Nike lake resort.
Vrt, bazen i malo jezero. Komarci su ubijali.
Meni najbolji grad u Nigeriji je bio Calabar.
Vrt, bazen i malo jezero. Komarci su ubijali.
Meni najbolji grad u Nigeriji je bio Calabar.
- See more at: http://www.nadlanu.com/pocetna/info...dnevno.a-152728.859.html#sthash.WBvXli19.dpufSeća li se iko ruskog pilota Starikova?
Ko se, na primer, još seća onog ruskog pilota koji je gotovo sigurno spasao više stotina života Beograđana, a nije morao (!)... onog ponedeljka, 19. avgusta 1996. godine, kada se pred zoru, u 03.16 sati, u blizini piste surčinskog aerodroma srušio ogromni ruski transportni avion IL-76. Neverovatna eksplozija raznela je avion čije su delove kasnije nalazili i više kilometara daleko. Tek malobrojni se iz tog gluvog doba noći sećaju da su još dugo posle prve odjekivale brojne sekundarne eksplozije. Kasnije se saznalo da zbog toga ni vatrogasci dugo nisu mogli da priđu mestu udesa, u kome, naravno, niko nije preživeo.
Vlasnik tog aviona bila je privatna kompanija Spair Airlines iz ruskog grada Jekatarinburga. Posredstvom jugoslovenskog državljanina Miška Đorđevića, avion je bio iznajmljen za potrebe beogradskog Jugoimporta SDPR. Hronologija događanja govorila je sledeće: na surčinskom aerodromu ukrcan je teret s kojim je avion deset minuta iza ponoći 19. avgusta uzleteo prema Malti. Petnaestak minuta kasnije, kad je avion bio otprilike iznad Valjeva, kapetan aviona Vladimir Starikov javio je kontroli leta u Beogradu da je avion izgubio struju, i to je bio njegov poslednji kontakt...Ruski pilot Starikov i kompletna posada poginula je 1996. u blizini Beogradskog aerodroma, pokušavajući do poslednjeg trenutka da svojim ogromnim Iljušinom pri neizbežnom padu nikoga drugog ne ugroze.
Zna se da je pilot Starikov potom okrenuo avion za 180 stepeni i sve od 01.00 pa dok nije pao, u tragičnom i dramatičnom, dva sata dugom letu nad Beogradom, koliko mu je bilo potrebno da ispusti gorivo da bi se eventualno bezbednije prizemljio, pokušavao da u gustoj magli, bez navigacije i kontakta sa zemljom, nekako doslovno "napipa" aerodromsku pistu, jer je jednostavno - nije video. Za sve to vreme, oni na zemlji nisu osetili potrebu (ili nisu ni hteli da i sami po magli rizikuju) da dignu vojne avione koji bi nesrećni gromadni ruski IL-76 vizuelno nekako doveli do piste. Konačno se pilot Starikov, sa još 11 pripadnika osoblja aviona i pratilaca tereta, srušio blizu aerodroma.
Iako nam se dešavala nad glavama, i ova tragedija bila bi jedna od sličnih avionskih nesreća, da te noći stanovnici Novog Beograda nisu, zajedno sa polotom Starikovim, dva sata učestvovali u agoniji ovog ogromnog aviona koji je tražio pistu i koji je u paklenom, maglenom mraku leteo i po svega stotinak metara iznad njihovih glava, a potom ga dižući uz zaglušujuću buku kad bi kroz naslage magle ugledao svetla stambenih blokova. Sve do eksplozije. Tek od sutradan su stanovnici počeli da dobijaju nemušte informacije šta je i kako je bilo i šta je (s obzirom na "osetljivost" tereta u avionu) moglo da bude da je pilot Starikov, shvativši da mu niko ne pomaže i da spasa nema, u trenucima neverovatnih moralnih i profesionalnih dilema i svakako poslednjim sekundama života, odlučio da se nekome osveti i avion spusti na masovne novobeogradske spavaonice.A šta bi bilo da Starikov, shvativši da mu niko ne pomaže i da spasa nema, u trenucima neverovatnih moralnih i profesionalnih dilema odlučio da se nekome osveti i avion spusti na masovne novobeogradske spavaonice?
Poenta ove priče je da se od tada do danas niko nikada nije pitao ko je taj čovek i kako mu se odužiti. Možda tablom na nekoj ulici, baš kao što predlažu i sada, posle stradanja majora Savića? Možda krovom nad glavom svim drugim potencijalnim herojima, Savićevim prijateljima i letačkim kolegama, koji će na neki svoj herojski let bez povratka otići iz memljivog podstanarskog suterena i bez doručka.
Ali kome je to zanimljivije od tretmana botoksom, top 10 starleta, tviteraških prepiski, ili finansijskih nedoumica nekih drugih nametnutih heroja, koji nas svojim moralnim veličinama svakodnevno, iz sekunde u sekundu, gađaju sa TV ekrana i odakle sve ne.
http://www.nin.co.rs/arhiva/2391/1.htmlprvi put čujem za ovaj događaj, mislio sam da se na Surčinu nisu dešavale takve stvari
Ја се овог догађаја такође сећам...prvi put čujem za ovaj događaj, mislio sam da se na Surčinu nisu dešavale takve stvari
Nesto sam trazio po netu, pa mi je izasla i ova vest sa JAT-ovim istorijatom sa starog sajta.- 26. septembra, otet JAT-ov B-727 na liniji Dubrovnik - Titograd - Beograd. Posada i putnici savladali otmicare na aerodromu Larnaka - Kipar.
Ovo je bio lep aerodrom - nije mi jasno zašto nisu mogli da ostave ovaj otvoren prostor kad su ga renovirali - mnogo bi aerodrom bio prijatniji, prostraniji i sa više prirodnog svetla..