Bosanski Vakufi | Bosnian Waqf - Development News

Danas je u prostorijama Vakufske direkcije potpisan Sporazum o realizaciji vakufskih finansijskih sredstava za dovršetak vakufskog administrativnog centra Medžlisa IZ Vitez. Sporazum su potpisali direktor Vakufske direkcije dr. Senaid Zajimović i predsjednik IO Medžlisa IZ Vitez Asim Begović.

Naime, Vakufska direkcija je putem donatora, odnosno vakifa iz Kuvajta obezbjedila finansijska sredstva koja su neophodna za završetak vakufskog administrativnog centra Medžlisa IZ Vitez u Vitezu. Na ovaj način Vakufska direkcija je dala svoj doprinos u završetku veoma važnog projekta za Medžlis IZ Vitez koji se implementira već duži niz godina. Implementacijom ovog projekta Medžlis IZ Vitez i cijela Islamska zajednica će biti bogatija za još jedan vrijedan vakufski objekat koji će doprinijeti boljoj organizaciji i radu Medžlisa IZ Vitez. Objekat će pored svog administrativnog dijela za potrebe organizacije i rada Medžlisa imati i dio koji će služiti za organiziranje i rad vjerskog, obrazovnog, kulturnog i ekonomskog života Bošnjaka u ovom gradu. Potpisivanju sporazuma prisustvovao je i sekretar Medžlisa IZ Vitez Mirnes Alihodža.

Click to expand...

Najjednostavnija definicija vakufa jeste odricanje lične imovine za opće dobro. Dolaskom osmanske države Bošnjaci su prihvatili ovu vjersku dužnost. Među Bošnjacima vakifima iz rane faze osmanske vladavine u Bosni ističe se Hadum Atik Ali paša (? – 1511), za kojeg se vjeruje da je rođen u okolici Sarajeva. Ostao je zabilježen kao dobar vojskovođa u borbi protiv afričkih Memeluk. Pored toga, bio je i smederevski sandžak beg te rumelijski beglerbeg. Kruna njegove politika je bila imenovanje za velikog vezira, u dva navrata od 1501. do 1503. i od 1506. do 1511. godine. Pouzdano se zna da je bio i veliki graditelj čemu svjedoče dvije džamije u Istanbulu na Fatihu koje nose ime po njemu. Prvu džamiju, Gazi Atik Ali paša sagradio je 1496. godine i nalazi se na ulazu u Kapali čaršiju. Kompleks su nekada činili minaret, medresa i tekija. Zatim je dao sagraditi Vasat Atik Ali pašinu džamiju, koja je završena 1512. godine, nakon njegove smrti. Džamija je zanimljiva po tome jer je izgrađena prema Ulu tipu džamija – uklapa se u brusanski stil osmanske gradnje. Građevine ovog tipa imaju kvadratnu osnovu molitvenog prostora prekrivenog manjim kupolama.

Iako su brojni Bošnjaci svoj prosperitet u Osmanskom carstvu izgradili kroz devširmu, ima i onih koji su “otišli u Istanbul i prigrlili islam”. Jedan od takvih je i Ahmed paša Hercegović, koji je nakon svađe sa bratom oko naslijeđa došao u Istanbul. Tu je obavljao razne dužnosti: mirialem (državni zastavnik), sandžak beg Hamida i Burse, beglerbeg Anadolije, kapudan paša (kapetan mornarice), veliki vezir u pet navrata. Nedaleko od Edirnea, u malom mjestu Kesan, sagradio je han, česmu, hamam i džamiju 1511. godine. Iste godine izgradio je i kompleks u gradu Urla kojeg su činili džamija, šadrvan, turbe i hamam. Danas su ostali sačuvani samo ostaci hamama i džamije. U njegov vakuf ubraja se i hamam i preko tri stotine dućana na prostoru Izmira, tri stotine dućana u predgrađu Guzelgisara, dvije stotine na prostoru Usaka, te karavan saraj u Kutahyi. Popis njegove imovine nakon smrt svjedoči da je živio veoma luksuzno. Među predmetima koji su popisani ističe se zlatni poslužavnik težak 17,6 kilograma.

Značajan je i doprinos Damat Rustem paše (1500? – 1561), koji je rođen u okolici Sarajeva. Nakon što je unovčen kroz devširmu odlazi u Istanbul gdje stječe visoko obrazovanje, došavši sve do mjesta velikog vezira. Prije ove funkcije obavljao je dužnost silahdara (sultanov oružar), mirahuri evvela (njegovatelj sultanovih konja), te beglerbega Dijabekira i Anadolije. Na mjestu velikog vezira je bio od 1544. do 1553. godine, nakon čega je zbog intriga smijenjen. Ipak, ponovo biva imenovan na mjesto velikog vezira 1555. godine i na toj funkciji ostaje sve do svoje smrti 1561. godine. Tokom svog djelovanja podiže brojne džamije, medrese, imarete, karavan saraje i druge objekte širom Anadolije i Balkana. U rodnom kraju je sagradio pet kamenih mostova, od kojih je sačuvan most na Plandištu. Nedaleko od zgrade Općine Ilidža, u blizini današnjeg betonskog mosta, se nalazio njegov most, a do njega i karavan saraj. Najpoznatija njegova zadužbina u Bosni je Brusa bezistan. Karavan saraje je gradio i u drugim mjestima Osmanskog carstva: Edirneu, Bursi i Erzurumu. U Bursi je podigao hamam pod nazivom Jeni Kaplidža hamam. Evlija Ćelebija prenosi da je sultan Sulejman izliječio giht mineralnim vodama Burse te je zbog toga naredio Rustem paši da izgradi hamama. U Tekirdagu se nalazi njegov kompleks, izgrađen između 1552. i 1553. godine od strane poznatog osmanskog arhitekte Mimara Sinana. Njega su činili džamija, hamam, medresa, imaret i karavan saraj. Nekoliko objekata je izgradio i u Istanbulu, od kojih su najznamenitiji han na sjevernoj strani Zlatnog roga i medresa uz han podignuta 1551. godine. Brojni osmanski historičari navode da je među ljepšim vezirskim džamijama Rustem pašina u Istanbulu, izgrađena 1561. godine.

Rustem pašu je na mjestu velikog vezira zamijenio Semiz Ali paša, Bošnjak, koji je tu funkciju obavljao sve do 1565. godine. Koliki je ugled Semiz Ali paša imao svjedoči mletački ambasador u Kairu koji navodi da je ostarjeli sultan Sulejman bio veoma vezan za velikog vezira, kao ni za jednog ranijeg, sa izuzetkom Ibrahim paše Pargalia. Kao i ranije veliki veziri bošnjačkog porijekla i Semiz Ali paša je ostavio bogat vakuf. U Istanbulu podiže česmu 1558. godine, te medresu na Fatihu 1565. godine, koju projektuje Mimar Sinan. Mimar Sinan za Semiz Ali pašu gradi i bezistan u Edirneu 1568. godine, kojeg je činilo 130 dućana. Bezistan je bio dugačak 300 metara i imao je šest ulaza. Danas je najznačajniji spomenik Babaeski grada džamija Semiz Ali paše, koju je također projektovao Mimar Sinan. Gradnja je okončana 1572. godine, nakon njegove smrti.

Sasvim sigurno najčuveniji Bošnjak koji je služio osmanskoj državi bio je Mehmed paša Sokolović (1506 – 1579). Tokom svoga života služio je trojici osmanskih sultana – Sulejmanu Veličanstvenom, Selimu II i Muratu III. Pored značajnih političkih i vojnih zasluga, Sokolović je iza sebe ostavio i brojne vakufe. U Bosni je najpoznatiji po mostu kojeg je dao sagraditi u Višegradu 1577. godine, a projektant je bio Mimar Sinan. Sedam godina ranije, Mimar Sinan je za Sokolovića izgradio most u Anadoliji, a istovremeno, u periodu od 1569. do 1571. godine u Luleburgazu Mimar Sinan projektuje kompleks Mehmed paše Sokolovića. U predgrađu Istanbula, Buyukcekmece, gradi medresu i mesdžid. Uz džamiju Rustem paše, nalazi se i džamija Sokolovića izgrađena 1572. godine u Istanbulu. Uz nju su izgrađene i tekija te medresa. Druga džamija u Istanbulu, poznata kao Azap Kapi džamija je izgrađena u njegovu čast 1578. godine, ponovo od strane Mimar Sinana. Iako je manjih dimenzija džamija liči na Selimiju džamiju u Edirneu. U Edirneu je Mimar Sinan za Sokolovića izgradio i hamam, sa odvojenim prostorijama za žene i muškarce. Turbe Sokolovića i njegove supruge sultanije Ismihan, Sinanovo je djelo nastalo 1569. godine. Kompleks pored turbeta čine medresa, škola Kur'ana i nekoliko šadrvana. U sjećanje na ranopreminulog sina Kasim bega, Sokolović gradi i džamiju koja je dovršena 1577. godije. Znameniti Arslanagića most na rijeci Trebišnjici podigao je također Sokolović.

Brojni Bošnjaci su kao namjesnici, kadije i učenjaci odlazili i u Egipat. Među takvima se ističe Lala Mustafa paša (1500 – 1580). Tokom svoje političke karijere bio je namjesnik Egipta i Damaska, a ne mjestu velikog vezira je proveo tri mjeseca, 1580. godine. Poznat je po osvajanju Kipra 1571. godine. Nakon što je zauzeo kiparsku luku Famagusta, katedralu Sv. Nikole preuredio je u džamiju. Desetak godina kasnije u Erzurumu gradi džamiju, a 1562. godine podiže vakuf u Ilginu, kojeg su činili džamija, bezistan, medresa, imaret, tabhana i karavan saraj. Prvi veći vakuf u Damasku je bila Lala pašina džamija, uz koju se nalazio hamam, tri hana i dvije pijace. Na mjestu velikog vezira od 1606. do 1611. godine bio je Kujundža Murat paša, koji je također podigao kompleks u Damasku, odnosno pijacu i bezistan nedaleko od Omejadske džamije. Podigao je i brojne objekte u Istanbulu, među kojima je i medresa koju danas koristi Univerzitet u Istanbulu.

Click to expand...

U Travniku je danas otvorena četvrta zgrada u okviru klompleksa Elči Ibrahim-pašine medrese čiju je izgradnju finansirala država Katar u vrijednosti preko dva miliona KM.
Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku najstarija je obrazovna ustanova u Srednjobosanskom kantonu, a njenom izgradnjom polaznici su dobili novih 1.500 kvadrtanih metara u koje su smještene moderne učionice, spavaonice te dvorana za tjelesni odgoj.

Današnjem otvorenju prisustvovao je i reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Husein ef. Kavazović koji je kazao kako IZBiH ima odlične odnose s ministrom vakufa u Kataru.

"Ovo je vrlo važan projekt za nas, a s njegovom realizacijom, djeci smo ponudili bolje uvjete rada i života. Država Katar je pomogla Islamsku zajednicu u BiH, prije svega izgradnjom najvećeg projekta Gazi Husrev-begove biblioteke, ali i ovo je značajan projekat. S ministrom vakufa u Kataru imamo dobre odnose i nadamo se da će biti još ovakvih projekata", kazao je Kavazović.

Program je počeo u centralnoj zgradi uz prigodan kulturno-vjerski sadržaj, a zatim su predstavnici Ministarstva vakufa i islamskih pitanja Katara i Ambasade Katara u Sarajevu s drugim zvanicama obišli zgradu.


Kamen temeljac za danas otvorenu zgradu postavljen je još u augustu prošle godine, a zemljište je kupljeno još prije devet godina s ciljem rješavanja problema izgradnje sportske dvorane i smještaja za učenike.

Click to expand...

Gazi Husrev-begova medresa osnovana je 08. januara 1537. godine, a njen osnivač je, mudri i dalekovidi Gazi Husrev-beg, sin bosanskog plemića Ferhat-bega. Majka Gazi Husrev-bega, Seldžuka, bila je kćerka sultana Bajezida II.

Medresa će prvotno nositi naziv „Seldžukijja“, a kasnije ću narodu biti poznata kao „Kuršumlija“ (radi krova presvučenog olovnim omotačem). Prirodno nadaren, kako to djeca ove grude znaju biti, Gazi Husrev-beg se obrazovao u elitnim školama i družio sa prinčevima.

Stečeno znanje, dokazana hrabrost i plemenito srce omogućili su mu da ostvari uspješnu karijeru kao beg, stekne veliku slavu kao gazija i ostavi neizbrisiv trag u historiji kao vakif: kao sandžakbeg vladao je Albanijom, Srbijom i Bosnom; kao junak proslavio se u Crnoj Gori, Mađarskoj i Hrvatskoj, kao vakif podizao džamije i tekije, imareta i musafirhane, mostove i hanove, hamame, česme i šadrvane, škole i biblioteke, a sva svoja dobra u Bosni, Slavoniji, Dalmaciji i Grčkoj ostavio za dobrobit naroda. Tako je Gazi Husrev-beg dao snažan poticaj razvoju vjerskog, privrednog i kulturnog života ovoga grada, ove zemlje i ovoga naroda, prenosi bh. novinska agencija Patria.

Zgrada Gazi Husrev-begove medrese osmišljena je kao polivalentan i reprezentativan objekat u kome je centralno mjesto dato prostoru za nastavu (dershana), a nizovima krilnih prostorija namijenjen rezidencijalni karakter. Odlukom samog osnivača medresa je smještena u samo srce sarajevske čaršije, a njeno projektovanje povjereno, tada vodećem arhitekti Osmanskoga carstva, Perzijancu Adžemu Esiru Aliju.

Po njegovim nacrtima, medresu su gradili dubrovački majstori i domaći neimari od bosanskog kamena i olova. Kompaktna, skladna i monumentalna građevina dovršena 1537. godine postala je i ostala jednim od simbola Sarajeva. Sve nove dogradnje i popravke do danas naslanjale su se na istu ideju. Zgradom medrese je Gazi Husrev-beg zaokružio kompleks zadužbina budućeg vjerskog, odgojno-obrazovnog i kulturnog središta Bosne.

Po karakteru koji je imala (izučavani predmeti, ugled osnivača, dužnosti koje su mogli obavljati njeni svršenici, visina plaće muderrisa i drugih koji su bili uposleni i dr.) može se zaključiti da je ova Medresa u doba Osmanskog carstva bila visoka ili viša obrazovno-odgojna ustanova. Profesori Gazi Husrev-begove medrese biraju se po strogom kriteriju koji je u temeljnom dokumentu (vakufnami) propisao lično Gazi Husrev-beg, a uključivao je stručnost, pedagoško iskustvo i ljudske kvalitete. Za veoma zahtjevno, ugledno i, zbog visoke plaće, primamljivo profesorsko mjesto mnogi su se natjecali. Dobivali su ga najbolji. Među njima je bilo Arapa, Turaka, Albanaca i Bošnjaka, naravno, najviše.

Učenici Gazi Husrev-begove medrese, po odluci osnivača, imali su savremenu nastavu, ugledne profesore, komforan smještaj i zdravu ishranu. Uživajući visoke standarde i vrijedno učeći stizali su do uglednih zvanja i visokih položaja. Bivali su: kadije, kadiaskeri, šejhu-l-islami; imami, muftije, reisu-l-uleme; profesori, naučnici, akademici; gradonačelnici, diplomate, ministri i državnici.

Gazi Husrev-begovu medresu čine dvije zgrade, muška i ženska medresa sa potrebnim učionicama i kabinetima, kao i prostorom za stanovanje učenika i učenica. Zgrada muške medrese nalazi se na Baščaršiji, u blizini Begove džamije, a ženska na Drveniji, u ul. Hamdije Kreševljakovića, od muške udaljena 15 minuta pješačkog hoda.

Click to expand...

Bosna Bank International (BBI) u saradnji sa svojim većinskim osnivačen Islamskom razvojnom bankom (IDB) obezbjedila je specijalnu finansijsku liniju od 15 miliona KM za podršku vakufu i obnovu vakufske imovine u BiH.

"Kako vakufska imovina zbog svoje specifičnosti u današnje vrijeme nema lak pristup finansijama mi smo pronašli model kako da pomognemo da vakufi ne propadaju već da budu od koristi zajednici. Prvi takav projekat realizirali smo u saradnji sa Medžlisom Islamske zajednice u Mostaru, gdje je počela izgradnja Centra za stare osobe u Podveležju. Centar će osobama bez porodične zaštite, onima čija su djeca daleko van granica BiH, omogućiti da žive u svojoj zemlji i pod stručnom pažnjom zaposlenih u ovom centru i pružiti im porodični ugođaj u njihovoj domovini. Sretni smo da smo uspjeli obezbjediti finansijsku liniju koja će i u budućnosti nastaviti da podržava ovakve i slične vakufske projekte", izjavio je Amer Bukvić, predsjednik Uprave BBI Banke.

I vakufska imovina kao i svaka druga u Mostaru, tokom minulih stoljeća bila je izložena vremenskom propadanju, usljed finansijskih poteškoća prepuštena ruiniranju.

"Većina ranijih vakufnama odnosila se na vrijeme i okolnosti kada su podizani i utemeljeni vakufi. S punom širinom u pristupu i punom odgovornosti prema zahtjevima vremena Medžlis IZ Mostar je izradio planove za funkcionalnu revitaizacije vakufske imovine, zemljišta i prostora", ističe predsjednik Medžlisa IZ Mostar Ramiz Jelovac.

Od pet planiranih, s različitom svrhom i funkcijom na različitim lokacijama u gradu i okolini, ovih dana Medžlis IZ Mostar počeo je sa realizacijom dva kapitalna projekta: izgradnjom Doma za stare osobe u Podveležju i izgradnjom administrativno-poslovno zgrade u Mostaru.

Ovaj investicijski projekat u svojoj naravi proteže se kroz nekoliko društevno kulturoloških segmenata, od kojih je najvažniji očuvanje i zaštita vakufske imovine. Projekat će biti realiziran na građevinskom zemljištu koje je proteklih denecija bilo potpuno zapušteno i bez ikakve društveno-javne uloge.

"Koristimo se ovom prilikom da pozovemo sve zainteresirane privredne organizacije, udruženja i druga pravna lica da investiranjem u izgradnju ovog centra unaprijed osiguraju i zakupe prostora koji će koristiti u budućnosti. U ovoj kategoriji finansijskog plana do sada imamo nekoliko zainteresiranih pravnih subjekata", ističe Jelovac.

Drugi projekat, izgradnja Centra za stare osobe u Podveležju, po svojoj naravi mogao bi biti višenamjenski koristan.

"Naime, poslije agresije na BiH u spaljenom Podveležju zbog činjenice da je centar sela, niz padinu, spušten za oko jedna kilometar izgrađena je potpuno nova džamija, dok su ruševine i ostaci stare džamije ostali netaknuti. Potaknuti idejom profesorice Dinke Pašić, koja je jednoj usamljenoj starici u Mostaru izgradila malu kućicu, ali i činjenicom da se u posljednje vrijeme među muslimanima pojavljuje sve više staraca i starica bez porodične zaštite Medžlis IZ Mostar je izradio plan da u blizini stare džamije u Podveležju izgradi ovaj Centar za stare osobe", pojašnjava Jelovac.

Click to expand...

Većina današnjih evropskih gradova osnovana je zaslugama istaknutih pojedinaca koji su iz različitih ciljeva nastojali izgraditi određene gradove. Veliki je broj primjera kroz historiju koji govore o tome kako su ugledne ličnosti na nekom prostoru podizale manje gradove koji bi se vremenom razvijali. Upravo je na sličan način započela priča Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, koja kontinuirano traje već 556 godina. Osnivač Sarajeva bio je ugledni vojskovođa i vizionar Isa-beg Ishaković, koji je svoju imovinu usmjerio ka izgradnji ovog grada. Značaj Isa-bega Ishakovića ogleda se također i u tome što je trasirao put ostalim dobrotvorima, prije svega Gazi Husrev-begu, koji je u velikoj mjeri doprinio razvoju Sarajeva u kasnijem periodu.

Prvi pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti

Historičar Sedad Bešlija, sa Instituta za istoriju u Sarajevu, ističe da je utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Ishaković poticao iz jedne veoma bogate porodice. Ova činjenica mu je sasvim sigurno omogućila ulaganje u mnogobrojna područja širom tadašnje Osmanske države, među kojima se posebno izdvajaju Novi Pazar i Sarajevo.

“Isa-beg Ishaković, sin Ishak-bega, bio je vojvoda Zapadnih strana (1440.-1463.), a od 1464. do 1470. godine drugi po redu sandžak-beg Bosne. Ishakovići su izuzetno važna porodica za bosansku historiju koja je svoje ime ugradila u temelje osmanske Bosne. Gazi Isa-beg, pored upravnih i vojnih dužnosti koje je obnašao, svoj vakuf, po kome se pamti do danas, podigao je nekoliko godina prije konačnog dolaska Bosne pod osmansku upravu, dok je još bio zapovjednik krajišta koje se protezalo od Skoplja, preko Novog Pazara i usijecalo se u srednjovjekovnu Bosnu. Taj položaj naslijedio je od oca Ishak-bega. Izuzetno bogat Isa-beg, inače je podigao više zadužbina širom Osmanske države, a na ovim prostorima je najpoznatiji po osnivanju Novog Pazara i Sarajeva. Umro je poslije 1473. godine“, navodi Bešlija.

Vakufnama Isa-bega Ishakovića je dokument koji nam daje vjerodostojne podatke o osnivanju Sarajeva. Manje poznata činjenica u bosanskohercegovačkoj javnosti je da upravo ova vakufnama predstavlja prvi pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima.

“Vakufnama Gazi Isa-bega Ishakovića, napisana u mjesecu džumade-l-ula 866. godine odnosno između 1. februara i 2. marta 1462. godine, prvi je pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima. Premda na osnovu arheologije znamo da se tragovi života na sarajevskom području pojavljuju u dalekoj prethistoriji te da su na mjestu današnjeg Sarajeva postojale i nestajale naseobine kroz prethistoriju, antiku i srednji vijek, pojava i djelo Isa-bega Ishakovića, predstavlja ključnu epizodu u dugoj historiji tog grada. Sarajeva onakvog kakvog ga znamo i percipiramo ne bi bilo da tadašnja osmanska uprava kroz aktivnosti svoga službenika Isa-bega nije donijela vizionarsku odluku o njegovom utemeljenju. U tome se krije tajna važnosti i značenja 1462. godine za ukupni historijski razvoj grada Sarajeva. Zato se 1462. godina s pravom označava kao godina u kojoj se nalazi datum osnutka Sarajeva jer su tada udareni temelji jednog sasvim novog grada, s novim imenom, novim sadržajima i potpuno drukčijom fizionomijom“, konstantuje Bešlija.

556 godina kontinuiranog postojanja

Sarajevo je kroz svoju historiju u više navrata bilo meta razaranja. Uz paljenje grada od strane austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog, koje se dogodilo 1697. godine, opsada Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine spada u najtragičnije trenutke ovoga grada. Ipak i uslijed takvih okolnosti Sarajevo je opstalo i očuvalo kontinuitet svoga postojanja. Uprkos historijskim činjenicama koje ukazuju da je Sarajevo nastalo u periodu između 1. februara i 2. marta 1462. godine, Gradska uprava grada Sarajeva još uvijek nije utvrdila tačan datum osnivanja glavnog grada Bosne i Hercegovine.

“Ono što je u tome posebno važno je da između tog, Isa-begovog Sarajeva i ovog savremenog nema hijatusa jer njegov razvoj teče u kontinuitetu sve do danas. Zato se Isa-beg Ishaković s pravom uzima kao njegov osnivač, a godina 1462. kao godina osnivanja, bez obzira što je na istom mjestu već postojao život. Ostaje da se utvrdi tačan datum osnivanja Sarajeva, a najoptimalnija polazna osnova za to je vakufnama Isa-bega. Naprimjer, Novi Pazar, grad u Srbiji i Sandžaku, kojeg je također osnovao Isa-beg, već odavno 1461. godinu uzima za zvanično obilježvanje osnutka Novog Pazara, a na zvaničnom gradskom grbu stoji upravo ta godina. Nadamo se da će nadležni organi sličnu odluku u skorije vrijeme donijeti i za Sarajevo jer su svi stručni i tehnički uslovi u tom pogledu ispunjeni.

U tom pravcu, Udruženje za zaštitu kulturne baštine ‘Isa-beg Ishaković’ iz Sarajeva ove godine je publikovalo Zbornik radova sa Okruglog stola ‘Isa-beg Ishaković i njegovo vrijeme’, koji je održan 3. marta 2017. godine u kojem se nalaze radovi eminentnih stručnjaka iz ove oblasti. To štivo, zajedno s još nekoliko publikacija iz prošlosti, poput Radova sa naučnog skupa ‘Prilozi historiji Sarajeva’, koji je održan u opkoljenom Sarajevu 1993. godine, a publikovani 1997. godine, daju dovoljnu stručnu i naučnu osnovu da Gradska uprava pokrene inicijativu o utvrđivanju Dana osnivanja Sarajeva“, zaključuje na kraju razgovora Bešlija.

Click to expand...