[Dubrovnik] - Construction update (2007 - 2013)

[Dubrovnik]

Kuću na dubrovačkim zidinama s pogledom na Lokrum i more kupit će po cijeni kvadrata od oko 13,5 tisuća eura, Društvo prijatelja dubrovačke starine. Riječ je o kući na adresi Mrtvo zvono 8, koju je vlasnica Kate Popović odlučila prodati još lani, tražeći za 44 metra četvorna, na koliko se kuća «proteže», čak 680 tisuća eura, što je tada Grad koji ima pravo prvokupa, odbio.
Procijenivši kako je riječ o značajnom objektu koji se nalazi na gradskim zidinama o kojima i inače skrbi, Društvo prijatelja dubrovačke starine je s vlasnicom ušlo u pregovore o cijeni, te su se «našli» na iznosu od 590 tisuća eura ili na 13,5 tisuća eura po kvadratu.
Pogled vrijedan 13,5 tisuća eura po kvadratu
U Društvu potvrđuju da cijena jest jako visoka, a svoj potez da je, unatoč tome otkupe, obrazlažu činjenicom što je to – izlaz na zidine. U tom, sada stambenom objektu, prema riječima predsjednika Društva Denisa Orlića, namjerava se otvoriti neki ugostiteljski sadržaj koji će brojnim posjetiteljima gradskih zidina, nakon mnogih skalina, ponuditi potrebno osvježenje.
Istina, ponuđena nekretnina tek treba proći zakonsku proceduru prvokupa, budući je riječ o spomeničkoj baštini, no nije za očekivati da će je otkupiti Županija ili Grad. Zbog nedostatnih sredstava, Županija nije sklona kupnji nekretnina, a Grad je već jedanput sličnu transakciju obavio upravo s Društvom prijatelja dubrovačke starine čiji je osnivač.Naime, poslovni prostor u Širokoj ulici koji je svojedobno Gradu ponuđen za 1,50 milijuna eura, kupljen je upravo posredstvom Društva koje mu je doniralo potreban iznos.
Trgovina u kojoj je sada modni brand "Escada" dana je potom na upravljanje Društvu prijatelja. Sadašnjem zakupcu ugovor ističe pred kraj godine, a Društvu prijatelja dubrovačke starine već stižu ponude različitih tvrtki i to za "masne" iznose do 100 tisuća kuna mjesečno.

[Dubrovnik]

Prekrasan pogled nudit će se iz luskuzne Ville Excelsior / CROPIX Početkom kolovoza u Dubrovniku se otvara još jedan objekt u kategoriji najluksuznijeg smještaja - Villa Excelsior čiji će dnevni najam stajati 10 tisuća eura.
Za taj iznos gostima vile, koja se nalazi ispod istoimenog hotela, na hridi uz more i s jedinstvenim pogledom na otok Lokrum i povijesnu jezgru Dubrovnika, na raspolaganju će 24 sata biti batler, spremačica i kuhar.
Vila raspolaže sa četiri ekskluzivne smještajne jedinice, VIP salonima, terasama, a u cijenu je uključeno i cjelodnevno korištenje limuzine i jahte.
Bez tih prijevoznih sredstava dnevni zakup Ville Excelsior iznosi 7000 eura.
Vila u kojoj je ranije bila poznata Taverna Rustica, u vlasništvu je Jadranskih luksuznih hotela Gorana Štroka a njezinim otvaranjem, u prvoj polovici kolovoza, utemeljuje se i nova ponuda te grupacije.
Objekti brandirani kao „Luksuzne Ville“ okupljat će, naime, najekskluzivniji smještaj grupacije JLH namijenjen svjetskim celebritijima, predsjednicima te društvenoj i političkoj eliti, navode u toj hotelskoj grupaciji. Za novu vilu na spektakularnoj lokaciji i prije njezina otvorenja vlada izuzetno veliki interes, dodaju u grupaciji JLH.
U vili u kojoj će ubuduće odsjedati najzahtjevnija klijentela, krajem 19. stoljeća nekoliko je godina živio britanski arheolog Arthur Evans koji je svjetsku slavu stekao otkrivanjem minojske kulture na Kreti.
Vila je, inače, sagrađena na ostacima stare kapele, a 1970. njezinu je unutrašnjost za potrebe taverne uredio poznati hrvatski slikar Milovan Stanić. Novi izgled unutrašnjosti vile potpisuje Renata Štrok koja je u Dubrovniku dizajnirala i interijere hotela „Dubrovnik Palace“, „Bellevue“ i „Excelsior“.


10 000 €

[Dubrovnik]

Malobrojni stvarni stanovnici stare dubrovačke jezgre ne bune se protiv turizma, koji je tijekom cijelog prošlog stoljeća značio život Grada, nego protiv toga da njihovim terasama prolaze horde ljudi koje elitnu destinaciju pretvaraju u mjesto kaosa,


U čas ne zna čo­vjek je li u gra­du više pti­ca ili lju­di. Je li gla­sni­je ono ja­to što prše go­re ili tu­ri­sti­čke gru­pe što kru­že do­lje, lju­di s nu­me­ri­čkim be­dže­vi­ma o pr­si­ma, što su za dva sa­ta na­u­mi­li vi­dje­ti ci­je­li Grad. Usko­mešane či­o­pe sa Sr­đa obruše se na Grad i kao da na­mjer­no iza­be­ru tu ka­me­nu ka­lu što od be­ne­di­ktin­skog sa­mo­sta­na vo­di put Stra­du­na.

Zi­di­ne s obje stra­ne či­ne je je­dnom od na­ja­ku­sti­čni­jih u gra­du, pa gra­kta­nje či­o­pa u ni­skom le­tu zna po­plašit’ taj svi­jet do­lje, pu­tni­ke što u dže­pu no­se ra­zne pu­to­vni­ce i mo­žda ne zna­ju za mi­ro­lju­bi­ve či­o­pe, ali su za­to valj­da gle­da­li Hitch­co­cko­ve Pti­ce. Grad­ski zvo­na­ri, ze­len­ci Ma­ro i Ba­ro na zvo­ni­ku otku­ca­va­ju pe­tu po­po­dne­vnu uru, a gru­pe pre­plašenih ame­ri­čkih tu­ri­sta za­gla­vi­le na vra­ti­ma od Plo­ča. Od ljud­skih tje­le­sa ni­tko ne mo­že ni u Grad ni iz Gra­da. Ni­je šala. Du­brov­ki­nje i Du­brov­ča­ni go­vo­re da je baš ta­ko bi­lo pri­je ko­ji dan, ono kad se u grad iskr­ca­lo de­vet kru­ze­ra.

Ia­ko su pro­klju­ča­li kad im je gra­do­na­čel­ni­ca po­ru­či­la da, kad na­va­le tu­ri­sti, do­ma­ći gle­da­ju osta­ti u ku­ća­ma, na kon­cu je ona šači­ca pre­o­sta­lih ma­nje-više baš ta­ko i po­če­la ži­vje­ti… što zbog pse­će vru­ći­ne, što zbog pa­sje su­dbi­ne da je slo­bo­dna du­bro­va­čka re­pu­bli­ka oku­pi­ra­na od kru­ze­ra. Ko­li­ko je do­ma­ćih osta­lo me­đu tim zi­di­na­ma ni­tko ne zna. Sa­sta­ju se u dva-tri ka­fi­ća u ko­ji­ma pi­vo ne sto­ji 30, već 15 ku­na. Po­pis iz 2001. izbro­jao ih je 3400. Se­dam go­di­na po­sli­je, sva­tko ima svo­ju te­o­ri­ju ko­li­ko bi ih sad mo­glo bi­ti, pre­bro­ja­va­ju se ra­znim, sve “odo­ka­ti­vnim” me­to­da­ma.

U grad­skoj tu­ri­sti­čkoj za­je­dni­ci go­vo­re da ih je još oko 2000. Ne­ka­ko više vje­ru­jem lo­kal­nom pošta­ru, Ili­ji Ra­gu­žu. Poštu tu di­je­li 25 go­di­na, vo­đen svo­jom me­to­do­lo­gi­jom izli­za­nih pot­pla­ta tvr­di da ih “ne­ma više od 1300”. Ra­zno­si čo­vjek pi­sma po Kar­me­nu i Sv. Ma­ri­ji, onim naj­višim di­je­lo­vi­ma gra­da do ko­jih vo­de sto­ti­ne opa­sno ugla­ča­nih stu­ba. Ta­mo su ku­će naj­ma­nje, jer je ka­men bi­lo naj­te­že do­vu­ći, pa su u vla­ste­lin­sko do­ba tu, uza sa­me zi­di­ne, obi­ta­va­li ugla­vnom slu­žin­čad i te­ža­čke fa­mi­li­je. Da­nas su mno­ge ku­će ne­ri­ješenih pa­pi­ra pra­zne, pu­no ih je do­bi­lo ka­kva ir­skog ili en­gle­skog ga­zdu, u ri­je­tki­ma još ži­vi po­ko­ji sta­ri Du­brov­ča­nin, one­mo­ća­li star­ci ko­ji go­di­na­ma ni­su otišli da­lje od svo­je ta­ra­ce, jer ne mo­gu na no­ga­ma po stu­ba­ma.

“Gru­bo je na­ro­či­to zi­mi kad se umra­či već oko pet sa­ti i pa­da kiša. Pu­sti­nja. Lje­ti imam si­ste­me ka­ko izbjeć tu­ri­sti­čke gru­pe. Kad su oni po Stra­du­nu i oko Sv. Vla­ha, za­o­bi­đem okol­nim uli­ca­ma. Ako oni idu Ren­di­će­vom, ja kre­nem do­lje, pa se vra­tim. Za­u­sta­ve me i sli­ka­va­ju, zna se de­sit da me­đu nji­ma ima ne­ki poštar pa mi se ja­vi.” Upo­znao je ta­ko Ili­ja ne­ko­li­ko fran­cu­skih i špa­njol­skih ko­le­ga. I dok EU pošta­ri eto ima­ju za doć’ do Du­bro­vni­ka, hr­vat­ski pi­smo­noša Ra­guž sva­ki svoj go­dišnji pro­ve­de ra­de­ći u ka­kvom do­da­tnom fušu, tu kod ku­će.

Želj­ko La­le, je­dan od onih ko­ji­ma Ra­guž no­si poštu, cr­ta nam ka­ko se ba­nal­na sva­ko­dne­vi­ca za nje­go­vu fa­mi­li­ju lje­ti pre­tva­ra u pu­sto­lo­vi­nu. “Do­đu bro­do­vi i istre­su re­ci­mo 7000 tu­ri­sta, iskr­ca­ju ih pra­kti­čki u naša dvo­rišta. Po­lo­vi­ca ih na­hru­pi u du­ća­ne, ne­će pla­ćat ka­vu ili vo­du 15 ku­na, pa ku­pu­ju u naše tri bu­ti­ge. Po­đem ku­pit kruh i mli­je­ko, a na ka­si sto stra­na­ca s bo­či­com vo­de. Znam odma da ću ostat mi­ni­mum sat i po i ispa­lit na živ­ce. Za­to se sva­ki put sva­đam sa že­nom oko to­ga ko je sad na re­du za ići u spen­zu.”

Dok sje­di­mo na nje­go­voj te­ra­si ole­an­de­ra, usred la­bi­rin­ta ma­lih ku­ća na Kar­me­nu, na­bra­ja što sve ovdje, usred Me­di­te­ra­na, mo­že po­stat’ stres: “Odve­sti ma­log iz vr­ti­ća i vra­ti­ti ga do­ma za ru­ku zna bit kom­pli­ci­ra­no. Izgu­bio sam ga par pu­ta u ma­si lju­di, znaš di­je­te po­đe, otr­či par ko­ra­ka na­pri­jed, je­dan put sam čak tr­čao na ra­dio da dam oglas…”

Že­na je tru­dna, i go­vo­ri, ne zna ka­ko će od tu­ri­sta i ska­li­na do bol­ni­ce kad do­đe čas. Ži­vot me­đu zi­di­na­ma, bez pri­stu­pa au­to­mo­bi­li­ma i sa sto­ti­na­ma stu­ba, i bez kru­zer tu­ri­sta je do­volj­no za­pe­tljan. “Ako ideš u spen­zu mo­raš u ne­ki ve­ći du­ćan izvan sta­rog gra­da, jer tu u nas ne­ma ništa. Mo­raš ići bu­som, ma­kar imaš au­to, al ba­da­va ti au­to, jer ako ga ma­kneš s par­ki­ra­lišta ne­ćeš uhva­tit no­vi par­king. Ako idem u ve­ću spen­zu on­da ipak uzmem au­to, usta­nem u 6 da bi bio pr­vi na ka­si i do 7 i po se već vra­tio do­ma, jer sa­mo tad još mo­gu ra­ču­nat nać par­king”, objašnja­va La­lić spen­za-stra­te­gi­ju.

No, kad i uspi­je parkirat’ ne­gdje bli­zu ula­za u Grad, tre­ba stva­ri ne­ka­ko pre­ba­ci­ti do ku­će, go­re vi­so­ko na Kar­men. “Uzmeš no­sa­ča, je­dan ka­rić, a to ti je ot­pri­li­ke ve­li­či­na oni nor­mal­ni ko­li­ca tr­go­va­čki, mo­raš pla­ti­ti 30 kn. 20 kn još go­re da ti to čo­vjek izne­se uza ska­li­ne na vrh uli­ce.” Apo­te­ka­ri­ca je ne­ku ve­čer, pri­ča­ju, došla ku­ći sko­ro u po­noć, ia­ko po­sao završava u 21.00. Že­na je tri sa­ta tra­ži­la - par­king.

La­le je tu odra­stao me­đu grad­skim zi­di­na­ma, ubi­jao da­ne bo­so­nog igra­ju­ći no­go­met ispred Sv. Vla­ha. “Evo tu su ne­kad bi­li go­lo­vi”, po­ka­zu­je dok se na sre­dnjo­vje­ko­vnom ka­me­nu je­dva na­zi­re izbri­sa­ni trag ne­ka­dašnjeg ba­lun kul­tu­ro­ci­da. S dru­ge stra­ne, po­red ka­te­dra­le, pet-šest dje­ča­ka tr­či za lo­ptom. Dri­bla­ju dje­ca me­đu stol­nja­ci­ma i pla­sti­čnim sto­li­ca­ma, lo­me se me­đu tu­ri­sti­ma ko­ji pak be­zgla­vo tr­če za svo­jim vo­di­či­ma. Bo­so­no­gi Ivan i Lu­ka, s lo­ptom pod miškom, po­ka­zu­ju mi na zi­du ka­te­dra­le ima­gi­nar­ne go­lo­ve u ko­je pu­ca­ju, sta­ti­ve… u ko­ji god da ka­men lu­pi ba­lun to­čno se zna što je što.


1. Dubravka Šimunović nosi bedž ‘agresivna manjina’ 2. Željko Lale ima ‘noćne more’ od odlaska u trgovinu 3. Don Stanko Lasić zna zateći zaspale turiste u crkvi 4. Eta Rehak, umirovljena profesorica, poslije 9 ujutro ne izlazi 5. Galeristici Jeleni Pače Sentović masovni turizam uništava posao 6. Poštar Ilija Raguž ima svoju strategiju zaobilaženja turističkih grupa pri dijeljenju pošte.

Gle­dam ih i na tre­nu­tak “vidim” pra­vo igra­lište, ve­li­ki sta­di­on, ču­jem skan­di­ra­nje na­vi­ja­ča, i znam da su i Ivan i Lu­ka ve­li­ke fa­ce. Sme­ta li ih gu­žva? “Ne, je­di­no me lju­ti kad idem pu­cat pe­nal pa mi se ne­ki stra­nac za­le­ti i uzme lo­ptu”, usput će Lu­ka. Pre­ko gla­va tu­ri­sta igra­ju gra­ni­ča­ra, je­dnom su đe­du ra­zbi­li na­o­ča­le… Njih ne bri­nu kru­ze­ri, oni tu igra­ju ba­lu­na i na­me­ću svo­ja sport­ska pra­vi­la, naj­bi­tni­ja je uta­kmi­ca, a nju ne­će valj­da prekidat’ zbog lju­ti­ta ga­zde ka­kva re­sto­ra­na i Fran­cu­zi­ce ko­joj je lo­pta ju­hu istre­sla u nje­dra.

La­ni je kru­ze­ri­ma u Du­bro­vnik sti­glo 750.000 lju­di. U pr­voj po­lo­vi­ci ove go­di­ne već je 290.000 na­mjer­ni­ka na dva-tri sa­ta pro­tr­ča­lo gra­dom. U lu­čkoj upra­vi izra­ču­na­li su da, kad kru­zer uplo­vi, 85% pu­tni­ka na­hru­pi vi­dje­ti grad. Onih 15% valj­da osta­ne spa­va­ti. Sta­ri Du­brov­ča­ni na no­ga­ma su već oko pet, naj­zad po­la šest. U šest se oku­plja­ju na ku­pa­nju, na Por­po­re­li, odmah uz grad­ske zi­di­ne. Mi­nu­tu-dvi­je pri­je no što sti­gne pr­vi Du­brov­ča­nin, s Por­po­re­le se po­vla­če mla­đi tu­ri­sti, oni ko­ji ta­mo pro­ve­du noć sklu­pča­ni na ru­ksa­ci­ma. Do­ma­ći svi­jet ba­nja se naj­zad do de­vet. Tad na Por­po­re­lu kre­ću češke obi­te­lji, špa­njol­ski za­lju­blje­ni pa­ro­vi, bu­čni en­gle­ski mla­di­ći…

“Usta­jem ra­no, odem do pja­ce, a u 7 sam već na Por­po­re­li. Tu se ku­pam od dje­tinj­stva. Po­sli­je 9 ne izla­zim sve do na­ve­čer, a kad po­čnu Igre, on­da odem na ne­ku od pred­sta­va ili kon­ce­ra­ta. To je mo­je lje­to… Moj mi je Du­bro­vnik ne­kad sav zvu­čao kao Radetzky marš, a da­nas mi je sli­čni­ji ka­kvom mra­čnom Ma­hle­ru”, go­vo­ri Eta Re­hak, umi­ro­vlje­na pro­fe­so­ri­ca. “Ne­kad eli­tna de­sti­na­ci­ja po­sta­la je grad ka­o­sa”, do­da­je tu­žno.

“Me­ni je ma­so­vni tu­ri­zam ja­ko naško­dio po­slo­va­nju, 30 go­di­na ra­dim kao ga­le­ri­sti­ca, čak i onih par go­di­na na­kon ra­ta do­la­zi­li su nam bo­ga­ti go­sti, lju­bi­te­lji umje­tno­sti, a sad ti lju­di zo­vu i pi­ta­ju kad uo­pće mo­gu pri­ći! Po da­nu mi sko­ro ni­tko ni­je ula­zio u ga­le­ri­ju, jer se vra­ta ne bi ni vi­dje­la od te ma­se lju­di. Pro­da­ja je išla ja­ko loše. Ima­la sam ve­li­ka pla­tna Mur­ti­ća, Se­de­ra…, a mo­ra­la sam uba­ci­ti ne­ka­kvu la­van­du i akva­re­le po 100 ku­na da bi išta pro­da­la, sram me i go­vo­rit”, pri­ča ener­gi­čna Je­le­na Pa­če Sen­to­vić.

U obli­žnjoj Za­kla­di Dul­čić-Ma­sle-Pu­li­ti­ka, gdje na dva ka­ta, vis a vis ka­te­dra­le, ima­ju više-ma­nje stal­ni po­stav tri du­bro­va­čka maj­sto­ra, pre­pri­ča­va­ju da su onaj isti dan kad je gra­dom ho­da­lo ne­ko­li­ko ti­su­ća kru­zer-tu­ri­sta pro­da­li - pet ula­zni­ca. U pri­ze­mlju iste zgra­de je me­mo­ri­jal­na so­ba Ron Brown u ko­ju još i na­vra­ti po­ko­ji Ame­ri­ka­nac, če­sto ro­đa­ci i pri­ja­te­lji po­gi­nu­lih. To ka­ko je Dul­čić sli­kao Stra­dun ma­lo ko­ga za­ni­ma, jer ku­li­se te, ka­ko su je Mle­ča­ni zva­li, “uli­če­ti­ne”, osta­le su iste, a sve osta­lo se izmi­je­ni­lo…

“Evo sad su na Stra­dun sta­vi­li i fo­te­lje, još ma­lo pa će sta­vit i kre­ve­te, po­ste­lje da tu­ri­sti mo­gu pri­leć i da ne ka­žem što… Me­ni je naj­ljepše bi­lo kad je do­la­zio Pa­pa, tad su u ci­je­lom gra­du mo­ra­li dić sto­li­ce i stol­ce”, bje­ži u prošlost Du­brav­ka Ši­mu­no­vić. Dok sto­ji­mo u hla­do­vi­ni pra­vo­sla­vne cr­kve, po­ka­zu­je mi usnu­la si­vog ma­čka, je­dnog od sto­ti­na što šeću gra­dom. “Ovaj je sli­je­pi, svi ga hra­ni­mo… evo, on me­ne po gla­su pre­po­zna­je.” Ia­ko lju­ta na grad­ske vla­sti i ma­so­vni tu­ri­zam, Du­be, ka­ko je ovdje svi zo­vu, ži­vi od - pro­da­je su­ve­ni­ra!

Kad je 1999. otvo­ri­la su­ve­nir­ni­cu bi­la je de­ve­ta, sad ih ima 65. Na tor­bi no­si bedž “agre­si­vna ma­nji­na” - ne­ka vr­sta slo­ga­na ne­for­mal­ne za­je­dni­ce pre­o­sta­lih gra­đa­na. Pro­te­sti­ra­ju stal­no, ne­ki dan zbog na­ka­ne da im ruše sta­blo na Pi­la­ma ne bi li na­pra­vi­li pro­me­tni­cu, pro­te­sti­ra­ju zbog kru­ze­ra, po­li­ti­ke ma­so­vnog tu­ri­zma… “Ti su nam be­že­vi po­put ne­ke lo­zin­ke, kad se sre­tne­mo sa­mo se po­gle­da­mo, ki­mne­mo gla­vom i po­mi­sli­mo 'aha, ima nas još…”

Don Stan­ko La­sić, du­go­go­dišnji ka­te­dral­ni žu­pnik u Gra­du, da bi od žu­pnog ure­da došao do pe­de­set me­ta­ra uda­lje­ne ka­te­dra­le sko­ro da mo­ra pro­ći kroz - re­sto­ran. To da grad ima sve ma­nje sta­no­vni­ka li­tur­gij­ski se, uvje­ra­va nas opre­zni don Stan­ko, i ne vi­di. “Cr­kve su je ne­dje­ljom pu­ne jer do­đu lju­di iz okol­nih na­se­lja, a i oni ko­ji su otišli iz gra­da, ako sad i ži­ve u Mo­košici, La­pa­du i dru­gdje, do­đu obi­ći sta­re ro­di­te­lje ko­ji su osta­li u gra­du. Mno­gi­ma je osta­la na­vi­ka da se ne­dje­ljom tu ide na mi­su, pa se prošeta Stra­du­nom, sje­dne u grad­sku ka­va­nu”, go­vo­ri po­gle­da ci­je­lo vri­je­me pri­ko­va­na uz ko-zna-što na po­du.

On bi da grad­ske vla­sti bar ne­dje­ljom i bla­gda­nom “zašti­te grad, oslo­bo­de ga od kru­ze­ra”, pa da na­rod mo­že lakše do ka­te­dra­le i na mi­su. Ove go­di­ne u žu­pi se kr­sti­lo se­dmo­ro dje­ce, i bi­lo je de­set spro­vo­da. Ra­za­bi­rem da pri­želj­ku­je u cr­kvi vi­dje­ti gra­đa­ne vo­lon­te­re ko­ji bi po­mo­gli uve­sti ma­lo re­da. Ka­ko je ka­te­dra­la je­di­na cr­kva u gra­du ko­ja je otvo­re­na ci­je­li dan, ne manj­ka tu­ri­sta ko­ji kad sun­ce uže­že uđu unu­tra ne bi li se sklo­ni­li sa ža­re. I ni­je ri­je­tkost na­ći po­ne­kog ko­ji odje­ven za pla­žu hr­če me­đu mo­li­tve­ni­ci­ma….

Špa­njol­ski par iz Ga­li­ci­je, Ma­ria de Ca­stil­lo i Pa­blo Fran­ses, šeće ispred Kne­že­va dvo­ra. Upi­tam što mi­sle ka­ko je Du­brov­ča­ni­ma u ovom Du­bro­vni­ku. “Oo­oo, to su sre­tni lju­di, ve­li­ka je čast ži­vje­ti me­đu ovim zi­di­na­ma gdje sva­ki ka­men ima pri­ču, me­đu tim ka­me­njem ko­je ho­će vi­dje­ti ci­je­li svi­jet…. Bi­lo bi di­vno ži­vje­ti u tom Du­bro­vni­ku”, emo­ti­vno re­da Ma­ria dok joj se no­ge sa­pli­ću o ba­lun ma­log Želj­ka. “Bio je to či­sti fa­ul…”, po­mi­slim. Ima da će Ivan sad su­dit' pe­nal. Sa­mo da Špa­njo­lac ne za­pu­ca u ba­lun pri­je Želj­ka…

[Dubrovnik]

U pola godine prikupljeno je 1500 fotografija, 1000 sati videosnimaka te raznih predmeta piše Anet Marunić-Lisičić/Epeha
U tvrđavi Imperijal na Srđu u utorak je, uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, otvorena izložba “Dubrovnik u Domovinskom ratu”. Njome je ujedno najavljen i budući stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti koji djeluje u sastavu Dubrovačkih muzeja.
- Predstavljen je tek dio dokumentacije prikupljene u suradnji s braniteljima i udrugama proisteklima iz Domovinskog rata - istaknula je tom prigodom voditeljica Muzeja suvremene povijesti i autorica izložbe Varina Jurica-Turk. Okupljenima su se obratili i dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica, ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać te hrvatski branitelj iz najtežih dana na Srđu Cvijeto Antunović.

Prema riječima stručnog suradnika Muzeja suvremene povijesti Miša Đuraša, u svega pola godine, zahvaljujući donacijama branitelja, prikupljeno je više od tisuću i pol ratnih fotografija, oko tisuću sati videosnimaka te brojni dokumenti i predmeta iz tog razdoblja. Izložba se prostire na 311 metara četvornih, a za ostatak tvrđave, koja obuhvaća ukupno tisuću i pol “kvadrata”, Gradsko poglavarstvo javnim natječajem traži koncesionara koji će je koristiti u hotelsko-ugostiteljske svrhe, uz obvezu da u dijelu prostora i dalje bude postav iz Domovinskog rata.

Izložba će biti otvorena do 6. prosinca, a uz brojne Dubrovčane, prvog je dana posjetio i velik broj turista koji su od ranih jutarnjih sati taksijima stizali na Srđ.

[Dubrovnik]

Ravaged by war less than 20 years ago, the ancient Croatian city of Dubrovnik has patched itself up and offers hidden delights to the discerning traveller, finds Louise Roddon.



Why go?

Set against the green Adriatic, Dubrovnik’s mighty limestone silhouette unfolds in a pristine rhythm of watchtowers and sturdy defences. This is arguably one of the best-restored walled cities in Europe, with a Unesco-renewed skyline of clean terracotta tiles and well-patched stonework. This visual harmony is the ironic legacy of rebuilding work after the siege of Dubrovnik, when the city sustained extensive shelling.
Once through the landmark gates, its compact grid layout uncovers a feast of marble pavements rubbed to a slippery shine, shady alleyways, and column-studded squares

http://www.telegraph.co.uk/travel/de...cle2192199.ece

[Ballota]

Majko mila koje gužve. Ovako zbilja neće moć dalje..

[OettingerCroat]

Originally Posted by Dubrovnik

U pola godine prikupljeno je 1500 fotografija, 1000 sati videosnimaka te raznih predmeta piše Anet Marunić-Lisičić/Epeha
U tvrđavi Imperijal na Srđu u utorak je, uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, otvorena izložba “Dubrovnik u Domovinskom ratu”. Njome je ujedno najavljen i budući stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti koji djeluje u sastavu Dubrovačkih muzeja.
- Predstavljen je tek dio dokumentacije prikupljene u suradnji s braniteljima i udrugama proisteklima iz Domovinskog rata - istaknula je tom prigodom voditeljica Muzeja suvremene povijesti i autorica izložbe Varina Jurica-Turk. Okupljenima su se obratili i dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica, ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać te hrvatski branitelj iz najtežih dana na Srđu Cvijeto Antunović.

Prema riječima stručnog suradnika Muzeja suvremene povijesti Miša Đuraša, u svega pola godine, zahvaljujući donacijama branitelja, prikupljeno je više od tisuću i pol ratnih fotografija, oko tisuću sati videosnimaka te brojni dokumenti i predmeta iz tog razdoblja. Izložba se prostire na 311 metara četvornih, a za ostatak tvrđave, koja obuhvaća ukupno tisuću i pol “kvadrata”, Gradsko poglavarstvo javnim natječajem traži koncesionara koji će je koristiti u hotelsko-ugostiteljske svrhe, uz obvezu da u dijelu prostora i dalje bude postav iz Domovinskog rata.

Izložba će biti otvorena do 6. prosinca, a uz brojne Dubrovčane, prvog je dana posjetio i velik broj turista koji su od ranih jutarnjih sati taksijima stizali na Srđ.

ovako i treba, pokažimo ove neoprostive zločine na našu kulturu i identitet

[Dubrovnik]

Plenty of tourists adore this charming Croatian city – but it’s the locals who know it inside out. We caught up with three of them to find out why they love their town


http://runwayinflight.com/2008/08/01/dear-dubrovnik/

[Dubrovnik]

"Ako vam se svidio Prag, posjetite Dubrovnik", jedan je od naslova koje donosi izuzetno popularni američki časopis „O“ u vlasništvu još popularnije Oprah Winfrey, a prenosi internetska stranica www.oprah.com.

Čitateljima se preporučuje šetnja dubrovačkim zidinama, s pogledom na crvene krovove Grada, obilazak starog grada u kojemu nema automobila, te posjet plažama Banje ili nekom od kupališta u Uvali Lapad.

Preporučuje se i posjet restoranu Nautika i kušanje carpaccia od sabljarke i brancina s roštilja, a ako se želi smještaj po umjerenim cijenama preporučuje se odabir hotela Argosy ili Adriatic u Lapadu.

[Walter Wolf]

Originally Posted by Dubrovnik

"Ako vam se svidio Prag, posjetite Dubrovnik", jedan je od naslova koje donosi izuzetno popularni američki časopis „O“ u vlasništvu još popularnije Oprah Winfrey, a prenosi internetska stranica www.oprah.com.

Čitateljima se preporučuje šetnja dubrovačkim zidinama, s pogledom na crvene krovove Grada, obilazak starog grada u kojemu nema automobila, te posjet plažama Banje ili nekom od kupališta u Uvali Lapad.

Preporučuje se i posjet restoranu Nautika i kušanje carpaccia od sabljarke i brancina s roštilja, a ako se želi smještaj po umjerenim cijenama preporučuje se odabir hotela Argosy ili Adriatic u Lapadu.

tell em to get lost...these high profile people only cause delusions in the minds of the local people. Oprah buys a property for €10.000 per m2 so everybody thinks the markert is €11.000 per m2. We now have a case in the old town that british and irish investors are cashing in on their then bought undervalued properties, and guess what Croatians are buying....oh the paradox of it all...

[Delmat]

meni je pun k.... masovnog turizma.
Pajebemu, neka porade malo na Hrvatskom standardu, pa da onda i imućnije goste dovozimo, a ne 'prosječnu' rulju... Tako bi bili zadovoljni i mi (jer se nepregledne rijeke turista neće prelijevat po uskim dalmatinskin ulicama) a i gosti koji će vidit stvarni životni stil u Dalmaciji

[hr_manager]

Evo i nešto najnovijih sličica Dubrovnika:

[Zanovijetalo]

Originally Posted by Walter Wolf

tell em to get lost...these high profile people only cause delusions in the minds of the local people. Oprah buys a property for €10.000 per m2 so everybody thinks the markert is €11.000 per m2. We now have a case in the old town that british and irish investors are cashing in on their then bought undervalued properties, and guess what Croatians are buying....oh the paradox of it all...

So true and not only in Dubrovnik. A guy I know (a Brit from London) bought a house on Hvar for 45k €; recently, less than 4 yrs after buying,
sold it for 140k.

[Mordaunt-S]

Što je s onom zgradom , bivšim JAT_om , na kolodvoru? Misle li oni to završit više . Zgrada će bit odlična ali predugo se radi pa mni nešto ne miriše na dobro

[Walter Wolf]

Originally Posted by jure radić

Što je s onom zgradom , bivšim JAT_om , na kolodvoru? Misle li oni to završit više . Zgrada će bit odlična ali predugo se radi pa mni nešto ne miriše na dobro

taj zrgada u blizinu semafora??

Investitor je potrošio sve pare...nema više da završi....mislim čeka da netko kupi zgradu...ali cijena je previsoko....

[Walter Wolf]

Originally Posted by Zanovijetalo

So true and not only in Dubrovnik. A guy I know (a Brit from London) bought a house on Hvar for 45k €; recently, less than 4 yrs after buying,
sold it for 140k.

crazy shit,

[ljubav_aha]

Originally Posted by Delmat

meni je pun k.... masovnog turizma.
Pajebemu, neka porade malo na Hrvatskom standardu, pa da onda i imućnije goste dovozimo, a ne 'prosječnu' rulju... Tako bi bili zadovoljni i mi (jer se nepregledne rijeke turista neće prelijevat po uskim dalmatinskin ulicama) a i gosti koji će vidit stvarni životni stil u Dalmaciji

zasto ti smeta prosjecna rulja ?

znaci,ti si iskjucivo za elitni turizam

a,koliko stanovnika u HR nije u mogucnosti otici na vlastito more ,ili mozda to uopce i nije tako vazno

[Dubrovnik]

Prema dosadašnjim najavama, dogodine bi promet trebao biti veći za deset posto, a za nekih desetak godina, u Dubrovnik bi godišnje stizalo oko 1,3 milijuna posjetitelja, što je, smatraju nadležni, optimalni broj piše LIDIJA Crnčević / EPEHA
Dubrovnik će ove godine s kruzera posjetiti više od
750 tisuća putnika / CROPIX Dubrovnik će ove godine posjetiti više od 750 tisuća putnika s kruzera, što je za oko 100 tisuća više nego lani, i od njih će, prema proračunu direktora dubrovačke Lučke uprave Vlaha Đurkovića, na jugu hrvatske ostati između 30 i 40 milijuna eura. Prema dosadašnjim najavama, dogodine bi promet trebao biti veći za deset posto, a za nekih desetak godina, u Dubrovnik bi godišnje stizalo oko 1,3 milijuna posjetitelja, što je, smatraju nadležni, optimalni broj.
- Dogodine očekujemo više od 800 tisuća gostiju s kruzera, ali smo značajno smanjili broj njihovih istodobnih dolazaka i “proširili” ih tijekom cijeloga tjedna. Imperativ nam je da u užoj gradskoj jezgri ne smije biti više od 8 tisuća posjetitelja dnevno, iako bi u udarnim turističkim mjesecima, u srpnju i kolovozu, taj broj morao biti sveden na 6 tisuća gostiju. Potrudit ćemo se smanjiti pritisak kruzera u udarnim sezonskim mjesecima, a pojačati ga u ostalim, kaže Đurković.

Kruzeri mnogih međunarodnih kompanija, kojima je Dubrovnik postao nezaobilazna destinacija na krstarenjima Mediteranom, produžuju dubrovačku sezonu na gotovo devet mjeseci. Posljednji ovogodišnji kruzer dotaknut će Dubrovnik 30. prosinca. Iako je ovoga ljeta stanje na prometnicama u užoj gradskoj jezgri bilo značajno poboljšano u odnosu na prethodne godine, gužva koju stranci s kruzera stvaraju, najviše se osjeća u spomeničkoj jezgri, unutar zidina u kojoj živi manje od 2 tisuće stalnih stanovnika.

Novost koju je uvela jedna od najzastupljenijih kompanija MSC Cruises jest mogućnost ukrcaja i iskrcaja putnika s brodova Musica i Poesia, čime se Dubrovnik afirmira na tržištu i kao polazna luka - “home port”. Nešto ozbiljniji angažman u tom pogledu u Dubrovniku se ne može očekivati iz jednostavnog razloga - nedostaje mu dostatan broj kreveta u hotelima s pet zvjezdica, što je i bio glavni razlog što je taj pokušaj već jedanput neuspješno završio.

[Dubrovnik]

DUBROVNIK NE NUDI NIŠTA OSIM KONFEKCIJE Grad je ove sezone ipak bio samo jedna velika konfekcija Zabavnih sadržaja nema, nedostaje noćnih i diskoklubova. Oko ponoći gosti mogu slobodno poći u krevet ili na burek u obližnju pekaru Iako se o Dubrovniku voli govoriti kao o “elitnoj destinaciji” te se i u političkim sferama koje imaju nezanemarivu ulogu u strategiji razvoja turizma često spominju “elitni gosti”, još nitko nije uspio definirati što bi to točno značilo, a Grad je ove sezone ipak bio samo jedna velika “konfekcija”, pa čak i ispod te razine kad je riječ o noćnim zabavama. Osim znamenitosti i povijesti Grada, prosječan turist nema ni jedan razlog za posjet Dubrovniku, u kojemu je česta zamjerka gostiju da jednostavno nemaju gdje potrošiti novac. Naime, zabavnih sadržaja nema, nedostaje noćnih i diskoklubova, a ponuda se svodi na sunce i more, kafiće i restorane. Turisti željni provoda i prave noćne zabave o Dubrovniku neće baš govoriti u superlativima, jer oko ponoći mogu slobodno poći u krevet ili na burek u obližnju pekaru. Stoga gosti sve kraće borave u Dubrovniku. Neslužbeno se govori o boravcima od svega tri dana, no tome svakako pridonosi i trend u EU-u čiji građani jedan dulji odmor sve više zamjenjuju za nekoliko kraćih tijekom godine, ali i trend mijenjanja destinacije u tijeku odmora. Prema podacima Turističke zajednice Grada do sada je zabilježeno svega 2 posto više dolazaka i 1 posto više noćenja. Unatoč recesiji koja sve više vlada svijetom, ni jedno od tradicionalno jakih tržišta, poput Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije ili SAD-a, ne bilježi pad, no s tih tržišta nema ni osjetnijeg rasta koji se kreće do maksimalnih 4 posto. Iznimka su japanski turisti kojih je prošle godine bilo 11.894, a ove godine došlo ih je već više od 22 tisuće.

Najviše se jedu dalmatinska jela Ne možemo kazati da Dubrovniku trebaju samo tzv. elitni gosti, jer niti je itko definirao što bi to značilo niti se gosti mogu i smiju birati – kaže predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Perić. - Gosti sami biraju cijenu prema svojim mogućnostima, a ponuda je raznolika, tako da svatko može za sebe naći ono što mu odgovara - odgovara Perić na pitanje biraju li gosti skuplja ili jednostavnija jela, napominjući ipak da će većina gostiju uglavnom izabrati tradicionalna dalmatinska jela te da restorani rade na prošlogodišnjoj razini.


Majice, razglednice i vodiči najprodavaniji Dubrovnik je specifičan i kao cruising destinacija, a gosti s brodova na kružnim putovanjima, što se tiče kupnje, imaju slične navike kao i “stacionirani” gosti. Najbolja je prodaja tako u suvenirnicama, gdje su jedan od najtraženijih artikala majice s raznim motivima Grada, od gradskoga grba do neke od vizura, a zapadaju od 70, koje se i najviše prodaju, do dvjestotinjak kuna. Uz to, najbolje idu razglednice (od dvije do četiri kune) te vodiči, i to u tiskanom obliku, dok je prodaja virtualnih razglednica i vodiča puno manja.

Problem s eurima Vlasnici butiga i suvenirnica odreda će se požaliti da im je problem što ne smiju primati eure te da gosti bez kreditne kartice obično ne idu u mjenjačnicu nego odustanu od kupnje, što je specifično za one s kruzera. Protekle godine turisti su u Dubrovniku bez cijene smještaja trošili oko 40 eura dnevno po osobi, u što su uračunati svi troškovi, od prehrane do kupnje i zabave. Bit će zanimljivo vidjeti podatke na kraju ove godine.

[OettingerCroat]

Originally Posted by Dubrovnik

DUBROVNIK NE NUDI NIŠTA OSIM KONFEKCIJE Grad je ove sezone ipak bio samo jedna velika konfekcija Zabavnih sadržaja nema, nedostaje noćnih i diskoklubova. Oko ponoći gosti mogu slobodno poći u krevet ili na burek u obližnju pekaru Iako se o Dubrovniku voli govoriti kao o “elitnoj destinaciji” te se i u političkim sferama koje imaju nezanemarivu ulogu u strategiji razvoja turizma često spominju “elitni gosti”, još nitko nije uspio definirati što bi to točno značilo, a Grad je ove sezone ipak bio samo jedna velika “konfekcija”, pa čak i ispod te razine kad je riječ o noćnim zabavama. Osim znamenitosti i povijesti Grada, prosječan turist nema ni jedan razlog za posjet Dubrovniku, u kojemu je česta zamjerka gostiju da jednostavno nemaju gdje potrošiti novac. Naime, zabavnih sadržaja nema, nedostaje noćnih i diskoklubova, a ponuda se svodi na sunce i more, kafiće i restorane. Turisti željni provoda i prave noćne zabave o Dubrovniku neće baš govoriti u superlativima, jer oko ponoći mogu slobodno poći u krevet ili na burek u obližnju pekaru. Stoga gosti sve kraće borave u Dubrovniku. Neslužbeno se govori o boravcima od svega tri dana, no tome svakako pridonosi i trend u EU-u čiji građani jedan dulji odmor sve više zamjenjuju za nekoliko kraćih tijekom godine, ali i trend mijenjanja destinacije u tijeku odmora. Prema podacima Turističke zajednice Grada do sada je zabilježeno svega 2 posto više dolazaka i 1 posto više noćenja. Unatoč recesiji koja sve više vlada svijetom, ni jedno od tradicionalno jakih tržišta, poput Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije ili SAD-a, ne bilježi pad, no s tih tržišta nema ni osjetnijeg rasta koji se kreće do maksimalnih 4 posto. Iznimka su japanski turisti kojih je prošle godine bilo 11.894, a ove godine došlo ih je već više od 22 tisuće.

Najviše se jedu dalmatinska jela Ne možemo kazati da Dubrovniku trebaju samo tzv. elitni gosti, jer niti je itko definirao što bi to značilo niti se gosti mogu i smiju birati – kaže predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Perić. - Gosti sami biraju cijenu prema svojim mogućnostima, a ponuda je raznolika, tako da svatko može za sebe naći ono što mu odgovara - odgovara Perić na pitanje biraju li gosti skuplja ili jednostavnija jela, napominjući ipak da će većina gostiju uglavnom izabrati tradicionalna dalmatinska jela te da restorani rade na prošlogodišnjoj razini.


Majice, razglednice i vodiči najprodavaniji Dubrovnik je specifičan i kao cruising destinacija, a gosti s brodova na kružnim putovanjima, što se tiče kupnje, imaju slične navike kao i “stacionirani” gosti. Najbolja je prodaja tako u suvenirnicama, gdje su jedan od najtraženijih artikala majice s raznim motivima Grada, od gradskoga grba do neke od vizura, a zapadaju od 70, koje se i najviše prodaju, do dvjestotinjak kuna. Uz to, najbolje idu razglednice (od dvije do četiri kune) te vodiči, i to u tiskanom obliku, dok je prodaja virtualnih razglednica i vodiča puno manja.

Problem s eurima Vlasnici butiga i suvenirnica odreda će se požaliti da im je problem što ne smiju primati eure te da gosti bez kreditne kartice obično ne idu u mjenjačnicu nego odustanu od kupnje, što je specifično za one s kruzera. Protekle godine turisti su u Dubrovniku bez cijene smještaja trošili oko 40 eura dnevno po osobi, u što su uračunati svi troškovi, od prehrane do kupnje i zabave. Bit će zanimljivo vidjeti podatke na kraju ove godine.

koji se nepismeni kreten usudio napisat ovaj članak? neke rečenice su dugačke dva i pol metra...

a i praktički je čista laž, od vrha do dna...