SkyscraperCity banner

1 - 10 of 10 Posts

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #1
Dosad mi je nekako promaknuo ovaj dio foruma, a vidim da tu ima dosta zanimljivih postova. Kako sam proputovao dosta toga, a uvijek gledam birati malo egzotičnije, a relativno bliske destinacije, tako sam odlučio podijeliti svoj doživljaj jednog prekrasnog mjesta - Azora.

Dakle, put je odrađen u zimu 2019. godine, Dubrovčani ogromnu većinu svojih putovanja odrađuju u to doba jer smo skoro svi vezani uz turizam koji je tad mrtav, a i vrijeme je takvo da je bolje nać se negdje daleko i egzotično. Zašto Azori? Ukratko, uvijek sam bio fasciniran otocima, njihovom izoliranošću, potrebom za samodostatnošću i sl. Što je dalje od kopna, a Azori to stvarno jesu, to su mi zanimljiviji.

Dugo vremena Azori su običnom turistu bili teško dostupni i dosta skupa destinacija, a onda je prije par godina došlo do liberalizacije zračnog prometa pa je skinut monopol SATA-u (lokalna azorska zrakoplovna kompanija koja leti između otoka i glavni poslodavac na otočju) i TAP-u. Tu odredbu odmah je iskoristio, a tko drugi nego Ryanair, uvevši dnevnu vezu između Sao Miguela i Terceire (dva najveća azorska otoka) te Lisabona i Porta na kopnu. Naravno, uletjeli su tu i neki američki prijevoznici koji su povezali Azore i s tamošnjim tržištem, mada je SATA tamo letjela i prije, ali sa puno skupljim kartama.

Omogućilo je to mnoštvu turista da počnu dolaziti i otkrivati ovaj nevjerojatan arhipelag i njegovu ljepotu koja je po svemu apsolutno jedinstvena u ovom dijelu svijeta. Odmah su se isprofilirali kao buduća velika turistička destinacija i našli su se na svim listama mjesta koja morate posjetiti prije nego ih otkriju mase turista i slične marketinške gluposti.

Međutim, lokalci su se odmah postavili oštro prema stihijskom razvoju turizma te idu polako. Odmah su dali do znanja da je očuvanje prirode i ekoturizam njihova nit vodilja i to je vidljivo na svakom koraku. Nigdje nisam vidio toliku brigu oko okoliša, posvećenost svakom detalju očuvanja prirode i sl. Sve to vrijedi do razdoblja kad sam bio, ali sumnjam da se mnogo toga promijenilo u razdoblju poslije tog turističkog booma.

Postavit ću ovdje nešto slika i teksta, kako to već ide, sa svojim zapažanjima i komentarima, nadam se da će bit zanimljivo jer nisam upoznao puno ljudi koji išta znaju o Azorima osim da su negdje u Atlantiku.
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #2 (Edited)
Za početak nešto malo o Azorima, riječ je o portugalskom arhipelagu smještenom usred sjevernog Atlantika. Arhipelag se dijeli na tri manja dijela - istočni, centralni i zapadni. Od portugalskog kopna udaljeni su od 1500 do 1900km, a od sjevernoameričkog ugrubo oko 3000km što znači da su dosta bliže Europi, cca na trećini puta od Lisabona do New Yorka.



Dakle, ukupno je 9 otoka u te tri skupine, a kao što se vidi, većina ih je u centralnom dijelu. Ipak, najveći, najvažniji i najnaseljeniji otok je Sao Miguel u istočnom dijelu. Na njemu živi oko 140 tisuća ljudi od ukupno 240 na svim otocima, dakle više od pola. Općenito se dosta ljudi iznenadi kad vidi koliko su ti otoci zapravo dobro naseljeni, baš je i dojam na licu mjesta da nema neke emigracija, ali o tom kasnije.

Drugi najnaseljeniji otok je Terceira s nekih 60ak tisuća dok na svim ostalim živi oko 40ak tisuća ljudi. Tu dolazimo i do demografskog nesrazmjera jer je vidljivo da manji otoci jako nazaduju i velike su emigracije s njih na veće otoke, a nerijetko i na kontinent (u prošlosti je to dosta češće bio SAD, a danas ipak Portugal). Najmanjii najudaljeniji otok Corvo broji niti 500 ljudi, a puno bolje ne stoje ni Flores, Graciosa i Santa Maria.

Premda se na karti tako ne čini, svi ovi otoci su međusobno jako udaljeni (sa Sao Miguela se npr. jedva vidi Santa Maria) i glavni vid transporta je zračni, letove obavlja SATA, već spomenuta lokalna kompanija, ali uz velike državne subvencije. Svi otoci imaju aerodrome, čak i maleni Corvo koji ima jednu od najmanjih pista koje sam vidio (nažalost ne i na svoje oči).

Jako me iznenadilo da neki otoci imaju i ogromne aerodrome, a razlog je što su Azori nekoć bili važna postaja transkontinentalnih letova i dosta često lokacija za prisilna slijetanja. Tako je na Santa Mariji bila ta glavna postaja, a tamo se dogodilo i par zrakoplovnih nesreća jer su prisilna slijetanja u to doba bila jako opasna. Drugi razlog velikih aerodroma je vojni i strateški položaj Azora pa je tako vojna baza NATO-a na Terceiri, a Francuzi su nekad imali posebnu svoju na Floresu.

Svaki od otoka je po nečemu poseban, a zajednička im je prekrasna priroda zbog čega su destinacija bez premca. Međutim, jako je teško, gotovo nemoguće, obići sve otoke i vidjeti sve što je zanimljivo. Letovi između otoka, posebno manjih, su rijetki i nevjerojatno skupi za strance, a isto vrijedi i za trajekt koji samo ljeti, zbog boljeg vremena, vozi kružno između otoka. Cjelogodišnja trajektna veza postoji samo između otoka centralnog dijela. Tako sam i ja posjetio samo Sao Miguel kojeg sam obišao i uzduž i poprijeko dok sam sliku o ostalim otocima stekao jer me jednostavno zanimalo, kad sam već bio tu blizu.

Upravo zato, naredne slike nisu moje nego s interneta, čisto da se stekne dojam o ostalim otocima. Nov sam u ovome pa ne znam mogu li to bez izvora

Otoci su dakle vulkanskog podrijetla i zato su jako brdoviti, a iznimka je Graciosa koja je jedina nizinski i ravan otok, a najpoznatiji je po ovoj kalderi kakvih ima mnogo i po ostalim otocima, a svjedoči o ne tako davnoj vulkanskoj aktivnosti.



Pico je najviši otok sa vrhom od 2500m što je ujedno i najviši vrh Portugala, slično kao što je kanarski Pico del Teide najviši vrh Španjolske. Otok je osim po tome najpoznatiji po ovim fascinantnim vinogradima u suhozidu od crnih vulkanskih stijena, što je, slično kao naše Starigardsko polje, pod zaštitom UNESCO-a.




Terceira je ime dobila po tome što je od svih Azora otkrivena treća po redu, otok je osim NATO baze poznat i po ovim nepreglednim poljima odijeljenim zelenilom, ne suhozidom kao što izdaleka izgleda. Stočarstvo je na Azorima apsolutna djelatnost broj 1, a osobito govedarstvo. Krave imaju svi, od ljudi na selu do onih u gradu.



Faial je otok poznat po kitolovu, tu je ova djelatnost bila najrazvijenija na cijelim Azorima, ali naravno da toga više nema. Ipak, ostao je muzej kitolova baš na Faialu, a i tradicija se donekle održala kroz whale watching (ne znam kako bi to preveo) koji je obaveza za svakog turista koji posjeti Azore. Osi toga, na Faialu se nalazi ova ogromna marina koja je zbog zaštićenosti luke glavna opskrbna postaja za jedriličare koji jedre preko Pacifika.



Santa Maria ima spomenuti ogromni aerodrom i to je najzanimljivija stvar na otoku koji ima najveće demografske probleme, zov obližnjeg Sao Miguela neodoljiv je, osobito mladima. Otok je inače jako brdovit i ovo je najprepoznatljivija slika s njega koja pokazuje istovremenu otvorenost i moru i zemlji. Zemlja je inače jako plodna, vulkanska, i gotovo da nema tropske biljke koja na njoj neće uspjeti, a isto vrijedi i za većinu ostalih biljaka.



Najistočniji otok je Flores i prema većini koji su ga vidjeli, najljepši otok Azora. Zelena boja koja prevladava na čitavom arhipelagu ovdje dobiva novi smisao (slika dolje). Ako se ikad budem vraćao na Azore, Flores će biti moje odredište.



Corvo sam spominjao kao najmanji i najslabije naseljen otok, ali daleko od toga da nema što ponudit. I oni imaju svoju kalderu, a zbog izoliranosti, upravo je ovaj otok raj za ornitologe i super poznato gnjezdilište ptica. Skoro svi posjetitelji otoka su promatrači ptica i ornitolozi, a igrom slučaja i Corvo na portugalskom znači - gavran.



Jedini otok za kojeg neću stavit sliku i za kojeg nisam pronašao ništa zanimljivo je Sao Jorge. Jedino što sam primijetio je da je kravlji sir Sao Jorge osobito poznat i popularan. U svim restoranima, svi sirevi su, sad bubam, 5 eura, a onaj sa Sao Jorgea je 20. Zašto, nisam uspio saznat, a zbog cijene ni okusit,

U nastavku će biti moje slike sa Sao Miguela.
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #3
Dakle, slike će biti nabacane po lokacijama, bez prevelikog reda i načina jer ga u 6 dana na otoku i nije bilo. Otok je dovoljno malen da ga autom obiđete za par sati (dolje orijentacijska karta), a opet ima dovoljno stvari da se napravi itinerar po izboru. Dakle, prva postaja je aerodrom Ivan Pavao II (papa putnik je bio i ovdje), godišnji promet mu je 1,3 milijuna što nije nezanemariva brojka.

Otok broji 140 tisuća ljudi od kojih polovica živi u glavnom gradu Ponta Delgadi što ga okvirno čini veličinom sličnim našem Zadru. Kako je bilo prostora za širenje, grad se danas jako raštrkao na sve strane pa je tako i sam aerodrom skoro potpuno okružen kućama. Stari centar grada je ipak dosta skučen i jako se lako u njemu izgubit, osobito ako ste s autom jer GPS baš i ne poznaje raspored jednosmjernih ulica po gradu, a takve su ama baš sve.

Stari centar glavno je odredište svih turista, tu je većina hotela i restorana, premda su glavni gosti domaći ljudi koji imaju naviku odlaska u restorane, nešto što je u našim turističkim mjestima stvar prošlosti. Iako je grad usred Atlantika i daleko od svega, ni u jednom trenutku nemate osjećaj da je to tako. Grad ima sve što bi imao i neki drugi na kopnu, gomilu trgovina svh vrsta, visoke zgrade i nebodere, osobito uz more, gust promet u centru, nemogućnost pronalaska parkinga, ljudi na sve strane, robne kuće, tržnica itd.



Dio uz more je osobito zanimljiv, postoji duga šetnica, ipak udaljena malo od mora zbog velikih valova, a tu je i ogromni terminal za kruzere koji je za moga posjeta bio prazan, ali količina ugostiteljskih i drugih objekata pokazuje da je u špici kruzerske sezone zasigurno krcat ljudima. Turista je bilo čak i u siječnju, nešto čega me bilo strah prije odlaska. Očito je otok dovoljno atraktivan i u to doba, unatoč lošem vremenu i hladnoći.

Sad, to treba uzet sa rezervom jer je vrijeme na Azorima zapravo uvijek "loše", tj. doslovno se u 5 minuta vrijeme može promijenit od proloma oblaka do sunca. Iako je siječanj najkišovitiji mjesec, te kiše su uglavnom kratke i iznenadne i već se nakon par dana skroz navikneš na njih. Jedino što muči je stalna naoblaka što je vidljivo i na većini slika i što inače prekrasne vidike često učini nedostupnima. A hladnoća za Azore je 15 C što je za naše pojmove smiješno.

Na slici je centar Ponta Delgade, trg s ovim prepoznatljivm stablima i gradskim vratima koja se vidi u pozadini. Inače, glavna boja fasada je bijela kao i u Portugalu na kopnu, a ima dosta i crne zbog vulkanskog kamena. Tu je i jedna od grupa turista što je rijetkost jer su posjetitelji bili uglavnom mlađi individualci, najčešće iz SAD-a i zapadne Europe.

20190122_092838.jpg



Panoramski prikaz luke s kruzerskim terminalom i gradom u pozadini. U luci prevladavaju veće jedrilice za jedrenje jer su uvjeti zbog stalnih vjetrova idealni. Manji brodovi su za ribolov koji je također dosta razvijen, ali manje nego prije zbog lovostaja i sličnih odredbi. u desnom kutu je dok za turističke brodove koji svakodnevno i po više puta isplovljajavaju na whale watching. Cijene su paprene čak i za 3 sata vožnje, ali navodno da daju povrat ako se ne vide kitovi ili dupini. Sezona kitova je u 5. mjesecu kad sele na sjever i prolaze tim morima, a u ostatku godine se može vidjet tek nekoliko jedinki koji tu stalno žive. Nažalost, nisam išao jer nam je tura bila odgođena zbog lošeg vremena, a to je zimi skoro svaki drugi dan.

depositphotos_152886430-stock-video-aerial-view-ponta-delgada-from.jpg


Hoteli su uglavnom zapadnjačkog tipa, visoke zgrade poput ove na slici i baš bodu u oči. Cijene za hotel zimi su stvarno malene, čak i za 4 i 5*, a to vrijedi za mene koji uvijek biram što jeftinije jer mi je smještaj najmanje bitan. Većinu vremena svakako se provodi lutajući autom i tu dolazimo do onoga što se na Azorima mora napravit - uzet rent-a-car.

Izbor je nenormalno velik jer ga svi uzimaju, kraj aerodroma sam vidio parking za te aute pored kojeg onaj u Dubrovniku izgleda smiješno malen. Naime, za doći do bilo koje lokacije na otoku trebate auto jer javnog prijevoza ili nema ili je rasporedom vezan za lokalce. Privatne ture su pak nenormalno skupe i šteta ih je plaćat kad otok možeš istražit sam.

Dakle, rent-a-car je uzet za malen novac i onda kreće prava pustolovina. Ceste su fantastične, osim u strogom centru Ponta Delgade nigdje nema gužve ili problema s parkingom. Dva najveća grada, Pontu Delgadu i Ribeira Grande na sjevernoj obali povezuje autocesta (!), a veća mjesta uz obalu nerijetko i brze ceste.

Za potrebe tolikog broja ljudi i viđeni promet, infrastruktura je nestvarno dobra. Priroda Azora je fantastična i tijekom cijele vožnje viđat ćete nestvarne vidike u kojima se izmjenjuju more, sunce, oblaci, gradovi, sela, šume, livade, pašnjaci, cvijeće. Obišao sam puno toga, ali nigdje nisam vidio toliku urednost krajolika i okoliša kao ovdje.

Zbog kišovite klime, sve je uvijek zeleno, nešto kao i u Velikoj Britaniji i Irskoj. Međutim, Azorci su u odnosu na njih sve podigli na još veći level posadivši cvijeće svugdje uz ceste, najčešće hortencije koje nažalost cvatu samo u proljeće pa su za mog posjeta bile suhe. Osim toga, sve je strašno održavano, mislim da nigdje u svijetu nema toliko vrtlara kao tamo, stalno ih se viđa uz cestu kako kose, čupaju travu, obrezuju, nevjerojatno.

Zbog svega toga, Azorci su se posebno potrudili oko svojih vidikovaca koji su fokalne točke svakog road-trippinga po otoku. Na najzanimljivijim mjestima sagređeni su ti vidikovci (miradouro) odnosno mala umjetnička djela hortikulture koja bi i bez vidika bili nešo posebno, a ovako su nešto još bolje. Osim hortikulture, tu su i mnogobrojni stolovi i klupe uklopljeni u okoliš te mjesta za roštiljanje, Azorci često odlaze na takva mjesta, osobito vikendima gdje rade piknike i uživaju. Moram priznat da im na tome zavidim. Evo samo nekih vidikovaca

20190122_110936.jpg



20190122_110908.jpg


Na slici je grad Povoacao u jugoistočnom dijelu, najstarije naselje na Azorima, a danas je tek četvrti grad po veličini na otoku.

20190122_141307.jpg


20190123_094209.jpg


6ba1641097e4733af38d4b2fdd9cd0d4.jpg


Ovo je slika s jugostičnog dijela otoka gdje je reljef jako dinamičan, a naseljenost jako slaba. Cesta vijuga brdima kroz prekrasne šume, a u pozadini svako malo ovakvi vidici. Pogled je s vidikovca s kojeg tek vidiš koliko je to sve zapravo dinamično i kolike su stijene koje se nadvijaju nad more. Pa ipak, ima luđaka koji su dolje uz more sagradili kuće i tu žive na milost i nemilost divovskih valova. Moja akrofobija nije mogla podnijet spuštanjem autom do dolje, divio sam se iz daljine.

20190122_144436.jpg


Akrofobija nije dozvolila ni posjet najistočnijoj točki otoka, svjetioniku Arnel do kojeg vodi super uska cesta kojom se lokalni ribari bez problema spuštaju do mora i svojih barki. Mada, s obzirom na valove, vidi se koliko je teško tu se bavit s ičim vezanim uz more. Upravo je zato ovaj dio otoka najslabije naseljen.

Nastavak uskoro.
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #4
Vožnja Azorima najčešće izgleda ovako - pusta cesta, naoblaka oko uzvisina, mokar asfalt od ogromne vlage i česte kiše, cvijeće i šuma kraj puta. U daljini zeleni pašnjaci odijeljeni raslinjem, tu i tamo koja krava i neki farmer s pick-upom (najčešći auto na otoku) i velikim spremnikom za mlijeko. Mliječno govedarstvo glavna je djelatnost i jedna od rijetkih grana u kojoj su Azori samodostatni i ne ovise o uvozu s kopna.

20190123_110259.jpg

20190123_110321.jpg


20190122_141715.jpg


Na donjoj slici nalazi se najpoznatija znamenitost otoka te prva slika koja će vam se pojavit kad proguglate Azore. Riječ je o ostacima velike kaldere na samom zapadu otoka, poznate i pod nazivom Sete Cidades (pr. sedam gradova, odnosi se na ukupno sedam kaldera koje se nalaze u ovom užem dijelu otoka). Kaldere su inače ostaci vulkana stožastog oblika i najčešće su ispunjeni vodom, ovdje 5 od 7. Najveća su dva jezera, Modro (na slici) i Zeleno koja su zapravo spojena, ali se računaju kao odvojena zbog različitog odsjaja vode. Priroda je zapanjujuće lijepa, cesta vodi sa samog vrha odnosno ruba kaldere ravno do samog dna. Putem se pružaju nezaboravni vidici sa brojnih vidikovaca, a usput se prolazi kraj još nekoliko manjih jezera.

20190123_111513.jpg


Nažalost, vrijeme me nije baš poslužilo, niska naoblaka spriječila je vidik s glavnog vidikovca na kojem se zbog ograničenog parkinga smije parkirat do 20 minuta. Spuštajući se niže, nebo se razvedrilo u par minuta što je za Azore sasvim normalno. U dnu kaldere nalazi se istoimeno selo Sete Cidades, tu je turizam apsolutno glavna djelatnost, ima dosta privatnog smještaja i kampova, ali mislim da nije toliko zanimljivo za zadržavanje, osim ako tu niste zbog avanturističkih sportova s kojima se može bavit u i oko jezera.

Kupanje u jezerima je zabranjeno, na Azorima se jako pazi oko ekologije i takve aktivnosti su zabranjene. Isto vrijedi i za većinu drugih jezera, mada sam čuo da se ta pravila krše, osobito uslijed turističkog booma zadnjih godina. Većina posjetitelja ili iznajmi bicikl i vozi se oko jezera ili šeta, zimi je manje ljudi pa se za bilo koju akivnost da radite, osjećate kao sami na svijetu. Ipak, većina ljudi prije spuštanja u kalderu bira hiking po brdima iznad. Zašto? Pa zbog ovakvih pogleda.

Nevjerojatno je kako sunce promijeni te nijanse zelene, boje se mijenjaju iz minute u minutu, doista fascinantno. Slikano je sa vidikova Boca do Inferno (Paklena usta), jednog doista samotnog i zlogukog mjesta na padini brda s kojeg puca najljepši pogled na kalderu. Vide se dva manja i dva veća jezera te ostale manje kaldere, a u sredini je vidljivo i spomenuto selo. Do vidikovca se može doći autom, a oznake su jako dobre, sve je označeno standardnim EU smeđim putokazima za znamenitosti. Na vidikovcu je trebalo čekati nekih pola sata za ovakav prizor, dok se oblaci ne raziđu, Trenutak ne vidiš ni prst pred nosom, a onda se odjednom ukaže ovo. Mnogima se nije dalo čekati, a neke je potjerala i kiša. Upornost se isplatila.

1184-2492.jpg


Netom prije ovog vidikovca, nalazi se omaleno jezero Lagoa do Canario, koje je bilo obavijeno oblacima i izgledalo je sablasno, samo čekaš da odnekle iskoči neko čudovište. Azori su inače prepuni jezera, uglavnom su vulkanskog podrijetla i mnoga su van glavnih cesta. S obzirom da je turista jako malo, nije problem pronaći ovakvo omanje jezero samo za sebe što je fantazija.

20190123_101556.jpg
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #5 (Edited)
Idemo dalje.

Azori su iznimno aktivno vulkansko područje što i ne čudi s obzirom da se nalaze na dodiru tri tektonske ploče i udzuž srednjoatlantskog hrpta. Iako aktivnih vulkana više nema, podzemlje je i dalje vrlo aktivno, a najbolje mjesto za to doživjeti je Furnas - gradić u unutrašnjosti otoka, smješten pored istoimenog jezera. Dan posjeta bio je maglovit i kišovit pa se jezero jedva vidjelo. Duga je inače najnormalnija pojava na Azorima, nakon dva dana je više ni ne primijećujete jer se stalno negdje vidi.
20190122_111813.jpg



U Furnasu su napravili cijelu priču oko geotermalne energije, postoje dva mjesta na kojima se mogu vidjeti termalni izvori, a to izgleda ovako. Jedan izvor nalazi se u samom centru mjesta pa je iznenađenje vidjet lokalce kako normalno šeću okolo, nama sa strane smrad sumpora je neizdrživ. Temperatura tla je ogromna i ne smije se prići blizu, nije baš ni da mi je palo na pamet, ali lokalci u toj zemlji kuhaju jela i par lokalnih restorana je oko toga napravilo pravi brend - jelo koje je skuhala zemlja. Turisti to masno plaćaju, ali kako nisam neki gurman, nije me zanimalo.

20190122_135832.jpg


20190122_140028.jpg



Spominjao sam već ljubav i posvećenost Azoraca prema zelenilu i cvijeću, a najbolje mjesto za to vidjeti na jednom mjestu nalazi se u Furnasu, a sve to u kombinaciji s ovdje nezaobilaznim geotermalnim izvorima. Riječ je o parku Terra Nostra, botaničkom parku s poznatim termalnim kupalištem. E sad, za 10 eura dobije se ulaznica za oboje, ali se isplati svaki cent. Iako na prvi pogled izgleda skroz neprivlačno, ugođaj kupanja je fantastičan. Temperatura je nekih 30ak stupnjeva što je na 15ak vanjskih savršeno. Park je zbog kišnog vremena bio praktički prazan pa su takvi bili i bazeni. Ova prljava metalna boja zapravo i dolazi od metala, točnije bakra. Ne preporuča se kupanje u omilenoj odjeći jer ostaju mrlje koje se više ne mogu skinuti.



Postoje i mnoštvo manjih bazena za privatne seanse kišanja u vrućoj vodi što je apsolutna fantazija. Većina ih je sakrivena po cijelom parku, okruženo biljkama i drvećem.

20190122_114419.jpg


Sam park u siječnju uglavnom nije bio u cvatu, ali je svejedno bio fantastičan. Doduše, nekome kome biljke i drveće nisu napeti, moglo bi bit dosadni, ali park se ionako propješači u maksimalno 40 minuta. Naravno, tu je i mnoštvo jezeraca, uglavnom vruće vode koja svugdje izvire na površine čineći Furnas pravim dokazom one da vulkansko podzemlje Azora nikad ne spava, a zvog te ključale vode i izmaglice, nekako sve to izgleda kao jurski park. Inače, Azori nekih 60% energije dobivaju iz geotermalne energije, neki otoci i 100%. Ostatak uglavnom otpada na i HE i ostale obnovljive izvore čineći Azore pravom eko destinacijom.

20190122_114727.jpg
20190122_130553.jpg
20190122_130832.jpg


I za kraj ovog posta, još jedan pokazatelj dobrog turističkog marketinga na Azorima. Blizu Furnasa, na sjevernoj obali, nalazi se jedina europska plantaža čaja (Cha Gorreana). Iako je jako malena, i nije jedina, postoji još jedna par km dalje, od toga su napravili cijelu priču. Tvornica za preradu otvorena je posjetiteljima, svi dijelovi za tradicionalan način obrade mogu se slobodno obići, a na kraju se nalazi shop u kojem se može besplatno popit čaj i, naravno, suvenirnica za kupit čaj. Kako se nalazi tik uz glavnu cestu, turista je mnogo i sigurno dobro zarađuju, definitivno i više nego od samog čaja koji je posađen na možda 3-4 ha. Uspješan copy paste Darjeelinga i Šri Lanke, ali koga briga.

20190122_150104.jpg
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #6 (Edited)
Još malo o sjajnoj turističkoj valorizaciji prostora. Azori su zbog prekrasne prirode i iznimno dinamičnog reljefa prepuni raznih hiking i trekking staza koje su sve lijepo označene i čije su lokacije dostupne na službenim stranicama TZ. Naravno da je trebalo odaditi jednu od njih, a izbor je pao na hiking do slapa (salto do Prego) duboko u šumi iznad sela Faial da Terra na JI otoka.

Selo je smješteno uz more, u jednom dubokom klancu kojeg je izdubila rijeka. More je ovdje toliko moćno, kao što se i vidi na slici, da su sve kuće daleko od njega. Cesta vijuga brdima spuštajući se do sela, a svud naokolo su pašnjaci s kravama, a ovdje vidljiva i moderna improvizirana štala. Iako skroz ekstenzivno, stočarstvo je jako razvijeno. Skoro trećina portugalskog mlijeka proizvodi se na Azorima.

20190122_112133.jpg


Samo selo iznimno je malo s nekih 300 stanovnika od kojih nisam vidio nijednog. Ovdje se jedino na cijelom otoku vidio problem emigracije, nešto što se u nas vidi u svakom selu.

20190122_112848.jpg


Azori inače zadnjih godina imaju porast broja stanovnika, osobito na Sao Miguelu. Dosta je doseljenika s kopnenog Portugala, ljudi koji žele živjet mirnijim otočkim životom, ali i stranaca. U Ponta Delgadi je i veliko sveučilište koje pohode studenti iz cijelog svijeta. Dakle, suprotno očekivanjima, iznimno demografski propulzivan kraj što i ne čudi s obzirom na stvarno odličan način života i prekrasan okoliš.

Evo ovdje jedne od rijetkih ruševina koju sam vidio na otoku. Iznad današnjeg sela, nalazi se ono napušteno staro - Sanguinho, sakriveno u dubokoj šumi i visoko u brdima, daleko od pogleda s mora. Slično kao i kod nas na Makarskoj rivijeri, ta sela u brdu su opustila nakon spuštanja uz more te jake emigracije. Azorci su najčešće odlazili u SAD, tamo i danas postoje njihove ogromne zajednice, posebno na istočnoj obali.

20190122_113109.jpg


Šetnja do slapa traje nekih sat vremena i putem nisam vidio nikoga drugoga što je bilo fantastično. Staza se penje u brdo, putem uz rječicu i između ogromnih stabala. Stvarno odličan doživljaj pored kojeg i slap na kraju staze nije ništa posebno, osobito za nekoga poput mene tko ih je vidio mali milijun.

20190122_113333.jpg


Nisam nikad bio u onoj pravoj tropskoj kišnoj šumi, ali vjerujem da ova šuma nije daleko. Gustiš je na sve strane, vlaga je ogromna iako smo daleko od ekvatora, ali da nekome pokažeš slike i pitaš ga gdje je - nikad ne bi pogodio da su u pitanju Azori, eventualno po drugačijoj vrsti stabala.

20190122_124055.jpg


I još jedan podsjetnik na tropski pojas - to je poljoprivreda. Najčešća biljka koju sam vidio posađenu oko kuća je - taro, klasična biljka tropskog pojasa. Vidi se ovdje na slici. Oko drugih kuća je bilo i dosta - banana. Usred sjevernog Atlantika. Ostale proizvode uglavnom uvoze, nema neke velike domaće proizvodnje jer je sve podređeno stočarstvu.

Nekad su masovno sadili naranče, ali ih je pokosila neka bolest pa više ne uspijevaju. Zato su uvezli ananas koji proizvode u plastenicima i koji je otad postao gastronomski zaštitni znak Azora, svugdje ga poslužuju, čak i u nebuloznim kombinacijama kao s govedinom.

20190122_131940.jpg


Još malo vidika. Ovo je sad krajnja zapadna točka otoka i mjesto Mosteiros s ovim poznatim klifovima. More se uvijek pjeni iako iz daleka izgleda kao bonaca.

20190123_134406.jpg


Ovdje je uhvaćen i avion pri slijetanju u Ponta Delgadu. Pašnjaci su, naravno, svugdje.

20190123_141523.jpg


I možda najazorskija od svih slika, jedino mjesto gdje sam došao baš blizu krava. Pašnjaci su često ograđeni i električnom žicom, vidi se i ovdje. U smjeru horizonta, nema ništa do Antarktika.

20190123_133409.jpg
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #7
Spomenuo sam veći broj vulkanskih jezera na otoku, Sete Cidades je cijeli kompleks jezera na zapadu, Furnas je jezero na istoku s istoimenim gradom i geotermalnim izvorima dok središnji dio pripada jezeru Fogo (Vatra), čak mu je i ime vulkansko. Za razliku od ostalih jezera koja su pitoma i lako dostupna cestom, Fogo je sve suprotno od toga. Nalazi se visoko u brdima i vijugava cesta dolazi samo do njegovog ruba. Zbog takve pozicije, gotovo je uvijek obavijeno oblacima i samim time nedostupno. Azorci su tome doskočili postavljanjem kamera na sve lokacije po otoku kako bi posjetitelji doskočili nepredvidljivom vremenu i tempirali svoj posjet.

Za vrijeme prvih 5 dana na otoku, Fogo je uvijek bio u oblacima, ali zadnji dan odlučio sam ipak oprobati sreću i odvest se do tamo. Bio je to pun pogodak jer se nebo odmah razbistrilo i omogućilo nevjerojatne poglede. Prije samog jezera, nalazi se jedini vidikovac na otoku s kojeg se mogu vidjeti i sjeverna i južna obala otoka što dovoljno pokazuje koliko je reljef ovdje dinamičan.

S lijeve, južne i naseljenije strane, nazire se glavni grad Ponta Delgada s predgrađima. S desne, sjeverne, nazire se drugi grad po veličini - Ribeira Grande.

20190124_102205.jpg


Ovo je pogled na jezero Fogo, najbliže što mu se cestom može prići i većina posjetitelja tu opali sliku i ide dalje. Međutim, naravno da nisam bio jedan od takvih. Kroz ovaj gustiš pruža se kozji put kojim se za pola sata lagano siđe do površine. Kako je vrijeme bilo loše, a staza klizava od kiše, tog dana se samo par ljudi odlučilo na silazak što znači da sam imao cijelo jezero za sebe (i suputnike, naravno, nisam išao sam).

20190124_124001.jpg


Nakon silaska dolje,nema nikakve staze nego samo šećete obalom, stijenama i pješčanim plažama.

20190124_113424.jpg


Iako izgleda primamljivo, odnedavno je u jezeru strogo zabranjeno kupanje jer je strogo zaštićeno kao rezervat biosfere. Ovo bijelo na plaži su ptice koje mislim uživaju kao malo gdje.

IMG-20190124-WA0026.jpg


Atmosfera nestvarna, totalna tišina koju remete samo vjetar i ptice. Čisti zen.

IMG-20190124-WA0038.jpg


Ako je ona šuma u prošlom postu mogla proći kao negdje u tropima, onda ova ovdje može slobodno proći kao neka tajga u umjerenom pojasu. Samo čekaš da se negdje iza grma pojavi sob :D

IMG-20190124-WA0005.jpg


Tih par sati provedenih oko jezera u potpunoj tišini bio je vrhunac puta. Baš zbog toga, činjenica je da u ljetnim mjesecima ovdje navaljuje horda turista koju je jako teško kontrolirati, posebno odredbe o zabrani kupanja. Pita se čovjek koliko je teško Azorima zadržati ove prirodne ljepote ovakvima kakve jesu i koliko je teško obuzdati neminovni razvoj turizma te ga ograničiti odredbama održivog i eko turizma. Držim im fige, jer Fogo zaslužuje ostat ovakvo veličanstveno mjesto kakvo jest.

Iako mjesto samo po sebi nije toliko zanimljivo, odlučio sam posjetiti i Ribeiru Grande, drugi grad po veličini. Negdje sam pročitao da je prije pojave turizma u zadnjih 30ak godina ovaj grad smatran najsiromašnijimu cijeloj EU. Čim se uđe unutra, vidi se zašto. Standard je još uvijek dosta nizak, ali grad je svejedno lijep, čist i održavan, Gradi se i veliki hotel te se i oni razvijaju u smjeru turizma. Ispada onda dvolično doći sa strane i "braniti" ljudima razvoj pod cijelu očuvanja okoliša i sprječavanja masovnosti turizma. Azori možda dokažu da je moguće pomiriti te dvije krajnosti.

Inače, prosječna plaća na Azorima je 2016. bila samo 500 eura, ali je dosad naravno, nešto narasla. Više od polovice zaposlenih otpada na javni sektor, osobito na manjim otocima. Većina ostalih otpada na stočarstvo i ribarstvo (primarni sektor) te usluge i turizam. Industrije baš i nema, svodi se isključivo na preradu primarnih proizvoda.

U Ribeiri Grande najzanimljivija je ova plaža s crnim pijeskom. Kupača zimi nema, ali zbog stalnih valova, raj je za surfere, bilo ih je nekoliko kad sam bio.

 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #8
Dosad sam opisao posjet glavnim turističkim destinacijama na otoku, a sad evo još random slika s ostatka puta.

Oblaci, sunce, duga, šuma - sve u jednom, klasični Azori.

20190122_124240.jpg


Ovo je s brdovite istočne strane otoka, viši dijelovi su uvijek u oblacima, a divovska stabla se nadvijaju nad cestu. Dolje desno padina s nagibom od valjda 70 stupnjeva.

20190122_140013.jpg


Jedan od vidikovaca, sve besprijekorno sređeno i gotovo uvijek ste na njemu sami. Mogu samo zamislit kako je lijepo kad ove sad ocvale hortencije cvatu.

20190122_143200.jpg


Voda je na sve strane, ovakvih prizora i slapova ima mnogo. Oko ovoga je napravljen čitav jedan tematski park uz samu cestu , ali koji je bio zatvoren u vrijeme mog posjeta.

20190122_151532.jpg


Još malo prirode i šume.

20190123_094216.jpg


Ovako izgleda vidikovac kada ne potrefite dobro vrijeme.

20190123_103937.jpg


Jedno od jezera u kalderi Sete Cidades.

20190123_110902.jpg
 

·
Registered
Joined
·
830 Posts
Discussion Starter #9
I za kraj - malo sporta. Puno livada, šuma, vode i kiše - naravno da su na Azorima zbrojili dva i dva te napravili i golf igralište. Uspio sam slikat njegov malen dio.

20190122_121722.jpg


Ovo je slika s jedinog vjerskog objekta kojeg sam posjetio na Azorima. Kao i svi Portugalci, Azorci su katolici i dosta religiozni. Ovo je crkvica Gospe od Mira iznad grada Vila Franca do Campo, ne vidi se jer je u prvom planu pogled na grad, inače prvi glavni grad Azora. Međutim, u 17. stoljeću je uništen u snažnom potresu pa je administrativno sjedište preseljeno u tadašnje selo Ponta Delgadu. Grad je ipak obnovljen te je danas 4. ili 5. po veličini na otoku.

20190124_141849.jpg


Ali kakve to veze ima sa sportom? E pa ovaj otočić ispred grada, imaju i isto ime, redovno je mjesto održavanja Red Bull cliff diving natjecanja, onih skokova u vodu sa 40ak metara koji se održavaju i u Mostaru, a jednom i u Dubrovniku. Evo na slici koja, naravno, nije moja kako to i izgleda.

2a17c135b28b76e1b5a6a20d1dae0660_120.jpg


Ipak, glavno sportsko događanje na otoku bez sumnje je Rally Acores, dio ERC kalendara (Europen rally championship). Nije riječ o WRC-u, kremi svjetskog relija, već o europskom natjecanju sa slabijom kategorijom auta i puno manjim medijskim praćenjem, ali za Azore je to natjecanje iznimno važno. Vozi se po makadamskim putevima, a gledatelji dolaze iz cijele Europe, cijeli otok živne.

Svečana ceremonija otvaranja održava se na glavnom trgu u Ponta Delgadi. Najpoznatiji brzinac, tj. dionica, zove se Sete Cidades i vodi rubom kaldere. Prizori su fantastični i riječ je o jednoj od najljepših dionica u svijetu ovog sporta (na slici). Ako se ikad budem vraćao na Azore, planirat ću da to bude u proljeće kad se održava reli.



I za kraj - nogomet. Pomniji pratitelji nogometa vjerojatno znaju da Azori već par godina imaju portugalskog prvoligaša - klub se zove Santa Clara. Međutim, nisu jako popularni jer su nastali kao podružnica Benfice (imali su donedavno i isti grb) pa im utakmice gleda tek oko 1000 gledatelja. Ovu sezonu završit će igrajući u Lisabonu jer su Azori zu karanteni, tj. za sve posjetitelje je obavezna karantena.

Najpoznatiji azorski nogometaš svakako je Pedro Pauleta, prije Ronalda najbolji strijelac reprezentacije u povijesti i jedan od najboljih napadača - legenda PSG-a i Bordeauxa. Na otoku je osnovao i svoju školu nogometa, a i nadimak kroz karijeru mu je bio azorski orao. Orao je inače i simbol Azora te su po njemu i dobili ime.

Kako je ovo uglavnom građevinski i arhitektonski forum, a meni to baš i nisu glavni interesi pa ni nemam puno slika posvećenih tome, evo ipak nekih.

Jedna od rijetkih dvosmjernih ulica u Ponta Delgadi. Kuće su uglavnom niske s bijelom fasadom i crnim kamenjem kao okvirom za prozore i vrata uz nezaobilazno cvijeće posvuda. Nigdje nema portigalske mode s kopna - šarenih pločica azulejosa, ali zato imaju ove kocke za pločnike kakvih ima i po starim dijelovima Lisabona.

20190122_092722.jpg


Ovo je tvrđava Sao Bras u Ponta Delgadi, odmah u luci. Grad je kroz prošlost morao imati svoj vojni garnizon za obranu jer je ravnica u kojoj se grad nalazi jako teško branjiva.

20190122_092814.jpg


Ovo je grad Povoacao, najstariji na otoku. Većina tih mjesta na neravnom dijelu obale ovako je raštrkana po uzvisinama. Te kuće su uglavom na osami, imaju pristup autom, nešto zemlje za obrađivanje oko kuće te mnoštvo pašnjaka svud naokolo. Krave je moguće vidjeti i u samom centru tih gradića. Ipak, centri izgledaju dosta urbano s puno kafića, trgovina i svega što već ide. Ekipa pije pivu na zidiću isto ko i u nas, osjeća se Mediteran i usred Atlantika.

20190122_104958.jpg

Spomenuo sam i da su ceste odlične te da dva najveća grada povezuje autocesta - e pa evo je. Promet je rijedak, ali u peak satima bude i gusto. Slika lagodno može proći za Austriju ili Njemačku. Zaboravio sam spomenut da su Azori -2 sata od nas, a -1 u odnosu na ostatak Portugala. Zato nije čudno da se sve otvara dosta kasno jer su povezani s maticom zemljom. To je inače jako rijetka zona u kojoj se osim Azora nalaze samo Zelenortski otoci.

20190122_115135.jpg


A evo i prolaska kroz jedno priobalno mjesto u blizini Ponta Delgade. Opet se vide kuće kaskadno sagrađene po uzvisinama, a tu je i zaštita od klizišta, toga ima dosta po otoku.

20190122_105418.jpg


Eto, svašta sam ja ovdje ispisao, a vezano je uz stvari koje mene zanimaju kada negdje idem, a takvih je baš jako puno. Uvijek poslije posjeta nekoj takvoj destinaciji pročitam sve što mogu naći o tim stvarima pa je tako bilo i u vezi Azora pa otud ovoliko nepovezanih informacija o svemu i svačemu. Dosta sam toga i propustio, ali nešto možete otkrit i sami ako vas put tamo ikad nanese.

Pune preporuke za posjet, Azori su iznimno lako i jeftino dostupni (nekoliko puta dnevno leti Ryanair iz Porta i Lisabona, a ja sam još letio Wizzom iz Beča, ukupno 70ak eura karta, sveto toduše prije korone). Možete poći u svako doba godine, ja sam bio u najgore vrijeme, ali vrijeme ništa nije pokvarilo, dapače, dalo je neku posebnu čar izoliranosti i tišine.

Ljepota otoka neopisiva je slikama, to treba vidjeti uživo da se spozna koliko je to u biti lijepo. Neki će reći da je isto kao u Irskoj, ali ne bih se složio, prije kao neka kombinacija Islanda i Irske, ali opet posebnije zbog drugačije vegetacije i svega ostalog. Osjećate se i kao da ste u Portugalu, a opet je sve nekako drugačije.

Nadam se da vam je bilo zanimljivo te da ste stekli neku sliku o ovom prekrasnom otočju te da će vam se možda naći na nekoj listi budućih putovanja, jednom kad se svijet vrati u normalu. I meni je bilo zanimljivo proći još jednom kroz Azore i prisjetit se nekih stvari kroz ovaj putopis, nikad nisam radio nešto slično, ali sviđa mi se pa možda nabacim još neki sa svojih bivših putovanja.

Ako bude interesa naravno, čini mi se da nije baš posjećen ovaj dio foruma, ali eto.
 

·
LEGA LEGA!
Joined
·
24,817 Posts
Vicente, stvarno sam uživao u reportaži, nisam dosta dugo tako nešto poučno i zanimljivo na forumu pročitao.

Bravo!:)
 
1 - 10 of 10 Posts
Top