koja na koncu dobiva svoje znano ime "Knjaz Miloš" i postaje jedna od najpoznatijih mineralnih voda u bivšoj Jugoslaviji.

Kao što sam već rekao, primjer Bukovičke banje kao da ocrtava cjelokupnu sliku današnje Srbije. Ovaj nekada sređeni, a sada zapušteni prelijepi park, još uvijek odiše nekim starim vremenom kraljevskoga dostojanstva. Parkom dominira "Staro zdanje", prelijepa građevina dinastije Obrenovića, u čijoj su se "Sali kneževa" odžavali balovi i druge kulturne manifestacije. Palača danas zjapi sablazno pusta i zapostavljena da bi se u njoj mogli snimati horor-filmovi.
Moji su mi prijatelji rekli da je u glavni krivac te nebrige Država koja je vlasnik "Starog zdanja" i očito joj nije u interesu da išta učini.

Park kao park (zelenilo, cvijeće...) se lijepo održava i tu se vidi želja domaćeg čovjeka da se ne prepusti životnoj letargiji, ali je očito prevelik raskorak između državne i lokalne vlasti i općina je presiromašna da išta sama učini u brizi za kulturno-povijesnu baštinu. U parku se nalazi i paviljon Kneza Miloša, nekoliko izvora termalne vode, ljetna scena... ali sve skupa to djeluje jako zapušteno i prava je šteta da Srbija i Aranđelovac u Bukovičkoj banji nisu prepoznali ogroman turistički potencijal.

Evo, da vam dočaram i na slikama kako to izgleda


Staro zdanje






Park














Na izvorima "Knjaz Miloša"

[Hugo Cross]

A kako izgleda gostoljubivost na šumadijski način neka vam malo dočaraju sljedeće slike.
Mjesto radnje: Etno selo Brestovi iznad Aranđelovca

[Boyledd]

Bit će u tebi 300 kg.

[Oldy-Ex]

Jao vidi klope

svaka čast


nego vidim da dolaze sa plastičnim bocama po knjaz miloša?


idem i ja, ove naše pizde prodaju vodu u dućanu

[Bobo Vu]

Odlična reportaža, Cross!