Spomenici i tragovi bosanski izvan BiH

[Bad_Hafen]

http://maps.google.com/maps?q=dosso+...,0.011362&z=17

[bul-bul]

Ovo je spomen ploca poginulim Bosancima 1916 i 1917 na "Dosso del Bosniaco"

slika-fortinorditalia.altervista.org

[TourBosnia]

Bosnjaci koji su trenutno nastanjeni u Turskoj.

Bošnjaci sela Turan Koyu kod Burse Od turskog grada Burse na udaljenosti od 25 kilometara uzdiže se valovita visoravan poput onih naših krajiških predjela između Bihaća i Cazina. Na vrhu te visoravni ugnijezdilo se selo Turan Koyu. U središtu je džamija, čija prelijepa munara dominira selom, preko puta džamije seoska kahvana. Od nje račvaju četiri puta, čijom se dužinom s obje strane nižu kuće. Neke su niske, bez fasade, neke bez krova, neke luksuznijeg izgleda. Na kraju sokaka nadovezuju se prostrane livade, na njima pogdjekoja krava, zatim veći objekti. Fabrike i radionice. - Moj dedo i nana su se ovdje doselili prije 120 godina. Kada su stigli u Tursku, sedam godina su hodali od mjesta do mjesta. Tek kada su ovdje došli, odlučili su da se tu nastane jer ih ovo mjesto podsjećalo na bosansku krajinu, kazuje Nijaz Bošnjak. Nijaz je živahnog pogleda, veoma govorljiv, vitalnog izgleda mada mu je osamdeseta godina. Dobro govori bosanski, mada su njegovi roditelji rođeni ovdje. Supruga Sabaheta razumije bosanski. "Sve razumim, ali ne znam lipo govorit, kaže Sabaheta. I njegovi sinovi Ahmed, Bulent i Omer i kćerka Fatma znaju bosanski. Unučad ne znaju. -Sve dok u selu nije počela raditi škola, niko nije znao turski jezik, kaže Nijaz. Da li učenici u školi uče bosanski jezik, pitamo Nijaza, a i još nekolicinu dokonih u kahvani. - Jok, sve je na turskom, odgovaraju. - A da li je neko od vas boravio u Bosni? - Samo Sado. Sado, sada Sadetin Kutlu, ranije Šahbaz, tako su se prezivali njegovi preci u Bosni, sjeća se kazivanja njegovih starijih. Sado je zanesen razgovorom s Mensur ef. Pašalićem. Prisjećaju se dana kada je Sado usred agresije na BiH došao u predjele srednje Bosne da pomogne. On i još jedan njegov drug. Sado se iz Bosne vratio u Turan. Njegov drug nije. Sado ima dvadeset krava. Od toga živi. "Imam kalabaluk hajvana", objašnjava nam Sado Njegova sestra Ramiza kada je saznala da su u posjetu njihovom selu došli Bošnjaci iz BiH, došla je do samog ugla kahvane, valjda se ustručavajući da priđe bliže, stalno je rukama mahala, nestrpljivo čekajući da joj neko priđe i otpočne razgovor. Kada smo se nas nekolicina približili, odmah je zamolila da pođemo njenoj kući da nam pokaže gdje stanuje. Avlija je kaldrmisana, kamen blista od čistoće, svaki kutak je zasađen cvijećem i ružama. - Imam tri snahe. Sve tri su Turkinje. Ne razumu bosanski. Meni dobro. Kada me naljute, ja im svašta nakamaram, a one ništa ne razumu, kaže Ramiza. Jedan Ramizin sin je kahvedžija, dvojica rade u fabrici zavjesa. Suprug Izet nije najboljeg zdravlja, pa nam se nije mogao pridružiti. Ramiza ni njen muž Izet nikada nisu bili u Bosni. - Navik o tome razmišljam. Bosnu sam viđela samo na televizoru. Jednom sam sanjala, ko putujem u Bosnu, kazuje Ramiza. Njen bratić Agaj oženio se Bosankom i sada živi u Bosni i Hercegovini. Ramiza ne zna gdje, u kojem gradu. Samo zna da nešto predaje u školi. Ramiza je dva puta obavila hadž. Djeluje smireno, zadovoljno, s blagim osmijehom. Kao što i danas možemo sresti naše starije žene u selima. U avliju ulazi njena komšinica Hajrija. Poziva nas u kuću nje i njenog muža. Kuća Hajrije i njenog muža Raifa Zec je ustvari vikend kuća i jedna od najboljih u selu. U nju, kako kaže, samo "heftesun" (vikendom) dolaze da se odmore. Njihova porodica je dobrostojeća. Žive u Bursi. Avlija je u bosanskom stilu. I voćke nazivaju bosanska šljiva, bosanska kruška, bosanska jabuka... Prepoznajem jeribasmu. Okitila se plodovima. Dobro je ponijela, tako ovdje kažu, kao što i dan danas stariji u Bosni govore. Za tili čas na stolovima se nađe izlomljena prava bosanska pogača, sir, marmelada, sokovi... Sve što se zadesilo u kući, sada je bilo na stolovima pred musafirima. Čak i pita. U dvorištu oko nas okuplja se sve više radoznalih seljana. Među njima je i Behar (Behara), devetnaestogodišnja djevojka. Ne razumije bosanski. Majka joj je Turkinja. Behar i likom više liči na Turkinju nego na Bosanku. Sve do nedavno u ovom selu udaje i ženidbe su bile samo između Bošnjaka i Bošnjakinja, sada se momci sve više žene Turkinjama. Kažu da nema dovoljno "naših." Behar, bratična Hajrijina je hafiza i podučava djecu u "mejtefu". Njen brat Mehmedalija još "iđe" u školu. Dali su mu dedino ime, kaže Hajrija. -Mi smo ovđe svi akraba (rodbina), dodaje Hajrijina sestra Hatidža. A ko vam je imam kada je Behar već postala hafiza? -Imamo imama, zove se Šaban. Je li Bošnjak, -Nije. Zove se Šaban Ćaglar. Džamija u selu je takvog izgleda i lijepe unutrašnje dekoracije, da bi takvu poželjeli i mnogi gradovi. Za nevjerovati da jedno selo ima tako veliku i lijepu džamiju. Pomislili smo da ju je napravila država ili neki donator. - Ne, ona je sagrađena radom i prilozima mještana, kao i onih koji su odavde rodom, i sada žive "zgodno" (bogato) u drugim mjestima, kazuje nam imam Šaban ef. Ćaglar. Napravljena je sa nepune dvije godine, 1993. i 1994. godine. Kako se kao imam osjeća u ovom džematu, među Bošnjacima. -Ja se među njima osjećam Bošnjakom i zato sam i prihvatio da ovdje budem imam, kaže Šaban efendija. Nakon klanjanja podne namaza ispred džamije se okupilo još mještana u želji da se sretnu i popričaju s nama. - Svi vas lipo razumim, ali ne znam lipo govorit, kaže Sabahet (Sabaheta). - Mašalla, ima zgodnih insana, jedrih ko i mi, komentarišu međusobno pojedini od njih. Svi žele da se slikaju sa nama. Mole da još ostanemo, da uđemo u još čiju kuću. Ponudili smo im da nas posjete u Bosni, da budu naši musafiri. - Samo nam pošaljite "čage" i eto nas, rekoše. I zbilja, neki od nas, dadoše svoje adrese, brojeve telefona. Na rastanku, selami i suze. Kroz prozorska stakla autobusa naši pogledi bili su upravljeni ka ljudima koji ostaju. Njihovi pogledi također su bili usmjereni prema autobusu sve dok nije umakao u daljinu. Bio je to za sve nas iznenadan susret, dirljiv i nezaboravan. Bili smo zahvalni našem vodiču Džemalu Crnkiću, koji je predložio posjetu ovom selu. Džemal je također rodom iz Bosanske krajine. Sudbina ga je, nakon toliko godina, dovela u Bursu gdje studira islamske nauke. Tu je saznao za ljude čije su dede i nane još prije 120 godina iz njegove krajine iselili u Tursku i ovdje se nastanili. Bosanski jezik u ovom selu znaju pedesetogodišnjaci i stariji od njih. Od mlađih poneko. Jezik čuvaju oni koji se nigdje ne kreću iz sela. Mladi, i iz praktičnih razloga moraju koristiti turski, u komunikacijama s drugim, u školi, na poslu, na radnom mjestu. Dobro bi došli češći susreti s njima, uspostavljanje odnosa i saradnje sa sredinama i institucijama u sredinama njihovih predaka. Dobro bi im došli i priručnici bosanskog jezika, literatura na bosanskom. Tako bi i mlađe generacije očuvale jezik i sjećanje na svoje pretke u domovini iz koje su se iselili. Zabilježio Amir Hodžić, List "Preporod"

[TourBosnia]

Bošnjaci u Albaniji: Sanjamo da vidimo Sarajevo

Bošnjaka u Albaniji ima oko 10.000, ali se o njima vrlo malo zna. Prije oko 130 godina su iz Bosne i Hercegovine krenuli ka Turskoj, zaustavili se u Draču, tu i ostali a sačuvali su i jezik i kulturu, izvještava dopisnik Radija Deutsche Welle.

Ne mireći se sa austrougarskom aneksijom, grupa Bošnjaka iz Mostara, Sarajeva i Počitelja brodom je prije više od 130 godina krenula ka Turskoj. Usput ih je zadesilo nevrijeme, pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Pitali su je li ovo Turska, da ovo je Turska, odgovoreno im je, pa su tu, u Draču, stali i trajno ostali. Osim u Draču, Bošnjaka ima i u Firi na jugu Albanije, nedaleko od Valone, Kavaji, Tirani i još nekim gradovima.

U Draču, luci i velikom turističkom centru, i okolnim naseljima Šijak, Kodžaz i Borak danas živi oko 10.000 Bošnjaka. Kao i ostali građani Albanije prošli su epohu Envera Hodže, kada ni strani radioprogram nisu smjeli slušati. Ipak, ljubav prema Bosni tjerala je Bošnjake poput Ramize Bači, bivše Bačić, koja je sad duboko zagazila u osmu deceniju života, da kradom sluša radio Titograd, Beograd i Sarajevo.

"Najljepše su pjesme bile iz Sarajeva, tako smo naučile mnoge slušajući ih kradom." U njenoj kući, u Šijaku, sluša se samo bosanska muzika.

Tajno slušanje radiostanica bivše Jugoslavije i uspjesi u sportu odražavali su se na razne načine. Draganu Cigiću je njegov otac Muhamed dao ime po nogometašu Draganu Džajiću.

"Moj otac je navijao za toga Dragana Džajića i dao mi je ime po njemu," kaže Cigić, koji već nekoliko godina radi u Italiji.

Bošnjaci su u Albaniji do 1948. sklapali brakove isključivo iz Bosne ili međusobno. Zbog političke krize s Jugoslavijom zatvara se granica i tada počinje njihovo miješanje s Albancima. U kuće im dolaze Albanke koje sada, poput Lindite Četa iz sela Borak udatu za Bošnjaka Cigića, govore bosanski.

"Nisam znala nijednu njihovu riječ. S vremenom sam naučila jezik, i veoma sam ponosna što sam se udala za Bošnjaka. Kultura i mentalitet su drugačiji. Bošnjaci mnogo više vode računa o ženama od naših Albanaca", kaže Lindita. Da se ne izgubi identitet i da djeca ne zaborave svoje pretke, od prošle školske godine u selo Borak vlasti iz Sarajeva poslale su Nurka Delalića da ovdašnje osnovce podučava bosanski jezik. Kako Delalić ne zna albanski, a većina učenika ne zna bosanski, Amir Cigić, Linditin sin i učenik trećeg razreda, služi mu kao prevodilac.

"Bosanski sam naučio od moga djeda, a kada odrastem i završim srednju školu, volio bih otići u Sarajevo da učim i poslije postanem nastavnik bosanskog jezika u Borku. Najveća želja nas u razredu je da idemo u Bosnu i vidimo Sarajevo."

Po riječima Amirovog djeda Murata, Bošnjaci u Albaniji dobro žive sa susjedima Albancima.

"Živimo komšijski, a ni za vrijeme Envera Hodže nije bilo razlike. Donedavno se u ostalim krajevima zemlje malo znalo o Bošnjacima. Jer Bošnjaci zvanično nisu priznati kao nacionalna manjina. Nisu politički organizovani iako imaju brojne intelektualace - profesore, sportiste, ambasadore, poslovne ljude i umetnike", kazao je djed. Orion Balić, novinar urednik na prestižnoj ALSAT televiziji u Tirani, snimio je jednosatnu reportažu o Bošnjacima koja je reprizirana nekoliko puta.

"Snimio sam emisiju na osnovu koje je širi auditorij, ne samo u Albaniji, saznao da ovdje žive i Bošnjaci koji imaju svoju kulturu i svoje običaje", kaže Balić koji pomalo govori bosanski, a ima želju da ga nauči. Djed mu je, kaže, ovdje došao iz Plava u Crnoj Gori.

A kako sebe doživljavaju Bošnjaci u Albaniji, možda najbolje može potvrditi Fatmir Bači, sin majke Ramize, jedan od najboljih pjesnika u Albaniji.

"Ponosan sam što sam Bosanac, a rođen i odrastao u Albaniji. Ponosan sam što u meni ima onoga najljepšeg što posjeduju ova dva naroda," kaže Bači koji je "majci Bosni" posvetio desetke pjesama.

Naselje Borak nedavno je posjetio i Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH. Obećao je da će se založiti za liberalizaciju viza Bošnjacima koji žele da otputuju u Bosnu, kao i za otvaranje ambasade u Tirani gdje samo BiH, od bivših jugoslavenskih republika, nema svoje predstavništvo.

Mezarje u bošnjaèkom naselju Borak

[TourBosnia]

Husein-kapetan Gradaščević, umro je 17. augusta 1834. godine. Legenda govori da je otrovan od strane carskih vlasti ali imajući u vidu njegovo loše zdravlje vjerovatnije je da je umro od kolere. Ukopan je na mezarju Ejjub (Turska), nedaleko od stare veterinarske škole gdje se njegov mezar i danas nalazi.

[TourBosnia]

George Lepre izdao je prije pet godina knjigu “Himmler’s Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943-1945”. Uz nju, vjerovatno najdetaljniji uvid u pobunu pružio je Mirko Grmek u “Les révoltés de Villefranche: Mutinerie d’un bataillon de Waffen-SS ŕ Villefranche-de-Rouergue, septembre 1943”. Spomenik za jednu jedinu Hitlerove vojsku koja je se pobunila u toku Drugog svjetskog rata - XIII Handzar-divizije u Francuskoj, u Villefrancheu. Ima tu jos jedan fenomen. Jedini spomenik okupacionim trupama je spomenik XIII Handzar-diviziji, koja je izginula zajedno s Francuzima. I Francuzi su ponudili jugoslavenskoj vladi park usred grada Villefranchea, ali ona to nije prihvatila. Bio je napravljen i spomenik, koji je Mitra Mitrovic vratila iz Rijeke, nije dopustila da ide u Francusku. Bili su to mladici iz Bosne i Hercegovine koji su otkazali poslusnost Hitlerovim oficirima i odbili da se bore protiv francuskih partizana. Prezivjeli nakon strijeljanja poslani su na Istocni front i ondje gotovo svi izginuli.”

Ovaj vrlo simboličan spomen je sagrađena na mjestu gdje pobunjenici su pali pod njemačkim metaka.

[TourBosnia]

Bosniaks of Turkey, 2009

Turkish Bosniaks mostly live in the Marmara Region which is in other words the North-West Turkey. The biggest Bosniak community in Turkey is in Istanbul and also there are notable Bosniak communities in Izmir, Edirne, and Bursa. There are also notable Bosniak communities in Inner Anatolia, South and even East Turkey.

The highest number of Bosniak immigrants and people descending of Bosniaks are found in Turkey. Today, it is generally accepted that approximately 350,000 Turks descend "directly" from Bosniaks who immigrated to Turkey mostly in the late 19th and early 20th centuries and it is estimated that Turks having "direct and indirect" Bosniak ancestry, number as high as 7.000.000. (app.) And every one out of two Bosniaks in Bosnia has a relative living in Turkey.

• www.bosnasancak.net
• www.bosnakdunyasi.com
• www.bosna-sancak.org
• www.serdivanbosnasancak.com
• www.bosnasancaklilar.tr.gg

[mirza-sm]

Svaka čast na angažmanu TourBosnia!

Super mi je ovo za Bošnjake u Albaniji.

[HDZ]

TourBosnia!

Hvala.

Gdje samo sve ovo pronađeš? Svaka čast.

[Bauštelac]

Koliko se sjećam Muhamed Filipović je radio serijal o bošnjačkoj manjini u okolnim zemljama, pa je bio i u Albaniji. Trebalo bi to pronaći.

[TourBosnia]

Hvala momci

Interesujem se mnogo na nasu historiju, narod.. ostalo dolazi samo trazim dok ne nadem

[SaRaJeVo-City]

svaka vam cast momci... pgotovo ovo zadnje o turskim bosnjacima... jbt da su tih 7.000.000 ostali u BH..danas bi nas bilo preko 10.000.000 u BH....

[SaRaJeVo-City]

evo nekidan sam spominjo o prvim bosnjacima u americi...naso sam knjigu koja se zove
Bosnian Americans in Chicagoland...evo par strnica i slika:

















sve je iz ove knjige:
http://www.amazon.com/Bosnian-Americ.../dp/0738551260

[BiH-x]

Francis Spahović, Helen Dilić

Super info svima, potrudicu se i ja da nesto nadjem

[SaRaJeVo-City]

Upravo poslje citanja ovog probo sam na facebooku naci par ljudi koji imaju ova prezimena...naso sam par, od kojih je bilo 3-4 koji zive u Chikagu.... Ovi bosnjaci su zivili u Lincoln Park Chikago... naso sam jednog momka sa istim prezimenom, koji zivi par kilometara od lincoln parka.... sto znaci da je sigurno povezan sa ovim Mustafom Sarich'em... ali ovaj momak ima americko ime kao i svi ostali...ovi bosnjaci su prije 100 godina otisli u SAD...zar je moguci izgubiti svu bosnjacku kulturu tako brzo...bas me to interesuje, i volio bih popricati sa ovim momkom da ga pitam ko mu je pradjed...jer me bas interesuje..ali u isto vrijeme necu da izgledam ko neki weirdo...

[TourBosnia]

cuo sam za to ima i groble prvi bosnjacki americanaca..

Nije bilo organizacija i udruženja Bosanskohercegovački kao danas da sacuvaju nasu kulturu

[SaRaJeVo-City]

zalosno...cak i ako odes na amazon link za ovu knjigu...ima jedna zena koja je ostavila komentar (review)...i ona je porijeklom iz Bosne...ali naravno nezna nista za svoju historiju, kulturu, religiju, itd....

Sada je bosnjacka zajdnica u dijaspori koliko toliko jaka...ali prije nije ni postojala...bilo je ovih kafana...ali nazalost gledajuci, dosta nekadasnjih bosnjaka danas ne znaju da su iz BH...

[BiH-x]

Sarajevo City; posalji mu link one knjige, mozda ce se covjek zainteresovati

Originally Posted by TourBosnia

cuo sam za to ima i groble prvi bosnjacki americanaca..

[Okty1]

I <3 this thread!!! extremely interesting info! Thanks TourBosnia

[TourBosnia]

Sad je lakse imamo organizacije i udruzenje moramo sacuvat nase blago i naucit buducim generacijama

@BiH-x to sam trazio hehe bravo
@Okty1 Thx you understand Bosnian ?
evo nasao sam iste stvar na Bosanskim jezikom :

To ovaj kniga ? :

Danas ta zajednica, koja broji više od 250,000 svojih clanova od kojih su neki više a neki manje povezani sa svojim glavnim politièkim (KBSA) i vjerskim (IABNA) organizacijama, odolijeva asimilaciji i ne zaboravlja svoj bošnjacki i islamski identitet pri težnji za boljim i kvalitetnijim životom, premda hiljadama milja udaljena od zemlje svoga porijekla.