daily menu » rate the banner | guess the city | one on oneforums map | privacy policy | DMCA | news magazine | posting guidelines

Go Back   SkyscraperCity > European Forums > Euroscrapers > Local discussions > Bosna i Hercegovina > Ekonomija i razvoj > Društvo i Turizam

Društvo i Turizam Society and tourism



Global Announcement

As a general reminder, please respect others and respect copyrights. Go here to familiarize yourself with our posting policy.


Reply

 
Thread Tools Rate Thread
Old April 20th, 2010, 12:13 PM   #1
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Autentična BH | Authentic Bosnia and Herzegovina

Autentična BH | Authentic Bosnia and Herzegovina

Sve ono sto je jedinstveno u BH, proizvodi, obicaji, muzika i sve ostalo.

S obzirom da smo prije djelili sve u bivsoj Jugi onda se ta jedinstvenost moze odnositi i na region, odnosno sudjeljenje te "jedinstvenosti" kao sto je npr tornjak ( bh i hrvatska ) ili bosanski brdski konj ( bh, crna gora, srbija ).

Pod ovim thredom mozemo staviti i stvari koje nisu porijeklom iz bh ali su nasle svoju primjenu i posatale dio tradicije, npr. saz i slicno

Last edited by ampicilin; April 20th, 2010 at 03:51 PM.
ampicilin no está en línea   Reply With Quote

Sponsored Links
 
Old April 20th, 2010, 01:21 PM   #2
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Bosanski tornjak



Tornjak (u FCI pod rednim brojem # 355 zvanično priznat pod nazivom bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas Tornjak[1]) je pasmina pastirskog psa koja živi na području BiH i Hrvatske. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. maja 1981. godine pod imenom "Bosanskohercegovački pastirski pas - tornjak", a 2007 je preimenovan u "bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas - tornjak".

Hroničari su ga zabilježili prije devet vijekova pod imenom Canis montanus, odnosno planinski pas. Na području Bosne i Hercegovine živi u velikom broju, kao specifičan pas koji je tu postojao i unazad bar 1.000 godina, a sasvim vjerovatno i puno prije. Od davnina stanovništvo ga je u tim krajevima nazivalo tornjak. Ime potiče od riječi "tor", prostor u kojem borave i odmaraju ovce na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima tornjake je moguće vidjeti kako leže uz ogradu ne dopuštajući nikome da se približi bez prisustva vlasnika stada, pa je jasno da ih je ova karakteristika zapravo i "imenovala".

Tornjaci su krupni psi sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela. Imaju dugu dlaku sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi. Dlaka je tako složena da ga štiti od svih vremenskih nepogoda.

( izvor: wiki, tacnost padataka nije zagarantovana )
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:22 PM   #3
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Bosanski brdski konj



Bosanski brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. Ova pasmina se može naći u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, djelovima Srbije, Makedoniji, te u djelovima Hrvatske (Dalmacija, Kordun, Lika). Po međunarodnoj klasifikaciji bosanski brdski konj spada u kategoriju ponija, pa se shodno tome koristi i njegov naziv "bosanski poni" (en. Bosnian Pony). Također, u literaturi koriste se i nazivi "bosansko-hercegovački brdski konj" i "balkanski konj".

( izvor: wiki, tacnost padataka nije zagarantovana )
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:25 PM   #4
corvus_edin
fundentalist
 
corvus_edin's Avatar
 
Join Date: Feb 2008
Posts: 12,859
Likes (Received): 1705

uh brete dobrog paripa

djed mi je uzgajo medju ostalim...i konje...
corvus_edin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:36 PM   #5
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

NARODNE NOŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE

Na teritoriji Bosne i Hercegovine nailazimo na veliki broj različitih nošnji. Sve ove nošnje formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su uticali na razvoj ne samo nošnji nego i općenito na istorijska i društvena zbivanja. Zbog toga u našim nošnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture. Ovi kulturni utjecaji su ostavili svoj pečat na narodne nošnje i nesumnjivo doprinijeli njihovoj diferencijaciji.Istražiti kako su izgledali ljudi u narodnim nošnjama je bilo moguće prije svega sa materijalnim arheološkim ostacima u vidu tkanica, odjevnih predmeta i nakita.

U starim ilirskim grobnicama na Glasincu otkriveni su u nekim grobovima ukrasi od pucadi poređanih tako da pokrivaju cijela prsa, isto kao što je slučaj sa tokama. Na ovom nalazištu pronađeni su i okamenjeni ostaci tkanina, omotane oko jednog noža. Jasno se vidi struktura tkanja u "četiri nita" i u vidu riblje kosti ; iste takve nailazimo na šalvarama muškarca u dinarskim i srednjobosanskim nošnjama.Takvi arheološki ostaci iz srednjeg stoljeća sačuvani su samo fragmentarno, npr.: ženska kapa u Biloj kod Travnika, razni oblici prstenja, minđuša, a značaj im je pojačan činjenicom da su upotrebljavani i kasnije u 19. stoljeću.Većina nošnje vlastele u srednjem stoljeću je bila izrađena od skupocjenih tkanina uvezenih sa strane. Iz arhivskih dokumenata srednjeg stoljeća, uglavnom iz dubrovačkih arhivskih spisa, spominju se npr. haljine ad modum bosnensem, zatim pojas zvan centura larga bosignana, kao dijelovi nošnje bosanske vlastele.
slika

Iz 16.stoljeću datira i jedan šturi podatak koji se može pročitati u knjizi putopisca Benedikt Kuripešić "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530"- izdanje Sarajevo 1950., str. 23. Tu stoji da se hrišćani obiju vjerozakona odijevaju isto kao i Turci, a razlikuju se samo po tome što ne briju glave kao Turci.

Daleko iscrpniji je bio čuveni Evlija Čelebija koji je ostavio podatke o nošnji iz 17. stoljeća i to uglavnom o sarajevskoj muslimanskoj-gradskoj nošnji.Sarajevo je bilo jak trgovački centar, najznačajniji u Bosni i Hercegovini i jedan od jačih na Balkanu. Karavane svakovrsne robe su pristizale i sa istoka i sa zapada da bi zadovoljile potrebe šarolikog sastava gradskog stanovništva. Društvene i političke prilike toga vremena uticale su na promjene u nošnji kroz razne propise u 18.vijeku. Godine 1794. Hašamudin paša izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju bila propisana boja i vrsta odjeće.
Kako bosanci katolici i pravoslavci, tako su i jevreji bili potčinjeni ovim propisima i pokazivali veliku sklonost da se oblače kao i vladajuća klasa. Zbog toga su ponekad morali da plaćaju globe. Crvena čoha je npr. bila dozvoljena samo feudalnoj vladajućoj klasi. Pravila su vrijedila i za obuću. Npr. jevrejske žene su se nosile veoma slično muslimanskim, ali im je bilo zabranjeno nositi žute i crvene čižme. Nemuslimani, muskarci kao i žene, su morali nositi obuču crne boje. To je naravno najteže padalo ženema, njihova sklonost ka obući, posebno kod jevrejskih žena je po nekoliko puta godišnje zauzimala mjesto u računu jevrejske vjerske zajednice.

Period 19.stoljeća obiluje većim brojem podataka nego ranije. To su uglavnom putopisi koji ponekad ostavljaju i detaljan opis pojedinih nošnji. Među njima su skoro uvijek zabilježeni opisi gradskih nošnji , ali ima i opisa seoskih nošnji: putopisi Ivana fra Jukića, Ivana Kukuljevića-Sakcinskog i Matije Mažuranića. Bilo je to vrijeme tadašnje "globalizacije" i modernizacije bosanskog društva, vrijeme kada su neke tradicije, pa tako i narodne nošnje, isčežavale ili gubile na snazi, dok su neke nastajale zbog boljih komunikacija, industrijskih otkrića s kraja tog stoljeća, i dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Seoske nošnje
Seoske nošnje se mnogo više međusobno razlikuju. Postoje bitne razlike u načinu odijevanja između pojedinih širokih geografskih oblasti, tako da se izdvajaju tri geografske cjeline: zapadna Bosna sa Hercegovinom, srednja i istočna Bosna i Posavina. Tako se došlo do podjele narodnih nošnji seoskog stanovnistva na tri glavne grupe, ili tri tipa seoskih narodnih nošnji: dinarske nošnje (nošnje zapadne Bosne i Hercegovine), srednjobosanske nošnje uključujući i Istočnu Bosnu i treći tip posavske nosnje. Mnogobrojne varijante nošnji različitih etničkih skupina ispoljavale su se u manjim detaljima pojedinih odjevnih predmeta, u njihovoj boji ili načinu nošenja, ali su u osnovi zadržale osnovne karakteristike tipa kojem pripadaju.

Dinarske nošnje
Dinarske nošnje imaju najveći obim prostiranja. Obuhvataju prostor zapadne Bosne, tj. predjele u sklopu dinarskog planinskog masiva, zalazeći dublje na istok u Bosnu sve do oblasti Imljana, Banjalučke Vrhovine, pa preko Travnika do Rame. Na sjever granica ide sjevernim padinama Grmeča, pa preko Banjaluke do Prnjavora. Na jugu se granica gubi i produžava u samu Hercegovinu, zahvatajući pored nje, i dio Bosne oko Foče i Čajniča, sve do rijeke Lima. (Podatak je iz knjige Bratić Tomo: Narodna nošnja u Hercegovini, GZM, Sarajevo, 1906.godine).
U ovoj široko rasprostranjenoj oblasti nailazimo na veći broj varijanti u nosnjama kod srpskih i hrvatskih etničkih grupa, dok su muslimanske bosnjačke nosnje veoma ujednačene. Od srpskih i hrvatskih nosnji mogu se nabrojati: imljanska, zmijanjska, Banjalučke Vrhovine, prnjavorska, debeljačka, janjska, sasinska, kupreska, livanjska, glamočka, grahovska, podgrmečka, bihaćka, ramska. U Hercegovini se odvajaju dvije varijante "umska" i brdska. "Umska" nošnja zahvata uglavnom zapadni i srednji dio Hercegovine, uključujući tu i okolinu Mostara, Konjica, Stoca, Ljubinja i Ljubuskog, dok se brdska prostire u istočnim dijelovima, zahvatajući i pomenute dijelove Bosne oko Foče i Čajniča.
Glavne karakteristike dinarskih nošnji su: lanena duga košulja, izjedna krojena, sa umetnutim pravim klinima ispod ruke, vezena na skutima pozadi, na rukavima i prsima. Vez je izveden uvijek vunom u četiri boje kod srpskih i mahom u dvije boje kod hrvatskih nosnji. Motivi su geometrijski. Muslimanske košulje u dinarskoj oblasti nisu imale veza. Gaće su bile obavezni dio ženske nošnje samo kod hrvatske i bošnjačke grupe. Nasuprot njima gaće su se u srpskim ženskim nosnjama upotrebljavale samo prilikom vjenčanja, smrti i zborova.

Od gornjih vunenih haljetaka najvažniji su: zubun, haljina i pregača. Zubun je od valjanog sukna, kod djevojaka pretežno bijele, a kod udatih žena crne ili tamnoplave bijele boje. Hrvatski zubuni su imali mnogo manje veza nego srpski. Zimska duga haljina je od bijelog sukna za djevojke i od crnog ili tamnoplavog za udate žene( mrčine ili modrine). Ta haljina je duga do gležanja, otvorena sprijeda, sa umetnutim kosim "klinom" ispod ruke i dugim uskim rukavima. Kod bošnjaka dinarske oblasti ove haljine nisu uobičajene( izuzetak jedino grupa oko Čapljine i u Podveležju).

Pregače su tkane od vune u boji i izrađivane su u dvije tehnike: ćilimskoj ili "iveranjem" i "nizanjem" ili "prebiranjem". Neke srpske i hrvatske nosnje su imale i dvije pregače; prednju i zadnju, npr. takve pregače se nalaze u zmijanjskoj, prnjavorskoj, debeljačkoj i sasinskoj nosnji. Muslimansko stanovništvo nema u ženskoj nošnji uopšte pregaču kao odjevni predmet, ni u dinarskoj oblasti ni u drugim krajevima Bosne i Hercegovine.

Čarape u svim ženskim dinarskim nošnjama su od vune, duge do koljena, pletene u dvije tehnike: na pet igala i jednom iglom., tj. na poplet. Obe tehnike su karakteristične za cijelu BiH. Boje su crna i crvena, najčesće sa rombičnim motivima u zapadnoj Bosni, i bijela i crna u Hercegovini.
Kape

Nošnju na glavi čini crvena kapica, plića ili dublja, pokićena novčićima kod djevojaka. Udate žene preko kape prebacuju četvrtastu bijelu maramu, zvanu "krpa" na cijelom dinarskom području. Djevojačke kape, pokićene starim novčićima ražličite su kod svake etničke grupe.

Mušku dinarsku nošnju karakterišu: košulja od lana, istoga kroja kao i ženska, samo duga do koljena i vezena bijelim koncem. Kod muslimanskog stanovništva nisu vezene.

Gaće su uskih nogavica u srpskim nošnjama, a u hrvatskim i muslimanskim širih nogavica i većeg tura.

Od gornjih odjevnih predmeta razlikujemo: zubun, kožun i haljina. Zubun je kratak do struka, nema mnogo veza, a kožuni, od ovčje kože sa runom, bez rukava, su u upotrebi samo kod srpskog stanovnistva zapadne Bosne.

Muška haljina ili gunj najčesće je od crnog sukna, duga do pojasa, sprijeda otvorena i ukrašena crvenim gajtanima kod srpskog i hrvatskog stanovnistva, a kod muslimanskog i zelenim.

Ječerma od čohe sa tokama od srebrnih pucadi nosila se praznikom kod svih etničkih grupa na čitavom dinarskom području.

Preko gaća nosile su čaksire ili šalvare. U srpskim nošnjama zapadne Bosne šalvare su imale duge uske nogavice, potkićene resama po dnu. Čakšire su bile od bijelog, crnog ili tamnoplavog sukna, uskih nogavica, malog tura, ukrašene vezom od crvenog gajtana u srpskim i hrvatskim nošnjama a kod muslimanskih i zelenim gjtanom.

Čarape u dinarskim muškim nošnjama su duge do koljena, uvijek su razrezane sa strane i skopčavaju se kukicama. Boje su im iste kao i u ženskih čarapa. Oko pasa je crveni vuneni pojas, kod bošnjaka zeleni, ili pak tkanica crne ili višnjeve boje.

Muška nošnja dinarske oblasti je na glavi ujednačenija nego ženska. Osnovu čini crvena kapa, a preko nje crveni vuneni šal omotan oko glave. Kod srpskog stanovništva u zapadnoj Bosni kape su plitke, ukrašene crnim vezom i nose se većinom bez crvenog šala okolo. Hrvatsko i bošnjačko stanovništvo ima dublje kape, tamnije crvene boje. Ispod ove kape muškarci obavezno nose bijelu kapu od valjane vune ili pletenu od pamuka. To je poznato pod imenom "ćulah" ili "bjelkapa". U Hercegovini je poslije ustanka 1875. Godine ušla u upotrebu crnogorska plitka kapa, zvana "zavrata", optočena crnim satenom. U svim muškim dinarskim narodnim nošnjama su u upotrebi kožni široki pojas, zvan bensilah, a takođe i kožna torba.

Sve gore navedene karakteristike u dinarskim nošnjama s kraja 19. stoljeća se u daljem razvoju na početku 20 .stoljeća postepeno gube. Ovaj proces je uzrokovan prvenstveno upotrebom novih fabričkih materijala i novih krojeva, sto je osnova u određivanju jedne nošnje. Tako npr. u periodu između dva svjetska rata nestaje potpuno veza na ženskim i muškim košuljama, dužina im se skraćuje, a rukavi skupljaju. Kod žena ulaze u upotrebu"carze", tj. gornje vunene haljine sa nabranom suknjom, primljene od susjednog stanovništva Dalmacije i Like. Ove "carze" su se vremenom počinju izrađivati od crnog satena- "glota", a zatim se skraćuju u običnu crnu nabranu suknju. Ovaj proces je naročito ubrzava poslije drugog svjetskog rata i to kod hrvatskog i srpskog stanovnistva dinarske oblasti.
Kape

U bošnjačkim ženskim nošnjama je u tom periodu pojačan uticaj gradskih nošnji. Sve vise se upotrebljavaju dimije, bluze od kupovne "basme", kao i jemenija sa štampanim ukrasnim motivima na glavi. U mnoga sela bliže gradskim naseljima ulazi u upotrebu i zar.

Sto se tiče muških nošnji dinarske oblasti i ovdje nailazimo na promjene koje se naročito uočavaju poslije drugog svjetskog rata u elementima sve većeg prodiranja i utjecaja gradskog načina oblačenja.

Srednjobosanske nošnje
Zahvataju predjele u dolini rijeke Bosne, od njenog izvora kod Sarajeva, pa sve do Maglaja, odnosno do planine Ozrena, protežući se na istok preko Ozrena i ogranaka planine Majevice do rijeke Drine, koja čini istočnu granicu; na zapadnoj strani, lijevo od rijeke Bosne, ove se nošnje pružaju dolinom Lašve do Travnika, zahvatajući cijeli prostor izmedju Lašve i rijeke Vrbasa, odnosno predjele oko Bugojna, Vakufa Gornjeg i Donjeg, a zatim dalje prema Fojnici i dolinom Lepenice sve do granice prema Hercegovini, odnosno do Ivan planine. Južno od Sarajeva ove se nošnje protezu na planine Bjelašnicu, Treskavicu i Jahorinu i izbijaju na Drinu kod Goražda. I u ovoj širokoj oblasti nailazimo na brojne varijante srpskih i hrvatskih nošnji, dok su nasuprot njima bošnjačke- muslimanske ujednačene, kao i u dinarskim nošnjama.

Ženske nošnje srednjobosanskog tipa imaju i neke posebne karakteristike. Tu na prvom mjestu dolaze košulje od "uzvodnog" pamučnog ili mješanog "beza", duge do gležanja, sa nabranim klinima ispod ruke, koji se čine vrlo širokim. Zubun, kao najvažniji gornji haljetak, ovdje nije ujednačen kao u dinarskim nošnjama. Neke nošnje nemaju zubune, već kratke gunjiće ili čerme. Pregača u srednjobosanskim nošnjama, takođe nije bila svuda uobičajen haljetak. U nošnjama oko Žepča, Tuzle, Vareša, Kiseljaka, Fojnice i Kreševa pregače se nisu nosile.
Kape

U nošnji na glavi kod djevojaka su karakteristični crveni fesići, a kod žena razni oblici kotura ispleteni od pruća, preko kojih dolazi četvrtasta marama, bijela, bez veza.

Muške nošnje su u ovoj grupi ujednačenije nego ženske. Košulje su takođe od "uzvodnog" platna, bez veza, sa veoma širokim rukavima, naročito u sarajevskoj nošnji. I kod muških i kod ženskih košulja karakteristične su "kerice" od konca po rubu rukava. Za cijelu grupu nošnji i u istočnoj i u srednjoj Bosni karakteristični su kod muškaraca na glavi fesovi i oko njega crveni vuneni šalovi kod srpskog i hrvatskog stanovništva, a bijeli šarani peškiri kod bošnjačkog. Fesovi kod hrvatskog stanovništva su sasvim tamne boje, gotovo crni, kod srpskog nešto svjetlije boje, a kod bošnjaka otvorenocrveni. Kod njih nailazimo i na crvene i zelene šalove omotane oko glave, čak i žute, kao u zeničkoj Vrhovini. Na nogama su karakteristični tozluci crvene i tamno plave boje.

Imućniji ljudi nose dijelove odjeće od crne čohe, vezene crnim gajtanima. To su ferman, džemadan, ječerma i koparan, a takođe i čaksire, jako nabrane u struku pozadi. Sve ove elemente naročito su prihvatili bošnjaci srednje i istočne Bosne. Kožni pojas "bensilah" je karakterističan za sve srednjobosanske nošnje, i nalazi se kod svih etničkih grupa.

Posavske narodne nošnje
Rasprostranjene su u pojasu duž desne obale rijeke Save, kao i donjem toku rijeke Une. U unutrašnjosti Bosne ove nošnje produžuju se, negdje manje, negdje više, do ogranaka visokih planina. Tu spadaju nošnje iz oblasti Knežepolja, Timara, Lijevča polja, Dervente, pa na jug do ogranaka planine Borje, zahvatajući okolinu Teslića, Tešnja i Doboja. Na desnoj strani Bosne tu spadaju nošnje iz okoline Modriče, Bosanskog Šamca, Brčkog, Gradačca, pa sve do Semberije, obuhvatajući i nju. I ovdje važi isto kao kod gornje dvije navedene grupe- hrvatske i srpske nošnje imaju mnogo varijanti dok su bošnjačke- muslimanske ujednačene.
Za ženske hrvatske i srpske nošnje važi da su svoje posebne karakteristike ispoljavale prvenstveno u košuljama od miješanog ili pamučnog platna tkanog na "uzvod", rezane u struku i bogato nabrane oko vrata i u pasu pozadi. Košulja je utkana vezom duž skuta pozadi i na rukavima, od crnog i crvenog pamuka, u vegetabilnim motivima. U derventskoj nošnji košulje se boje u plavilu za rublje, ili u zelenoj galici, te imaju plavičastu ili zelenkastu boju.

Tip posavskih košulja je raširen i na području Posavine u Hrvatskoj, Vojvodini, sjevernoj Srbiji, Rumuniji, Poljskoj i Ukrajini. Po svom kroju košulja najviše odgovara onoj koju su nosili stari slovenski narodi. Za nju je zadržan i stari slovenski naziv "rubina" u svim našim posavskim krajevima u Bosni.

Košulje muslimanskih žena na ovim prostorima nisu se mnogo razlikovale od onih u srednjobosanskim nošnjama. Gaće u ženskim posavskim nošnjama bile su obavezni svakidašnji odjevni elemenat samo kod muslimanskog stanovništva, dok su se kod srpskog i hrvatskog stanovništva nosile samo u izuzetnim slučajevima ( isto kao kod dinarskih nošnji). Kroj im je bio kao i u ostalim krajevima Bosne.

Zubun kao gornji sukneni haljetak, dug do koljena, od crnog valjanog sukna, nailazimo samo na lijevoj strani rijeke Bosne, u nošnjama oko Dervente, Bosanskog Broda, Tešnja, Teslića. U Lijevču polju i Timaru, zubun je malen, od tamnoplavog sukna, sa svim karakteristikama dinarskog zubuna. Na desnoj obali rijeke Bosne u posavskim nosnjama umjesto zubuna nosi se kratka "čerma" ili "ljetak" od crnog valjanog ili "bugarskog" sukna, ukrašena vezom od crvenih, crnih i srmenih gajtana. U selima bliže obali Save nosi se kratak "kozušak"od bojene kože, ukrašen aplikacijama od raznobojne kože u vegetabilnim motivima. U upotrebi je samo u hrvatskim nošnjama. Pregače posavskih žena imaju posebnu specifičnost. Za razliku od dinarskih, ove su tkane u "četiri nita", dijagonalno, sa kvadratnim šarama, potkićene dugim resama od vune. Po veličini su veće i od dinarskih, tako da se jedan kraj zadjene za pojas.

Osnovna obuća i ovde bili su oputni opanci, ali su pored njih nošeni i opanci od "učinjane" kože, najviše tzv. "crveni" i "bijeli". Čarape su duge, od raznobojne vune, pletene većinom na pet igala, sa cvjetnim motivima. Nošnja na glavi u ženskim posavskim nošnjama ima svoje posebne karakteristike. Kod djevojaka nju čini tzv. "krpica", uski komad fino otkanog pamučnog platna, sa utkanim motivima, rađenim tehnikom, "na dasku". Na jednom kraju krpice prišivena je vrlo velika svilena kićanka, koja pada na čelo kad se krpica stavi na glavu. Ostali dio krpice pada pozadi, niz leđa.U hrvatskim nošnjama oko Brčkog, te u srpskim u Semberiji, djevojke su nosile dublje crvene fesiće ukrašene cvijećem ili gustim resama od crne svile, koje su padale oko kape.

U muškim posavskim nošnjama glavnu karakteristiku čine košulja i gaće. Košulja je široka kao i ženska, nabrana pozadi u struku,a negdje i oko vrata (kod Dervente), u pojasu pozadi rezana i bogato nabrana, a duga do koljena. Ukrašava se kao i ženska, samo na rukavima i u manjoj mjeri. Gaće su dugih nogavica, širokih samo uz Savu, i nešto užih južnije prema planinskim oblastima; imaju mali tur, a izrađuju se od istog platna kao i košulja i ukrašavaju čipkom po rubu.

GRADSKE NOŠNJE
gradskim nošnjama bez obzira na nacionalnu pripadnost se krajem 19.stoljeća zapaža jak orijentalni utjecaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom uvezeni sa istoka, a takođe i sa Zapada, mahom iz Venecije. Najviše su upotrebljavani čoha, somot, aladža, šamaladža, atlas, kao i razne vrste svile i brokata, a zatim i pamučni i svileni "bez", tj. platno.

O građanskoj nošnji kod nas najviše nam je sačuvano podataka iz 19.stoljeća, u djelima raznih putopisaca koji su prolazili kroz Bosnu. Pored ovog izvora svako od nas može da dobije predstavu o tim nosnjama ako naprimjer pročita tekstove starih epskih pjesama, balada, romansi iz tog doba ili pak sevdalinki. U takvim pjesmama je moguće pročitati o različitim elementima nošnji tog doba, njihovom imenu, funkciji i materijalima.
S kraja 19. stoljeća sačuvan je izvjestan broj originalnih nošnji. Nošnja u gradovima u doba Turske vladavine nije imala samo praktičnu funkciju, već je istovremeno bila sredstvo da se pomoću nje istakne klasna i staleska pripadnost. Svaka vlast kako tada tako i danas ima određene propise koji su tiču normi i načina odijevanja vojnika, plemstva i visokih državnih službenika. Tako su se npr. begovi i janjičari veoma isticali sa svojom predivnom nošnjom, posebnim bojama odjela, kao i pojedinim odjevnim elementima.

Već spomenuti propisi koji su određivali boje, dijelove odjeće, obuće, su tako uticali da se stanovništvo počinje razlikovati po vjerskoj pripadnosti, čega u 16.stoljeću nije bilo, prema spomenutim podacima B. Kuripešića.
Ipak te razlike u različitim nosnjama su svoju težinu imale na akcentiranje pripadnosti klasi, staležu, esnafu, a u manjoj mjeri na pripadnost naciji ili vjeri. Begovska nošnja je bila od svjetlo crvene, zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srme, dok su trgovci i zanatlije nosili odijelo od tamne čohe sa vezom od crnog gajtana. Pojasi su kod pravoslavnog stanovništva bili crveni, kod katoličkog ljubičasti, a kod muslimanskog šareni svileni "trabolose", ili "mukadem" pasovi. U bojama fesova se mogla naslutiti i nacionalna pripadnost. U ženskim nošnjama su crne satenske ili atlasne dimije bile zastupljene kod hrvatskih ili srpskih žena, dok su bošnjačke nosile dimije svijetlih pastelnih boja. Begovske žene nosile su dimije od skupocjene svile vezene zlatom. Takvi su bili i gornji haljetci, naročiti ječerme i anterije. Imale su anterije od somote ili brokata, a žene srednjeg staleža nosile su te dijelove od aladže ili šamaladže. Ovakva situacija je potrajala sve do kraja 19.stoljeća koji se smatra prekretnicom u razvoju bosanskog društva, društvenih promjena i nadolaska novih kulturnih uticaja.
Sačuvanim građanske nošnje s kraja 19.stoljeća pokazaju da se ženska nosnja sastojala iz košulje od tankog pamučnog ili svilenog "beza", pravo krojene izjedna, sa dubokim izrezom na prsima, bez ikakve "jake"; uz nju su se nosile i gaće od istog ili debljeg platna, širokih nogavica, skupljene pod koljenom. Na gornjem dijelu tijela, preko kosulje, nosili su se: fermeni - vrsta jeleka bez rukava, iznad struka, otvoreni na prsima, ječerme - krojene od svile ili kadife, ukrasene zlatnim trakama ili zlatovezom, za razliku od fermena vežu se ili kopčaju na krajevima. Udate žene oblačile su preko košulje i anteriju, vrstu duge haljine od somota ili svile sa bogatim zlatovezom i zlatnim ukrasnim trakama, sprijeda je otvorena, na grudima ima veći izrez, zvonastog je kroja, sa jako naznačenim strukom, ima duge rukave koji su pri dnu rasječeni.
Anterija gospodska
Anterija

Gornji dio nošnje odvajan je pojasom koji je mogao biti od tkanine ili metala, sa filigranskim kopčama tzv. paftama. O pasu opasivale su se srmenim širitnim pojasom sa paftama od srebra, razne veličine i oblika. Na noge su dolazile bijele pamučne čarape i kožna obuća, razne vrste papuča i cipele. Kod muslimanke nju su činile crvene ili žute "jemenije", kod srpskih i hrvatskih crne cipele. Na glavi su djevojke nosile fesiće sa cvijećem, a žene kalkan-kape sa srebrnim tepelukom na tjemenu i resama od crne svile unaokolo.
Obavezan dio muslimanskih gradskih ženskih nošnji za izlazak u grad je bila odjeća feredža, a s krajem 19.stoljeća i zar. U ovim haljinama žene su bile pokrivene sasvim, sakrivajući lice. Feredža je vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, sa velikom "jakom" (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene.. Uz nju su se nosila i tri pokrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa i zvao se dušeme. Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju. Begovske žene nosile su i "pecu", tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči, koji se stavljao na lice kao maska.. Peca se nosila sa feredžom. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mehke kože zvane "tomake". Za kretanje oko kuće nošene su drvene nanule i papuče, a u zimskim mjesecima mestve i čizme od mehke žute ili crvene kože, a krajem 19. stoljeća nose cipele raznih vrsta po bečkoj modi.

feredze

Feredže mostarki su bile posebne vrste, bila je od tamnoplavog sukna ili čohe, oblika širokog ogrtača sa dugim rukavima. Jaka je bila čvrsto postavljena i sastavljena tako da čini vrstu kukuljice, koja se podizala i stavljala na glavu sve do očiju. Krajem 19. stoljeća zarovi počinju da potiskuju feredžu. Zar je vrsta ogrtača takođe samo za izlazak. Pravio se od raznih vrsta svile, zvane "damaske", a kasnije sa dolaskom Austro-Ugarske, najviše od puplina za ljeto i od štofa za zimu. Zar nije bio ukrojena odjeća, već iz jednog komada sastavljen ogrtač, čiji je donji dio nabran u struku i služi kao suknja, dok se gornji, otvoren, prebaci preko glave i omota oko ramena.

Izvor: www.bosnafolk.com
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:45 PM   #6
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Kotor Varos


Mrkonjic Grad


Zmijanje


Banja Luka


Jajce


Sanski Most


Kupres


Livanjsko polje


Glamoc


Donji Unac


Konjic


Zapadna Hercegovina


Istocna Hercegovina


Cajnice, Foca


Bjelasnica


Capljina


Istocna Bosna


Sarajevsko Polje


Travnik


Zenica


Brcko


Derventa


Bosanski Samac


Visoko


Sarajevo


Izvor: www.bosnafolk.com
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:47 PM   #7
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Modernizacija bosanske nosnje







Model je napravljen za plesačicu u pjesmi Kopriva (Al'dino) - Svjetski festival Orijentalne Muzike 2005. Samim tim i model nosi naziv KOPRIVA jer s jedne strane predstavlja simbol pjesme ,a sa druge strane nosi kombinaciju ˝tradicionalnog˝ (u ovom slučaju orijentalnog) i ˝modernog˝. Materijali koji su korišteni su tamnozelena pletenina i Šamije sa kericama. Simbol rascvjetavanja, senzitivnost razmotavanja, i konačno buđenje savršeno ženstvenu kreaciju vodi ka rafiniranom krajnjem rezultatu. Pri tkanju tkiva i njihovim isprepletivanjima stvara se prirodno konstruisan model koji istovremeno pokazuje karakter pri nošenju.
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:49 PM   #8
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Vlašićki sir



Vlašićki sir, po kojem je planina Vlašić nadaleko poznata, spada među najbolje bijele sireve u salamuri/surutki. Pretpostavka je da su tehniku spravljanja sira u salamuri u ove krajeve donijeli stočari nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima. Otuda je i postalo ime Vlašić. Ovu tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina pa se danas vlašićki sir proizvodi širom BiH i šire regije.

Sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obično se na planini čuva 2-3 mjeseca da zrije. Mještani sela s Vlašića donosili su ga uglavnom u Travnik i tu ga prodavali, te ga zbog toga zovu još i travnički sir. Međutim, vlašićki sir se pravi i od kravljeg mlijeka za one kojima je aroma ovčijeg mlijeka prejaka. Sir se tradicionalno reže u kriške i pakuje u ambalažu za distribiciju.

( izvor: wiki, tacnost padataka nije zagarantovana )
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 01:50 PM   #9
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Livanjski sir



Livanjski sir je vrsta sira iz Bosne i Hercegovine. Ovaj se cijenjeni sir počeo proizvoditi već u 19. vijeku u okolini Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera na porodičnim posjedima. Zrije prosječno 60 - 66 dana u kontroliranim uslovima. Miris sira je izrazit i svojstven kraškim sirevima. Okus je pun i ugodan, a kod starijih sireva pomalo pikantan. Najveći proizvođač livanjskog sira je "Mljekara Livno" s godišnjom proizvodnjom od preko 700 tona

( izvor: wiki, tacnost padataka nije zagarantovana )
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 02:00 PM   #10
mirza-sm
Boznian
 
mirza-sm's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Location: Frederiksberg, CPH
Posts: 31,349
Likes (Received): 3144

Super thread!
__________________
Al´ ne zna primitivizam, šta je to minimalizam..
mirza-sm no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 02:07 PM   #11
Zmey
Registered User
 
Join Date: Jun 2007
Location: Yonville, France
Posts: 1,238
Likes (Received): 6

....

Last edited by Zmey; June 18th, 2011 at 01:19 PM.
Zmey no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 02:07 PM   #12
mirza-sm
Boznian
 
mirza-sm's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Location: Frederiksberg, CPH
Posts: 31,349
Likes (Received): 3144



BHcrafts, Bosanske rukotvorine, tradicionalna i autentična BH nošnja komercijalizovana i prenesena na džempere, majice, kućne potrepštine, kape itd.

December 2007 - IN-FLIGHT MAGAZINE BH published by BH Airlines printed an article about BHcrafts.

Quote:
Bosanske rukotvorine, naziv je projekta koji u sebi na izuzetno uspješan način objedinjuje kreativne, humanitarne, poslovne i psihoterapijske karakteristike.

BHcrafts is the title of the project which unifies creative, humanitarian, business and psychotherapeutic characteristics in a highly balanced and outstandingly successful manner.


Bosanske rukotvorine/ BHcrafts

Bosanske rukotvorine je projekat proizvodnje ručno izrađenih odjevnih i ukrasnih predmeta, modnih dodataka, opreme za kuću i programa suvenira u koji su uključene bosanskohercegovačke žene. Organizacija postoji 12 godina i stekla je izuzetan renome na svjetskom tržištu (USA, Francuska, Švicarska, Holandija, Japan itd.). Neki od kupaca proizvoda Bosanskih rukotvorina su Nieman Markus, Sundance catalogue, National Geographic catalogue, Agnes b i dr.
Svaki proizvod osim oznake kvaliteta, veličine i uputstva za održavanje ima i viseću karticu sa imenom žene koja ga je radila.
Sloganom ove organizacije "Više od obične kupovine" želi se ljudima reći da kupujući neki od proizvoda Bosanskih rukotvorina, ne samo da postaju vlasnici lijepog i visokokvalitetnog proizvoda, nego u isto vrijeme pomažu nekoj od žena korisnica ovog projekta da zaradi sebi sredstva neophodna za život.
U Sarajevu proizvodi se mogu kupiti: Ćulhan 1 i Ćulhan 11 na Baščaršiji, Duty free shop-u na Aerodromu Sarajevo. "Mostarska kuća" i "Buybook" knjižara u Mostaru, hotelu "Pahuljica" na Vlašiću, butiku "Still M" u Tuzli i putem on line shop-a na našoj internet stranici www.bhcrafts.org.
Par primjera:










Mister BH Dejan Radović nosi BHcrafts na promociji, i bosanske žene iza pletu



__________________
Al´ ne zna primitivizam, šta je to minimalizam..
mirza-sm no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 03:21 PM   #13
Make it so
Cylon
 
Make it so's Avatar
 
Join Date: Oct 2008
Posts: 2,503
Likes (Received): 867

Ako je pas iz like i bosne ..zagore ko i onaj konj onda nije jedinstven ..jedinstveno ti je nesto ko naprimjer cvit velebitska degenija ..koja raste samo na velebitu i nigdi drugdi ili nesto cega ima samo na određenom podrucju .. jedinstvena je ona jedina prasuma u jugoistocnoj europi (negdi u hercegovini) ili te nosnje ali ove prve dvi stvari nisu
__________________
Samo je more moje znalo to
di me bez duše noćas odnilo,
samo je more moje znalo
di mi je vrime stalo,
što mi je srce taknulo
Make it so no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 03:44 PM   #14
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

onda neka se odnosi i na region samo bez svadje cije je cije
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 03:45 PM   #15
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Sevdalinka

Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muzički izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima "sevdalinka" se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholično raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada. Omer Pobrić, veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedeću definiciju ovog muzičkog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku. "

Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom Jugoistočne Evrope, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. Ne može se odrediti tačan vremenski period nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva gradska naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi, i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namjenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštovala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio kuće - haremluk i muški dio kuće - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na selu. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.

Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 03:46 PM   #16
ampicilin
Unregistered User
 
ampicilin's Avatar
 
Join Date: Apr 2010
Location: Tuzla
Posts: 5,673
Likes (Received): 344

Izvođači sevdalinki

Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. vijeku kod nas su: Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Meho Puzić, Zekerijah Đezić, Muhamed Mujkanović, Ekrem Pilić,i Omer Pobrić, a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se: Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum i Silvana Armenulić.

Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bošnjačke muzičke i kulturne tradicije popularna je i kod ostalih bosanskih naroda. Tako je legendarna pjesma Emina djelo mostarskog pjesnika Alekse Šantića, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i Nedeljko Bilkić. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog muzičkog žanra druge polovine 20. vijeka zvanog novokomponovana narodna muzika, koji je mješao različite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.

Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanski pjevači narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzičara, koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke "Omer Beže"), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, "Amanet" iz 2003. godine), Jadranka Stojaković i Zdravko Čolić, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra je dobio ime po stihu iz sevdalinke "Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra".

1990-ih godina ansambl Mostar Sevdah Reunion okuplja se u Mostaru i tokom ranih 2000-ih snima u novoj verziji niz popularnih bosanskih sevdalinki, čime rade na njenoj širokoj popularizaciji na svjetskoj muzičkoj sceni. Ansambl sarađuje sa velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa Esmom Redžepovom, Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler), te prima značajne nagrade, predstavljajući sevdalinku mnogim ljudima širom svijeta.

Mladi bosanskohercegovački muzičari nastavljaju bogatu tradiciju sevdaha, njegujući svoju tradicionalnu muziku. Treba istaknuti sljedeće: Damir Imamović trio, Etnotrans, Urban sevdah band...
ampicilin no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 04:11 PM   #17
mirza-sm
Boznian
 
mirza-sm's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Location: Frederiksberg, CPH
Posts: 31,349
Likes (Received): 3144

Quote:
Originally Posted by Make it so View Post
jedinstvena je ona jedina prasuma u jugoistocnoj europi
Prašuma Perućica, jedina prašuma u Evropi



Perućica - najveća sačuvana prašuma u Evropi, zakonom zaštićeni rezervat, nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Okružena je najvišim planinskim vrhovima u BiH - Maglićem - 2386 m, zatim Volujakom - 1978 m i Snježnicom - 1804 m, dok je od planine Zelengore dijeli kanjon Sutjeske. Dužina prašume iznosi 6, a njena širina 3 kilometra. Zauzima površinu od 1291 hektara.

Iako malo područje, Perućica usljed utjecaja geoloških i klimatskih uvjeta, posjeduje izvanredno bogatu fl oru i faunu. Naime, njena vrijednost i značaj ogledaju se prvenstveno u njenom bogatom skupu šumskih zajednica koju čine crna i bijela joha, hrast kitnjaka, grab i crni bor, predplaninsko bukovo drvo i klekovina bora, smreka, jela, i mnoge druge vrste kakve, praktično, više i ne postoje u Europi.

Prašuma Perućica - jedinstvena po svojoj ljepoti

Perućica je jedna od najbogatijih prašumskih kompleksa u Europi. Njena ljepota ogleda se, prije svega, u ekstremnoj raznolikosti pejzaža od brojnih, pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, prostranih planinskih pašnjaka, riječnih kanjona i krša, sve do visokih, planinskih vrhova. U blizini se nalaze čarobna glečerska jezera Zelengore, koja su, zbog svoje ljepote, nazvana gorske oči. Duboki kanjoni rijeka i veliki broj potoka i bistrih, ledenih izvora nalaze se u njoj, a jedan od njih je i Perućički potok čiji se vodopad Skakavac spušta niz liticu visoku oko 80 metara.



Brojna lovišta egzistiraju na ovom području, s obzirom na veliki broj životinjskih vrsta poput divljeg jarca, srndaća, vepra, kune, medvjeda, divlje mačke, lisice, a tu je i suri orao, krstaš, sivi soko, tetrijeb, crvenorepi kos, jarebica kamenjarka i mnoge druge životinje.



O Perućici i njenoj ljepoti, raznolikosti drveća i prelijepog pejzaža, prostranim pašnjacima, planinskim vrhovima, pisane su i knjige. Jednu takvu napisao je i poznati švicarski profesor koji je više decenija boravio u prašumi i izučavao biljni i životinjski svijet u njoj.

Međutim, za običnog čovjeka je malo teže bilo da okusi istinsku draž ovoga područja. Razlog tome svakako je veoma teška pristupačnost ovom regionu, gusto isprepletena šuma i neprohodne staze. Perućica obiluje unikatnim primjerima bukve, smreče i jele čija stabla prelaze čak i pedeset metara visine, a čiji prečnik iznosi 150 centimetara i koja su stara i po nekoliko stoljeća. Nažalost, rijetki su oni koji su imali priliku proći kroz kanjon i uživati u ljepotama Perućice. To su, naravno, učinili stručnjaci za ovu oblast koji su još prije pedeset godina proučavali ovaj kraj. Zahvaljujući njima Perućica je proglašena zaštićenim prirodnim rezervatom koji se i danas koristi u naučne i obrazovne svrhe.
__________________
Al´ ne zna primitivizam, šta je to minimalizam..
mirza-sm no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 06:14 PM   #18
Fazla
Registered User
 
Join Date: Dec 2008
Posts: 1,937
Likes (Received): 260



Udaj se za mene!!!
__________________
1. MART moj glas, moja zemlja
Fazla no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 08:28 PM   #19
SaRaJeVo-City
BANNED
 
Join Date: Dec 2004
Location: Saraybosna, BH
Posts: 3,731
Likes (Received): 2

Nesto veoma interesantno o Bosanskom Tornjaku za vas, prosle godine sam iso na zelengoru. Vodili smo tornjaka sa nama, cim smo krenuli on je otrco i uvalio se u balegu sve po vratu. Smrdio je na kilometar, moj rodjak inace njegov gazda ga par puta osino hehe... Ali tek kad smo se vratili opet u SA saznali smo da Tornjaci kad osjete da u sumi ima vukova ili ostalih zivotnja, umazu se u gov*a oko vrata...tako da nebi vukovi probali da ga zakolju... ako nema tude gov*o...onda izbrsi nuzdu i sam se umaca u svoje.... to je meni pravo interesatno bilo kad sam zasno... eto samo da znate hehe
SaRaJeVo-City no está en línea   Reply With Quote
Old April 20th, 2010, 08:29 PM   #20
mirza-sm
Boznian
 
mirza-sm's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Location: Frederiksberg, CPH
Posts: 31,349
Likes (Received): 3144

We so didn't need to know that.
__________________
Al´ ne zna primitivizam, šta je to minimalizam..
mirza-sm no está en línea   Reply With Quote


Reply

Thread Tools
Rate This Thread
Rate This Thread:

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off



All times are GMT +2. The time now is 05:17 AM.


Powered by vBulletin® Version 3.8.8 Beta 1
Copyright ©2000 - 2014, vBulletin Solutions, Inc.
Feedback Buttons provided by Advanced Post Thanks / Like v3.2.5 (Pro) - vBulletin Mods & Addons Copyright © 2014 DragonByte Technologies Ltd.

vBulletin Optimisation provided by vB Optimise (Pro) - vBulletin Mods & Addons Copyright © 2014 DragonByte Technologies Ltd.

SkyscraperCity ☆ In Urbanity We trust ☆ about us | privacy policy | DMCA policy

Hosted by Blacksun, dedicated to this site too!
Forum server management by DaiTengu