SkyscraperCity banner

161 - 173 of 173 Posts

·
Registered
Joined
·
774 Posts
Ja sam neko ko je prvi plakao za zrtvama Srebrenice, a iz Beograda sam, stalno se uzasavam toga i tresem se na pomisao o tome, gledao sam mnoge filmove o stradanju Bosnajckog naroda Srebrenice u ratu, ali i u drugim mestima Istocne Bosne, zato nemojte me pogresno shvatiti sto cu ovo postaviti ovde, danas sam saznao za to jer je na vestima bilo o hapsenju Elfete Veseli pa sam istrazio za sta je ta zena zapravo osumljicena i nadjoh ovo, da mi se srce skamenilo, a suze telke niz lice kao lude.. :(

http://www.intermagazin.rs/potresna-prica-o-slobodanu-stojanovicu-dete-koga-su-muslimani-mucilido-smrti/

 

·
Lilium Bosniacum
Joined
·
39,061 Posts
Ovo je stvarno uzas, citao sam danas, drago mi je da je krmaca uhapsena :(

I nece te niko pogresno shvatiti, ne moras suosjecanje pravdati suosjecanjem prema drugima pobogu, ljudi smo. Onaj ko ne moze osuditi mucenje i ubistvo nevinog djeteta ne zasluzuje sam da zivi.
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #163
Prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS: Na današnji dan rođen je Mehmed Spaho

Na današnji dan 1883. godine u Sarajevu je rođen Mehmed Spaho. Otac mu je bio veliki poznavalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu.



Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902), a Pravni fakultet u Beču (1906). Doktorski ispit je polagao krajem 1907, a 1908. je promoviran u doktora pravnih nauka. Na početku se posvetio sudačkom zvanju, te je 1906-1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine advokatski pripravnik.

Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog sekretara. No tom položaju je ostao do stupanja u politički život. Bio je član Muslimanske narodne organizacije, član Narodnog vijeća poslije sloma Austro-Ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine.

Umro je 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka Cvetković-Maček sporazumu.

Mehmed Spaho je bio prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat Tugomir Alaupović je bio ministar vjera, Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja, a Spaho ministar saobraćaja.

Spaho je također bio jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.
Faktor
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #164
Godišnjica smrti: Dr Safvet-beg Bašagić – Jedan od najeminentnijih Bošnjaka svoga vremena

Safvet-beg Bašagić je rođen 1870. godine u Nevesinju, u Bosni i Hercegovini. Mekteb je pohađao u Mostaru i Konjicu, gdje je proveo dio djetinjstva, kao i u Foči, Ljubuškom i Stocu gdje mu je otac Ibrahim-beg bio kotarski predstojnik, kajmekam. U dvanaestoj godini života se sa porodicom odselio u Sarajevo, gdje je završio državnu školu – ruždijju. Nakon toga je pohađao Veliku gimnaziju u Sarajevu i maturirao 1895. godine. Studirao je na Bečkom univerzitetu, odsjek orijentalni jezici i historija, na kojem je diplomirao 1900.godine.

Safvet-beg Bašagić je sa Edhemom ef. Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokrenuo list ,,Behar’’. Kada je Edhem ef. Mulabdić iznio ideju o izdavanje porodičnog lista, Bašagić je dao ime listu Behar, a prvi broj se pojavio 1. maja 1900. godine pod uredništvom Safvet-bega Bašagića.
Prilikom osnivanja društva “Gajret” 1903. godine, Safvet-beg Bašagić je jedan od utemeljivača i predsjednik od osnivanja do 1907. godine.

Do 1906. godine Bašagić je radio kao profesor arapskog jezika. Predavao je u sarajevskoj Velikoj gimnaziji. U godini 1907. izdavao je list Ogledalo (Ibret), od koga je izašlo svega 13 brojeva. List je bio veoma zapažen i cijenjen. Nakon toga je često boravio u Beču gdje je po bibliotekama sakupljao građu za doktorsku tezu. Doktorirao je 1910. godine kada je promovisan u čast doktora ,,exlinguis islamiticis”. Smatra se prvim Bošnjakom doktorom nauka.

Njegova disertacija o pjesništvu Bošnjaka na orijentalnim jezicima je objavljena na bosanskom jeziku pod naslovom ,,Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti’’ (Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur). Objavljena je u Sarajevu 1912. godine i predstavlja veliki doprinos historiji kulture Bosne i Hecegovine.



Safvet-beg Bašagić se osim kao bošnjački književnik i kulturni radnik, ostvario i kao prevodilac, historičar i politički aktivista. Izabran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru. Dva puta je bio njegov predsjednik i dva puta potpredsjednik. Najveći dio njegovog političkog angažmana bio je posvećen borbi protiv iseljavanja Bošnjaka u Tursku.

Safvet-beg Bašagić je i osnivač i prvi predsjednik Muslimanskog biciklističkog društva “El-Kamer”, “Društva muslimanske mladeži” i “Muslimanskog kluba”. Također je bio i jedan od osnivača i akcionara Islamske dioničke štamparije.
Godine 1919. postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1927. godine.

Bašagić je sa perzijskog jezika preveo Rubaijje Omera Hajjama, (prva knjiga je izašla 1920., a druga 1928. godine), a od Hasana Kjafije Pruščaka ,,Nizamul alem’’ (Uredba svijeta), štampana u Sarajevu 1919. godine.

Napisao je djela koja tretiraju povijest, kao što su: ,,Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine pod Tuskom vlašću’’ (Sarajevo, 1900), zatim ,,Monografija o najvećem dobrotvoru BiH Gazi Husrev-begu’’ (Sarajevo, 1907), ,,Najstarija turska vijest o boju na Kosovu 1389.’’ (Sarajevo, 1924) i ,,Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini’’.



Ostala njegova djela su: ,,Trofanda iz hercegovačke dubrave’’ (Zagreb, 1896, drugo izdanje Sarajevo, 1928), ,,Abdullah-paša (dramski spjev)’’, ,,Pod ozijom ili krvava nagrada (dramski spjev)’’, ,,Misli i čuvstva’’ (Sarajevo, 1906), ,,Pričice i dosjetke za mladež’’, ,,Najstariji ferman begova Čengića’’, ,,Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke’’, ,,Odabrane pjesme’’, ,,Mevlud (po muteber ćitabima)’’…
Ovaj Mevlud je spjevao 1924. godine, koji je u istoj godini doživio dva izdanja. Za pjesnikova života Mevlud je doživio još jedno izdanje (Sarajevo, 1931). Poslije Bašagićeve smrti Mevlud je izdala bivša Vakufska direkcija u Sarajevu nekoliko puta.

Osim u listu ,,Bošnjak’’, pjesme je objavljivao u listovima ,,Vienac’’, ,,Nada’’ i ,,Prosvjeta’’… Mnoga svoja djela pisao pod pseudonimom ,,Mirza Safvet’’.

Kao što vidimo, bogatstvo njegovog umnog stvaralaštva i svestranost njegovog djelovanja svrstavaju Bašagića u najzačajnije predstavnike i utemeljitelje bošnjačke književnosti, ali i predstavnike bošnjačke politike.
Još kao mladić Safvet-beg Bašagić je imao jako razvijenu svijest o potrebi očuvanja bošnjačkog identiteta, te je strah od njegovog gubljenja opjevavao u stihovima. Godine 1894., Bašagić je u listu ‘Bošnjak’ objavio pjesmu ,,Šta je Bošnjak?’’



ŠTA JE BOŠNJAK?

Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
velikoga stabla Slavijana,
koga ime u pročelju piše
Povijesnicu junačkih mejdana.

Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
koje svijet poznaje odavno,
koje Beč i Budim potresaše
i Carigrad i Kosovo ravno.

Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
s Durmitorom do Karpatskih gora,
sa Balkana do sinjega mora.

Šta je Bošnjak? Jedan narod mali
koji međ’ dva svijeta stajaše,
koji sile evropskije silah
i križarske vojne razbijaše.

Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
čedo slavne, al’ krvave sreće,
deset puta, ne jednom, umrijeće,
al› bošnjaštva odreći se neće!

(1894.)

Safvet-beg Bašagić je bez sumnje jedno od najeminentnijih imena u novijoj kulturnoj povijesti Bošnjaka, naučnik, historičar, orijentalist, pjesnik, prevodilac, društveni, i javni radnik koji je nezaboravno zadužio bošnjački narod svojim radom prvenstveno na polju kulturnog preporoda.
Sudeći po stihovima njegovih pjesama mogli bismo zaključiti da se historija susjedskih odnosa prema Bošnjacima, kako vidimo, nažalost, ponavlja, a historija se ponavlja samo onima koji nemaju želju da je upamte. Bošnjaci, u Bašagićevim pjesmama, su dostojanstven, miroljubiv i radan narod koji se, stiješnjen između raskomoćenih susjeda, jedino bori da opstane.
Safvet-beg Bašagić je pred kraj života teško obolio. Umro je 1934. godine i sahranjen na počasnom mjestu u haremu Begove džamije u Sarajevu.
MB
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #165
Otkrivanje zaboravljene muslimanske i bošnjačke prisutnosti u Sloveniji



Činjenica da je 1917. godine pisano o džamiji i reisu-l-ulemi je dokaz o značajnom jubileju IZ. Zato je IZ u Sloveniji 2017. označila kao jubilarnu i svečanu godinu. Planirana je priprema i štampanje monografije o stoljeću IZ u Sloveniji, organizacija naučnog skupa o djelovanju IZ i muslimanima u Sloveniji i Evropi. Planiran je prijem za diplomatski zbor i slovenske zvaničnike 24. 10. 2017. godine i druge aktivnosti.

Muslimani na području Republike Slovenije žive od početka 20. stoljeća. Povijesne knjige i udžbenička literatura u slovenskom obrazovnom sistemu govore o islamu i muslimanima iz perioda turskih upada na slovensko područje od 15-17. stoljeća. Taj period, kao izrazito težak za slovenski narod, obuhvaća značajno historijsko razdoblje u kome se razvijalo slovensko narodno pamćenje. O tome se može više saznati u djelima kao što su: Turki so v deželi že, autor Vasko Simoniti, ili Imaginarni Turek, zbornik radova, uredio Božidar Jezernik.

Razvoj i prisutnost islama i muslimana na teritoriji Slovenije veže se za period Austro-Ugarske, koja je dobila mandat nakon Berlinskog kongresa 1878. godine da okupira BiH. Austro-Ugarska imperija je krajem 19. stoljeća relativno poštovala i vjerske različitosti, ali nije imala pravno i političko iskustvo upravljanja s pitanjima koja nisu bila kršćanska.

Stoljećima su islam, Osmansko carstvo, drugačija vjera i kultura bili najveći neprijatelji za Austro-Ugarsku. Habsburška monarhija je 1912. godine usvojila zakon kojim je islam dobio pravni okvir. Teritorija današnje Slovenije je sve do 1918. godine bila sastavnim dijelom te monarhije. Formalno-pravno islam je dobio zvanični status na području današnje Slovenije četiri godine prije nego u dijelovima Hrvatske, jer je hrvatski teritorij bio pod upravom Ugarske, a reguliranje prava muslimana u nekim područjima današnje Hrvatske definirano je 1916. godine.



Tragovi džamija i mezarja

Značajniji broj muslimana na teritoriji današnje Slovenije zabilježen je u periodu Prvog svjetskog rata. Tada je više hiljada vojnika, Bošnjaka iz BiH, bilo u sastavu austrougarske vojske, posebno na Soškom frontu. O tome postoji više materijalnih dokaza, dva su posebno zanimljiva.

U Logu pod Mangartom je 1917. godine bila sagrađena džamija, koja je porušena nakon okončanja Prvog svjetskog rata. Dugo je vladalo mišljenje da je džamija sagrađena 1916. godine. U novinama Slovenec, političkom listu za slovenski narod, u broju 224, od 24. 10. 1917. godine objavljeno je da će na otvorenju džamije u Logu pod Mangartom biti najviši vjerski predstavnik muslimana, reisu-l-ulema iz Sarajeva i vojni muftija. Dokaz da je džamija sagrađena 1917. godine je i popis materijala poslanog za izgradnju džamije koji je datiran 19. 6. 1917. godine. Taj dokument je objavljen u knjizi Vedno kot pri Bovcu, autor je Aleš Lipovec.

Drugi zanimljiv materijalni dokaz su groblja na kojima su pokopani vojnici, sa jasno prepoznatljivim imenima muslimana iz BiH. Nakon italijanske okupacije tog dijela Slovenije na grobovima muslimana bili su postavljeni križevi. Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Nove Gorice je 2007. izdao saglasnost da se na grobovima vojnika muslimana postave odgovarajuća obilježja, bašluci ili «nišani». Ove godine obilježavamo desetu godišnjicu od postavljanja nišana na mezare vojnika u Logu pod Mangartom.

Značajan broj muslimana ukopan je i u drugim grobljima, mada ne postoje tačni i potpuno sređeni podaci o tome. U grobljima u okolini Nove Gorice i Ajdovščine u Sloveniji, i posebno u grobljima u okolini Trsta u Italiji ukopan je značajan broj vojnika muslimana na čijim grobovima su križevi. Imali smo više službenih sastanaka na kojima smo razgovarali o tom pitanju. Pomaci još nisu vidljivi, imamo nadu da će se dugoročno riješiti to pitanje i da će biti ispravljena greška «posthumnog pokrštavanja» vojnika koji su izgubili svoje živote u Prvom svjetskom ratu, a bili su po vjeri muslimani.
MB
 

·
Registered
Joined
·
841 Posts
Građani Goražda se oprostili od Nermina Džembegovića (1968-2017.)



http://www.bpkg.gov.ba/vijesti/61470/gradani-gorazda-se-oprostili-od-nermina-dzembegovica-1968-2017




Nermin Džambegović rođen je 01.04.1968. godine u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio je u Zenici. Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu i istu završava kao oficir JNA 1990. godine. Na službi u JNA ostaje sve do početka agresije na BiH, tačnije do marta 1992 godine.

U mjesecu aprilu 1992 godine dolazi u Goražde, gdje se odmah aktivno uključuje u odbranu grada. Svojim stručnim znanjem i zalaganjem pomaže u formiranju prve Specijalne jedinice tadašnje Stanice javne bezbjednosti Goražde. Nedugo zatim prelazi u komandu 43. drinske udarne brigade, gdje svojim iskustvom i hrabrošću ostavlja neizbrisiv trag.

Tokom borbenih djejstava na desnoj obali rijeke Drine, 1993. godine je i ranjen, te prebačen u bolnicu u Zenicu na dalje liječenje. Po oporavku, 1993. godine nastavlja sa aktivnostima u komandi 3. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u Zenici na poziciji komandanta Vojne policije, gdje ostaje do završetka rata.

Krajem 1995. godine prelazi kao oficir Armije RBiH u Sarajevo na funkciju zamjenika komandanta Gardijske brigade i tu ostaje sve do početka 1998. godine. Iste godine vraća se u Goražde i počinje raditi kao redovni profesor odbrane i sigurnosti.

U Ministarstvo unutrašnjih poslova BPK-a Goražde, na poziciju komandira Policijske stanice Goražde dolazi krajem 1999.godine.

Svojim znanjem i zalaganjem vrlo brzo prelazi na funciju sekretara MUP-a BPK Goražde i tu dužnost obnaša sve do mjeseca decembra 2012. godine, kada preuzima dužnost ministra za unutrašnje poslove BPK Goražde.

Po završetku mandata, prelazi na poslove inspektora za nadzor nad agencijama za zaštitu ljudi i imovine, gdje ga poslije teške bolesti zatiče smrt.

Svi koji su ga poznavali pamtiće ga po beskrajnoj dobroti i pozitivnoj energiji koju je širio oko sebe. Nedostajaće nam njegov optimizam, znanje, profesionalnost i topla riječ.

http://www.bpkg.gov.ba/vijesti/61431/nermin-osman-dzambegovic-01-04-1968-17-05-2017
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #168
Bosni i Hercegovini danas nedostaju političari kakav je bio Džemal Bijedić















Džemal Bijedić vjerovatno je najznačajniji političar iz Mostara i Hercegovine, a povodom 41. godišnjice njegove smrti, Muzej Hercegovine organizovao je izložbu pod nazivom "Džemal Bijedić, posljednji oproštaj, januar '77". Džemal Bijedić poginuo je zajedno sa suprugom u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo 18. januara 1977. godine.
"Izložbom je obuhvaćen dio dokumentarne građe iz muzejske zbirke 'Džemal Bijedić' koji se odnosi na sahranu i komemoraciju iz janura 1977. godine, a koju čine fotografije sa mjesta nesreće, fotografije sa komemorativnih sjednica u Skupštini Jugoslavije i Skupštini Bosne i Hercegovine, Saveznoj vladi i rodnom Mostaru, zatim sahrane na Sarajevskom groblju... Pored fotografija izloženi su i telegrami saučešća, kao i pisanje štampe o tom događaju, prvenstveno mostarske Slobode i sarajevskog Oslobođenja", kazala je kustosica Muzeja Hercegovine Indira Gaštan Bešo.

Prof.dr. Husnija Kamberović, inače autor knjige "Džemal Bijedić - politička biografija" i najbolji poznavatelj lika i djela političara čiji je rad obilježio Hercegovinu, kazao je da su ovakve izložbe obaveza čitavog Mostara, jer se ne prisjećamo samo njegovog lika i djela, koliko vrijednosti koje je on nosio, a koje ovaj grad i ova zemlja baštine.

"Džemal Bijedić bio je ključna osoba političkog života BiH i Jugoslavije šesdesetih i sedamdesetih godina, a u sebi je objedinjavao mnogo osobina koje današnjim političarima nedostaju. On je personifikacija političara za kojim Bosna i Hercegovina vapi posljednjih dvadesepet ili trideset godina. Bio je jednostavan u komunikaciji s običnim ljudima, s druge strane uporan i beskrupulozan u realizaciji postavljenih zadataka koje je sam pred sebe postavljao, nije bio političar koji je izvršavao samo tuđe zapovijedi, već kreator dešavanja i neko ko je radio na afirmaciji Bosne i Hercegovine, ali i Jugoslavije u međunarodnim okvirima", ustvrdio je Kamberović.

Bijedić je bio političar svjestan realnosti u kojem djeluje, nastavio je profesor Kamberović, znao je dobro šta može, a šta ne ostvariti u datom kontekstu.

"U periodu svog djelovanje Bijedić je bio ne samo najznačajniji politčar iz Mostara i Hercegovine, već i jedan od najznačajnijih političara cijele bivše države. Bio je jako blizak sa predsjednikom države, on i Tito su bili nerazdvoji prijatelji, u njega je imao ogromno povjerenje. Poslije Tita bio je najduže na čelu jugoslovenske vlade. Imao je veliku i značajnu karijeru, a iako je bilo pokušaja da ga se diskreditira, nije nikad povlačio loše poteze", naglasio je Husnija Kamberović.

Još dok je bio predsjednik Skupštine BiH, Bijedić je mnogo doprinio na afirmaciji Bosne i Hercegovine, posebno kroz izgradnju brojnih industrijskih pogona, infrastrukturnih objekata, puteva, modernizaciji pruge Sarajevo – Ploče, izgradnje Akademije nauka i umjetnosti, univerziteta, televizije...

"Kao predsjednik Vlade Jugoslavije obišao je preko 40 zemalja svijeta, bio rado viđen gost u Washingtonu, Moskvi, Pekingu... Zaista jedna briljantna politička ličnost", kazao je na kraju Kamberović.
Klix
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #169
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #171
Kako se država stvarala i u ratnim uslovima: BiH prije 75 godina obnovila temelje državnosti

















Na današnji dan Bosna i Hercegovina dobila je temelje jedinstvene i nedjeljive države u kojoj svi narodi moraju uživati ista prava. Sačuvani dokumenti o uspostavljanju modernih temelja državnosti BiH od prije 75 godina unazad, pričaju historičari, uče nas kako se država pravila i u najluđim vremenima.

Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) održano je 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Na tom zasjedanju Bosna i Hercegovina je definisana kao država u kojoj će svi narodi imati ista prava, unutar koje će muslimani, Srbi, Hrvati i drugi, živjeti u slobodi i jednakosti.

Dan državnosti BiH izglasalo je 247 vijećnika ZAVNOBiH-a iz svih krajeva, društvenih i nacionalnih sredina BiH, čime je naša zemja obnovila državnost koju je izgubila 1463. godine padom pod upravu Osmanskog carstva.

"Prvi put u historiji BiH sastali su se predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda povezani čvrstim bratstvom u ustanku s ciljem da se, na osnovu rezultata borbe naroda Jugoslavije i naroda BiH, donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju kako to odgovara njihovoj volji i interesima", piše u glavnom dokumentu, Rezoluciji ZAVNOBiH-a.

Čuvanje naslijeđa


Sve uspomene na ovaj period od prije 75 godine čuva Historijski muzej BiH. Kutija sa oko 550 dokumenata, govori nam kustos Amar Karapuš, sadrži jednu priču o konstituisanju vlasti unutar BiH.

"To je jedan čitav plan od sistema obrazovanja, organizacije zdravstva i drugih segmenata društva. Zaista je fascinantno da se može napraviti jedan takav presjek upravo u ratnom dejstvu. Svi ti sadržaji izuzetno su značajan pokazatelj na koji način se u ratnim vremenima formirala država, a mi danas od 1995. pa na ovamo nismo napravili nikakav korak naprijed, koliko je to urađeno u BiH još dok je rat trajao", kazao nam je Karapuš.

Historijski muzej nekada je bio Muzej revolucije i njegov osnovni zadatak prije osnivanja u novembru 1945. bio je prikupljanje, istraživanje i prezentacija naslijeđa iz Drugog svjetskog rata, borbe protiv fašizma... Prva izložba u ovoj zgradi bila je otvorena 25. novembra 1964. godine povodom Dana državnosti. To je bila stalna muzejska postavka koja je prezentirala naslijeđe revolucije.

U Historijskom muzeju BiH posebno su ponosni na Deklaraciju sa drugog zasjedanja, odluke sa prvog i drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a te brojne predmete ratnih heroja.

Ove dokumente često su skenirali i koristili razni istraživači, ali građani BiH danas ih se sjete tek pred državni praznik, 25. novembra, kada oni doživljavaju svoj maksimum.

"Ne možemo zanemariti ljude koji se bave istraživačkim poslom i koji kontinuirano dolaze u muzej. Uz Arhiv BiH i Historijski arhiv Sarajeva, ovo je manje-više najrelevantnija institucija kojoj se oni mogu obratiti za istraživanje takve građe. Međutim, pored muzejskih profesionalaca i istraživača, ostala publika nije toliko zainteresovana za dokumente. Sami pokušavamo formirati kulturu sjećanja na jedan dan. To me plaši. Svi se na jedan dan sjetimo onoga što treba trajati cijelu godinu", ističe Karapuš.

Historija i mladi


Mlađe generacije, dodaje kustos Historijskog muzeja BiH, nerijetko znaju iznenaditi svojim znanjem o ovom periodu historije BiH. Kako kaže, iako ih 80 posto nikada nije ni čulo za Drugi svjetski rat, informacije s kojima rapolaže onih 20 posto su zaista fascinantne.

"Taman kad pomislim da li ova djeca išta uče, pojave se generacije od trećeg do petog razreda koje ne da znaju šta je revolucija, već prepričaju i kad se ona desila, za koji period je vezana i slično. Često ostanem fasciniran odgovorima nekih mališana. Njihovo znanje ovisi i od toga koliko roditelji s njima rade. Nastavnici mogu pratiti plan i program, ali roditelji su tu najvažniji faktor", smatra Karapuš.

Pored historijskog značaja svih uspomena na ZAVNOBiH, Karapuš naglašava kako današnje društvo može mnogo naučiti iz tih ostavština.

"Bitno je da nas nauči na koji način ljude motivirati i privući sebi da pristupe nekim odluka sa entuzijazmom, a da ne razmišljaju samo 'gdje sam ja tu'. To je glavni kontekst u kojem se mogu upotrijebiti i dokumenti ZAVNOBiH-a nastali u ludim vremenima. Oni su pokazatelj kako su antifašizam i antifašističko naslijeđe jedna zajednička poveznica svih zemalja Jugoistočne Evrope", zaključio je Karapuš.

Podsjećamo, u danima stvaranja države BiH na zasjedanju u Mrkonjić Gradu bilo je različitih prijedloga i mišljenja o tome da BiH bude autonomna pokrajina.

Više članova Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) predlagalo je da BiH ima status autonomne pokrajine, a ne status ravnopravne federalne jedinice. Pri tome se, prije svega, mislilo na "autonomiju uz Republiku Srbiju ili Hrvatsku".

Pokrajinski komitet KPJ za BiH je jednoglasno i odlučno zastupao stav da BiH može imati samo status ravnopravne federalne jedinice u federativnoj Jugoslaviji, a priključenje BiH federalnoj jedinici Srbiji ili Hrvatskoj nije moglo doći u obzir kao konačno rješenje.

Nakon dugih i iscrpnih razgovora oko budućnosti BiH, predstavnici Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH Rodoljub Čolaković i Avdo Humo otišli su kod Josipa Broza Tita i iznijeli mu problem. Tito je presudio u ovom slučaju.

"BiH mora biti ravnopravna republika najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u BiH", riječi su Titove.

Podsjećamo, Tito je krajem sedamdesetih godina govorio kako BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju.

Današnji dan, 25. novembar, slavi se kao Dan državnosti BiH u Federaciji BiH, dok ga u entitetu Republika Srpska ignorišu već godinama.

Izložba pod nazivom "Historija vrline" povodom 75 godina ZAVNOBiH-a postavljena je u petak u Historijskom muzeju.
Klix
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #172
Stoljeće od smrti reisa Azabagića: Ostanak, umjesto iseljavanja bosanskohercegovačkih muslimana



Ove godine navršava se stotinu godina od smrti bh. reisu-l-uleme Mehmeda Teufika Azabagića, ali to nije bio jedini razlog zbog kojeg će u srijedu, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu biti organizirana manifestacija posvećena ovom velikom učenjaku.

Organizatori manifestacije su Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Gazi Husrev-begova biblioteka i Institut za društvena i religijska istraživanja, a održat će se pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.

Manifestacija će otpočeti učenjem hatma-dove, slijedi otvarenje izložbe rukopisa i djela reisa Azabagića pod naslovom “Stogodišnjica smrti M. T. Azabagića“, autora Mehe Manjge, a centralni dio je naučni skup “Život i djelo reisa Azabagića“. Po završetku naučnog skupa premijerno će biti prikazan kratki dokumentarni film ”Reis Mehmed Teufik Azabagić“ u produkciji Media Centra Islamske zajednice u BiH.

– Tri godišnjice –

Povodom ovog značajnog jubileja Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, koji nastoji djela i aktuelna pitanja predstaviti široj publici u saradnji s Izdavačkim centrom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – El-Kalem objavio je knjigu na engleskom jeziku ”Grand Mufti Mehmed Teufik Azabagić and his Risala on Hijra” (Risala fi al-Higra), koju je uredila Sumeja Ljevaković-Subašić.

Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je kako Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini preko svojih institucija i ustanova koje se bave određenim poslovima, nastoji pratiti važne događaje iz historije Bošnjaka na ovim prostorima i prigodnim programima i manifestacijama obilježiti te događaje.

Podsjetio je kako se ove godine navršavaju tri godišnjice značajne za drugog reisu-l-ulemu Mehmeda Teufika Azabagića. Naime, ove godine se navršava 180 godina od rođenja drugog reisu-l-uleme Azabagića, 125 od imenovanja za reisu-l-ulemu i 100 godina od smrti.

”Bosanskohercegovačko društvo se krajem 19. stoljeća iznenada našlo u veoma teškoj i turbulentnoj situaciji. Naime, došlo je do promjene kulturno-civilizacijskog kruga. Završena je jedna 400-godišnjica uprave Osmanskog carstva na ovim prostorima i došla je Austro-Ugarska kao jedan potpuno novi kulturno-civilizacijski krug”, podsjetio je Lavić.

Kazao je kako se bosanskohercegovačko stanovništvo, Bošnjaci i drugi narodi, različito reagirali na ovu promjenu. Lavić je ukazao na tri kategorije ljudi u tom peroidu: oni koji su smatrali da se oružanom borbom i otporom na sve moguće načine treba suprotstaviti nadolazećoj austrougarskoj upravi, onih koji su smatrali da se treba povući i odseliti se sa ovih prostora i oni koji su zastupali mišljenje da treba prihvatiti novu realnost onakvom kakva jeste i nastojati snaći se i prevazići novonastalu situaciju.

“Mehmed Teufik Azabagić je pripadao ovoj trećoj kategoriji, rekao bih, važnih, hrabrih vizionara ovog našeg društva koji je realnosti gledao u oči i svojim cijelim životnim putem nastojao iznaći adekvatna rješenja i odgovore na novonastalu situaciju“, pojasnio je Lavić.

Podsjetio je da je Azabagić rođen 1838. godine, u vrijeme kad osmanska uprava pokušava provesti određene reforme. Azabagić se školovao u rodnoj Tuzli, a zatim u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula, obavljao je funkcije direktora već reformisanih škola u Sarajevu, a zatim i Tuzli. Potom je bio kadija, odnosno bio je uključen u sudski aparat osmanske uprave.

Upitan o idejama za koje se Azabagić zalagao, Lavić je rekao kako je riječ o hrabrom vizionaru koji je realnosti gledao u oči i na vrijeme shvatio da je Osmansko carstvo stvar prošlosti te se nije zavaravao utopijom da će se stara vremena vratiti.

– Opovrgnuo mišljenje da je iseljavanje vjerska obaveza –

Svjestan prilika iz tog vremena i činjenice da je dio stanovništva skoro preko noći ostao faktički nepismen, Azabagić se s još nekoliko vizionara tog vremena stavio u službu svog naroda u nastojanju da ga provede kroz teška i turbulentna vremena, i ne samo da umiri uznemireno stanovništvo nego i ukaže na načine kako se na ispravan način uklopiti i opstati.

S tim ciljem pristupa pisanju poslanice (risale) ”Risala o hidžri”, napisane na arapskom jeziku.

Lavić je kazao kako je reisu-l-ulema pokušao opovrgnuti tada nametnuto i rasprostranjeno mišljenje kako je vjerska obaveza seliti se sa ovih prostora i kako nije muslimanima dozvoljeno ostati živjeti na prostoru koji potpada pod nemuslimansku upravu.

”Ova njegova risala je kasnije prevedena na osmanski jezik. Objavljena je u štampariji ‘Vatan’, sve s nastojanjem da se to bosanskohercegovačko stanovništvo odvrati od jednog takvog neizvjesnog i riskantnog puta“, rekao je Lavić.

Podsjetio je kako je ova risala na bosanskom jeziku postala dostupna ‘90-ih godina prošlog stoljeća.

”Ona je bila namijenjena uskom krugu ljudi koji je trebao da prenese vjerski stav širokoj masi. Jer svijet je gledao u svoje vođe, posebno vjerske, i tražio od njih odgovore na to pitanje koje su vrijeme i prilike nametnule”, rekao je Lavić podsjećajući na različite odgovore o pitanju hidžre koji su se pojavili u to vrijeme.

Lavić je istakao kako Azabagić sa šerijatskog, pravnog, vjerskog stanovništa nastoji opvrgnuti mišljenja da je farz (obaveza) učiniti hidžru i ulemi ponuditi rješenje s kojim će izaći pred narod i pokušati riješiti akciju iseljavanja.

Osvrnuvši se na izložbu koja će biti organizirana u srijedu, Lavić je kazao kako su od Arhiva Bosne i Hercegovine posudili originalnu građu o postavljenju Azabagića na mjesto muftije, ali i reisu-l-uleme, inauguralnom govoru u Carevoj džamiji, zahtjevu za penzionisanje, koji će u toj formi prvi put biti predstavljeni javnosti.

Kazao je kako do unazad nekoliko godina nije bilo sveobuhvatne studije koja bi predstavila kompletan životni i radni vijek Azabagića.

– ”Risala o hidžri’ svojevrsna fetva, ali nije zabrana –

Sumeja Ljevaković-Subašić govorila je o knjizi ”Grand Mufti Mehmed Teufik Azabagić and his Risala on Hijra“, u kojoj se nalazi predgovor reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, i riječ je o svojevrsnom doprinosu Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka govoru o hidžri, iseljavanju, ali i migrantskoj krizi s kojom se suočavaju Bosna i Hercegovina i Evropa općenito.

U knjizi je naveden i kratki uvod u djelo i misao Azabagića, djelo Osmana Lavića o iseljavanju Bošnjaka u vrijeme Austro-Ugarske i kratak osvrt na risalu Azabagića.

”Pitanje hidžre se sporadično aktualizira u muslimanskim društvima. Bili smo svjedoci da je ’93. godine, u jeku rata u Bosni i Hercegovini, jedan od istaknutih alima u to vrijeme, Nasiruddin al-Albani, izdao fetvu o obaveznosti iseljavanja Palestinaca iz prostora koji je okupirao Izrael. On je tada izdao fetvu kojom je obavezao Palestince da učine hidžru i isele se u područja pod muslimanskom vlašću”, posjetila je Ljevaković-Subašić, koja je dodala da je to izazvalo debatu među muslimanima o obaveznosti hidžre.

Ideja za pisanje knjige “Grand Mufti Mehmed Teufik Azabagić and His Risala on Hijra“, javila se prije nekoliko godina, kada se pojavila teroristička organizacija ISIS i kada su se na području BiH pojavile esktremističke grupacije koje su zagovarale iseljavanje iz područja koja su pod nemuslimanskom vlašću, iz sekularnih država u takozvanu “islamsku državu”.

“Tada se javila ideja da risalu prevedemo na engleski jezik i kažemo da smo to pitanje riješili davno i da nama rasprava o obaveznoj hidžri, iseljavanju, nije potrebna, nije neophodna“, pojasnila je Ljevaković-Subašić.

Dodala je kako smo svjedoci da se u Evropi danas često govori o institucionaliziranju islama, o načinu integriranja muslimana u većinski kršćanska društva.

Istakla je kako Azabagić u svom djelu potcrtava uslove pod kojim hidžra postaje obavezna i da u uslovima u kojima danas živimo, nema obaveze hidžre.

”Možemo kazati da je ‘Risala o hidžri’ svojevrsna fetva, ali ona nije bila nikakva zabrana. To je prvenstveno bio apel ulemi da ne zagovara iseljavanje i ljudima ne govori o nužnosti iseljavanja. On u ovom djelu vrlo argumentirano, na osnovu Kur’ana, sunneta, djela iz Hanefijskog fikha (pravne škole, op.a.) govori o uvjetima kada jedna država postaje zemlja rata iz koje je neophodno iseliti se“, rekla je Ljevaković-Subašić, ističući kako Azabagić zaključuje da u slučaju Bosne i Hercegovine nisu ispunjeni ti uslovi i ne može narediti iseljavanje.

Podsjetila je kako je dio uleme u to vrijeme zagovarao da je iseljavanje vjerska obaveza, što je nakon nekoliko godina naišlo na suprotna mišljenja.
MB
 

·
Moderator
Joined
·
43,695 Posts
Discussion Starter #173
Godišnjica smrti Branka Mikulića



Branko Mikulić je bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar.
Rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Bugojna, a po struci je bio ekonomista, dok se bavio politikom.
Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ.

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije. Zaslužan je za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje republike, razvoj institucija. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade.
Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je u maju 1984. godine. Na toj dužnosti ostaje do maja 1986. kada je imenovan za predsjednika Saveznog Izvršnog Vijeća. Na tu funkciju podnio je ostavku 30. decembra 1988. godine zbog neizglasavanja proračuna u Skupštini SFRJ. Na dužnosti je ostao do izbora novog SIV-a 14. marta 1989. na čelu s Antom Markovićem. Tada podnosi ostavku i vraća se u Sarajevo.

U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine.
Zbog njega je BiH bila ravnopravna članica Jugoslavije: Godišnjica smrti Branka Mikulića - Sarajevska sehara
 
161 - 173 of 173 Posts
Top