[Rijeka] - Construction update (2011 - 2013)

[gorgoroth]

Na ovoj se vidi pozicija

Originally Posted by gorgoroth

[Rocky031]

Super bi bilo da se to sredi,držim fige

[gorgoroth]

Ma to su samo puste želje jednog studenta,nema šanse da se to pretvori u stvarnost

[acy]

European Coastal Airlines gradit će pristanište usred riječke luke
Hidroavione Rijeka prihvatila, Split ih neće


Usred riječke luke, nasuprot Gatu Karoline Riječke, uz Rivu Boduli, na pontonima će biti izgrađeno prvo hidroavionsko pristanište na Jadranu preko kojega će se uspostaviti zrakoplovne veze do Cresa, Krka, Malog Lošinja i drugih naseljenih otoka u Kvarneru, a u perspektivi i s talijanskim gradovima s druge strane Jadrana.

Glavna zgrada buduće morske zrakoplovne luke bit će smještena na pontonu veličine 24 puta 30 metara s produženim gatom uz koji će pristajati zrakoplovi dimenzija pet puta 30 metara.

Dogovor o lociranju morske zračne luke u srcu putničkog dijela luke Rijeka postignut je sredinom ovog mjeseca s lokalnim vlastima.

- Ugodno smo iznenađeni kako je na naš zahtjev reagirala vlast u Rijeci. Sve smo dogovorili samo na jednom sastanku. Slijedi raspisivanje natječaja i postavljanje prvog pontona na Jadranu za hidroavionske veze - kaže Klaus Dieter Martin, direktor njemačko-hrvatske European Coastal Airlines koja već dulje ulaže napore da realizira projekt kojemu je cilj povezivanje naseljenih jadranskih otoka s kopnom, u što su spremni investirati 35 milijuna eura i otvoriti najmanje 125 radnih mjesta.

- Međutim, u cjelini smo jako nezadovoljni i razočarani. Dubrovnik i Split, iako im je detaljno više puta prezentiran projekt kojemu je dana neupitna načelna podrška, i dalje opstruiraju. Izmišlja se stotinu lokalnih problema zbog čega ne mogu odrediti lokaciju za takvo vodeno zračno pristanište.

Malo je reći da sam time zbunjen. Ističe da ga posebno zbunjuje Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije nadležna za Hvar, Vis i druge naseljene otoke.

- Na više naših upita od ravnatelja nema ni glasa. Po meni je povreda radne dužnosti ako se ne odgovara stranci. Bez obzira hoće li odgovor biti pozitivan ili negativan, on se mora dati - smatra Klaus Dieter Martin. Dobre vijesti za ECA-u stižu i iz Vele Luke koja je utvrdila lokaciju za hidrozrakoplove.


M. DŽAMBO

http://danas.net.hr/drugi-mediji/pre...5/Default.aspx

[gorgoroth]

super vijest,samo su mogli negdje drugdje smjestiti taj objekt,ovako će opet nešto zakloniti pogled iz grada na more

[nyl]

Dobra vijest. Ali ako se isto to ne implementira u drugim gradovima, neznam koliko će sve to biti uspješno. Vjerujem da se ne bi toliko trudili ako ne očekuju dobro poslovanje U svakom slučaju bit će zanimljivo pratiti hoće li uspijeti u svojoj namjeri.

Također, nadam se da će pristanište izgledati pristojno a ne nekakv "kontejner" na pontonima.

[ivan_ri]

znacio hidroavioni se vracaju u rijeku...

http://www.rijekadanas.com/hidroavio...caju-u-rijeku/

[bobodva]

gorg hvala sad mi je jasna i pozicija i sve ostalo.

[gorgoroth]

PBZ ZA ZGRADU U STAROM GRADU TRAŽI 24 MILIJUNA KUNA




RIJEKA Privredna banka Zagreb ponovno je oglasila na prodaju poslovnu zgradu u Starom gradu, na adresi Put Vele crikve 1. Riječ je o zgradi u kojoj je, dok se još bivša Riadria banka nije pripojila PBZ-u, poslovala riječka podružnica PBZ-a, no po pripojenju Riadrije, PBZ se preselio u zgradu Riadrije, u Šporerovu 5, dok je dotična PBZ-ova zgrada ocijenjena suvišnom za potrebe PBZ-ova poslovanja u Rijeci te je već tada, krajem 2008., prvi put stavljena na bubanj, o čemu smo i pisali. Direktorica podružnice Vesna Badurina tada je kazala da budući da u Šporerovoj na raspolaganju imaju ukupno 5.000 kvadrata, više nema potrebe i za dodatnim prostorom od oko 3.000 kvadrata na bliskoj lokaciji. O tome hoće li zakupci ostati u zgradi, odluku će, rekla je, donijeti novi vlasnik. No, prošlo je više od tri godine, a stvar se izgleda nije puno pomakla s mjesta. No, povećala se tražena cijena. Prije tri godine PBZ je za zgradu tražio 19 milijuna kuna, a sada u oglasu, objavljenom u Poslovnom dnevniku, traži 24 milijuna kuna. Pitali smo kako to da već godinama ne mogu naći kupce, ima li sada zainteresiranih, te zašto se cijena u međuvremenu i povećala. U riječkom PBZ-u nisu željeli ništa komentirati, a iz bančinog Ureda Uprave za korporativne komunikacije stigao je kratak odgovor: »Zgrada je još uvijek na prodaju, a navedena cijena je na temelju procjene renomirane vanjske agencije.« (A.D.M.)

http://novine.novilist.hr/Default.as...3286328592863H

[gorgoroth]

LA GUARDIJINOM ZA VIKEND U JEDNOM SMJERU






RIJEKA Tijekom idućeg vikenda bit će izvršen prekop ulice Fiorello LaGuardia u središtu Rijeke radi polaganja novog srednjenaponskog električnog kabela, zbog čega će promet jednom od najopterećenijih gradskih ulica teći naizmjenično, jednim kolničkim trakom, najavio je direktor Elektroprimorja Vitomir Komen. Riječ je o nastavku već započetih radova na izgradnji nove, 20 kilovoltne srednjenaponske električne mreže, točnije postavljanju kabela na potezu od trafostanice Brajda do trafostanice u Učiteljskoj. Zbog radova je već raskopan nogostup i dio kolnika u Ulici Fiorello la Guardia, a poprečni prekop ulice izvšit će se u dane vikenda, najvećim dijelom tijekom noćnih sati, kada je promet ulicom rjeđi.
– No sve ovisi o vremenskim uvjetima. Bude li snijega, ekstremne hladnoće i jake bure, kako je prognozirano, radove ćemo najvjerojatnije morati odgoditi, kazao je Komen, dodavši kako radovi na polaganju novog kabela između dviju trafostanica moraju biti dovršeni do 15. veljače. (M. G.)

http://novine.novilist.hr/Default.as...3286328592863A

[gorgoroth]

USKORO NOVO GRADILIŠTE U SREDIŠTU GRADA

Počinje izgradnja garaže Zagrad B

U dogovoru s izvođačem radova, materijal iskopan iz Zagrada B koristit će se za nasipavanje Podpinjola





RIJEKA Prve lopate na gradilištu pedeset milijuna kuna vrijedne podzemne garaže Rijeka prometa »Zagrad B« bit će zabijene na samom početku idućeg mjeseca, najavljeno je iz tog gradskog trgovačkog društva. Dotad će trajati pripremne radnje za početak radova, među kojima je jedna od najvažnijih, prema riječima Danijela Frke iz Rijeka prometa, bio dogovor o koordinaciji radova na iskopu građevinske jame buduće garaže i izgradnje parkirališta Podpinjol, pokraj KBC-a Rijeka.
– S obzirom da na gradilištu garaže moramo kopati, a gradilište parkirališta Podpinjol nasipati radi izrazito neravnog terena, s predstavnicima GP Krka koji je izvođač na obje lokacije dogovreno je da se radovi usklade na način da se materijal iskopan iz Zagrada B koristi za nasipavanje Podpinjola, kazao je Frka.

Složen zahvat

Garaža na četiri podzemne etaže, s 309 parkirnih mjesta, gradit će se u dvije faze. U prvoj je predviđen iskop građevinske jame, za što je već ishođena sva potrebna dokumentacija i odabran izvođač, dok za drugu fazu, koja obuhvaća izgradnju same konstrukcije objekta, Rijeka promet još treba ishoditi potvrdu glavnog projekta, te obaviti ostale potrebne predradnje, poput provedbe natječaja za izvođača. Radovi na prvoj fazi trajat će devet mjeseci, a za to će vrijeme, objašnjava Frka, biti pripremljeno sve za drugu, kako bi garaža bila u cijelosti dovršena u predviđenom roku od godine i pol dana nakon početka radova.
– Tehnologija iskopa jame u prvoj fazi je takva da će se skidati sloj po sloj, a paralelno će se ugrađivati građevinska sidra za učvršćenje vertikalnog pokosa te graditi armirano-betonska konstrukcija zidova. Zahvat je vrlo složen jer će jama biti duboka dvadesetak metara, a u neposrednoj blizini nalaze se zgrade i željeznički tunel. Oko iskopa će biti postavljeni inklinometri, uređaji za praćenje pomicanja tla, kako bi se moglo na vrijeme intervenirati u slučaju da pomicanja bude, kazao je Frka.

Snimanje stanja

Idućih dana predstavnici Rijeka prometa i izvođača radova sastat će se s ovlaštenim predstavnicima okolnih zgrada, a GP Krk ima i obavezu detaljnog snimanja postojećeg stanja svih građevina oko buduće garaže, radi eventualnih oštećenja tijekom izvođenja radova. Rijeka promet će do kraja veljače pripremiti i prometno rješenje, odnosno definirati rutu kojom će kamioni odvoziti iskopani materijal sa gradilišta te dovoziti građevinski materijal. Za gradnju garaže »Rijeka promet« je od »Autotransa« otkupio dio zemljišta u Ulici Ivana Pavla II po cijeni od šest milijuna i 254 tisuće kuna, a kupoprodajnim ugovorom definirano je da »Autotrans« zadržava pravo gradnje poslovno-stambenog kompleksa iznad podzemne garaže. Prema najavama direktora Zvonka Krmpotića, »Autotrans« će do završetka izgradnje garaže odlučiti hoće li u izgradnju zgrade krenuti u vlastitom aranžmanu, potražiti strateškog partnera ili pak cijeli posao prepustiti nekom trećem.

Konkurentne cijene parkiranja

Na pitanje je li u vrijeme krize uopće trebalo pokretati gradnju garaže za 50 milijuna kuna, i to u neposrednoj blizini već postojeće garaže Zagrad, koja je uglavnom poluprazna, Frka odgovara kako su studije isplativosti pokazale da garaža, uz konkurentne cijene parkiranja, može biti isplativa.
– Riječ je o kapitalnom objektu koji se gradi za dugo vremensko razdoblje, a ni sadašnja kriza neće trajati zauvijek. Ovakvi objekti uloženo vraćaju u roku od dvadesetak godina. Naša je politika da ćemo garažu puniti nudeći niže cijene parkiranja od konkurencije, kazao je Frka.

Marinko GLAVAN

http://novine.novilist.hr/default.as...3286328592863W

[gorgoroth]

GRAD DOBIVA PONUDE ZA NOVA RASVJETNA TIJELA, IZBOR PUTEM JAVNOG NATJEČAJA

Kinezi i Philips žele ugraditi LED rasvjetu u Rijeci

RIJEKA Predstavnici kineskog proizvođača rasvjetnih tijela Wuxi Tending Energy Conservation riječkim su gradskim vlastima i predstavnicima Energa predstavili svoje proizvode LED tehnologije za javnu rasvjetu. Kinezi su predstavili i model financiranja ugradnje LED rasvjete u Rijeci, prema kojemu bi oni rasvjetna tijela isporučili i montirali, a Grad bi ih otplatio iz razlike u cijeni električne energije koju trenutno plaća za javnu rasvjetu i one koju bi plaćao nakon ugradnje štedljivije LED rasvjete. Stručne službe Grada i Energa, najavio je gradonačelnik Vojko Obersnel, razmotrit će sve aspekte moguće zamjene postojeće rasvjete LED tehnologijom, nakon čega će biti odlučeno hoće li krenuti u takvu investiciju.
– Od predstavnika kineske tvrtke zatražili smo da nam dostave detaljnije tehničke specifikacije, kao i reference, odnosno podatke gdje je dosad instalirana njihova oprema. Što se modela financiranja tiče, on nije nepoznat, jer slične aranžmane nude i drugi proizvođači LED rasvjetnih tijela. Već za idući tjedan tako su se najavili i predstavnici »Philipsa«, koji žele predstaviti svoje proizvode. Ukoliko se odlučimo za zamjenu postojeće rasvjete LED tehnologijom, to će biti isključivo putem javnog natječaja, a nikako izravnom pogodbom s nekim od proizvođača, kazao je Obersnel.


http://novine.novilist.hr/default.as...3286328592863V

[gorgoroth]

U Rijeci se gradi prvi hrvatski hospicij

U bivšim prostorima riječkog Teološkog fakulteta u Tizianovoj ulici gradi se prvi hrvatski hospicij, čiji je osnivač Caritas riječke nadbiskupije. Hospicij će imati ukupno devet soba za korisnike, dnevni boravak, pokretne timove i prostore za posjete rodbine, a završetak radova predviđa se za proljeće.

Radi se o za sada pionirskom pothvatu u Hrvatskoj, a ustanova za palijativnu skrb uređenjem prostora dobit će preduvjete za početak rada. Međutim, ostaje još za definirati način rada i financiranja, s obzirom da u Hrvatskoj još nema ovakvih ustanova.

U Riječkoj nadbiskupiji kažu da je u tijeku priprema za registraciju, za što se očekuje potvrda nadležnog Ministarstva.

Kako navode u Nadbiskupiji, kriteriji za primanje bolesnika u stacionar bit će medicinski i socijalni, kako bi najpotrebnijima bilo omogućeno dostojanstveno provesti posljednje dane života.

U realizaciji ovog projekta, uz Riječku nadbiskupiju, sudjeluju i Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija.

Luka Benčić

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...5/Default.aspx

[squirrel_ri]

http://novine.novilist.hr/Default.as...3286328592863Y

RI SUTRA EKONOMSKI STRUČNJACI I ZNANSTVENICI PROMIŠLJAJU BUDUĆNOST RIJEKE, POKRETANJE NOVE PROIZVODNJE I OTVARANJA RADNIH MJESTA
KINESKA INJEKCIJA za posrnulu riječku industriju
Europa nema dovoljno novca za realizaciju svih planova, interes iz Azije postoji, ali će sve ovisiti o pregovorima s predstavnicima EU-a. Bit će riječ o testiranju granica slobode Hrvatske u donošenju takvih odluka

Darko PAJIĆ
ŽELJKO LOVRINČEVIĆKad već stare industrije i proizvodnje u Rijeci gotovo uopće nema ostaje pitanje čemu se okrenuti u budućnosti. Što bismo mogli razvijati, gdje otvoriti radna mjesta, što proizvoditi i kako do toga doći u što kraćem razdoblju? Odgovore na ova pitanja o riječkoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pokušali smo pronaći kod četvorice uglednih stručnjaka, čije područje djelovanja i zanimanja nužno nije usko vezano uz probleme Rijeke, njezine luke i prometnog pravca.
Stoga su i razmišljanja Željka Lovrinčevića, Branimira Lokina, Ratka Zelenike i Ivana Miloša istovremeno različita, a opet slična i povezana, te se u mnogim detaljima nadopunjuju, iako nitko od njih nije imao uvid u ono što su ostali rekli ili napisali. Svi oni redom podržavaju industrijski snažnu i prometno nezaobilaznu Rijeku, ali pritom otvaraju i neke nedoumice, koje se danas čine nestvarno daleke. Primjerice, intrigantno je pitanje što ako velike investicije i značajno otvaranje novih radnih mjesta realno podrazumjevaju da bi polovicu stanovnika riječke regije za 20-tak godina činili Kinezi. Jesmo li spremni za to?
Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević u startu nudi zanimljivu opservaciju da riječki bazen ima određene šanse za uspješan razvoj čak i ukoliko ostali dio Hrvatske ne poluči ni približno slične uspjehe u razvoju i reindustrijalizaciji.
– Treba biti svjestan kako je neophodno ispuniti određene uvjete, a to znači riješiti problem prometne infrastrukture, prije svega željeznicu i zračne luke, a zatim izgraditi novi centar znanja i edukacije, što je moguće kroz razvoj Sveučilišta u Rijeci ili na neki drugi način, koji će generirati i primjenu novih tehnologija i znanja na ovom prostoru. Takav proizvodni edukacijski centar ne može biti oslonjen samo na sadašnju populaciju, jer je to nerealno, već je potrebno privlačiti mlade i kvalitetne kadrove ne samo iz regije, već iz cijelog svijeta. Problem onda treba očekivati u lokalnom otporu prema masovnom naseljavanju regije, dolasku drugih kultura i običaja. Žele se strane investicije, ali je pitanje postoji li spremnost za prihvaćanje činjenice da vam oko 50 posto stanovništva bude na primjer iz Azije, ističe Lovrinčević, koji zatim pitanje razvoja Rijeke i Hrvatske stavlja u kontekst problema Europske unije.

Kriza EU

– Kriza Europske unije nije ciklična pojava, već je riječ o jednom procesu, koji traje već nekoliko desetljeća u kojem je EU izgubila proizvodnju. Sada imamo diferencijaciju između jedne Njemačke koja je 20 godina kontinuirano povećavala svoju produktivnost, dok su neke druge zemlje kao što su Francuska, Španjolska ili Portugal išle u obrnutom smjeru, te sada uvelike zaostaju. Europa je izgubila proizvod koji može ponuditi svijetu, izgubila je konkurentnost prema SAD-u, Latinskoj Americi, posebno prema Aziji i to je ključni problem Europe. Izuzetak je Njemačka koja je zadržala visoko kvalitetnu prerađivačku industriju, prehrambenu industriju, taj realni sektor. Industrijalizacija EU-a će trajati 20, možda i više godina, otprilike onoliko koliko se išlo u obrnutom smjeru, a slično vrijedi i za Hrvatsku. Rijeka je u Hrvatskoj specifična po svom logističkom i prometnom položaju i tu će puno ovisiti o investicijama, koje se unutar EU-a usporavaju i smanjuju unutar strukturnih fondova u segmentu prometne infrastrukture. Europa nema dovoljno novca za realizaciju svih planova. Interes iz Azije postoji, ali će svaka razrada i realizacija tih planova ovisiti o pregovorima s predstavnicima EU-a. Bit će riječ o testiranju granica slobode Hrvatske u donošenju takvih odluka, koje su nužno ovisne o pametnoj i odlučnoj politici Vlade, između ostalog i u segmentu pripreme i raspisivanja kvalitetnih međunarodnih natječaja za dodjelu koncesija. Hrvatska u tome mora biti neovisna, jer se moraju naći investitori, a oni realno neće doći iz EU-a, pa to neće biti jednostavno. Ipak, u toj reindustrijalizaciji Hrvatska može biti i neuspješna, ali to ne znači da unatoč tome riječki bazen ne može uspjeti, zaključuje Lovrinčević.

Bipolarna ekonomija

Ekonomski analitičar Branimir Lokin problem Hrvatske i Rijeke također stavlja u kontekst globalne krize i budućnosti EU-a.
– Da bismo izašli iz krize potrebno je preokrenuti trendove prema rastu, a to je jako teško jer je svjetska ekonomija postala bipolarna. Brzo se razvijaju Kina i Indija, a razvijene zemlje propadaju, jer su prenijele svoj kapital u ove zemlje s jeftinom radnom snagom i sad njima ne mogu konkurirati. Industrija propada i sada se dolazi do spoznaje da bi trebalo reindustrijalizirati Europu, ali nitko ne zna kako i koje bi to bile grane. Što god uzmete kao mogući proizvod ispada da je konkurencija bolja. Sada se dolazi do spoznaje da treba bolje koristiti neke specifičnosti, a jedna od tih je upravo prostor, odnosno prometni i geografski položaj. Treba početi razvijati industrije koje će biti vezane uz prometni-geografski položaj i njegove prednosti. To bi značilo da bismo mi u Rijeci trebali brzo raditi na proizvodnji koja će se vezati uz riječku luku i njen razvoj i promet. Teško je reći što bi to moglo biti. Moderne industrije su takve, sofisticirane, mogu to biti i računala, elementi za auto industriju, drvna industrija u Gorskom kotaru, ali ne ova današnja nego sofisticirana ili elementi brodarske industrije, gdje očekujem jedan zaokret da se neće više raditi brodovi nego elementi za brodove, što je puno rentabilnije i nitko ti ne može konkurirati, jer je riječ o visoko tehnološkoj stavki kakvu Kina ne može postići. Sve ipak mora biti vezano uz prometni pravac i dugoročno promišljanje što je to s čime možemo konkurirati svjetskom gospodarstvu, govori Lokin, koji zatim otvoreno kritizira državnu administraciju kao jednu od većih prepreka u pokušajima privlačenja investitora.

Raskrinkati administraciju

– Mi nismo spremni s ovakvom administracijom za investicije. Tu administraciju bi konačno trebalo raskrinkati. Rekao bih da imamo katastrofalne ljude u tim sektorima, iako oni nisu krivi zato što su primljeni u sustav, jer je politika tako htjela. Sve smo prenijeli iz bivšeg sustava, ostali smo isti i svatko u administraciji čeka da mu netko drugi u politici kaže što će i kako raditi. Zato je ta administracija postala veliki teret i problem, a odgovora što učiniti s njom i dalje nemamo. Nije rješenje samo u grubim udarima i otpuštanjima, jer moderne zemlje kao što je Francuska čak i povećavaju administraciju, ali dugoročno planiraju da će na dva čovjeka koji idu u mirovinu dolaziti jedan kvalitetan čovjek. Tako oni računaju da će za 20-tak godina promijeniti tu strukturu. To i nas čeka. Valjda će se i usitnjenost i brojnost općina i gradova u Hrvatskoj riješiti, jer je to također poprimilo ekstremne razmjere. Imamo danas oko 300 općina i gradova koje ne mogu pokriti trošak vlastitog postojanja. Što s njima napraviti? Ako to dirnete bacit ćete na cestu još 50.000 ljudi, a oni opet ne mogu opstati, jer nemaju više prostora za pokretanje razvoja. Dobar vam je primjer jedna općina iz okolice Zadra odakle i ja potječem, koja je nakon osnivanja imala troje zaposlenih, a sada ih imaju 45. Bavili su se prodajom zemlje, za ovih 15 godina sve su prodali i sada više ništa nemaju. Ali imaju 45 ljudi koji će sutra biti na cesti. To je vrlo teška situacija, koja se ne može tolerirati. Međutim, prethodno treba imati programe teritorijalnog preustroja, jedan organizirani pristup državnom razvoju, ljudima, demografiji, zaposlenima, itd, a mi sve to nažalost nemamo, zaključuje Lokin.

Bez industrijskog znanja

Dobitnik državne nagrade za znanost za životno djelo za 2010. godinu i umirovljeni profesor koji je karijeru proveo na Pomorskom i Ekonomskom fakultetu u Rijeci Ratko Zelenika podsjeća na užasnu lakoću uništavanja 30 do 40 tisuća radnih mjesta, većinom u industriji u tvrtkama kao što su Tvornica Hartera koja je radila 180 godina, Torpedo, Rikard Benčić, Jugolinija, Vulkan, Brodokomerc, Brodomaterijal, Transjug, itd.
– Ostali smo bez industrije, još gore bez industrijskog znanja kojeg je teže vratiti nego kupiti novu mašinu. Za stjecanje tog znanja i oblikovanje industrijskog mentaliteta u nekoj sredini potrebna su desetljeća. Danas nas ljulja svjetska i domaća kriza, gradska i državna kasa je prazna, krediti dolaze na naplatu, pa je stezanje remena preblaga terapija. Razvoj Rijeke treba planirati u pet segmenata ili projekata. Prvi je projekt »Rijeka-otvoreni grad«, koji treba učiniti grad privlačnom ljepoticom za studente iz Europe i cijelog svijeta, a to znači iskoristiti Sveučilišni kampus i dati novu kulturnu i obrazovnu namjenu bivšoj Tvornici Rikard Benčić. Neka Rijeka bude grad znanja, grad zabave, dobrih restorana i provoda, neka ovdje dolaze profesori iz cijelog svijeta. Mladi ljudi, stručnjaci i studenti koji govore arapski, kineski, engleski, talijanski u društvu tolerancije, koje je naša tradicija i naš ponos.
Zatim moramo sačuvati industrijske potencijale i male obrtnike, a tu ponajprije mislim na »3. maj« i Viktor Lenac. Pod svaku cijenu moramo braniti tu industriju jer je to jedino ostalo. Mali obrti mogu bar donekle kompenzirati ono što smo izgubili u proteklom razdoblju. Posebnim financijskim i drugim stimulacijama podržati one koji ulaze u sferu visoke tehnologije, ističe Zelenika, koji zatim važne segmente razvoja vidi u prometnoj infrastrukturi, prije svega u rekonstrukciji postojeće pruge.
– Još dugo neće biti ostvaren projekt nizinske pruge i mi to ne možemo čekati. Rekonstruirajmo postojeću prugu, omogućimo da vlakovi mogu voziti više od 40 kontejnera i razvijati prosječnu komercijalnu brzinu veću od 60 km/h. Izgradnjom novih kapaciteta na terminalu Brajdica dobijamo mogućnost manipuliranja 600.000 TEU-a godišnje. Moramo naći načina da taj teret »iznesemo»iz luke. Zagreb ima potencijal Europskog logističkog centra i zbog toga treba forsirati Cargo Centar Zagreb jer će on i te kako biti u funkciji razvoja luke. Kad je riječ o samoj Luci Rijeka potrebno je provesti promjene na organizacijskoj, informacijskoj i marketinškoj razini. Realno je izgraditi Zagrebačku obalu, dok je luka na Krku nerealna u srednjeročnom razdoblju. Trgovačko društvo Luka Rijeka se zaista pretvara u trgovinu koja prodaje ekskluzivni koncesijski ugovor drugim operaterima i to prikazuje kao svoj uspjeh, a da pritom od te trgovine mali dioničari nemaju ništa. Na kraju će onaj tko je dobio koncesiju na 30 godina za lučke operacije ostati vlasnik nekih atraktivnih nekretnina za gradnju stanova, a operacije će raditi neki drugi ljudi s Filipina ili južne Amerike. To ne smijemo dozvoliti. Moramo iskoristiti ulazak u EU na način da više ne pokrivamo samo tržište Hrvatske, Srbije i sjeverne Bosne s najviše 15 milijuna stanovnika slabog privrednog potencijala i niske kupovne moći. Prometna i gospodarska zona Luke Rijeka mora se proširiti najmanje na Mađarsku, Češku i Slovačku. Da bi se to moglo dogoditi neophodna je porezna i administrativna stimulacija, a to znači da moramo privlačiti investicije oslobađanjem kojekakvih poreznih nameta, sufinanciranjem, te efikasnom i brzom administracijom. Cilj mora biti stvaranje klime poduzetništva, a Rijeka mora biti brendirana kao grad u kojem se »sve može brže završiti«. Ostvarenje strateških prometnih i gospodarskih ciljeva Grada Rijeke pretpostavlja ne samo političku volju nego znanstveno utemeljene projekte i programe, kompetentne, kreativne i operativne ljudske potencijale, viziju i hrabrost pojedinih politika i pojedinaca. Samo tako možemo osigurati da na sljedećem popisu stanovništva netko ne upita: A gdje su otišli svi ti ljudi?, zaključuje Zelenika.

Tehnološka cjelina

Član Hrvatske akademije tehničkih znanosti Ivan Miloš izlaz i rješenje vidi u konkretnim razvojnim projektima, koji su sadržani u strateškim projektima Europske unije. Riječ je o projektima IMONODE, NADOX i INTERIM za čiju su realizaciju zainteresirani brojni svjetski i hrvatski ulagači razvojnog kapitala, a čiju je izradu financirala Europska unija s nepovratnim financijskim sredstvima.
– Ključ je u realizaciji šest velikih i međusobno povezanih projekata. To je izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Zagreb-Botovo, izgradnja kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, izgradnja velikog poslovno-logističkog čvorišta Miklavlje, izgradnja plovnog kanala Dunav-Sava od Vukovara do Šamca, razvoju međunarodnog prometnog čvorišta Cargo centar Zagreb i izgradnji mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i logističkih čvorišta za unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU-a na sat. Tih šest projekata čini neraskidivu tehnološku cjelinu, jer pojedinačno ne rješavaju problem EU ni RH, što očito nije poznato ljudima koji potenciraju gradnju npr. samo nizinske pruge Rijeka– Zagreb-Botovo ili terminala na Zagrebačkoj obali. Realnost i ostvarivost ovih projekata proizlazi iz današnje i procijenjene prometne potražnje, koja se kreće na razini od 6 do 7,5 milijuna kontejnera do 2030. godine na području sjevernog Jadrana, kojemu matični terminal »Zagrebačko pristanište« čini središnju točku umjesto današnjeg matičnog terminala »Gioia Tauro«, naglašava Miloš, koji zatim podsjeća da je Europska komisija na ministarskoj konferenciji u Szczecinu 28. lipnja 2010. godine promijenila svoju dugoročnu razvojnu strategiju i napustila strategiju pravca od Sjevernog mora do Crnog mora (Rajna-Maina-Dunav) u korist pravca Baltic-Jadran (Luka Rijeka) čime je Hrvatska i Luka Rijeka dobila ulogu strateškog čimbenika za dugoročni razvoj EU.
– Ovdje treba napomenuti da se ne radi o novim projektima koji su nepoznati Vladi i drugim državnim tijelima, bez kojih se oni ne mogu niti pokrenuti, a još manje realizirati. Gotovo 85 posto ovih projekata službeno je usvojila hrvatska Vlada svojom posebnom odlukom iz 2007. godine, ali je problem nastao kada je napuštena realizacija te odluke i razvojni kapital Vlada je usmjerila u neproduktivnu autocestu prema Dubrovniku. Danas je razvidno da bi usmjeravanjem tih razvojnih sredstava na ove projekte Hrvatska danas dobila najmanje 150.000 novih proizvodnih radnih mjesta i sigurni porast BDP-a godišnje od najmanje 4,6 posto sa ekonomskim multiplikatorima. Kad je riječ o novim proizvodnim programima posebnu pozornost treba dati realizaciji projekta izgradnje mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i logističkih čvorišta za unutarnji (interni) prijevoz kontejnera, koji obuhvaća kreiranje, proizvodnju i operativnu uporabu elektromagnetskog vozila i transportnog sustava za operativno povezivanje matičnog terminala sa suhom lukom (Miklavlje – Škrljevo), odnosno lučkim skladištima u zaleđu. Ovo vozilo je idejno koncipirano i eksperimentalno isprobano na poligonu za elektromagnetska vozila u Padenburgu i sada ponuđeno na realizaciju »Gredelju« i »Dokingu«, a zatražena je potpora od HIT-a (Hrvatski institut za tehnologiju) u Zagrebu. Ovo vozilo i transportni sustav potrebni su svim lukama na svijetu u velikoj količini što bi mogao i trebao postati glavni strateški izvozni proizvod RH, zaključuje Miloš. On je također svjestan da Hrvatska nema novce za ove skupe i uistinu velike projekte, ali smatra da to nije nerješiv problem ako se realiziraju strateška partnerstva na odgovarajući koncesijski vremenski rok, koji može biti i dulji od 50 godina, bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje hrvatskog teritorija. Dodaje kako nije potrebno donositi nikakve nove zakone niti izmjene postojećih zakona, već je dovoljno zadužiti tim stručnih osoba za pripremu međunarodnih tendera za javno prikupljanje ponuda, prema sadržaju međunarodnih projekata EU i odlukama Vlade. Optimistično procjenjuje da se cijeli proces može uspješno dovršiti do kraja ove godine pod uvjetom da to prihvati hrvatska Vlada.

[squirrel_ri]

http://novine.novilist.hr/Default.as...3286328592863B

ODLAZAK STUDENTI RIJEČKOG TEHNIČKOG FAKULTETA I BUDUĆI MAGISTRI BRODOGRADNJE HRVATSKU ĆE ZAMIJENITI SKANDINAVSKIM ZEMLJAMA
BUDUĆNOST je u Norveškoj
Početna plaća u domaćoj brodogradnji, koja je na vrlo klimavim nogama, iznosi oko četiri tisuće kuna, dok se isti posao u inozemstvu valorizira s tri, četiri tisuće eura

Slađana VIGNJEVIĆ, snimio Damir ŠKOMRLJ
Budućim stručnjacima s riječkog Tehničkog fakulteta koji će kroz godinu ili dvije postati magistrima brodogradnje Skandinavske se zemlje, poglavito Norveška, čine obećanima. Gotovo su jednoglasni u stavu kako su prilike u hrvatskim brodogradilištima na klimavim nogama, a ukoliko im se ukaže prilika, većina ih ima za cilj, nakon neophodnog i minimalnog kaljenja u domaćim škverovima, s diplomom »u džepu« krenuti na sjever. Razlog? Dobrim dijelom isključivo radi financijskih pobuda. Naime, studenti s kojima smo razgovarali svjesni su da bi im početna plaća u Hrvatskoj iznosila oko četiri tisuće kuna, dok se isti posao u inozemstvu valorizira s tri, četiri tisuće eura. Razlika je golema.
– Mnogi se prije upisa na studij s pravom pitaju ima li budućnosti u brodogradnji, kakvo je stanje na tržištu te hoće li pronaći posao? Uvijek im odgovaram da nisam vrač, da se danas nijednom studentu po završetku bilo kojeg fakulteta ne može garantirati posao. Zato uvijek rado ističem poslovicu »Ploviti se mora, živjeti ne mora, za plovidbu je potreban brod, a netko ga mora i napraviti«. Taj netko može biti u Rijeci, u okruženju, Hrvatskoj, Europi, svijetu. Čini mi se da je tehnika nepravedno zanemarena u našem društvu, iako je univerzalna, primjenjiva, a diplomirani inžinjeri rijetke su »zvjerke« u cijelom svijetu, ističe redoviti profesor Tehničkog fakulteta Roko Dejhalla koji u dobroj vjeri studentima zamjera umjerenu pasivnost.
Studenti ne shvaćaju da im se na fakultetu pruža mogućnost stjecanja mnogih znanja i vještina, da moraju biti više zainteresirani, postavljati dodatna pitanja i sami istraživati jer, ističe Dejhalla, kada danas-sutra budu za savjet pitali starijeg kolegu, ne mogu biti sigurni da će im dotični zaista pomoći.

Brzo do zaposlenja

Tehnički fakultet u Rijeci godišnje Hrvatskoj i svijetu isporuči dvadesetak visokoobrazovanih inženjera brodogradnje, a upisna kvota za Studij brodogradnje i inženjerstva morske tehnologije je 70. U prilog tezi da je profesija brodograđevnog inženjera vrlo tražena i cijenjena ide činjenica o postotku nezaposlenih na području Primorsko-goranske županije. U evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Područna služba Rijeka) evidentirana su tri diplomirana brodograđevna inženjera s 31. prosinca 2011. godine koja su se vjerojatno već zaposlila s obzirom na to da je vrijeme čekanja na zaposlenje navedenog zanimanja do mjesec dana.
Uz to, brodogradnja je i najvažnija grana prerađivačke industrije ovog područja u razdoblju od 1995. do 2010. godine. Prema informacijama Gospodarskog profila Primorsko-goranske županije u promatranom desetogodišnjem razdoblju, broj poduzetnika u brodogradnji porastao je za 57,1 posto, broj zaposlenih je povećan 2,69 posto, rast ukupnih prihoda na razini brodogradnje iznosio je 224,1 posto, dok je dobit brodograđevne industrije povećana za relativno visokih 242,7 posto, što je apsolutnom pogledu iznosilo 15,1 milijardu kuna.
Osnivanje plovnih objekata, čvrstoća, vibracije i konstrukcija broda, ugovaranje plovnih objekata, tehnologija građenja i održavanja plovnih objekata, upravljanje kvalitetom, dinamika pomorskih objekata, uvođenje novih proizvoda u brodogradnju i strojarstvo i računarski programi u brodogradnji i strojarstvu samo su neka područja ili discipline Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije.

Posao u Saipemu

No, osim teorijskih znanja, studenti tijekom studija svladaju i vještine u praksi, bilo u nekom od brodogradilišta ili u projektnom uredu. Neki su te sreće pa pronađu posao u struci već tijekom studija, po

ŽENA KOJA NIJE DVOJILA KOJI FAKULTET ODABRATI

Iako su zanimanja vezana uz pomorstvo i brodogradnju rezervirana poglavito za pripadnike jačeg spola, žene se jednako dobro snalaze. Tridesetogodišnja Riječanka Zrinka Štajduhar Abramović nije puno dvojila koji fakultet odabrati. Danas diplomirana inženjerka brodogradnje fakultet je završila u roku, a na posljednjoj godini neko je vrijeme bila čak jedina studentica, dok joj se nisu priključila dvojica koja su ponavljala semestar. Danas radi u riječkoj podružnici Shipping Research Services Inc., inače norveškoj firmi koja se bavi izradom projektne i klasifikacione dokumentacije za sve tipove teretnih brodova i specijalnih objekata u offshore-u. To podrazumijeva nacrte i proračune za stabilitet, nepotopivost, trup broda te dijagrame za pogonske i ostale brodske sustave.
– Trenutno radimo s norveškim partnerom na ugradnji sustava za od******avanje ispušnih plinova s brodova, kako bi se smanjilo zagađenje okoliša. Svoj posao obavljam s puno entuzijazma, predanosti i ponekad moj radni dan traje osam, a u uredu se znam zadržati i preko 10 sati, što je puno lakše kad je ekipa na poslu dobra, a u mom slučaju je, kaže Zrinka Štajduhar Abramović.
put Marina Duplačića i Borisa Ercega. Duplančić je već na prvoj godini studija slučajno ugledao oglas za posao »energetskog giganta« Saipema, prijavio se, oduševio na intervjuu, pa otad svakodnevnim trudom i zalaganjem opravdava povjerenje poslodavca. Crta nacrte u autoCAD-u, a vjeruje kako postoji mogućnost da jednoga dana postane inspektor na brodu i putuje svijetom.
– Puno mi je pomoglo radno iskustvo, stekao sam dodatna znanja, iako još uvijek učim, a zaradio sam i novac kojima sam platio školovanje. Nadam se da ću i nakon što diplomiram ostati raditi u Saipemu pa je isvjesno kako ću ostati u Rijeci. Moram priznati da po završetku gimnazije nisam imao predodžbu koji studij upisati, no danas mi ni najmanje nije žao. Brodova će uvijek biti, zaključuje Marin Duplančić, rođeni Splićanin koji ne namjerava napustiti Rijeku, što se ne može reći za njegovog kolegu Borisa Ercega koji je u svijetu brodogradnje završio vodeći se bratovim izborom. Erceg je već dvije godine dio tima uspješne riječke konzalting tvrtke »as2con« koja je nedavno ušla u najuži krug natječaja kojeg je raspisao respektabilni svjetski tjednik »The Economist«, u suradnji s američkom agencijom za razvoj inovacija InnoCentive, s prijavljenim elaboratom »Novi poslovni model za brodogradilišta bez poticaja«
– Iako sam razmatrao mogućnost upisa na ekonomiju, krenuo sam bratovim stopama. On je trenutno na doktorskom studiju u Norveškoj, a upravo sam na njegovu primjeru vidio kako studij brodogradnje pruža mogućnost stjecanja vrijednih znanja te prosperitet za svjetliju budućnost. Osim što radim u »as2con«, mimo fakulteta pokušavam »pokupiti« što veći spektar znanja pa tako 20. veljače odlazim na četiri mjeseca na studentsku razmjenu u Portugal, kaže Boris Erceg, ističući kako mu je krajnji cilj odlazak u inozemstvo.
Radi velike razlike u hrvatskim i inozemnim plaćama za iste poslove u sektoru brodogradnje, Erceg svoj idealni poslovni scenarij vidi u radu izvan Hrvatske, da bi se nakon određena vremena vratio i otvorio vlastiti biznis.

Norveški san

Norveška je mladim studentima nedosanjani san. Svoju priliku namjeravaju ugrabiti u zemlji visokog socijalnog standarda u kojoj je uz naftu i plin, brodogradnja najznačajnija djelatnost. Prema istraživanju MVPEI-a, u Norveškoj polovica stanovnika ima stalno zaposlenje, BDP po stanovniku premašuje 50 tisuća američkih dolara pa ne čudi veliki interes riječkih studenata s obzirom na to da je hrvatski BDP – 10,6 tisuća američkih dolara.
Rene Bertoša je otišao korak dalje pa je već na adrese tamošnjih brodogradilišta slao svoj životopis. Dobio je odbijenice, jer ne ispunjava ključni uvjet, nema četverogodišnje radno iskustvo, no to ga nije obeshrabrilo. Dio slobodnog vremena posvećuje učenju norveškog jezika jer se nada kako će mu zaista jednog dana koristiti.
– Velika mi je želja jednog dana raditi u norveškom Umoe Mandalu, brodogradilištu specijaliziranom za plovne objekte. U norveškim se brodogradilištima grade srednji i manji tankeri te brzi brodovi za prijevoz putnika. Razvijena je sofisticirana tehnologija prateće brodske opreme. Vrhunsko je norveško znanje i umješnost u izgradnji naftnih platformi i specijalizirane opreme za naftnu i plinsku industriju koja u načelu radi u iznimno teškim klimatskim uvjetima u morima na sjeveru Norveške. Kako sam dobio negativan odgovor od nekoliko brodogradilišta, vjerujem da ću za početak raditi u Hrvatskoj u nekom od brodogradilišta, priča Bertoša, dok mu žar za Norveškom ne jenjava.
– U početku studiranja nisam bio siguran da sam dobro odabrao, da je to studij po mojim mjerilima, ali živim cijeli život uz more i ne mogu zamisliti život u kontinentalnom dijelu. Brodogradnja je moja budućnost, reći će Rene Bertoša.

Odlazak iz Rijeke

A put Skandivanije najradije bi i Kristijan Valečić.
– Odabrao sam smjer projektiranje pa se nadam raditi u nekom uredu. Nažalost ili na sreću, mislim da ću ići u inozemstvo, Norvešku, Finsku ili Švicarsku isključivo radi financija. Vani se zaradi triput više nego u Hrvatskoj, kaže Valečić, a sličnog je mišljenja i kolega mu Igor Keber.
– Nakon završene srednje brodograđevne logičan je slijed bio upis na Studij brodogradnje. Volio bih raditi u nekom projektnom uredu, bez obzira da li je riječ o privatnoj ili državnoj firmi. Nešto iskustva imam na poslovima kontrole i izrade nacrta koje sam stekao tijekom prakse.
Jedini koji bi napustio Rijeku, bez namjere da ode i iz države, je Zagrepčanin Miroslav Ćurić kojemu, kako kaže, riječka klima ne odgovara. No, čini se kako mu riječka atmosfera ipak nije umnogome odmogla, završava studij smjera projektiranje.
– Konstrukcije i tehnika su me oduvijek zanimale, još od osnovne škole. Želio sam se baviti zrakoplovstvom, ali kako kod nas nema te mogućnosti, odlučio sam se za brodove. Jedva čekam napustiti Rijeku, a nadam se da ću posao naći u Zagrebu. Brodogradnja nije samo brodogradilište, tu je i popratna industrija koja je loša, i to je problem. Svi odlaze u inozemstvo, kaže Ćurić.
– Imali smo priliku više puta posjetiti brodogradilišta. Odradili smo i prakse, bio sam u Viktor Lencu i to mi je iskustvo iznimno važno. Kad budem imao diplomu, razmišljat ću o pronalasku posla u Rijeci, eventualno Splitu, a ako se ukaže prilika za odlazak u inozemstvo, sigurno ću prihvatiti, s time da bih se morao konzultirati sa svojom boljom polovicom, rekao je David Blečić koji se vidi u funkciji voditelja objekta, ili draže mu opcije inspektora.

Stipendist Kraljevice

– Odrastao sam uz more pa mi se činilo logičnim odabrati struku karakterističnu za ove prostore. Hrvatska brodogradnja ima potencijala, stručne ljude, tradiciju, a na vlastima je kako će usmjeriti njen budući razvoj. Razmišljao sam o odlasku u inozemstvu, no za mene bi bila dobra opcija i angažman u domaćem brodogradilištu, kaže Darko Srzentić.
– Dvoumio sam se između građevine i brodogradnje, odlučio se za potonje i mislim da nisam pogriješio. Tijekom studija, prilikom posjete brodogradilištima 3. maj, Kraljevica i Viktor Lenac imali smo priliku vidjeti sve segmente proizvodnje, prošli smo kroz sve pogone. U Hrvatskoj je loša situacija, čuo sam iskustva kolega koji rade, vode višemilijunske poslove, a plaća im je smiješna. Zato se vidim u inozemstvu, mišljenja je Marko Vidas.
Njegov kolega Dario Bićanić nada se poslu u brodogradilištu Kraljevica.
– Još od osnovne škole sam se vidio u brodogradnji, oduvijek me zanimala tehnika. Stipendist sam Kraljevice pa sam obvezan raditi duplo više godine u brodogradilištu negoli sam godina primao stipendiju. To za mene znači deset godina. Barem znam da bih volio raditi u proizvodnji, kaže Bićanić.
– Imam strica u Zadru koji se bavi malom brodogradnjom. Ipak, nadam se zaposlenju u Viktor Lencu, a ako me teška situacija natjera da odem »van«, morat ću i ja u inozemstvo, za kraj je rekao Ivan Čuka kojemu nisu strane ni glazbene vode, svira gitaru u bendu Uma Thurman.

[gorgoroth]

Muke u novogradnji na riječkom Krnjevu

Zbog previda projektanata zaledile se instalacije: stanari četiri dana bez vode

Vodomjeri većine stanova u »Lovoru« potpuno su uništeni jer se smrznula voda u njima, dok je stanje u »Lavandi« još i gore jer se zamrznuo i puknuo glavni ventil zgrade pa su svi stanari bez vode



RIJEKA Kad mi se najave gosti, odmah im kažem da mi na poklon donesu kantu vode ili da uopće ne dolaze, s dozom zdravog humora na pitanje kako se snalazi bez vode odgovorila nam je Antica Ercegović, stanarka novoizgrađene zgrade poznate pod nazivom »Lavanda«, pokraj »Kauflanda« na Krnjevu, koja je zbog popucalih vodovodnih instalacija već puna četiri dana bez vode.
Niske temperature koje, u kombinaciji s burom, već desetak dana čvrsto stišću Rijeku i okolicu, izazvale su brojne štete, posebno na vodovodnim instalacijama, zbog čega stotine domaćinstava već danima nemaju vode. Među najteže pogođenima su upravo stanari »Lavande« i susjedne zgrade-blizanca »Lovor«, kompleksa s više od stotinu stanova. Riječ je o praktički novim zgradama što ih je za tržište izgradila tvrtka »Toranj Krnjevo«, pa su stanari, koji su se u kompleks počeli useljavati prije samo dvije godine, šokirani činjenicom da ih je već prvi pravi val hladnoće ostavio bez vode.

– Mi smo bez vode ostali prije dva dana, ali u susjednoj zgradi vode nema još od petka. Nitko nam ništa ne govori, ni upravitelj, ni investitor. Znam samo da se ništa neće popravljati dok temperature ne porastu, a sudeći prema vremenskoj prognozi to znači da ćemo bez vode biti barem do kraja ovog tjedna, kazao nam je Nikola Čubrić kojeg smo zatekli u portunu »Lovora«.

Bez izolacije

Vodomjeri većine stanova, smješteni u podzemnoj garaži »Lovora«, potpuno su uništeni jer se smrznula voda u njima, tako da tek rijetki sretnici u toj zgradi imaju vode u stanovima, dok je stanje u »Lavandi« još gore jer se zamrznuo i puknuo glavni ventil zgrade pa su svi stanari bez vode. Oni u čijim stanovima voda još teče sami su pokušali zaštititi svoje vodomjere od smrzavanja omatajući ih krpama, ručnicima i drugim improviziranim izolacijskim materijalima, poput Slobodana Uzelca, stanara »Lovora«, koji nas je odveo do podzemne garaže gdje su smještene vodovodne instalacije.

– Bio sam u garaži kada su ti vodomjeri počeli pucati. Na svima su prsnula stakla, jedino vodomjeri nas nekolicine, smješteni u samom kutu garaže, gdje je manji propuh, ostali su čitavi. Zamotao sam vodomjer i dio cijevi koja vodi do njega. Nadam se da će izdržati jer su i za idućih pet-šest dana najavljene niske temperature. Problem je u izvedbi i smještaju vodovodnih instalacija. Ovdje je stalno propuh i vrlo je hladno. Glavne cijevi su izolirane, kao i dio cijevi iza vodomjera, no od glavne cijevi do vodomjera, kao i na samom vodomjeru, nema nikakve izolacije. Nije ni čudo da se sve zaledilo. Da stvar bude gora, investitor je vodomjere ogradio žičanom ogradom i stavio pod ključ, tako da se do njih ne može ni doći, osim ako predstavnik zgrade ne otključa, kaže ogorčeni Uzelac.

Pranje prava muka

U podrumskoj garaži zatekli smo i Kristijana Kovačića, koji je upravo omatao cijevi koje vode prema njegovom stanu.

– Vode, doduše, više nemamo nego imamo, nešto curi iz špine, ali bojim se da ćemo ostati potpuno bez nje, kaže Kovačić, pokazujući nam rasprsle vodomjere i popucali masivni glavni ventil susjedne zgrade, također smješten u podzemlju »Lovora«.

A u susjednoj se zgradi bez vode živi već četiri dana. Kako, pitamo Ivanku i Ivana Erušić, stanare »Lavande«.

– Vodu za piće kupujemo. U susjednoj zgradi upravitelj je otvorio jedan od neprodanih stanova u kojemu ima vode pa od tamo vučemo vodu u kantama za pranje i kuhanje. Najgore je što nam se nitko nije javio, nikakve obavijesti o tome kada bi instalacije mogle biti popravljene u portunu nema, jedino što znamo je da se neće popravljati dok ne zatopli, kaže Ivan.

Voda za piće nije toliki problem, dodaje njegova supruga Ivanka, ali pranje i kuhanje prava je muka.

– Skuha se još nekako, no pranje suđa bez tekuće vode možete samo zamisliti. Da ne govorimo o tome kako igleda kupanje s kantom od deset litara vode. Odjeću za pranje za sad slažem na hrpu, ali ne može ni to unedogled trajati. Ne znam kako ćemo prati rublje. Ovo je strašno, zaključuje Ivanka.

Popravak tek kad zatopli

Zgrade »Lavanda« i »Lovor« su osigurane, ističe Ivo Dragičević, direktor upravitelja kompleksa, tvrtke »Graditelj-stan«, pa stanari neće snositi teret sanacije uništenih vodovodnih instalacija.
– Na žalost, dok su temperature ovako niske, ne postoji mogućnost premošćivanja vodomjera jer su i cijevi ispred i iza njih zamrznute. Led je u cijevima s obje strane sata i dok je tako ne može se učiniti ništa. Zašto je zgrada tako projektirana i zašto je dobila uporabnu dozvolu, to su već pitanja za investitora i nadležne institucije, a ne za nas kao upravitelja jer mi u projektiranju i gradnji nismo sudjelovali. Ovakvo pozicioniranje vodoinstalacija očit je previd projektanta, to je i sada i laiku jasno, te će, nakon što se sadašnja situacija riješi, s investitorom trebati pronaći dugoročno rješenje kako se ne bi ponavljala. No, valja naglasiti da stanari, osim narušenog komfora življenja do popravka instalacija, neće trpjeti druge posljedice, odnosno neće snositi štetu, kazao je Dragičević

Puklo devedesetak vodomjera

Niske temperature ledile su vodu u cijevima te uzrokovale puknuća vodomjera. Od 2. veljače do jučer interventne ekipe »Vodovoda i kanalizacije« registrirale su 90-ak puknutih i smrznutih vodomjera, od njih ukupno oko 40.000. U »ViK-u« ocjenjuju da je većina korisnika poslušala savjete i upozorenja ovog komunalnog društva te na vrijeme dobro zaštitila svoje vodomjere i instalacije. Za usporedbu, ističu i podatak da je 1974. godine u Rijeci puknulo odnosno smrzlo se čak 2.000 vodomjera.

- Smrzavanje vode u instalacijama može se spriječiti povremenim puštanjem vode u slavinama ili puštanjem vode da kontinuirano kaplje. Ovaj trošak puno je manji od troška koji može nastati zbog puknuća cijevi nakon što se voda u cijevi zaledi, savjetuju u »ViK-u«. Nadalje, korisnicima koji primijete da su ostali bez vode savjetuju da prvo provjere stanje instalacija u vodomjernom oknu te pokušaju okrenuti ventil, ali nikako na silu. Ventil koji nije moguće okrenuti upućuje da je voda zaleđena, a najbrže će se odlediti pomoću isparavanja tople vode u zatvorenom oknu. Zamrznute instalacije nikako se ne smije odleđivati direktnim polijevanjem tople vode preko njih, već ih treba odleđivati postepeno, savjet je »ViK-a«. (LJ. H.)

Luksuz samo na papiru

Stanare »Lovora« i »Lavande« ne brine samo kada će biti uspostavljena normalna opskrba vodom, nego i tko će platiti troškove uništenih instalacija.

– Cijena vodomjera je oko petsto kuna, a sigurno će trebati mijenjati i dio cijevi. Zgrada je osigurana, no ne znamo hoćemo li ih morati popravljati sami ili će to učiniti upravitelj zgrade, zabrinuti su Erušići i Uzelac, koji ističu kako i inače imaju brojne probleme s investitorom koji im, tvrde, iako su svoje stanove uredno platili, još nije predao ni vlasničke listove.

– Ovi su stanovi prodavani kao luksuzni i skupo plaćeni, a pogledajte što se događa. Ovo s vodom samo je dio problema, no ne možemo ništa učiniti jer polovica stanova još nije prodana pa kad i pokrenemo neku inicijativu, investitor ima većinu glasova, prema kvadraturi, tako da smo praktički bespomoćni, zaključuju rezignirani stanari.


http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijek...-dana-bez-vode

[misipile]

Ima tko ideju gdje bi bila ova novogradnja na Zametu? Mislim, vidim i ja po neboderu iza gdje bi to moglo biti, ali da li je to vec izgradjeno ili u nekoj kasnijoj fazi od "crteza"?

[gorgoroth]

bilo je u nl o tome,ispod stare tržnice na Zametu,ili ispod dispanzera,mislim da se govorilo o 70-tak stanova,i cijelo vrijeme čekam da se to pokrene,i sada napokon neki render,ako je to to

Edit- vidim da je ovdje pitanje o 21 stanu,onda ne bi bilo na što sam mislio

[nyl]

Sviđa mi se.. gdje bi to onda otprilike bilo?

edit: u biti odgovara poziciji koju je gorg spomenuo..

[gorgoroth]

Neobična arhitektura,nešto novo kao i Ljubičićeve zgrade kod kampusa,e da je još takvih projekata,čekamo one nebodere na Rastočinama