Установе културе, спорта, итд. | Cultural and sport institutions etc.
1 - 20 of 182 Posts
Joined
·
20,772 Posts
uto, 24. apr, 2012. Primorje
Uskoro ronilački muzej u Herceg Novom: Poklonjene dvije ronilice
Uskoro ronilački muzej u Herceg Novom: Poklonjene dvije ronilice
- PobjedaHERCEG NOVI – Projekat „Ronilački muzej“, koji je prije više od godinu dana predstavljen u galeriji „Špinaker“, u odmakloj je fazi realizacije, zahvaljujući prvenstveno pregalaštvu nekolicine entuzijasta koje predvode predsjednik NVO Udruženje profesionalnih ronilaca Crne Gore Dragan Gačević i kapetan fregate Tonči Frlan.
Krajem 2010, ovo udruženje podnijelo je Ministarstvu odbrane Crne Gore zahtjev za donaciju i dvije rashodovane diverzantske ronilice R1 i R2, kako bi potpuno kompletirali postavku budućeg muzeja. Konstruisane u Brodarskom institutu u Zagrebu, a izgrađene u splitskom brodogradilištu, ronilice su godinama bile u operativnoj službi u 82. pomorskom centru bivše JRM, kao i u mornaricama, bivših nesvrstanih zemalja, te jedne zapadnoevropske države.
Naša mornarica proglasila ih je nepotrebnim, pa će tako dvije od njih završiti u budućem hercegnovskom ronilačkom muzeju.
- Za doniranje ronilica neophodno je bilo pribaviti saglasnost Skupštine opštine Herceg Novi, zatim Ministarstva kulture, Pomorskog muzeja Kotor i Mornarice, da bi na sve konačnu odluku donijela Vlada. Sad se očekuje i potez novoformirane lokalne samouprave u Herceg Novom i nađe rješenje o lociranju muzeja. Imajući uvidu da je ronjenje na današnjim prostorima Crne Gore počelo krajem 19. vijeka, stiče se utisak da se radi o tradiciji kakvom se može pohvaliti malo zemalja. Otuda se i nameće potreba za ovakvim vidom muzeja, kako sve proteklo ne bi otišlo iz sjećanja ovog naroda i ovog kraja – kaže Gačević.
Za podsjećanje, ronjenje je u Boku stiglo sa austrougarskom carskom mornaricom, krajem 19. vijeka, i to izgradnjom tivatskog Arsenala. Ove činjenice potkreplju i prikupljene fotografije iz bečkog muzeja. Najstarija među njima je iz 1900, kad je u Kumboru i Đenovićima bila smještena austrougarska flota, na čije veće brodove su bili ukrcani ronioci i obavljali svakodnevne zadatke.
Po raspadu Austrougarske monarhije, dio ronilačkog kadra ostao je u Boki i nastavio da radi u novoformiranoj Kraljevskoj mornarici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevska mornarica Jugoslavije je 1932. izdala i Pravilo za ronilačku službu, kojim je formirana ronilačka škola pri tivatskom Arsenalu – to je bila jedina institucija u kojoj su se osposobljavali ronioci.
Kadrovi osposobljeni u ovoj vojnoj ustanovi dali su značajan doprinos izgradnji obale i obalne infrastrukture bivše Kraljevine Jugoslavije. Veliki doprinos dali su i u poratnom periodu, kada su sanirali posledice njemačkog i savezničkog bombardovanja, kako u Boki, tako i duž obale novoformirane države FNRJ.
Zahvaljujući tradiciji, kao i rezultatima škole i ronilaca, u tivatskoj Župi 1960. godine formiran je 82. pomorski centar, koji je ubrzo po formiranju preseljen u Pulu. Igrom sudbine, 1991. se vratio u Tivat, da bi prodajom Arsenala bio premješten u Kumbor.
Kada je zavidna tradicija u pitanju, potrebno je naglasiti da je tivatski Arsenal bio i baza za podmornice Kraljevske mornarice čije su posade tu sticale ronilačke vještine u cilju individualnog i kolektivnog spašavanja iz potonule podmornice.
Osim doniranih ronilica za budući muzej u Novom, Gačević je sa ostalim članovima udruženja sakupio brojne predmete i skoro svu ronilačku opremu koja je bila korišćena u bivšim mornaricama na ovim prostorima, obimnu stručnu ronilačku literaturu, tehnička uputstva, ronilačke časopise, sportske rezultate u ronjenju brojnih klubova i saveza. U posjedu su im i arhivske građe Saveza ronilaca i ribolovaca Crne Gore, Saveza za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru SFRJ, Saveza ronilaca SR Jugoslavije, pa sve do današnjih dana.
Postavku muzeja krasiće i bogati album arhivskih fotografija brojnih ronilačkih klubova iz Crne Gore i okruženja. Sve će to biti sakupljeno na jednom mjestu, i tako dostupno i budućim istraživačima ove oblasti.
Sakupljen je i obiman video-materijal vezan za ronjenje. Upornim radom došlo se do materijala „Zastava filma“ koja je za potrebe JNA snimala sve važno iz oblasti ronjenja, a takođe i TV serije „Tajne Jadrana“, „Podvodni svijet Crne Gore“, serije Žaka Kustoa, kao i video-materijali sa najpoznatijih ronilačkih lokaliteta u Crnoj Gori snimljeni najnovijom HD tehnologijom.
Kako nam još reče Gačević, u najkraćem, biće to prava „kuća ronjenja“ koja će, osim brendiranja istorije ronjenja u Crnoj Gori, dati doprinos i brendiranju crnogorskog podmorja kao našeg prepoznatljivog turističkog proizvoda. Tome će značajan doprinos dati i njegova knjiga, koja ovih dana izlazi u izdanju Matice crnogorske, a u kojoj je na kvalitetan način opisano tridesetak brodskih olupina u našem podmorju.
![]()
M. Bojanić
U Kotoru Regionalni sastanak “Svjetska baština i održivi razvoj”
Regionalni sastanak “Svjetska baština i održivi razvoj – uloga lokalnih zajednica u upravljanju UNESCO područjima” održava se danas i sjutra u Kotoru.
Regionalni sastanak je organizovan u okviru inicijative “Kultura – most razvoja”, a u okviru obilježavanja 40. godišnjice UNESCO-ve Konvencije o svjetskoj baštini.
Na sastanku učestvuju predstavnici Bosne i Hercegovine, Albanije, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Makedonije, Rumunije, Slovenije, Srbije, Turske i Crne Gore.
Pozdravljajući učesnike i otvarajući sastanak Marija Ćatović, gradonačelnica Kotora je kazala da je poimanje i razumijevanje kulturne baštine neraskidivo povezano sa procesom održivog razvoja.
Kao neobnovljiv i ograničen resurs, kulturna baština zahtijeva očuvanje, brigu, vrijednovanje i korišćenje prema načelima održivosti.
Postajemo svjesni da kulturnu baštinu i njene potencijale moramo efikasnije koristiti kao razvojni resurs, poštujući pri tome principe održivog razvoja.
U svijetlu tih činjenica i i majući u vidu da Kotor baštini više od polovine spomeničkog blaga Crne Gore, Ćatovićeva vjeruje da će ova konferencija doprinijeti i rješavanju pojedinih dilema na lokalnom nivou.
To su, kazala je ona, opravdasnost zahtijeva da Kotor ima status primjeren svom značaju, način obez bjeđivanja sredstava za očuvanje i zaštitu kulturnog nasljeđa, usklađenost Menadžment plana sa razvojnim planovima grada, funkcionisanje Savjeta za upravljanjem područja Kotora i tako dalje.
Pozdravljajući skup, pomoćnica ministra kulture za kulturnu baštinu Lidija Ljesar je kazala da su kroz višedecenijski status kulturne baštine, nacionalne i lokalne vlasti kroz različite oblike normativne i institucionalne zaštite pokazivale brigu o području Kotora za kvalitetnu zaštitu valorizaciju i prezentaciju njegove kulturne baštine.
Svi ovi napori doprinijeli su ukupnom napretku u procesu evropskih i evroatlanskih integracija.
Proces evropskih integracija u kome se nalazi Crna Gora, podrazumijeva restruktuiranje postojećih i ustanovljavanje novih mehanizama za upravljanje baštinom.
Vjerovati je da ćemo ovim okupljanjem i svim budućim aktivnostima moći još cjelovitije odgovoriti savremenim zahtjevima unaprijeđenja zaštite i upravljanja univerzalnim vrijednostima Kotora kao svjetske baštine, poručila je Ljesar.
Šef odsjeka za kulturu UNESCO-ve kancelarije iz Venecije Entoni Kraus je kazao da je angažovanje lokalnih zajednica prepoznato kao jedan od glavnih strateških ciljeva za sprovođenje konvencije Svjetske baštine.
Konvencija svjetske baštine je dosta kasno prepoznala aspekat te vrste i ovaj sastanak je način da mi to i definišemo za nauku.
Konvencije su dosta široki koncepti i ovaj sastanak, omogućiće ekspertima iz različitih zemalja da prezentuju na jedan komparativan način izabrana područja UNESCO-a, sa standardima, smjernicama i Planom upravljanja kao naučnih lekcija koje će se čuti.
Kraus vjeruje da će diskusije biti usmjerene ne samo na progres i napredak, već i teškoće sa kojima su suočene lokalne zajednice u integrisanom procesu upravljanja i održivom razvoju kulturne baštine.
Prvog dana sastanka, predstavnici zemalja učesnica predstaviće primjere iz svojih sredina, sa posebnim osvrtom na teme: priprema i implementacija menadžment planova, očuvanje lokalnih znanja, jačanje lokalnog društvo-ekonomskog razvoja, pomirenje u konfliktnim područjima, primjeri dobrog upravljanja i slično.
Drugog dana organizuje se radionica posvećena razvoju ljudskih resursa kroz dvije teme: integrisani procesi upravljanja kulturnom baštinom i učešće zajednice i razvoj kulturne baštine.
![]()
Izvor: skalaradio.com
Regionalni sastanak “Svjetska baština i održivi razvoj – uloga lokalnih zajednica u upravljanju UNESCO područjima” održava se danas i sjutra u Kotoru.
Regionalni sastanak je organizovan u okviru inicijative “Kultura – most razvoja”, a u okviru obilježavanja 40. godišnjice UNESCO-ve Konvencije o svjetskoj baštini.
Na sastanku učestvuju predstavnici Bosne i Hercegovine, Albanije, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Makedonije, Rumunije, Slovenije, Srbije, Turske i Crne Gore.
Pozdravljajući učesnike i otvarajući sastanak Marija Ćatović, gradonačelnica Kotora je kazala da je poimanje i razumijevanje kulturne baštine neraskidivo povezano sa procesom održivog razvoja.
Kao neobnovljiv i ograničen resurs, kulturna baština zahtijeva očuvanje, brigu, vrijednovanje i korišćenje prema načelima održivosti.
Postajemo svjesni da kulturnu baštinu i njene potencijale moramo efikasnije koristiti kao razvojni resurs, poštujući pri tome principe održivog razvoja.
U svijetlu tih činjenica i i majući u vidu da Kotor baštini više od polovine spomeničkog blaga Crne Gore, Ćatovićeva vjeruje da će ova konferencija doprinijeti i rješavanju pojedinih dilema na lokalnom nivou.
To su, kazala je ona, opravdasnost zahtijeva da Kotor ima status primjeren svom značaju, način obez bjeđivanja sredstava za očuvanje i zaštitu kulturnog nasljeđa, usklađenost Menadžment plana sa razvojnim planovima grada, funkcionisanje Savjeta za upravljanjem područja Kotora i tako dalje.
Pozdravljajući skup, pomoćnica ministra kulture za kulturnu baštinu Lidija Ljesar je kazala da su kroz višedecenijski status kulturne baštine, nacionalne i lokalne vlasti kroz različite oblike normativne i institucionalne zaštite pokazivale brigu o području Kotora za kvalitetnu zaštitu valorizaciju i prezentaciju njegove kulturne baštine.
Svi ovi napori doprinijeli su ukupnom napretku u procesu evropskih i evroatlanskih integracija.
Proces evropskih integracija u kome se nalazi Crna Gora, podrazumijeva restruktuiranje postojećih i ustanovljavanje novih mehanizama za upravljanje baštinom.
Vjerovati je da ćemo ovim okupljanjem i svim budućim aktivnostima moći još cjelovitije odgovoriti savremenim zahtjevima unaprijeđenja zaštite i upravljanja univerzalnim vrijednostima Kotora kao svjetske baštine, poručila je Ljesar.
Šef odsjeka za kulturu UNESCO-ve kancelarije iz Venecije Entoni Kraus je kazao da je angažovanje lokalnih zajednica prepoznato kao jedan od glavnih strateških ciljeva za sprovođenje konvencije Svjetske baštine.
Konvencija svjetske baštine je dosta kasno prepoznala aspekat te vrste i ovaj sastanak je način da mi to i definišemo za nauku.
Konvencije su dosta široki koncepti i ovaj sastanak, omogućiće ekspertima iz različitih zemalja da prezentuju na jedan komparativan način izabrana područja UNESCO-a, sa standardima, smjernicama i Planom upravljanja kao naučnih lekcija koje će se čuti.
Kraus vjeruje da će diskusije biti usmjerene ne samo na progres i napredak, već i teškoće sa kojima su suočene lokalne zajednice u integrisanom procesu upravljanja i održivom razvoju kulturne baštine.
Prvog dana sastanka, predstavnici zemalja učesnica predstaviće primjere iz svojih sredina, sa posebnim osvrtom na teme: priprema i implementacija menadžment planova, očuvanje lokalnih znanja, jačanje lokalnog društvo-ekonomskog razvoja, pomirenje u konfliktnim područjima, primjeri dobrog upravljanja i slično.
Drugog dana organizuje se radionica posvećena razvoju ljudskih resursa kroz dvije teme: integrisani procesi upravljanja kulturnom baštinom i učešće zajednice i razvoj kulturne baštine.
Izvor: skalaradio.com
Fin tekst evo nesto za one koji zele da bolje upoznaju tivat turisticka organizacija se sjetila da napravi neke inovacije na svom inace krs sajtu koliko ce im jos trebati da se sjete lajv kamera
http://www.360virtual.org/tivat/zoom2explore.html
http://www.360virtual.org/tivat/zoom2explore.html
Joined
·
20,772 Posts
Crkvi na Svetom Stefanu vraćen stari izgled
S. GREGOVIĆ | 31. maj 2012. 20:58
S. GREGOVIĆ | 31. maj 2012. 20:58
Obnovljena crkva Svetog Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu. Vraćen je onaj izgled koji je crkva imala pre rušenja 1959. godine. Sledi uređenje prilaza i unutrašnji radovi
Crkva Svetog Aleksandra Nevskog, koju su 1959. godine porušile komunističke vlasti prilikom pretvaranja poluostrva Sveti Stefan u grad-hotel, dobila je nekadašnji izgled. Obnova ovog hrama, koji potiče iz 15. veka, i koji je prvobitno bio posvećen Presvetoj Bogorodici, upravo je završena.
A njegovu obnovu je od aprila prošle godine pratilo mnogo nesporazuma, intervencija inspekcije i policije, kao i proterivanje iz Crne Gore paštrovskog paroha Siniše Smiljića, koji je s vernim narodom Paštrovića započeo obnovu crkve. Paroh Smiljanić se, ipak, nedavno vratio.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske u četvrtak su saopštili da su završeni građevinski radovi i da sada sledi uređenje prilaza, kao i unutrašnji radovi.
Obnovljeni hram obišli su mitropolit Amfilohije, bratstvo manastira Praskvica zajedno s tamošnjim crkvenim odborom,glavni menadžer hotela „Sveti Stefan“ Kevin Bruk, suvlasnik Kompanije „Adrijatik propertis“ Petros Statis, Miodrag Davidović i članovi Vladine komisije za obnovu hrama.
- Crkva je dobila autentičan izgled onome pre rušenja. U istim je gabaritima. Mi smo učestvovali u obnovi naše svetinje i nastavićemo da bi i unutrašnjost objekta bila završena kako to dolikuje drevnom hramu - kaže, za „Novosti“, Petar Kentera, predsednik Odbora za obnovu hramova na Svetom Stefanu.
Crkva Presvete Bogorodice, koja je 1938. na zahtev tadašnje jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević, koja se odmarala u svom letnjikovcu u susednom Miločeru, preimenovana u Crkvu Aleksandra Nevskog (sveca kojem se molila), porušena je 1959. da bi ustupila mesto velikoj terasi grada-hotela koji je otvoren godinu kasnije. Njeni ostaci su otkriveni pre tri godine, kada je zakupac „Sveca“, singapurska kompanija „Aman rizort“, započela obnovu letovališta.
- Pitanje obnove hrama na političkoj sceni i u delu javnog mnjenja bilo je sredstvo za klevete na račun Mitropolije i uopšte Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i za produbljivanje identitetskih i ideoloških podela koje godinama iznutra razaraju Crnu Goru. Obnovom je prevaziđeno, blagotvorno i razumno, to neposredno i iracionalno manipulisanje ovom drevnom paštrovskom, svetostefanskom svetinjom - kažu u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
![]()
iz ugla domaćeg novinara...
Obnovljena crkva Presvete Bogorodice na Svetom Stefanu
Crkva Presvete Bogorodice na Svetom Stefanu je obnovljena, u skladu sa projektom koji je odborila stručna Komisija za odnovu, saopšteno je iz Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je prije nekoliko semica građevinsku dozvolu za rekonstrukciju crkve Svete Gospođe na Svetom Stefanu.
Grupa mještana je krenula u izgradnju crkve Svetog Aleksandra Nevskog, nakon čega je, početkom maja prošle godine, uklonjen bespravno započet objekat na Svetom Stefanu, na mjestu gdje je bila crkva Svete Gospođe. To je tada izavalo potrese u vladajućoj koaliciji, jer je nakon odluke Vlade o rušenju zida na temeljima crkve, došlo do protesta pa je premijer Igor Lukšić sa mitropolitom Amfilohijem dogovorio da se, prije rušenja zidova, razgovara o tom problemu. To je izazvalo ljutnju SDP-a, koji je insistirao da se odluka Vlade sprovede do kraja.
Nakon molitve pred crkovom mitropolit Amfilohije rekao je da se nada da se u Crnoj Gori više nikada neće zabranjivati obnove bogomolje, prenosi Svetigorapress.
Kako se precizira, grubi građevinski radovi na hramu su završeni i ostaje još da se uradi prilaz crkvi i unutrašnje uređenje samog hrama.
Crkvu je, kako je saopšteno, obnovilo preduzeće nikšićkog biznismena Miodraga Davidovića, u saradnji sa Mitropolijom, Upravom manastira Praskvice kao i pravoslavnim vjernicima iz Paštrovića.
Crkvu je obnovilo preduzeće nikšićkog biznismena Miodra
![]()
Obnovljena crkva Presvete Bogorodice na Svetom Stefanu
Crkva Presvete Bogorodice na Svetom Stefanu je obnovljena, u skladu sa projektom koji je odborila stručna Komisija za odnovu, saopšteno je iz Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je prije nekoliko semica građevinsku dozvolu za rekonstrukciju crkve Svete Gospođe na Svetom Stefanu.
Grupa mještana je krenula u izgradnju crkve Svetog Aleksandra Nevskog, nakon čega je, početkom maja prošle godine, uklonjen bespravno započet objekat na Svetom Stefanu, na mjestu gdje je bila crkva Svete Gospođe. To je tada izavalo potrese u vladajućoj koaliciji, jer je nakon odluke Vlade o rušenju zida na temeljima crkve, došlo do protesta pa je premijer Igor Lukšić sa mitropolitom Amfilohijem dogovorio da se, prije rušenja zidova, razgovara o tom problemu. To je izazvalo ljutnju SDP-a, koji je insistirao da se odluka Vlade sprovede do kraja.
Nakon molitve pred crkovom mitropolit Amfilohije rekao je da se nada da se u Crnoj Gori više nikada neće zabranjivati obnove bogomolje, prenosi Svetigorapress.
Kako se precizira, grubi građevinski radovi na hramu su završeni i ostaje još da se uradi prilaz crkvi i unutrašnje uređenje samog hrama.
Crkvu je, kako je saopšteno, obnovilo preduzeće nikšićkog biznismena Miodraga Davidovića, u saradnji sa Mitropolijom, Upravom manastira Praskvice kao i pravoslavnim vjernicima iz Paštrovića.
Crkvu je obnovilo preduzeće nikšićkog biznismena Miodra
Stari Bar dobio muzej
Turistička ponuda Starog Bara bogatija je za Etno-muzej koji je u objektu "Veletexa" otvorio starobarski ugostitelj Dragan Asović.
Sopstvenim sredstvima i uz pomoć Opštine Bar, Asović je rekonstruisao objekat i u njemu izložio starine koje je prikupljao tokom proteklih 35 godina. U stalnoj postavci je staro oružje, novac, posuđe koje se koristilo u Baru i okolini tokom različitih istorijskih epoha.
![]()
"Cilj otvaranja muzeja je da se valorizuje Stari Bar, očuva baština i obogati turistička ponuda", kaže Asović.
Osim stalne postavke Etno-muzej će imati i prodajne eksponate.
Na otvaranju, pored brojnih građana bio je i predsjednik Opštine Žarko Pavićević koji je pozdravio inicijativu i istakao značaj za obogaćivanje domaće ponude turistima.
![]()
Posebnu zahvalnost Asović je iskazao podgoričkom preduzeću "Veletex" koje je za ovu namjenu besplatno ustupilo svoj objekat u Starom Baru, a otvaranju muzeja su pored Opštine pomogli i JP Komunalne djelatnosti i Turistička organizacija Bar.
Izvor: vijesti.me
Turistička ponuda Starog Bara bogatija je za Etno-muzej koji je u objektu "Veletexa" otvorio starobarski ugostitelj Dragan Asović.
Sopstvenim sredstvima i uz pomoć Opštine Bar, Asović je rekonstruisao objekat i u njemu izložio starine koje je prikupljao tokom proteklih 35 godina. U stalnoj postavci je staro oružje, novac, posuđe koje se koristilo u Baru i okolini tokom različitih istorijskih epoha.
"Cilj otvaranja muzeja je da se valorizuje Stari Bar, očuva baština i obogati turistička ponuda", kaže Asović.
Osim stalne postavke Etno-muzej će imati i prodajne eksponate.
Na otvaranju, pored brojnih građana bio je i predsjednik Opštine Žarko Pavićević koji je pozdravio inicijativu i istakao značaj za obogaćivanje domaće ponude turistima.
Posebnu zahvalnost Asović je iskazao podgoričkom preduzeću "Veletex" koje je za ovu namjenu besplatno ustupilo svoj objekat u Starom Baru, a otvaranju muzeja su pored Opštine pomogli i JP Komunalne djelatnosti i Turistička organizacija Bar.
Izvor: vijesti.me
ULCINJ
CRKVE, MANASTIRI, DZAMIJE
Grad Ulcinj je zaista bogat kulturno – istorijskim spomenicima, koji su posebno, tokom ljetnjeg perioda izuzetno posjeceni, a koji danas predstavljaju pravu kulturnu riznicu tog drevnog grada.
CRKVA – DZAMIJA je objekat koji se nalazi u Starom gradu. Objedinjuje period XIV – XVI vijek.U okviru tog starog zdanja nalazi se Crkva Sv. Marije, podignuta 1510. godine. Na zapadnoj strani crkve dobro je ocuvan prvobitni crkveni zid. U osnovi crkva ima nepravilni pravougaonik, sa jednim ulazom. U crkvi se cuva i portal sa renesansnim dovratnicama. Iznad vrata crkve nalazi se natpis i arhivolt.
Nakon turskog osvajanja, crkva je 1693. pretvorena u gradsku dzamiju. Okulis crkve je zazidan, probijena su 4 nova prozora, prezidani su i bocni zidovi a dogradjen je i minaret. U objektu crkva – dzamija u Starom Ulcinju, danas je smjesten Arheoloski muzej grada.
SAHAT KULA - nalazi se u na lokaciji Podgradje nadomak Ulcinja. Sahat kula, prema pisanim dokumentima, potice iz XVIII vijeka. Taj objekat predstavlja gradjevinu kvadratne osnove, zidanu od nepravilno tesanog kamena, povezanog krecnim malterom.
CRKVA SV. JOSIPA – nalazi se u naselju pod Bijelom gorom. Sagradjena je 1875. godine kao katolicka jednobrodna crkva sa 3 zvonika. Gradnja toga hrama trajala je veoma dugo. Crkva Sv. Josipa je poslednji objekat sagradjen na podrucju Ulcinja u vrijeme otomanske vladavine.
CRKVA SV. VASILIJA – nalazi se na lokaciji Zelenike Zoganje. Crkva Sv. Vasilija je pravoslavni hram podginut krajem XVIII vijeka. Crkva obiluje tradicionalnom ornamentikom.
CRKVA SV. DJORDJA – to je katolicka crkva koja se nalazi u blizini usca rijeke Bojane. Prema pisanim nalazima, crkva Sv. Djordja potice iz XIX vijeka.
CRKVA BRATICA – nalazi se u istoimenom mjestu. Crkva Bratica je katolicki hram, sagradjen pocetkom XX vijeka.
CRKVA u DONJOJ KLEZNI – nalazi se u mjestu Donja Klezna, nekoliko kilometara udaljenog od Ulcinja. Crkva je vlasnistvo katolicke nadiskupije a podginuta je u XIX vijeku.
SABORNA CRKVA SV. NIKOLE – nalazi se u ulcinjskom mjestu Meterizi. Iako je podginuta 1890. godine, prema istorijskim dokumentima, na njenom mjestu se jos u XV vijeku nalazio pravoslavni manastir posvecen Sv. Arhandjelu Mihailu.
CRKVA SV. JOVANA – nalazi se u blizini Svaca, nekadasnjeg grada. Crkva Sv. Jovana, podginuta je 1300. godine, kao katedralna crkva. Taj hram nalazi se na temeljima mnogo starije crkve koju su jos u davna vremena srusili Mongoli.
FRANJEVACKA CRKVA SV. MARIJE – nalazi se u mjestu Svac. To je hram koji je prema nekim podacima, napravljen najvjerovatnije nakon 1300. godine.
PASINA DZAMIJA – nalazi se u samom Ulcinju. To zdanje potice iz turskog perioda. Pasina dzamija podginuta je 1719. godine, i zaduzbina je Klic Alije iz Carigrada. Uz samu dzamiju nalazi se i amam, jedini objekat takve vrste u cijeloj Crnoj Gori. Amam se sastoji se od jednog pomocnog objekta i kupatila.
DZAMIJA VRH PAZARA – podignuta je u XVIII vijeku. Taj hram u osnovi predstavlja pravougaonu dzamiju sa osmougaonim minaretom. Iako je tokom zemljotersa 1979. godine Dzamija Vrh pazara, dosta ostecena, na temeljima postojece danas se nalazi nova dzamija.
DZAMIJA MERAJA – predstavlja tipicnu mahalsku dzamiju. Podignuta je u XVII vijeku.
DZAMIJA LJAMIT – nalazi se u naselju Nova mahala. Podginuta je u XVIII vijeku. Zidana je od lomljenog kamena i krecnog maltera. Dzamija Ljamiz ima pravougaonu osnovu sa minaretom. Zemljotres koji se dogodio 1979. godine tu dzamiju je strasno ostetio, tako da je ona ubrzo sanirana, te danas predstavlja jedno potpuno novo zdanje.
DZAMIJA SAS – nalazi se u istoimenom mjestu. To je mahalska dzamija podginuta u XVIII vijeku.
DZAMIJA RASTIS – nalazi se u istoimenom mjestu, i predstavlja mahalsku dzamiju.
DZAMIJA SELITA – smjestena u mjestu Selita. Izgradjena je u XVII vijeku, ali je znacajne izmjene pretrpjela tokom XIX i XX vijeka.
GLAVNA DZAMIJA NAMAZDJAH – nalazi se u Ulcinju. Tu dzamiju godine 1728., izgradio je Sulejman Mujali. Dzamija Namazdjah, predstavlja tipicnu mahalsku dzamiju, sa osnovnom pravougaonom formom i minaretom.
DZAMIJA DRAGINJE – nalazi se u istoimenom mjestu. Taj hram ima tipicno pravougaonu osnovu. Dzamija Draginje je mahalska dzamija.
DZAMIJA VLADIMIR – nalazi se u mjestu Vladimir nadomak Ulcinja. Podignuta je krajem XVIII vijeka.
DZAMIJA BRAJSE – nalazi se u istoimenom mjestu. To je dzamija pravougaone osnove, sagradjena u XVII vijeku.
DZAMIJA KRUTE – nalazi se u mjestu Krute. Sagradjena je na prelazu iz XIX u XX vijek.
DZAMIJA MIDE – nalazi se u istoimenom mjestu. Izgradjena je u XVIII vijeku.
DZAMIJA SUKOBIN – nalazi se u mjestu Sukobin. Podignuta je krajem XVIII i pocetkom XIX vijeka.
DZAMIJA U GORNJOJ KLEZNI – podignuta je na prelasku iz XIX u XX vijek.
VILLA RUSTICA – nalazi se u zalivu Kruce. Ta kasno –anticka vila otkrivena je prilikom nedavnog kopanja temelja za jednu privatnu kucu. Villa rustica, bila je velika kuca vlasnika jedne latifundije, za koju se smatra da je zahvatala cijelo podrucje Kruca. Na tom lokalitetu pronadjen je i mozaik te novac cara Anastasija I, Justina i Justinijana I, pa se smatra da vila potice iz VI vijeka nase ere. Pored ilirskog bedema u Starom gradu, villa Rustica, predstavlja najvrjedniji otkopani kompleks na podrucju Ulcinja.
Izvor: visit-montenegro.com
CRKVE, MANASTIRI, DZAMIJE
Grad Ulcinj je zaista bogat kulturno – istorijskim spomenicima, koji su posebno, tokom ljetnjeg perioda izuzetno posjeceni, a koji danas predstavljaju pravu kulturnu riznicu tog drevnog grada.
CRKVA – DZAMIJA je objekat koji se nalazi u Starom gradu. Objedinjuje period XIV – XVI vijek.U okviru tog starog zdanja nalazi se Crkva Sv. Marije, podignuta 1510. godine. Na zapadnoj strani crkve dobro je ocuvan prvobitni crkveni zid. U osnovi crkva ima nepravilni pravougaonik, sa jednim ulazom. U crkvi se cuva i portal sa renesansnim dovratnicama. Iznad vrata crkve nalazi se natpis i arhivolt.
Nakon turskog osvajanja, crkva je 1693. pretvorena u gradsku dzamiju. Okulis crkve je zazidan, probijena su 4 nova prozora, prezidani su i bocni zidovi a dogradjen je i minaret. U objektu crkva – dzamija u Starom Ulcinju, danas je smjesten Arheoloski muzej grada.
SAHAT KULA - nalazi se u na lokaciji Podgradje nadomak Ulcinja. Sahat kula, prema pisanim dokumentima, potice iz XVIII vijeka. Taj objekat predstavlja gradjevinu kvadratne osnove, zidanu od nepravilno tesanog kamena, povezanog krecnim malterom.
CRKVA SV. JOSIPA – nalazi se u naselju pod Bijelom gorom. Sagradjena je 1875. godine kao katolicka jednobrodna crkva sa 3 zvonika. Gradnja toga hrama trajala je veoma dugo. Crkva Sv. Josipa je poslednji objekat sagradjen na podrucju Ulcinja u vrijeme otomanske vladavine.
CRKVA SV. VASILIJA – nalazi se na lokaciji Zelenike Zoganje. Crkva Sv. Vasilija je pravoslavni hram podginut krajem XVIII vijeka. Crkva obiluje tradicionalnom ornamentikom.
CRKVA SV. DJORDJA – to je katolicka crkva koja se nalazi u blizini usca rijeke Bojane. Prema pisanim nalazima, crkva Sv. Djordja potice iz XIX vijeka.
CRKVA BRATICA – nalazi se u istoimenom mjestu. Crkva Bratica je katolicki hram, sagradjen pocetkom XX vijeka.
CRKVA u DONJOJ KLEZNI – nalazi se u mjestu Donja Klezna, nekoliko kilometara udaljenog od Ulcinja. Crkva je vlasnistvo katolicke nadiskupije a podginuta je u XIX vijeku.
SABORNA CRKVA SV. NIKOLE – nalazi se u ulcinjskom mjestu Meterizi. Iako je podginuta 1890. godine, prema istorijskim dokumentima, na njenom mjestu se jos u XV vijeku nalazio pravoslavni manastir posvecen Sv. Arhandjelu Mihailu.
CRKVA SV. JOVANA – nalazi se u blizini Svaca, nekadasnjeg grada. Crkva Sv. Jovana, podginuta je 1300. godine, kao katedralna crkva. Taj hram nalazi se na temeljima mnogo starije crkve koju su jos u davna vremena srusili Mongoli.
FRANJEVACKA CRKVA SV. MARIJE – nalazi se u mjestu Svac. To je hram koji je prema nekim podacima, napravljen najvjerovatnije nakon 1300. godine.
PASINA DZAMIJA – nalazi se u samom Ulcinju. To zdanje potice iz turskog perioda. Pasina dzamija podginuta je 1719. godine, i zaduzbina je Klic Alije iz Carigrada. Uz samu dzamiju nalazi se i amam, jedini objekat takve vrste u cijeloj Crnoj Gori. Amam se sastoji se od jednog pomocnog objekta i kupatila.
DZAMIJA VRH PAZARA – podignuta je u XVIII vijeku. Taj hram u osnovi predstavlja pravougaonu dzamiju sa osmougaonim minaretom. Iako je tokom zemljotersa 1979. godine Dzamija Vrh pazara, dosta ostecena, na temeljima postojece danas se nalazi nova dzamija.
DZAMIJA MERAJA – predstavlja tipicnu mahalsku dzamiju. Podignuta je u XVII vijeku.
DZAMIJA LJAMIT – nalazi se u naselju Nova mahala. Podginuta je u XVIII vijeku. Zidana je od lomljenog kamena i krecnog maltera. Dzamija Ljamiz ima pravougaonu osnovu sa minaretom. Zemljotres koji se dogodio 1979. godine tu dzamiju je strasno ostetio, tako da je ona ubrzo sanirana, te danas predstavlja jedno potpuno novo zdanje.
DZAMIJA SAS – nalazi se u istoimenom mjestu. To je mahalska dzamija podginuta u XVIII vijeku.
DZAMIJA RASTIS – nalazi se u istoimenom mjestu, i predstavlja mahalsku dzamiju.
DZAMIJA SELITA – smjestena u mjestu Selita. Izgradjena je u XVII vijeku, ali je znacajne izmjene pretrpjela tokom XIX i XX vijeka.
GLAVNA DZAMIJA NAMAZDJAH – nalazi se u Ulcinju. Tu dzamiju godine 1728., izgradio je Sulejman Mujali. Dzamija Namazdjah, predstavlja tipicnu mahalsku dzamiju, sa osnovnom pravougaonom formom i minaretom.
DZAMIJA DRAGINJE – nalazi se u istoimenom mjestu. Taj hram ima tipicno pravougaonu osnovu. Dzamija Draginje je mahalska dzamija.
DZAMIJA VLADIMIR – nalazi se u mjestu Vladimir nadomak Ulcinja. Podignuta je krajem XVIII vijeka.
DZAMIJA BRAJSE – nalazi se u istoimenom mjestu. To je dzamija pravougaone osnove, sagradjena u XVII vijeku.
DZAMIJA KRUTE – nalazi se u mjestu Krute. Sagradjena je na prelazu iz XIX u XX vijek.
DZAMIJA MIDE – nalazi se u istoimenom mjestu. Izgradjena je u XVIII vijeku.
DZAMIJA SUKOBIN – nalazi se u mjestu Sukobin. Podignuta je krajem XVIII i pocetkom XIX vijeka.
DZAMIJA U GORNJOJ KLEZNI – podignuta je na prelasku iz XIX u XX vijek.
VILLA RUSTICA – nalazi se u zalivu Kruce. Ta kasno –anticka vila otkrivena je prilikom nedavnog kopanja temelja za jednu privatnu kucu. Villa rustica, bila je velika kuca vlasnika jedne latifundije, za koju se smatra da je zahvatala cijelo podrucje Kruca. Na tom lokalitetu pronadjen je i mozaik te novac cara Anastasija I, Justina i Justinijana I, pa se smatra da vila potice iz VI vijeka nase ere. Pored ilirskog bedema u Starom gradu, villa Rustica, predstavlja najvrjedniji otkopani kompleks na podrucju Ulcinja.
Izvor: visit-montenegro.com
Pomorski muzej - foto galerija ^^
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
http://www.montenegreen.com/put-u-zeleno/fotogalerije-urbano-zeleno/pomorski-muzej/
http://www.montenegreen.com/put-u-zeleno/fotogalerije-urbano-zeleno/pomorski-muzej/
VANDALIZAM?
Budva: Nikle terase umjesto sedam starih česmi
Mjesna zajednica „Stari grad“ podnijela je osnovnom državnom tužiocu Borisu Saviću zahtjev da se preispita ko je odgovoran za uništenje nekadašnjih sedam starih istorijskih česmi, koje su postojale u ovom kulturno- istorijskom spomeniku prve kategorije, najstarijoj naseobini na ovom dijelu Jadrana.
Oni zahtijevaju od državnog tužioca da pokrene odgovornost za Komunalnu policiju, Komunalno preduzeće i Sekretarijat za održivi razvoj i planiranje Opštine Budva i izda nalog o vraćanju česmi u prvobitno stanje.
![]()
Vodovod nije vodio brigu o česmama, niti ih održavao: Stari grad (Foto: Vuk Lajović)
"U višegodišnjoj nemoći da sa opštinskim službama obezbijedimo zaštitu starih istorijskih javnih česmi obraćamo se državnom tužilaštvu u cilju pokretanja odgovornosti za nastalu situaciju. Javne česme u Starom gradu Budvi su istorijska i tehnološka kategorija sa elementima nematerijalne kulturne baštine. Postojalo ih je sedam. Austrougarska monarhija je 1909. sa brda Topliš dovela gradski vodovod u Budvu. Tada su postavili četiri česme, kasnije još tri. Ove su česme snabdijevale grad tekućom vodom sve do 1945. godine kada su vlasnici kuća počeli da uvode vodu u kuće i kada kreće i formiranje prvih kupatila i kuhinja sa točećom vodom. Gradske česme su i dalje ostale u funkciji i davale posebnu draž Starom gradu svojim izgledom. Velikom rekonstrukcijom Starog grada poslije zemljotresa 1979. godine u projektu javnih prostora – ulica, trgova, pjaceta, prostori česmi su dobili adekvatni zaštitarski status, odnosno one bivaju istaknute arhitektonskim rješenjima kako bi dobile naglašen prostorni značaj. Komunalno preduzeće, odnosno Vodovod, nije vodilo brigu o njima niti su ih održavali, iako je to bila njihova obaveza i po tadašnjim i današnjom Odlukom o komunalnom redu na teritoriji Opštine Budva i svim prethodnim odlukama od 1995. godine i ranije", navodi se u pismu adresiranom osnovnom tužioci.
"Po ukusu vlasnika kafića"
Iz Mjesne zajednice upozoravaju da ne poštujući Zakon o zaštiti spomenika kulture, koji je važio do 2010. godine i sada Zakon o zaštiti kulturnih dobara Sekretarijat za urbanizam, Opštine Budva bez odobrenja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja i uobičajene skupštinske procedure vrši promjene Urbanističkog plana, do danas jedino važećeg zakonskog dokumenta.
"Po svojoj volji i procjeni i po ukusu vlasnika kafića, na prostorima tih česmi dozvoljava postavljanje ugostiteljskih terasa. Pošto česme smetaju stolovima i stolicama, a takođe turista ili bilo ko ko želi da koristi vodu sa javne česme ulazi u prostor ugostitelja, oni su ih ili polomili ili demontirali i sklonili ili bacili. Svi mogu da se uvjere kakvo je to ruglo za grad, za kulturu, kao i za turistu koji nam je glavni motiv izgleda grada. Posebna je tema što su te besplanske protivzakonite ugostiteljske terase oduzele javne prostore grada spomenika kulture i donijele buku, agresiju, nehigijenu pa posljedično protjeruju stanovnike i turiste. Ti novi sadržaji su promjenili i degradirali karakter grada spomenika, a česme su samo jedna od mnogih drugih žrtava", ističu iz Mjesne zajendice.
UNESCO štiti kulturnu baštinu
UNESCO je 2003 , kako navode iz MZ, usvojio Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.
"Zakon o ratifikaciji Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2009. godine obavezuje državu Crnu Goru na primjenu ove konvencije. Česme, kao prevashodno materijalni pojam, doživjele su širu smisaonu i duhovnu nadgradnju. U književnosti, u pjesništvu, u umjetnosti, „susret na česmi“ i uopšte događaj uz vodu je vječna tema i inspiracija. Takva mjesta imaju socijalnu i tradicionalnu dimenziju. Kao sjećanje na značajan događaj ili ličnost ljudi grade spomen česme. Voda je arhetipski element koji je kroz istoriju civilizacije imao kultni značaj kroz ritualne obrede pranja i krštenja. Sve su to stručnjaci UNESCO-a prepoznali kao bitno svjedočanstvo u materijalnom i duhovnom razvoju civilizacije", navodi se u pismu Mjesne zajednice “Stari grad”.
Budva: Nikle terase umjesto sedam starih česmi
Mjesna zajednica „Stari grad“ podnijela je osnovnom državnom tužiocu Borisu Saviću zahtjev da se preispita ko je odgovoran za uništenje nekadašnjih sedam starih istorijskih česmi, koje su postojale u ovom kulturno- istorijskom spomeniku prve kategorije, najstarijoj naseobini na ovom dijelu Jadrana.
Oni zahtijevaju od državnog tužioca da pokrene odgovornost za Komunalnu policiju, Komunalno preduzeće i Sekretarijat za održivi razvoj i planiranje Opštine Budva i izda nalog o vraćanju česmi u prvobitno stanje.
Vodovod nije vodio brigu o česmama, niti ih održavao: Stari grad (Foto: Vuk Lajović)
"U višegodišnjoj nemoći da sa opštinskim službama obezbijedimo zaštitu starih istorijskih javnih česmi obraćamo se državnom tužilaštvu u cilju pokretanja odgovornosti za nastalu situaciju. Javne česme u Starom gradu Budvi su istorijska i tehnološka kategorija sa elementima nematerijalne kulturne baštine. Postojalo ih je sedam. Austrougarska monarhija je 1909. sa brda Topliš dovela gradski vodovod u Budvu. Tada su postavili četiri česme, kasnije još tri. Ove su česme snabdijevale grad tekućom vodom sve do 1945. godine kada su vlasnici kuća počeli da uvode vodu u kuće i kada kreće i formiranje prvih kupatila i kuhinja sa točećom vodom. Gradske česme su i dalje ostale u funkciji i davale posebnu draž Starom gradu svojim izgledom. Velikom rekonstrukcijom Starog grada poslije zemljotresa 1979. godine u projektu javnih prostora – ulica, trgova, pjaceta, prostori česmi su dobili adekvatni zaštitarski status, odnosno one bivaju istaknute arhitektonskim rješenjima kako bi dobile naglašen prostorni značaj. Komunalno preduzeće, odnosno Vodovod, nije vodilo brigu o njima niti su ih održavali, iako je to bila njihova obaveza i po tadašnjim i današnjom Odlukom o komunalnom redu na teritoriji Opštine Budva i svim prethodnim odlukama od 1995. godine i ranije", navodi se u pismu adresiranom osnovnom tužioci.
"Po ukusu vlasnika kafića"
Iz Mjesne zajednice upozoravaju da ne poštujući Zakon o zaštiti spomenika kulture, koji je važio do 2010. godine i sada Zakon o zaštiti kulturnih dobara Sekretarijat za urbanizam, Opštine Budva bez odobrenja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja i uobičajene skupštinske procedure vrši promjene Urbanističkog plana, do danas jedino važećeg zakonskog dokumenta.
"Po svojoj volji i procjeni i po ukusu vlasnika kafića, na prostorima tih česmi dozvoljava postavljanje ugostiteljskih terasa. Pošto česme smetaju stolovima i stolicama, a takođe turista ili bilo ko ko želi da koristi vodu sa javne česme ulazi u prostor ugostitelja, oni su ih ili polomili ili demontirali i sklonili ili bacili. Svi mogu da se uvjere kakvo je to ruglo za grad, za kulturu, kao i za turistu koji nam je glavni motiv izgleda grada. Posebna je tema što su te besplanske protivzakonite ugostiteljske terase oduzele javne prostore grada spomenika kulture i donijele buku, agresiju, nehigijenu pa posljedično protjeruju stanovnike i turiste. Ti novi sadržaji su promjenili i degradirali karakter grada spomenika, a česme su samo jedna od mnogih drugih žrtava", ističu iz Mjesne zajendice.
UNESCO štiti kulturnu baštinu
UNESCO je 2003 , kako navode iz MZ, usvojio Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.
"Zakon o ratifikaciji Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2009. godine obavezuje državu Crnu Goru na primjenu ove konvencije. Česme, kao prevashodno materijalni pojam, doživjele su širu smisaonu i duhovnu nadgradnju. U književnosti, u pjesništvu, u umjetnosti, „susret na česmi“ i uopšte događaj uz vodu je vječna tema i inspiracija. Takva mjesta imaju socijalnu i tradicionalnu dimenziju. Kao sjećanje na značajan događaj ili ličnost ljudi grade spomen česme. Voda je arhetipski element koji je kroz istoriju civilizacije imao kultni značaj kroz ritualne obrede pranja i krštenja. Sve su to stručnjaci UNESCO-a prepoznali kao bitno svjedočanstvo u materijalnom i duhovnom razvoju civilizacije", navodi se u pismu Mjesne zajednice “Stari grad”.
Najvrijednija donacija Pomorskom muzeju, Kotoru i Crnoj Gori u posljednje dvije decenije
Pomorski Muzej Crne Gore u Kotoru u posljednje dvije decenije dobio je veliki broj donacija, a najveća i najvrijednija do sada stigla je iz daleke Australije, odakle je već nekoliko puta muzej darivala gospođa Nada Radimir 82-godišnja Dobroćanka, koja želi da bogate predmete iz svoje zaostavštine vrati u zavičaj.
Ovo je za Skala radio kazala mr Mileva Pejaković-Vujošević.
Ona je našla pravo mjesto pod krovom Pomorskog muzeja kome je ostavila tri prelijepa portreta.
Dva su portreti u ulju na platnu Petra i Tripa poznate porodice Smekija iz Perasta i portret Nadine prababe.
Portretima koji su u relativno dobrom stanju potreban je restauratorski zahvat, kazala je Pejakovićeva, a etnografsko odjeljenje Muzeja bogatije je za dvije originalne primorske škrinje.
Na jednoj su utisnuti i inicijali.
Posebno vrijedan eksponat je komoda iz vremena Marije Tereze.
Njena neobičnost je u tome što ima pokretni sto koji može da se izvlači, kao saekreter sto, koji je mogao služiti i za pisanje i za peglanje.
Kao stara Dobroćanka, gospođa Radimir nije zaboravila da svom Muzeju pošalje i divne primjerke dobrotske čipke, priča direktorica kotorskog Muzeja.
Tu su i dva bocuna za rakiju optočena zlatnim listićima.
Ovu kao i ostale donacije koje su Muzeju stigle u posljednjih deset godina posjetioci će moći da vide na posebnoj izložbi koju priprema Pomorski muzej Crne Gore u Kotor, zaključila je Pejakovićeva.
![]()
![]()
Pomorski Muzej Crne Gore u Kotoru u posljednje dvije decenije dobio je veliki broj donacija, a najveća i najvrijednija do sada stigla je iz daleke Australije, odakle je već nekoliko puta muzej darivala gospođa Nada Radimir 82-godišnja Dobroćanka, koja želi da bogate predmete iz svoje zaostavštine vrati u zavičaj.
Ovo je za Skala radio kazala mr Mileva Pejaković-Vujošević.
Ona je našla pravo mjesto pod krovom Pomorskog muzeja kome je ostavila tri prelijepa portreta.
Dva su portreti u ulju na platnu Petra i Tripa poznate porodice Smekija iz Perasta i portret Nadine prababe.
Portretima koji su u relativno dobrom stanju potreban je restauratorski zahvat, kazala je Pejakovićeva, a etnografsko odjeljenje Muzeja bogatije je za dvije originalne primorske škrinje.
Na jednoj su utisnuti i inicijali.
Posebno vrijedan eksponat je komoda iz vremena Marije Tereze.
Njena neobičnost je u tome što ima pokretni sto koji može da se izvlači, kao saekreter sto, koji je mogao služiti i za pisanje i za peglanje.
Kao stara Dobroćanka, gospođa Radimir nije zaboravila da svom Muzeju pošalje i divne primjerke dobrotske čipke, priča direktorica kotorskog Muzeja.
Tu su i dva bocuna za rakiju optočena zlatnim listićima.
Ovu kao i ostale donacije koje su Muzeju stigle u posljednjih deset godina posjetioci će moći da vide na posebnoj izložbi koju priprema Pomorski muzej Crne Gore u Kotor, zaključila je Pejakovićeva.
Primitivni vašar u Starom gradu
Mjesna zajednica Stari grad u Budvi pozvala je sekretara za gradsku infrastrukturu i ambijent Nikolu Divanovića, da spriječi dalju primitivizaciju i uzurpaciju tog spomenika kulture prvog reda, koga su bukvalno “progutale žardinjere, reklame i tezge”, a prolaz starogradskim ulicima i trgovima praktično je nemoguć.
Slika, koju odaje danas najstarija naseobina na Jadranu, kako tvrde njeni stanovnici, više liči na primitivni vašar, nego kulturno-istorijsku zonu.
"U Starom gradu se ne može proći ulicama od mobilijara koji stoji na pločniku a to su, reklamne table, strelice-pokazivači pravca, jelovnici, reklamne lutke, skinute gvozdene rešetke sa izloga, skinuta škura sa izloga, hoklice gdje sjede trgovci, vitrine, slavoluci preko ulice, žardinjere i još što šta. Sve to stoji mimo odobrenja Uprave za kulturna dobra i Mediteran reklama koji gazduju određenim prostorom za isticanje reklama i van linije terasa koje su zakupci ugovorili. Navodimo samo ono sa čime se sudaraju prolaznici, i danju i noću. Pogledajte Ulicu Iva Mikovića kao tipičan primjer budvanskih ulica. Na nekim mjestima jelovnici i reklamne table sužavaju širinu ulice na 80 centimetara. Ne mali broj i turista i domaćih koji se kreću u invalidskim kolicima, starije osobe koje često idu u paru, majke sa malom djecom koju vode za ruke ili kolica u kojima voze bebe, ne mogu da prođu, a kako ne očekuju ovakve prepreke po ulicama, na nivou pločnika, onda se zaglave i prave se ružni i nervozni zastoji ulicama, upozorava se u pismu koje je potpisla predsjednica Savjeta MZ Božena Jelušić.
Iz Mjesne zajednice podsjećaju da je grad koji je po svojoj urbanoj i prostornoj strukturi pješačka i šetačka zona nije ugrožen auto saobraćajem nego kojekavim skalamerijama koje potpuno o te žavaju komunikaciju, posebno u večernjim špicevima.
“Pogledajte prostor kod “Zvona ” i ocijenite da li još negdje u opštini ima tako primitivan prostor. Sladoled koji ima 6,4 kvadrata koristi 80 kvadrata. Pogledajte kako izgledaju njegova “leđa“ kao i „leđa“ suvenirđžije. Kakvi su to samo ukrasi za grad. Vlasnici ova dva punkta razmaknu masline u žardinjerama, naprave sebi parking za svoja kola koja stoje 24 časa, dok su se Starograđani sklonili, i niko ne može proći ni pješak, ni kolica, ni koferi, ni djeca ni ljudi sa ograničenom pokretljivošću. Sa prostora Pizane ne možete proći na plato ispred Mogrena niti obrnuto, nego svi moraju ići ulicom kroz park, kuda idu i kola. Suvenirdžija prodaje neke majice i krpe a ne suvenire, pa još način kako je postavljen i kako uzvikuje i poziva kupce pojačava tu primitivnu sliku. Kompresori od sladoleda visoko turiraju na ovoj vrućini pa na to još i curice koje prodaju sladoled puštaju muziku, što sveukupno doprinosi da se ovaj prostor može kandidovat za najprimitivniji prostor opštine” ističu Starograđani i pozivaju Divanovića da se sam u to uvjeri.
Nema klupa, kontejneri zaudaraju...
Iz Mjesne zajednice upozoravaju da je neophodno da se potpuno uklone žardinjere i kola i oslobodi prolaz koji spaja pristanište sa ostalim dijelom ispred Mogrena i Avale, a u interesu kulture usluge skloniti suvenirdžiju i sladoled.
"Na svim mjestima kod gvozdenih vrata kod kontejnera, svuda gdje se piće iznosi iz grada na šankove je takva prljavština i masnoća da se noge lijepe za pločnik. Potrebno je svakodnevno pranje deterdžentima od strane vlasnika šankova i terasa jer to uzrokuje njihov personal. U polovini parka prema Starom gradu nema klupa za sjedenje više godina. Molimo Vas da ne prihvatate priče službenika komunalnog preduzeća da neko krade klupe, jer to pričaju dvadeset godina. Zašto kradu samo iz jedne polovine parka i zašto ne fiksiraju noge od klupa dvadeset godina, ako je to uopšte istina. Na staroj autobuskoj stanici kontejneri toliko smrde da se ne može proći ni šetalištem ni rivom bez zaustavljanja disanja, ističu Starograđani.
Mjesna zajednica Stari grad u Budvi pozvala je sekretara za gradsku infrastrukturu i ambijent Nikolu Divanovića, da spriječi dalju primitivizaciju i uzurpaciju tog spomenika kulture prvog reda, koga su bukvalno “progutale žardinjere, reklame i tezge”, a prolaz starogradskim ulicima i trgovima praktično je nemoguć.
Slika, koju odaje danas najstarija naseobina na Jadranu, kako tvrde njeni stanovnici, više liči na primitivni vašar, nego kulturno-istorijsku zonu.
"U Starom gradu se ne može proći ulicama od mobilijara koji stoji na pločniku a to su, reklamne table, strelice-pokazivači pravca, jelovnici, reklamne lutke, skinute gvozdene rešetke sa izloga, skinuta škura sa izloga, hoklice gdje sjede trgovci, vitrine, slavoluci preko ulice, žardinjere i još što šta. Sve to stoji mimo odobrenja Uprave za kulturna dobra i Mediteran reklama koji gazduju određenim prostorom za isticanje reklama i van linije terasa koje su zakupci ugovorili. Navodimo samo ono sa čime se sudaraju prolaznici, i danju i noću. Pogledajte Ulicu Iva Mikovića kao tipičan primjer budvanskih ulica. Na nekim mjestima jelovnici i reklamne table sužavaju širinu ulice na 80 centimetara. Ne mali broj i turista i domaćih koji se kreću u invalidskim kolicima, starije osobe koje često idu u paru, majke sa malom djecom koju vode za ruke ili kolica u kojima voze bebe, ne mogu da prođu, a kako ne očekuju ovakve prepreke po ulicama, na nivou pločnika, onda se zaglave i prave se ružni i nervozni zastoji ulicama, upozorava se u pismu koje je potpisla predsjednica Savjeta MZ Božena Jelušić.
Iz Mjesne zajednice podsjećaju da je grad koji je po svojoj urbanoj i prostornoj strukturi pješačka i šetačka zona nije ugrožen auto saobraćajem nego kojekavim skalamerijama koje potpuno o te žavaju komunikaciju, posebno u večernjim špicevima.
“Pogledajte prostor kod “Zvona ” i ocijenite da li još negdje u opštini ima tako primitivan prostor. Sladoled koji ima 6,4 kvadrata koristi 80 kvadrata. Pogledajte kako izgledaju njegova “leđa“ kao i „leđa“ suvenirđžije. Kakvi su to samo ukrasi za grad. Vlasnici ova dva punkta razmaknu masline u žardinjerama, naprave sebi parking za svoja kola koja stoje 24 časa, dok su se Starograđani sklonili, i niko ne može proći ni pješak, ni kolica, ni koferi, ni djeca ni ljudi sa ograničenom pokretljivošću. Sa prostora Pizane ne možete proći na plato ispred Mogrena niti obrnuto, nego svi moraju ići ulicom kroz park, kuda idu i kola. Suvenirdžija prodaje neke majice i krpe a ne suvenire, pa još način kako je postavljen i kako uzvikuje i poziva kupce pojačava tu primitivnu sliku. Kompresori od sladoleda visoko turiraju na ovoj vrućini pa na to još i curice koje prodaju sladoled puštaju muziku, što sveukupno doprinosi da se ovaj prostor može kandidovat za najprimitivniji prostor opštine” ističu Starograđani i pozivaju Divanovića da se sam u to uvjeri.
Nema klupa, kontejneri zaudaraju...
Iz Mjesne zajednice upozoravaju da je neophodno da se potpuno uklone žardinjere i kola i oslobodi prolaz koji spaja pristanište sa ostalim dijelom ispred Mogrena i Avale, a u interesu kulture usluge skloniti suvenirdžiju i sladoled.
"Na svim mjestima kod gvozdenih vrata kod kontejnera, svuda gdje se piće iznosi iz grada na šankove je takva prljavština i masnoća da se noge lijepe za pločnik. Potrebno je svakodnevno pranje deterdžentima od strane vlasnika šankova i terasa jer to uzrokuje njihov personal. U polovini parka prema Starom gradu nema klupa za sjedenje više godina. Molimo Vas da ne prihvatate priče službenika komunalnog preduzeća da neko krade klupe, jer to pričaju dvadeset godina. Zašto kradu samo iz jedne polovine parka i zašto ne fiksiraju noge od klupa dvadeset godina, ako je to uopšte istina. Na staroj autobuskoj stanici kontejneri toliko smrde da se ne može proći ni šetalištem ni rivom bez zaustavljanja disanja, ističu Starograđani.
1 - 20 of 182 Posts
Join the discussion
