Beč (A) , Bratislava (SK) , Prag (CZ)

Autobuska stanica



Ono čega sam se trenutno plašio,to je bila KIŠA.U junu mjesecu je padalo,kao da je novembar...Iako je prognoza najavila dan bez padavina,prošlu noć je,a kako vidim i jutros,kiša padala u Nikšiću i iz neba i iz zemlje,te sam strahovao od kiše u Rožaje i kad dođem u Beograd.
Nekako sam se sanjiv odvukao do autobuske stanice,i otišao direktno do Podgorice,čiji sam put prespavao.
Iz Podgorice sam otišao za Rožaje autobusom iz Ulcinja,koji je bio natrpan do poslednjeg mjesta,i kako sam se smjestio na zadnjem sjedištu,čuo sam mrmljanje albanskog,i to mi je dovoljno bilo da već požalim za dobrom starom relacijom Podgorica – Beograd by train
Kako smo došli blizu Platija,vidio sam tračak sunca,te sam se ponadao da ću ovo 1 sat i 30 minuta u Rožajama,maksimalno dobro iskoristiti.
Kako nisam imao pamtnija posla,tako sam buljio u brda i kamen,jer su neka dva ’ baljuzgana ’ preko puta mene čitavo vrijeme glasno pričali,i dizala mi se kosa na glavi od tolike graje.Kako su došle Platije,tako sam slikao brda



Kako sam slikao,tako sam pokušao zaspati,ali sam više žmurio,nego spavao,i neđe posle Kolašina je autobus praktično zakočio u mjestu.
Svi su skočili,i pitali vozača ’šta se desilo’,na šta je isti odgovorio da jedna gospođa treba da izvrši nuždu Svi su se nasmijali,ali kako gospođe nije bilo više od 5 minuta,počeli su da se brinu za nju,te je jedan tip izašao iz autobusa da vidi đe je,te sam izašao i ja na proširenje,čisto da slikam jutro 


’Malo oblačno,malo sunčano’

mislio sam u sebi,dok sam molio Boga da kiša ne počne da pada,na šta me je šofer pozvao da uđem unutra.
Kako sam ušao u autobus,tako je za mnom ušla i ta gospođa.To je bila jedna starija žena,punije konstitucije tijela,i sva crvena u obraz,te kad je sjela,uhvatila se za stomak i tiho rekla ’UH’ na šta me je uhvatio nevjerovatni smijeh kad sam je pogledao,jer sam samo mogao pretpostaviti šta je radila vani
Krenuo je autobus,a ja sam bukvalno grcao od smijeha,na šta su i pojedini počeli da se smiju kad su viđeli mene,jer su svi znali o čemu se radi
Nego,kako sam shvatio da sam prilično nepristojan,prestao sam sa smijanjem,i slikao Mojkovac dok smo bili u prolazu



Posle Mojkovca sam malo odrijemao do Berana,i kako sam došao u isti,više nije bilo potrebe za spavanjem,jer kroz pola sata sam u Rožaju.Slika autobuske stanice u Beranama


Ono što me je obradovalo je to da se razvedrilo,i da ne moram provesti sat i po’ na autobuskoj u Rožajama 
Posle nekih pola sata,stigao sam u Rožaje,i ono što mi je zapalo za oko je da se bukvalno čitav grad vidi sa puta do autobuske.Kako sam došao na bas stejšn,otišao sam put pravca iz kojeg je došao autobus,da slikam panoramu.Nakon 5 minuta hoda,vidi se panorama i jedan jako lijep predio mi je pao za oko


Kao i panorama na grad i pogled na crkvu,koja je,vidi se,novogradnja





Pogled na centar grada,kao i na Hotel Rožaje koji izgleda veoma moderno



Ono što kvari sliku panorame je to,šo se groblja nalaze na livadama u brdu,te na neki način,grad posjeća na Sarajevo na malom.Spustio sam se stepenicama dolje,i došao,praktično u centar grada

Korzo igleda veoma uredno,i generalno govoreći,Rožaje su veoma čisto i sređeno mjesto sa mnogo novih zgrada zastakljenih u plavo,što definitivno poboljšava sliku koju sam imao prije dolaska.
Mada,ono što mi je zapalo za oko je to da svako ko sjedi na teresama u kafiću,praktično uključuje ’četvorooke oči’ i bulji u tebe,i odmera te od glave do pete,što se dolazi do zaključka da je mjesto malo,i da se svi poznaju,te da te gledaju u fazonu ’Ko je ovaj,kog koga li je došao i zašto’.
Ne obraćajući pažnju na prolaznike,skrećem u jednu malu ulicu i slikavam rijeku Ibar



Dok sam,kao po običaju,samo ištao pravo,naišao sam i na jednu veoma lijepu dzamiju,koja je takođe novogradnja,a i do nje je izgradnja nekog islamskog centra,takođe u neobičnom stilu izgradnje



Kako sam preko puta ugledao pekaru,svratio sam da kupim nešto,i ono što me je oduševilo su cijene,a razočaralo – neljubaznost!
Kako sam ušao u radnju,jedna mlađa đevojka,koja nije umjela da kaže ni ’Dobar dan’ i praktično me ne pogledavši, neljubazno upitala ’Izvoli’...
Vidio sam da imam posla sa namćorom,te sam je malo ’idriblao’ i ispitivao šta joj je najsvježije,dok je ona nevoljno odgovarala,i na kraju sam kupio kifle sa kremom,koje su za 0.25 euro centi i prevelike i prepune,što svakako preporučujem svakako da kupi u Rožajama,ako nekoga put nanese.Inače,pekara se zove ’Paštrik’ i nalazi se tačno preko puta dzamije.
Doručak mi je malo prisjelo,jer sam sjeo baš preko puta dzamije,a u to vijeme je hodza čitao molitvu,te nijesam mogao slušati te tužne zvuke,već sam se malo udaljio i otišao pravo do nekog nadvožnjaka,sa kojeg se vidi neka buvlja pijaca,a sa lijeve stranje groblje u brdu.Nisam mogao da jedem jer mi se stužilo od groblja,već sam se dao u obilazak Rožaja,iako sam za nepuno pola sata obišao praktično čitav grad

U prolazu slikavam pogled na grad



Kako je prošlo 35 min od mog dolaska,i kako sam obišao skoro čitav grad,nije mi preostalo ništa drugo do da odem u neki kafić i popijem nešto,prije nego odem za Beograd.Spustio sam se jednom uskom ulicom dolje,koja ne izgleda baš uredno,i slikao pogled na dzamiju

Kako sam izašao iz te sablasne ulice,tako sam ušao u još jednu sličnu,i vidio neku malu kafanu na kraju ulice.Pomislio sam kako bi to moglo biti dobro mjesto da malo iskuliram,ali kako sam se približio ulaznim vratima,vidio sam bradatog konobara kako u dzezvu sipa kafu,i kako pored kafane stoji cjenovnik na kojem nema ništa drugo sem kafe i domaćeg soka.Kako mi se nije pio domaći sok,a kako sam vidio da mogu da uđem na ’Vehabije party’ tako sam se udaljio,jer mi nije djelovalo ko idealno mjesto za odmor
Otišao sam pravo,i shvatio da sam otišao pogrešnim putem.Svejedno,slikavam sledeće









Kako sam tumarao lijevo-desno,tako sam vidio dzamiju kod koje sam bio prije,te mi je to bila orjentacija za put dalje prema autobuskoj.




Prošlo je bilo sat vremena,te sam odlučio sačekati autobus za Beograd,i ušao na peron,na kojem nema nikakve kontrole,već ko voli može proći bez karte
Posle pola sata sam nastavio put prema Beogradu,autobusom ’Ozlem turs Novi Pazar’ koji je bio pun,a i ne baš komforan.
Do mene je sjedio neki đed,koji je odmotavao iz papira upakovanu zeljanicu,i mene ponudio,na šta sam se zahvalio,ali nisam uzeo,jer ništa masno ne jedem kad sam u busu
Došao je i granični prelaz,zadržavanja su minimalna,te sam slikao majku Srbiju



Do Novog Pazara je trebalo nekih 45 min od granice,te slikavam grad,koji me ne oduševljava previše,jer je nekako sav skučen







kad je došao bus na stanicu,šofer je najavio 20-minutni odmor,što je svakako dobrodošlo,jer nisam nikad bio u NP 

Slika autobuske



Malo sam prošetao gore-dolje,i ono što sam vidio,a što me je iznenadilo-to je nevjerovatno veliki broj zgodnih đevojaka.Bukvalno nijesam vidio nijednu ružnu
Kako sam se nadivio ljepote novopazarske,tako odlazim da razmijenim pare,ali mjenjačnica koja se nalazi na autobuskoj,ima kurs dinara,kao da se nalazi neđe u inostranstvu,a ne u državi Srbiji.Zaobilazim je u širokom luku i odlazim pravo da vidim neću li naići na još poneku,ali bezuspješno,i vidim da sam zavilario u neko stambeno naselje

Te se okrećem nalevo krug i dolazim do neke pekare i pitam da li ima neka mjenjačnica u blizini osim ove na autobuskoj,na šta je ovaj tip iz pekare rekao da se kod njega može platiti i u dinarima,markama i evrima,i kako ovo nije Sarajevo đe se samo može u markama platit
Kako mi je učinio veliku uslugu i zamijenio nešto eura u dinare,tako sam mirno sjeo u autobus i nastavio put do Beograda bez razmišljanja oću li neđe žedan ostat’ na nekom odmaralištu,jer više euri neće funkcionisati u maloprodaji
Kako smo izašli iz Pazara,tako je došla Raška





Posle Raške je došlo i odmaralište,takođe 20 minuta,i ono što mi pada za oko-jeste jedna tvrđava na vrh brda




Svakako interesantno mjesto za odmor,jer je lijepa priroda,a i restoran ima pristupačne cijene.Kako smo krenuli,tako sam zaspao,jer sam bio ’leš koji sjedi ’ jer nisam spavao čitavu prošlu noć,i potpuno mi je mrak padao na oči.
Probudio sam se kratkotrajno u Kragujevcu,i slikao grad u prolazu




Kako smo odmorili u Kragujevcu 10 minuta,tako sam opet zaspao,i probudio se u Beogradu.Nisam bio ni za šta,već sam pravo otišao u hotel Beograd i dohvatio jastuk i zaspao
Kako je jutro svanulo,prvo što me je ’ubilo’ je to što pada kiša.Ostao sam u hotelu nekih sat vremena,i kad je malo stala,otišao sam u obilazak grada
Napolju je ledno bilo,kao da je zima,a ne jun.Ali,to me ne sprečava da odem mojom maršutom
Dolazi generalštab,iz dana u dan u sve gorem i gorem stanju

Od generalštaba odlazim do Knez Mihajlove







Pa na Kalemegdan,koji je po meni NAJLJEPŠA tvrđava i park u Evropi.Pogled na most na Adi













Kako sam se nauživao Beograda i Kalemegdana,tako je došlo vrijeme da posjetim i Novi Sad,u koji sam zadnji put bio 2008 godine.Otišao sam na železničku stanicu,i kako sam stigao u zadnji čas,nijesam stiga’ da kupim kartu na šalteru,te sam uletio u voz,i u kupeu je bio jedan tip koji je čitao knjigu,i nije ga briga za živu silu

’To volim’ mislim u sebi,dok sjedam u kupe,jer mi je gužve i galame preko glave.U tome se pojavljuje jedan tip,koji je,odmah se vidi,pričljiv ko žena,i već se upustio u razgovor sa mnom

Došao je kondukter,i kako je tražio karte,rekao sam da nemam i da ću kupiti u vozu,na šta mi je ’brat’ naplatio 680 RSD u jednom pravcu
Otišao je,na šta je ovaj tip u kupeu rekao da je naplaćivanje karte od 680 RSD čisti bezobrazluk,ja sam odgovorio

’Nema veze,ne žalim pare u Srbiji,pa makar me i odrali do gole kože ’
na šta se ovaj tip nasmijao,i pitao odakle sam,ali,kad sam mu rekao ’IzNikšića’ otegnutim,nikšićkim govorom čovjeku se osmijeh izgubio i počeo da priča svoju anti-nikšićku priču

Naime,tip je 90-ih godina bio vlasnik jednog stana koji je iznajmljivao na kratkoročni najam,i tad se desio,kako on govori ’pljačkaški bum’ u Novom Sadu koji su predvodili,niko drugi do Nikšićani i iznajmljivali su stanove na 2 dana,i za ta dva dana ih pustošili i sve stvari pokrali i šleperima za Nikšić slali,te je ta zla sudbina zadesila i ovog tipa.

Kako sam bio iznenađen pričom,koju do tada nikad nijesam čuo,izvinjavao sam mu se u ime mojih sugrađana,a on je počeo da se smije,i rekao da je policija pohapsila svu tu ’bagru’ i da su mu posle stvari vraćene,te mi je malo laknulo
A ovaj tip što je do tada čitao knjigu,upleo se u razgovor i rekao kako je on imao isto negativna iskustva u Nikšiću 83 godine,kad je bio prijatelju u posjeti,koji je služio vojni rok,pa ga je,navodno,napala neka pjandura sjekirom na centar grada,te sam opet počeo da se izvinjavam u ime tog ludaka
Kako su malo o’ladili o Nikšiću,tako je došla i Inđija,i ovaj tip sa knjigom je izašao,te sam slikao ravnicu Vojvodine



Ali je u kupe-u ostao još ovaj jedan da ’davi’
Duž čitavog puta mi je pričao o novcu,o razno-raznim valutama,o inflaciji 90-ih godina,a ja,kako pojma nisam imao o tim temama,ljubazno sam se smješkao,i molio boga da dođe Novi Sad,da više izdirem napolje.
Takođe,pohvalio se da je bio veliki švaler i zavodnik kad je bio mojih godina,i zapitkivao me što nisam sa devojkom otišao na putovanje,na šta sam dao sasvim razuman odgovor – U tom bih slučaju bio potpuno UPROPAŠĆEN,što fizički,što psihički,a bogami i finansijski
On se smijao i počeo mi dijeliti savjete kako da postupam sa sponzorušama,a ja sam proklinjao nebo što me spoji sa ovim ’stvorom’ i što moram sve ovo da slušam
Napokon je došao Novi Sad,i posle pozdrava sa tipom iz kupe-a,otišao sam taksijem do Trga.Posle 5 minuta vožnje,pravim fotosešn trga 













Nakon što sam šetao pola sata po trgu,koji me oduševio,otišao sam pored nekog parka i došao do pogleda na petrovaradinsku tvrđavu,koju propuštam jer moram uskoro opet nazad za Beograd.Slikavam i sledeće

Nažalost,slika mostova prije bombardovanja i posle bombardovanja

Pogled na biciklističku stazu i šetalište,koje izgleda prelijepo


Od šetališta sam krenuo do trga,tj do autobuske,ali sam promašio put,i došao do jednog kvarta grada,koji me veoma oduševio,te stoga nije bilo potrebe da žalim što sam zalutao







Oduševljen gradom,odlazim put autobuske stanice,i kako nailazim na jednu pekaru,ulazim u istu i po prvi put sam doživio da mi neki konobar ili prodavac kaže ’Hvala lepo što ste došli,prijatno i dođite nam opet’,i,ono što se mora priznati,iako ja ne dam ’vjetru vijat’ nad Beogradom,kultura u Novom Sadu je mnogo veća nego u Beogradu.Nisam imao vremena duže ostati,i otišao sam za Beograd,i uz obećanje da ću sledeći put doći,da sve obiđem što valja viđet’,a ovo je bilo čisto da se ubije vrijeme,prije polaska za Budapešt
Otišao sam za Beograd,autobusom naravno,jer mi je vozova preko glave,i za cijenu od 850 rsd sam otišao Sever trans-om sa polaskom iz Sombora,koji imaju veoma komforne autobuse...Po dolasku u Beograd sam otišao do hotela i odspavao do polaska za Budimpeštu,jer je difinitivno izvjesno da u vozu neću spavati.
Došlo je i 21:00 i otišao sam do stanice i smjestio se u praznom kupe-u.Naravno,bio je prazan sledećih 15 minuta Napunio se do poslednjeg mjesta,jedan tip sa đevojkom,jedan dečko iz Inđije,i neko dvoje Slovaka,ili Čeha,ne razlikujem im jezik
Krenula je standardna priča,ko je odakle,šta radi,čime se bavi,dok su ovi strendzeri blebetali na maternjem jeziku,i tako su se miješali razno-razni jezici,a meni je već dozlogrdilo,i,sudeći po mojim živcima,za mene nema prevoznog sredstva koje bi mi dobro palo
Komentarišem to svakako sa ovim tipom i njegovom đevojkom,kojima takođe govorim da je neminovno da nam kofere pretresaju večeras,na šta dobijam odgovor ’ma kakvi,ne kontrolišu to nikada’ i slične priče,te sam bio prinuđen da se opkladim sa ovim tipom u pivo (iako ga ne pijem ) da će večeras da nam gledaju torbe
Naravno,prošli smo Novi Sad,i komentarišući kako sam danas bio i slikavao po gradu,dobio sam čudan pogled od ovog momka,kojem nije bilo jasno zašto sam se ’dođavola’ vraćao za Beograd kad sam mogao iz NS-a da odem za Budimpeštu,rekao sam im da sam imao posla u Beogradu,te sam morao da se vratim(a ovamo u sebi govorim ’niđe veze’ ) jer nisam znao šta drugo da kažem u sekundi
Put me je smarao samo tako,te sam neđe kod Vrbasa zaspao,i probudio me je dolazak srpskih graničara,koji su mi samo formalno pregledali pasoš.Kako od Subotice do Kelebije ima oko 15 km,kondukter je izdao ’naređenje’ da putnici ostanu budni,jer će uskoro Republika Mađarska,a mene je san prevario,i opet sam zaspao 
Da li sam sanjao,ili je isprave nešto puklo,nisam siguran,ali kako sam otvorio oči,tako se mađarski carinik razgalamio

’ Jó reggelt.Passport control, útlevél-ellenőrzés....Magyar Köztársaság ’ a meni je u glavi zujalo od onog njegovog ’ jureeeegeeeeeeet ’ koje probija bubne opne,i od kojeg mi neće biti ’dobro jutro’
Uzeo mi je pasoš,i upitao ’Boris,kuda iditi? ’
U sebi se mislim ’Ova lunja ni srpski ne zna’ ......’ U Budimpeštu ’ rekoh
’ Samo? ’

’Samo’ odgovorih ja,iako me još čeka Beč,Bratislava i Prag,ali,dok ja njemu objasnim zašto i zbog čega idem,biće da me istrese iz gaća i postavi milion pitanja...
’A zašto iditi u Budapešt? ’
’Turistička posjeta.Ostajem jedan dan’
Naravno,kao što sam i rekao,i meni i ovom tipu koji je bio mojih godina je otvorio kofer,i pregledao sve detaljno,te me onda upita
’Zašto nosite ovoliko odeće,a ostajete 1 dan?’
Malo me je zatekao sa pitanjem,te se snađoh u sekundi,i jednostavno rekoh da volim da se presvlačim,te me on malo namršteno pogleda,ali ipak udari pečat republike Magyarorszag
Nakon sat zadržavanja na mađarskoj granici,krenuo je i voz,a ovaj prijatelj iz voza mi je rekao da me vodi na pivo da plati,jer je izgubio opkladu,a ja sam mu se zahvalio,i nastavio da spavam,jer mi nije bilo ni do čega
Probudio sam se neđe u po’ Budimpešte,i vidio da je kupe prazan,te sam na miru izašao na Keleti stanicu,koja je prava dzungla i čiji zvuk mađarskog spikera razara bubne opne.




Velika mana ove željezničke stanice je ta da je svaki čovjek (izuzev momaka sa uniformama na kojima piše rendorség ,što znači policija) potencijalna opasnost,jer su se šarlatani,dileri,narkomani i lopovi ’ stopili ’ sa normalnim turistima,i nikad ne znaš o kakvom se tipu osobe zapravo radi,i topla preporuka svima je da ne ulazite ni sa kim u bilo kakve razgovore već da se jednostavno što manje zadržavate na Keleti stanici i da nikako ne posjećujete ništa što se na stanici nalazi (osim,naravno,šaltera za prodaju karata)
NIKADA,ali ni pod kakvim okolnostima ne smijete mijenjati novac kod ljudi koji su ispred mjenjačnica,i koji će vas praktično tapšati po ramenu i smješkati se, i samim tim prizivajući da zamijenite novac kod njih.Razlike u kursu su EKSTREMNE,i desilo se par puta da su neke turiste,koji su razmenjivali 100 evra,dobili svega 50 evra iliti 15400 forinta.Dakle,definitvno bježati od njih ko od šuge...
Ako je baš neophodno da odmah zamijenite novac,uradite to u mjenjačnici ’ EXCLUSIVE EXCHANGE ’ koja se nalazi na desnoj strani od glavnog ulaza,iako ni ona nije baš povoljna,ali u svakom slučaju,NIKAKO novac ne smijete mijenjati u mjenjačnici u istom redu,koja se nalazi u blizini sporedne strane izlaza,jer je kurs ekstremno različit,tj ekstremno nepovoljniji od EXCLUSIVE EXCHANGE mjenjačnice.Zaboravio sam kako se zove,ali je obojena u zeleno,i sa perona je nemoguće proći pored nje,a da ne bude primijećena.
Takođe,ako je neophodan internet po dolasku,postoje 2 internet shop-a na stanici.Jedan je unutar stanice koji drže Arapi,a drugi je odmah sa desne strane od izlaza na 7 peron koji drže Mađari.

Možda je gruba riječ ’ lopovi ’ ,al je sigurno da i Arapi i Mađari u oba internet-shop-a nabijaju cijene internet usluga ,i za 15 min provedenih na internetu,koštaće vas 300 ft iliti 1 euro,a sat vremena koštaće vas 1200 ft iliti 4 evra. Osim u nužnom slučaju,treba izbjegavati ova dva internet shop-a jer je u internet shop-u kojeg drže Arapi NEVJEROVATNA buka lokalnih Arapa koji su u restoranu do shopa (restoran,kojeg takođe treba izbjegavati jer je meso lošeg kvaliteta,jer kad uđete u njega dočeka vas ’neljudski smrad’ i kao da je mljeveno meso od miševa i mački,a uz to veoma skup i neuredan) i par Arapa koji svo vrijeme ’vise’ na internetu,galameći jedni na druge,i obično,pljuvajući se dok razgovaraju.

Internet klub koji drže Mađari je u stvari Loto klub i posjeduje 3 računara koji su praktično u ostavi.Dok otvaraš vrata ,moliš se Bogu da se ne svale na tebe svakakve metle,sundjeri,gajtani,kablovi i ostala raznorazna čuda koja stoje na polici do računara.

Još jedna slika perona






Nikako,ali baš ni pod kakvim okolnostima(osim ako želite da bacate novac) ne sjedajte u taksi vozila koja se vide sa desne strane od glavnog izlaza Keleti stanice.
Iz ličnog iskustva znam da će vas voznja od nekoliko minuta koštati 10000 huf iliti 35 e jer kada pokusate da ugovorite cijenu sa taksistom,on vam samo na lošem engleskom kaže ‘taksimeter’ I onda vjerujući da taksimetar ne može mnogo ‘opelješiti’ narod,shvatite da je vozač taj koji taksimetar podešava a ne TAXI kompanija I na svako 10 sekundi ce vam otkucavati 600 huf dakle nešto jače od 2 e.
Najbolja i najsigurnija opcija za obilazak Budimpešte jeste da nabavite kartu,i da se po njoj upravljate dok šetate gradom,jer,taksi kompanije u Budimpešti praktično ne govore engleski,te je stoga veliki problem pozvati taksi,ukoliko ne govorite mađarski,naravno
S’obzirom da imam samo sat vremena u Budimpešti prije polaska voza,odlučim malo prošetati,tek toliko da protegnem noge
Zgrada Keleti stanice


Kod Keleti stanice se izvode radovi,te je opreznost neophodna.Jako lijep dio grada sa starim gradnjom,ali već,ukoliko odete Kerepesi ut. ili Fiumei ut. dočekaće vas sablasne zgrade,koje,kako sam čuo,nemaju ni wc.To je pravac kojim se ide ka autobuskoj stanici Nepliget,tj glavnoj autobuskoj stanici u Budimpešti.





Rakoczi ut koju prolazite ako idete do Blaha Lujza Ter-a i nastavljate tramvajem za Budim ili odlazite do Eržebet mosta i samim tim na Belgrad rakpart iliti Beogradskog pristaništa i pješačke zone i dalje ka Sečenijevom mostu i parlamentu,a sa druge strane ka Citadeli i dvorcima na Budimu.





Naravno,ja nemam vremena to sada obilaziti,već se vraćam na peron i odlazim vozom za Beč.Valja napomenuti i to da kada neko odluči kupiti kartu,ne može ’tek-tako’ banuti na šalter,već mora otići na aparat koji stoji odmah sa desne strane od ulaska na proidajna mjesta,i tu ima da bira opcije koje želi tipa ’Informacije,kupovinu karte’ i tome slično.
Listić koji vam izađe iz aparata ima broj(tipa 485 ) i kada ga ugledate na omanjoj laserskoj tabli koja stoji na vrh zida,to znači da ste dobili pravo da odete na šalter,i broj šaltera će vam biti prikazan na istoj,pored vašeg broja listića.
Takođe,listić mora biti samo za jednu opciju (ako želite dobiti informaciju,to isključivo važi samo za istu,a posle informacije ako želite kupiti kartu,radnik na šalteru će vam uperiti prst put aparata,što znači da morate otići i opet uzeti listić.Isto tako važi i za sve ostalo) a zavisno od toga da li je jutro,podne ili veče,varira i vrijeme čekanja dok ne dođeš na red.Ujutru se obićno brzo dolazi na red,dok je u podne prava gungula,i može čekanje potrajati i preko 30 minuta,a uveče oko 10-ak minuta.

Takođe,cijena vozne karte za Beč u jednom pravcu je 25.7 evra i može se platiti u eurima,te ako samo prolazite kroz Budimpeštu,nema ni potrebe da mijenjate novac.
Voz igleda veoma otmeno,i ono što me je začudilo-to je da ne moraš praktikovati tačno mjesto sjedenja jer nije obavezno.Voz izgleda ovako



Od samom starta,voz ide ubrzano,i veoma je udoban i konforan,te stoga čovjek ima osjećaj kao da leti,a ne da ide vozom(Kako bi mu voz na relaciji Bar-Beograd pozavidio )
Izlazak iz Budimpešte



I nastupile su mađarske ravnice





Nakon izlaska iz Budimpešte,sjela je do mene neka baba,koja je čitavo vrijeme nešto pričala i mlatila na mađarskom,sama sebi u brk,i kako smo prošli nekih 50 km,voz je naglo počeo da koči,i da bukvalno vozi 30 na sat.
Ljudi su gledali kroz prozor,a ja pojma nisam imao šta se događa,dok ova babetina do mene nije počela da plače i da nešto melje na mađarski,dok je jedna druga žena tapšala po ramenu i tješila,tipa kao da je opsadno stanje.
Nasmijao sam se,ali,kako sam okrenuo glavu,vidio sam oklopna vozila i vojsku Mađarske na poljima Na trenutak mi nije bilo svejedno,jer sam već pomislio da ću da doživim da me evakuišu,jer su dobili informaciju da se u vozu nalazi terorista i da će sve da digne u vazduh,ali,kako sam načuo od mog lošeg mađarskog,radilo se o tome da su poplave u Mađarskoj,te da voz može kasniti i do 2 sata.Kako sam to čuo,tj shvatio,imalo mi je pozliti
Voz je tako sporo išao da je zajebo voz iz Beograda za Bar,sa sve vozom ćirom Ubijao sam se od dosade dok sam slušao ovu babu kako plače,bogami ko da joj je sve najmilije pomrlo,a ne što su polja poplavila Slikao sam i vojsku hungarije





Voz je otprilike kasnio 30 minuta,ali smo brzo prošli Totobanjo i Đer.Posle Đera je došlo mjesto koje me je fasciniralo.Zove se Komárom na mađarskom,a Komárno na slovačkom i nalazi se bukvalno na samoj granici Mađarske i Slovačke,i kako voz ide duž granice sa Slovačkom,vidite most na čijoj strani piše ‘H‘ sa mađarske strane,i iz daljine stoji ‘SK‘ što znači ulazak u Slovačku.Veoma zanimljivo mjesto i mjesto iz kojega možete svakodnevno prepješačiti iz jedne u drugu državu a da se ne umorite
Ok Komarna je voz išao veoma brzo,toliko da su mi drhtale ruke



Kako sam spuštio pogled,tako sam na tel vidio ’ORANGE AT’ što znači da sam ušao na teritoriju Austrije,te slikavam ravnice,koje su prepune vetrenjača

Polse nekih pola sata,došao je i Beč,koji mi je nekako na prvi mah izgledao jednolično.




Skoro čitavom dužinom pruge je postavljen zid,ili rebrasta ograda te se nije imalo šta slikati.Izlazim na stanicu Wien Westbahnof i ostavljam stvari na čuvanje,i odlazim na šalter da kupim kartu za Bratislavu,i to isti dan,jer mi Beč dođe tek u prolazu
Pravila na ž.stanici nisu kao u Budimpešti,ali svakako postoji traka na koju moraš da čekaš red,i,neko nepisano pravilo nalaže da ustupiš prolaz trudnici ili starijoj osobi,što ja nisam učinio,jer je iza mene bilo 5 staraca,i ne bih došao na red narednih sat vremena Naravno,pravio sam se da ne vidim,i oni su me poprijeko gledali,ali sam se ja pravio ko da ništa ne znam Kupio sam kartu za Bratislavu u jednom smeru,koja košta 15.8 evra,i sa kojom možeš do kraja važenja putovati gradskim prevozom u Bratislavi.Polazak mi je bio sa Wien Hbf iliti glavne stanice,ali sam sa istom kartom mogao platiti tramvaj do iste sa bilo koje lokacije u gradu.
Uzeo sam taksi,i otišao do ulice ’Graben’ jer sam samo za nju znao,a od nje ću se već nekako snaći
Za divno čudo,taksi me je jeftino izašao,tj 7 eura,i počeo sa razgledanjem Beča





Odmah sam vidio da bih trebao ostati nedelju dana da bih sve posjetio što vrijedi viđet,a kako sam namjerava par sati,nijesam se mnogo ni trudio,već sam,ko po običaju išao pravo pa kud’ izbijem
U prolazu slikavam sledeće

Ono što valja napomenuti,to je da se u Beču bukvalno na svaki ćošak čuje srpski jezik,tako da vam engleski nije ni potreban za sporazumjevanje Kako sam proveo planiranih 3 sata u Beču,tako je bilo vrijeme da se vratim na ž.stanicu i odem za Bratislavu.Kako sam sa Wien Westbahnof otišao tramvajem do Wien Hbf,zanimljivo je napomenuti da tramvaj ide više od pola puta pod zemljom te se nije imalo šta slikat’ nako mrak
Na Wien Hauptbahnof gužva EKSTREMNA.Kako pronalazim informacije,tako saznajem da mi voz polazi sa perona 7,te se penjem gore stepenicama,kuda zapravo piše izlazak od perona 6 do perona 12,te pretpostavih da je peron 7 tu neđe.
Kako dolazim gore,vidim samo peron 1a i peron 2a



Naravno,otišao sam na suprotnu stranu,ali tamo nailazim na peron 3a i 4a,a da se penjem nekud gore,ne postoji mogućnost.Malo zamišljen,osvrnuh se oko sebe da pogledam ima li još neki prolaz za perone,ali samo vidim pokretne stepenice i pravac sa kojeg sam ja došao.Kako sam se opet vratio na peron 1a i 2a,gledam da li neću u daljini viđet’ peron 7a,jer mi je nemoguće da je dolje pri dnu označeno da se penjem gore,a gore ne postoji više od 4 perona.

S’obzirom na to da se ne drogiram,i da nisam uzimao bilo kakve opijate,djeluje mi kao da sam ušao u ’začarani krug’ i da ne mogu da izađem,već sam vječno osuđen da tražim peron 7a
Kako mi je dozlogrdilo da tumaram gore-dolje,upitao sam jednog prolaznika đe se nalazi peron 7 a.Tip nije govorio engleski,ali sam razumio ’train conection’ što me umalo nije oborilo sa nogu.Ima 15 minuta do polaska voza za Bratislavu,a ja moram da razmijenjujem vozove,i ko zna u koji pičvajz se nalazi peron 7a.Samo sam stigao da kažem ’danke’ i da pretrčim opet do informacija,i da ih zamolim da mi malo bolje objasne đe se nalazi taj peron 7 a.Kad mi je ovaj tip počeo da priča da nije jednostavno otići do tamo,počeo je da me obliva hladan znoj,a još kad sam vidio da sam kupio kartu za stanicu ’Bratislava Petržalka’,samo sam sjeo i zatražio hladne vode
Posle minut sam đipio na noge i izletio da pronađem peron 7a iako nisam shvatio đe se to nalazi,jer je ovaj tip previše zakomplikova’.Izletio sam napolje,i otišao pravo,jer sam samo shvatio da zuda trebam ići Ugledao sam neka dva tipa i kad sam ih upitao kako da dođem do perona 7a,oni su me upitali ’Bratislava?’ na šta sam ko sumanut počeo da klimam glavom,a oni mi pokazali put pravo i rekli hari ap frend,na arapskom akcentu Znoj se slivao niz mene jer sam trčao ko lud,ali,kako sam došao,ugledao sam Wien – Bratislava,ali,samo autobus Pogledao sam u autobus,pogledao iza sebe,i ono,usporeni snimak na horor filmovima,i sto hiljada misli u stotinki,uz svaku drugu ’OVO SE MENI NE DEŠAVA’ Krenuo je autobus,a iza njega ’Bata reisen’ za Beograd,a ja gledam na sat i vidim da je ostalo 3 minuta do polaska voza,te se vraćam kod ovih Arapa i kažem im da ne tražim peron 7a na autobuskoj,već na željezničkoj.Samo su slegli ramenima,a ja sam na satu vidio da je ostalo 2MINUTA U očaju,uletio sam u zgradu preko puta,i vidio dva tipa,jedan u plavom odijelu(kondukter očigledno) i upitao sam ga kako da dođem do perona 7a na hbf stanici,a on mi je rekao da ide u tom pravcu i da mogu sa njim.SPAŠEN SAM Kako sam rekao da imam 1 minut do polaska za Bratislavu,tip mi je rekao da moramo požuriti,ali je okrenuo nekog na tel i nešto na njemački pričao,ali mi je posle na engleskom rekao da voz neće krenuti dok ja ne dođem.
’ZAR JA,KRPIGUZ NIKŠIĆKI - DA ZAUSTAVIM VOZ U BEČU ĐE JE PLAN I PROGRAM POLASKA VOZOVA - RIGOROZAN? ’ mislim se u sebi dok 1001 ’danke’ izgovaram ovom čojeku,i pružio sam mu ruku,i ko budisti spojio ruke i spustio glavu u znak zahvaljivanja i pravo uletio u voz
Nisam mogao da dišem,i,svakako,kako sam ušao u voz,voz je krenuo,i sto hiljada puta sam se zahvaljivao čovjeku koji me je doveo do voza,iako me više nije mogao čuti Koliko sam mu lijepih želja zaželio,ne bi me čudilo da je postao MILIONER
Kako sam se pribrao sebi,ostalo je riješiti još jedan problem,a to je kako da dođem od Petržalke do Hodzovih namesti,đe mi je i pansion smješten.Znao sam za AUPARK šoping centar,koji se baš nalazi na Petržalci,te sam odlučio platiti taksi do tamo.
Posle nekih 40-ak minuta,došla je i Slovačka



Došao je voz i u Petržalku,te sam uzeo taksi i otišao do AUPARK-a.Taksi me je izašao 15 eura,ali kako nisam znao kako da dođem do tamo,i kako sam umalo izgubio voz,pomislio sam da sam dobro prošao
Petržalka je nešto ko Novi Beograd,samo je Novi Beograd sto puta ljepši za viđet.Slike iz Petržalke







Kako sam u daljini vidio AUPARK,ali kako nisam vidio nijedan put za silazak,a kako me taksista nije dovezao pred njega nego m irukom pokazao pravac do kojeg treba da idem,otišao sam pravo u nadi da ću naći neki put do dolje,ali sam završio u neko stambeno naselje,koje me nevjerovatno posjeća na snimke iz filma Eurotrip

Kako sam vidio da sam baš zalutao,tako se vraćam istim putem,i sve idem pravo do Dunava,jer sam znao da se na Dunav može izaći
U daljini slikavam pogled na stari dio grada



Te pronalazim put za AUPARK.Tržni centar je nešto poput beogradskog UŠĆA,prepuno omladine,kafića i butika.Ono što mi je prijalo je to što su fotelje kožne i na njih mogu da sjedu posjetioci i da ostanu do kad god oće,tj,do kad radi AUPARK



Kratko sam se zadržao,jer je trebalo još svašta-nešto obići,te se odlučujem pjeve uputit’ do Korza  Prolaskom ispod mosta slikavam sledeće



Došao sam i do starog dijela grada koji izgleda veoma lijepo


Kao i korzo



Od korza odlazim do dvorca,odakle se pruža odličan pogled na grad







Ono što me boli kad vidim stari dio grada,to su NOGE Opale su mi noge dok sam ’izvuka uzastranu’ ali,vrijeđelo je,jer je taj dio grada zaista lijep.

Pogled na Petržalku







Te pogled na drugi dio grada





Kako sam se umorio od šetnje,posebno od ovog upinjanja gore starim gradom,a tek o trčanju za vozom po Beču,odlučujem otići do pansiona.U prolazu slikavam pogled prema Petržalki



Kako sam se prijavio,samo sam legao u krevet,i,kako sam planirao da još dosta toga obiđem,ostavio sam sve za sledeći put i zaspao
Ujutro sam se probudio naspavan,i odjavio se iz pansiona te sam otišao do glavne stanice.Usput slikavam poslednju sliku u Bratislavi



Kako sam došao na stanicu,gužva je prevelika,te poslednja slika prije kupovine karte,i,nedaj bože,ponovnog trčanja za vozom



Karta iz Bratislave iznosi 27.8 e u jednom pravcu,te sam pola sata ranije izašao na peron,i,veoma brzo pronašao isti,jer je željeznička stanica u Bratislavi prilično mala.Došao je i voz,pa sam se udobno smjestio,i,kako se specijalno nije ništa dešavalo,tako ću okačiti slike sa te relacije
Brno

Ljepote Češke republike







Kako sam se divio ljepotama Češke,tako je došao i Prag,koji izgleda veličanstveno





Kkako sam došao na ž.stanicu Praha hlavni nadraži,otišao sam taksijem do Vaclavkih namesti iliti Vaclavskog trga


U kojoj se nalazi i moj apartman.Kako sam došao,a imao sam tek onoliko č.kruna da platim taksi,vlasnica apartmana je bila izričita u vezi plaćanja,i striktno zahtijevala plaćanje u č.krunama,te sam po onom paklu nebeskom mora’ ići da zamijenim eure u češke krune.Ona mi je pomogla,i na mapi mi pokazala lokaciju na koju treba da odem,a,pošto je to bilo jedno 4 km od apartmana,krišom sam pokazao ’U lakat’ jer sam bio ubijeđen da je to njen objekat,jer,koji bi idiot slao nekoga 4 km od apartmana,a na svaki ćošak je po jedna mjenjačnica.Naravno,kao što to obično i biva,jedini idiot u toj priči sam bio JA
Kako sam izašao na ulicu,u prvu mjenjačnicu sam zamijenio eure u č.krune,i kroz nepuno minut se vratio u apartman.Vlasnica me je pogledala,a ja sam joj rekao da sam odmah tu iza ugla zamijenio novčanice,na šta se ona uhvatila za glavu i rekla ’Nooooooooo’ ,što ja u djeliću sekunde,nikako nisam mogao da razumijem šta znači takva reakcija
Ko što rekog prije,ispao sam idiot,jer je kurs u svakoj mjenjačnici ekstremno različit,te da je lokacija koju mi je gospođa dala idealna za turiste,a ja sam bato o’lađen za 30 % od sume Naravno,rekla mi je da sam čak i dobro prošao,jer ima nekih mjenjačnica koje uzimaju čak preko 50 %.Ljubazno sam se zahvalio,te dobro upamtio tu lokaciju za ubuduće
Kako je napustila stan,i kako sam se dozvao sebi,tako sam izašao tek da u’vatim koji krug,ali je bilo sparno vrijeme,i vazduh je bio težak.







Kako sam se uputio ka Karlovom mostu,tako je počela kiša da pada.Dovoljno je bilo da slikam i da se okrenem nalevo krug.



Na pola puta je počela stravično jaka kiša da pada,te sam bio morak od glave do pete,i,pošto mi je trebalo sat vremena sve da osušim,odlučio sam da ne izlazim napolje prije sjutra.
Kako sam se ujutro probudio,posle kišne večeri nastupio je pravi pakao.Poželio sam da prespavam čitav dan u apartmanu i da odmaram,ali da već budem u Pragu a da ne posjetim Karlov most,nekako mi ne ide
Spremio sam se,i otišao da slikam Karlov most.
Pogled na dvorac sa Karlovog mosta



Karlov most,koji je uvijek pretrpan turistima,ali,s’obzirom na to da ima bar 40 stepeni,nije tolika gužva

Od Karlovog mosta sam otišao ulicom dolje,ali,kako je bilo prevruće,otišao sam do Vltave da se malo razladim
Pogled na stari grad

I pogled na Karlov most iz daljine


Od Karlovog mosta sam išao pravo kroz neki park i došao do po meni jednoj od ljepših ulica u Pragu



Ime ulice sam zaboravio,jer sam bio zalutao,i ulice su manje-više sve iste u ovom dijelu grada.S’obzirom na to da mi se želja ispunila slikajući Karlov most,moja misija u Pragu je završena,a neki duži obilazak grada ostavljam kad se bude imalo više vremena,a ne 2 dana koliko sam ja imao na raspolaganju.Vraćajući se istim putem,doživio sam praktično toplotni udar,jer nema niđe zelenila i sve je vreo asfalt Dosta mi je bilo šetnje po Pragu,te sam u miru proveo dan,kao i prenoćio do sjutrašnjeg mukotrpnog puta vozom od Praga do Beograda
Sjutra dan sam rano ustao,i došao na stanicu par minuta prije polaska za Beograd,te slikao stanicu





I razmišljao kuda da odem sledeći put Balkan sigurno