- PobjedaHERCEG NOVI – Projekat „Ronilački muzej“, koji je prije više od godinu dana predstavljen u galeriji „Špinaker“, u odmakloj je fazi realizacije, zahvaljujući prvenstveno pregalaštvu nekolicine entuzijasta koje predvode predsjednik NVO Udruženje profesionalnih ronilaca Crne Gore Dragan Gačević i kapetan fregate Tonči Frlan.
Krajem 2010, ovo udruženje podnijelo je Ministarstvu odbrane Crne Gore zahtjev za donaciju i dvije rashodovane diverzantske ronilice R1 i R2, kako bi potpuno kompletirali postavku budućeg muzeja. Konstruisane u Brodarskom institutu u Zagrebu, a izgrađene u splitskom brodogradilištu, ronilice su godinama bile u operativnoj službi u 82. pomorskom centru bivše JRM, kao i u mornaricama, bivših nesvrstanih zemalja, te jedne zapadnoevropske države.
Naša mornarica proglasila ih je nepotrebnim, pa će tako dvije od njih završiti u budućem hercegnovskom ronilačkom muzeju.
- Za doniranje ronilica neophodno je bilo pribaviti saglasnost Skupštine opštine Herceg Novi, zatim Ministarstva kulture, Pomorskog muzeja Kotor i Mornarice, da bi na sve konačnu odluku donijela Vlada. Sad se očekuje i potez novoformirane lokalne samouprave u Herceg Novom i nađe rješenje o lociranju muzeja. Imajući uvidu da je ronjenje na današnjim prostorima Crne Gore počelo krajem 19. vijeka, stiče se utisak da se radi o tradiciji kakvom se može pohvaliti malo zemalja. Otuda se i nameće potreba za ovakvim vidom muzeja, kako sve proteklo ne bi otišlo iz sjećanja ovog naroda i ovog kraja – kaže Gačević.
Za podsjećanje, ronjenje je u Boku stiglo sa austrougarskom carskom mornaricom, krajem 19. vijeka, i to izgradnjom tivatskog Arsenala. Ove činjenice potkreplju i prikupljene fotografije iz bečkog muzeja. Najstarija među njima je iz 1900, kad je u Kumboru i Đenovićima bila smještena austrougarska flota, na čije veće brodove su bili ukrcani ronioci i obavljali svakodnevne zadatke.
Po raspadu Austrougarske monarhije, dio ronilačkog kadra ostao je u Boki i nastavio da radi u novoformiranoj Kraljevskoj mornarici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevska mornarica Jugoslavije je 1932. izdala i Pravilo za ronilačku službu, kojim je formirana ronilačka škola pri tivatskom Arsenalu – to je bila jedina institucija u kojoj su se osposobljavali ronioci.
Kadrovi osposobljeni u ovoj vojnoj ustanovi dali su značajan doprinos izgradnji obale i obalne infrastrukture bivše Kraljevine Jugoslavije. Veliki doprinos dali su i u poratnom periodu, kada su sanirali posledice njemačkog i savezničkog bombardovanja, kako u Boki, tako i duž obale novoformirane države FNRJ.
Zahvaljujući tradiciji, kao i rezultatima škole i ronilaca, u tivatskoj Župi 1960. godine formiran je 82. pomorski centar, koji je ubrzo po formiranju preseljen u Pulu. Igrom sudbine, 1991. se vratio u Tivat, da bi prodajom Arsenala bio premješten u Kumbor.
Kada je zavidna tradicija u pitanju, potrebno je naglasiti da je tivatski Arsenal bio i baza za podmornice Kraljevske mornarice čije su posade tu sticale ronilačke vještine u cilju individualnog i kolektivnog spašavanja iz potonule podmornice.
Osim doniranih ronilica za budući muzej u Novom, Gačević je sa ostalim članovima udruženja sakupio brojne predmete i skoro svu ronilačku opremu koja je bila korišćena u bivšim mornaricama na ovim prostorima, obimnu stručnu ronilačku literaturu, tehnička uputstva, ronilačke časopise, sportske rezultate u ronjenju brojnih klubova i saveza. U posjedu su im i arhivske građe Saveza ronilaca i ribolovaca Crne Gore, Saveza za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru SFRJ, Saveza ronilaca SR Jugoslavije, pa sve do današnjih dana.
Postavku muzeja krasiće i bogati album arhivskih fotografija brojnih ronilačkih klubova iz Crne Gore i okruženja. Sve će to biti sakupljeno na jednom mjestu, i tako dostupno i budućim istraživačima ove oblasti.
Sakupljen je i obiman video-materijal vezan za ronjenje. Upornim radom došlo se do materijala „Zastava filma“ koja je za potrebe JNA snimala sve važno iz oblasti ronjenja, a takođe i TV serije „Tajne Jadrana“, „Podvodni svijet Crne Gore“, serije Žaka Kustoa, kao i video-materijali sa najpoznatijih ronilačkih lokaliteta u Crnoj Gori snimljeni najnovijom HD tehnologijom.
Kako nam još reče Gačević, u najkraćem, biće to prava „kuća ronjenja“ koja će, osim brendiranja istorije ronjenja u Crnoj Gori, dati doprinos i brendiranju crnogorskog podmorja kao našeg prepoznatljivog turističkog proizvoda. Tome će značajan doprinos dati i njegova knjiga, koja ovih dana izlazi u izdanju Matice crnogorske, a u kojoj je na kvalitetan način opisano tridesetak brodskih olupina u našem podmorju.
![]()
M. Bojanić
Obnovljena crkva Svetog Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu. Vraćen je onaj izgled koji je crkva imala pre rušenja 1959. godine. Sledi uređenje prilaza i unutrašnji radovi
Crkva Svetog Aleksandra Nevskog, koju su 1959. godine porušile komunističke vlasti prilikom pretvaranja poluostrva Sveti Stefan u grad-hotel, dobila je nekadašnji izgled. Obnova ovog hrama, koji potiče iz 15. veka, i koji je prvobitno bio posvećen Presvetoj Bogorodici, upravo je završena.
A njegovu obnovu je od aprila prošle godine pratilo mnogo nesporazuma, intervencija inspekcije i policije, kao i proterivanje iz Crne Gore paštrovskog paroha Siniše Smiljića, koji je s vernim narodom Paštrovića započeo obnovu crkve. Paroh Smiljanić se, ipak, nedavno vratio.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske u četvrtak su saopštili da su završeni građevinski radovi i da sada sledi uređenje prilaza, kao i unutrašnji radovi.
Obnovljeni hram obišli su mitropolit Amfilohije, bratstvo manastira Praskvica zajedno s tamošnjim crkvenim odborom,glavni menadžer hotela „Sveti Stefan“ Kevin Bruk, suvlasnik Kompanije „Adrijatik propertis“ Petros Statis, Miodrag Davidović i članovi Vladine komisije za obnovu hrama.ČETIRI CRKVE
U gradu-hotelu, koji je proteklog aprila, posle pet godina, otvorio svoje kapije, nalaze se četiri crkve. Pored spomenute, koja je najstarija, ali ne i najveća, ostale tri su posvećene zaštitniku poluostrva. Izdržale su pohode raznih osvajača. Jedino obnovljeni hram nije izdržao „ideju“ planera novog turističkog grada da ustupi mesto hotelskoj terasi.
- Crkva je dobila autentičan izgled onome pre rušenja. U istim je gabaritima. Mi smo učestvovali u obnovi naše svetinje i nastavićemo da bi i unutrašnjost objekta bila završena kako to dolikuje drevnom hramu - kaže, za „Novosti“, Petar Kentera, predsednik Odbora za obnovu hramova na Svetom Stefanu.
Crkva Presvete Bogorodice, koja je 1938. na zahtev tadašnje jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević, koja se odmarala u svom letnjikovcu u susednom Miločeru, preimenovana u Crkvu Aleksandra Nevskog (sveca kojem se molila), porušena je 1959. da bi ustupila mesto velikoj terasi grada-hotela koji je otvoren godinu kasnije. Njeni ostaci su otkriveni pre tri godine, kada je zakupac „Sveca“, singapurska kompanija „Aman rizort“, započela obnovu letovališta.
- Pitanje obnove hrama na političkoj sceni i u delu javnog mnjenja bilo je sredstvo za klevete na račun Mitropolije i uopšte Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i za produbljivanje identitetskih i ideoloških podela koje godinama iznutra razaraju Crnu Goru. Obnovom je prevaziđeno, blagotvorno i razumno, to neposredno i iracionalno manipulisanje ovom drevnom paštrovskom, svetostefanskom svetinjom - kažu u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
![]()
Želimo da privlačimo goste, pa zato i cijenu ulaznica od 1,5 eura za grupne posjete i 4 eura za individualne nijesmo povećavali već dvije godine, naglašava Mileva Pejaković Vujošević
Od početka godine Pomorski muzej u Kotoru otkupio je 14 vrijednih eksponata, za šta je utrošeno oko 2.000 eura. Direktorica Pomorskog muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević naglašava da je od 1998. godine, od kada je ona na čelu ove institucije, ukupno otkupljeno 97 manjih ili većih eksponata.
Riječ je o vrijednim predmetima kao što su srebrna dugmad iz radionica kotorskih zanatlija, lanaca za žensku narodnu nošnju i drugih eksponata, koji ne smiju da se otuđe sa ovih prostora, a Muzej je upravo imao ponudu za otkup toka i kubura, ali kako oni ne čuvaju takve eksponate, obratitiće se Narodnom muzeju na Cetinju.
Uz napomenu da terenski rad i otkup eksponata institucija finansira iz sopstvenih prihoda, Pejaković Vujošević ističe namjeru obogaćivanja muzejskih zbirki, posebno salona, a kapetanski salon Visin–Florio upravo je obogaćen zbirkom rodoslova istoimene porodice, portretom admirala Marka Floria, starinskim lancem i kutijom za čuvanje amajlija, što će, uz par srebrnih dugmadi (nosili su ih muškarci kada su oblačili bokešku narodnu nošnju ili svečano odijelo), krasiti Etnografsko odjeljenje.
Muzej koji se prostire na 1300 metara kvadratnih ima 12 izložbenih prostorija, a početkom naredne godine biće u funkciji i depo, koji će ujedno biti izložbeni prostor, u kome će biti smještene istorijsko-pomorska, etnografska i istorijsko-umjetnička zbirka, a moći će da ga koriste stručnjaci. Direktorka kotorskog muzeja kaže da su vitrine već naručene, a prostor, koji će biti klimatizovan, okrečen. Muzej ima i Odjeljenje za osobe sa hendikepom, kao i biblioteku koja je posebna cjelina i koja, zahvaljujući brojnim donatorima, raspolaže sa 17.000 naslova. Od Dobroćanke Nade Radimir, koja živi u Australiji, upravo je stigla donacija u vidu 70 knjiga i 42 predmeta.
Smješten u palati Gregorina, Pomorski muzej je u maju imao blizu 10.000 posjetilaca, a u odnosu na lani, bilježi povećanje grupnih posjeta, i to između 12 i 15 odsto.
–Želimo da privlačimo goste, pa zato cijenu ulaznica od 1,5 eura za grupne posjete i 4 eura za individualne, sa audio-gajdom na sedam svjetskih jezika, koje inače još nijesu počele, nijesmo podizali već dvije godine. Kada su u luci tri- četiri broda, kod nas dođe blizu 700 posjetilaca. U maju smo imali dosta đačkih ekskurzija, a bilo je i grupa koje su mislile da se ulaz ne naplaćuje, pa nijesu imale novca, ali nijedan učenik nije ostao ispred vrata, posebno učenici koji su dolazili iz susjednih zemalja. Cilj nam je bio da oni pogledaju muzej i da po povratku pričaju o njemu i da su dobili gratis ulaz u jednu značajnu instituciju. Mi evidentiramo sve posjetioce, pa tako i one koji su imali gratis ulaz, kao, na primjer, invalidi, penzioneri i vojna lica, a kojih je u maju bilo između 600 i 700. Zašto ne napraviti jedan plemeniti gest, jer kulturu treba naplatiti, ali pametno i osmišljeno, a to možemo da uradimo samo ako imamo dobru propagandu, ako budemo ljubazni i uredni, jednom riječju, ako budemo pravi domaćini, jer gost je uvijek u pravu – kaže za „Dan“Pejaković Vujošević.
Kako je dodala, muzej je od 1. jula produžio radno vrijeme, pa su njegova vrata sada otvorena od 8 sati do 22 sata. U instituciji koja zapošljava 16 radnika, uključujući i direktoricu, u sezoni nema podjele posla, već „svi rade sve“. Volontiraju i gimnazijalci koji odlično govore strane jezike. U cilju formiranja budućeg muzejskog kadra, tokom ovog mjeseca i u avgustu biće primljena četiri studenta, čiji angažman muzej plaća iz svoje kase.
– O sezoni se mora misliti na početku godine, pa mi već u januaru pravimo plan rada. Resorno ministarstvo učestvuje u finansiranju troškova struje i vode, ali se mi ne možemo žaliti jer imamo sopstvene prihode, pa je i normalno da nam umanje neke dotacije. Pomažemo svima koji nam se obrate za pomoć. Sada smo pomogli muzičkoj školi u organizaciji festivala gudača, a ranije smo na razne načine pomagali klapsko pjevanje, dječji festival, mažoretke i pojedine NVO koje se bave kulturom – naglašava direktorka Pomorskog muzeja.
Jedrenjaci u velikim vitrinama
Prošle godine smo promijenili vitrine u Odjeljenju Bokeljske mornarice i napravili Odjeljenje prvog i drugog svjetskog rata. Takođe, „Jugooceanija“ koje više nema, dala nam je modele pet brodova za koje smo kupili nove vitrine, veliku sliku jedrenjaka, rad Peđe Milosavljevića, kojoj treba da nađemo pravo mjesto, i sedam albuma sa slikama njenih nekadašnjih brodova, koje ćemo obraditi i iduće godine napraviti izložbu. Dobili smo i donaciju pokojnog kapetana Nikole Zeca iz Budve – kazala je Pejaković Vujošević, uz napomenu da je Pomorski muzej prije dva mjeseca postao matični muzej za pomorstvo, što je obaveza više prema muzejima koji imaju pomorske zbirke (Perast, Budva, Ulcinj, Bar).
Podrška inovacijama
Komentarišući novu turističku ponudu u drevnom gradu („open top“ autobuse za panoramsko razgledanje), Pejaković Vujošević poručuje da uvijek podržava inovacije, te da je to „skalin više ka evropskim destinacijama“.
–Kao što je bilo divno kada su u naš zaliv počeli da uplovljavaju kruzeri, tako je divno vidjeti i te autobuse, mada je trebalo da postoji neka organizacija koja bi brinula o dobrom vremenskom rasporedu, jer imamo jednu saobraćajnicu koja je često usko grlo. Ni u turizmu ne možemo napredovati sa jednom saobraćajnicom, tako da je, po mom mišljenju, gradnja zaobilaznice jedino rješenje koje može da bude na dobrobit Kotoru i svima koji žive od nečega što se zove kulturna baština i turizam – ocjenjuje direktorica Pomorskog muzeja.
Davno je to bilo, ko zna da li je jos tamo.Mα®;93388958 said:^^
Ja se ne mogu sjetit nijedne ploče, osim one na Vizinovoj rodnoj kući. Stid me je.![]()