SkyscraperCity banner

1 - 20 of 181 Posts

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #1 (Edited)
Lošinjski Apoksiomen (Hrvatski Apoksiomen)

U novijoj hrvatskoj kulturi Apoksiomen odnosno Lošinjski Apoksiomen jest prvenstveno naziv brončanog antičkog kipa iz II. ili I. st. pr. Kr, nađenog 1996., a izronjenog 1999. u moru kod Lošinja.

Nalazak i izlaganje

Kip je 1996. pronašao belgijski turist René Wouters, kraj otočića Vele Orjule, na pješčanom dnu između dvije stijene, na dubini od oko 45 metara. Nalaz je Ministarstvu kulture Republike Hrvatske prijavljen 1998. Ronioci Specijalne policije i stručnjaci Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru izronili su kip 27. travnja 1999.

Nakon dugogodišnje desalinizacije i brižne restauracije, kip je bio izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu, od 18. svibnja do 17. rujna 2006.; od listopada 2006. do 30. siječnja 2007. nalazio se na gostovanju u Italiji, u Firenzi (Palazzo Medici Riccardi), gdje ga je vidjelo oko 80.000 posjetitelja, "uvelike povećavši broj posjeta" palači.[2] Barem dvije naredne godine kip će se nalaziti u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Krajem veljače 2007. premijer Ivo Sanader založio se da Apoksiomen bude smješten u Malom Lošinju, no konačnu odluku o tome prepustio je struci (Vijeću za kulturna dobra). Muzejsko vijeće jednoglasno je odlučilo u listopadu 2007., da Apoksiomen bude smješten u Palači Kvarner u Malom Lošinju. Odluku je podržalo Ministarstvo kulture. Do konačnog preseljenja na Lošinj, Apoksiomen će biti u Arheološkom muzeju u Zagrebu.


Izgled i tipologija



Apoksiomenov brončani sjaj je bljeskovit, baš kao i posljednji proplamsaji grčkoga klasičnog doba, kada uz pomoć filozofije čovjek počinje tražiti utočište u nevidljivome (Platon zagovara bijeg u okrilje više svijesti), ali i sigurnom, čvrstom okrilju spoznaje (Aristotelove gnoseološke teze). Zato je Apoksiomen tako dostojanstveno smiren, pa gledajući njegovu savršenu formu možemo dodirnuti i ono što bi inače ostalo skriveno pogledu, koji bi se ograničio samo na promatranje izvanjskih oblika. Apoksiomen kao i njegov autor stoički prihvaća relativnost postanka i opstanka, jer živi usred neprestanih promjena, pa prihvaćajući prolaznost kao djelotvornu vrijednost i činjenicu otkriva zapretene emocije, koje će se već sutra, u helenizmu razmahati do usijanja.

Hrvatski se Apoksiomen razlikuje od Lizipova prvenstveno po tome što drži ruke u visini boka, a ne podlaktice. Smatra se da lošinjska kopija potječe iz II. ili I. st. pr. Kr. (tako tvrde povjesničari umjetnosti Nenad Cambi, iz Splita, i Vincenzo Saladino, iz Firence). Kip sličnog tipa nađen je 1896. u Efezu (Turska; sada je u Beču, Kunsthistorisches Museum). Veći broj fragmentarnih nalaza upravo ovog tipa upućuje na njegovu popularnost u antici; možda je vatikanski Apoksiomen ustvari varijacija na Lizipovu temu. Povjesničari umjetnosti o interpretacijama Apoksiomena raspravljat će na ovogodišnjem skupu koji planiraju Ministarstvo kulture i Hrvatski restauratorski zavod.


Zagonetka

Apoksiomen se u moru kod Lošinja nije našao odmah nakon izrade (dokazuju to i nalazi unutar kipa), već - prema radio-karbonskom datiranju organskog materijala - između 20. pr. Kr. i 110. po Kr. Početkom II. st. po Kr. Apoksiomen je već bio antikvitet, i lako je moguće da je putovao u veći grad, poput tadašnje Akvileje, Ravene ili Pule.

Opsežna podvodna pretraga (pomoću metalnih i drugih detektora) na području od 10.000 kvadratnih metara oko mjesta nalaza, te pretraga 50.000 kvadratnih metara podmorja pomoću robotske sonde nije otkrila tragove antičkog brodoloma; nađeni su samo dio rimskog olovnog sidra, pet ulomaka amfore iz II. st. po Kr, te podnožje našeg kipa. Zato moramo pretpostaviti da je Apoksiomen izbačen s rimskog trgovačkog broda tijekom oluje. Kakva je nužda pomorce primorala da žrtvuju dragocjeni teret, ostaje zagonetka.


Restauracija

Lošinjski je Apoksiomen izronjen prepun morskih organizama (školjaka itd.) priraslih uz stijenke. Za uklanjanje inkrustacije nisu se koristila kemijska sredstva. Konzervatorski radovi, prvi takve vrste u nas, provodili su se isključivo mehanički, preciznim ručnim alatima i povremeno uz pomoć stroja.

Kako je kip imao niz napuknuća te veće oštećenje na bedrenom dijelu desne noge, sanirani su svi spojevi. Izrađena je i posebna konstrukcija koja iznutra podupire cijelu figuru.

Nađeno je i originalno Apoksiomenovo brončano postolje, ukrašeno ornamentom kvadrata i svastika


Svaštice

U unutrašnjosti Apoksiomena pronađeni su komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje, te gnijezdo maloga glodavca.

Još od pronalaska kipa, arheolozi su podijeljeni oko toga je li model po kojem je kipar radio bio ljevak ili dešnjak. Talijanski ministar školstva Giuseppe Fioroni, po zanimanju liječnik, prigodom posjeta firentinskoj izložbi hrvatskog Apoksiomena uočio je da su mišići lijevog ramena razvijeniji od onih na desnom, iz čega je izveo zaključak da je model bio ljevoruk.

Apoksiomen je 2007. godine, dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine.
 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #2 (Edited)
Muzej Apoksiomena

Apoksiomen je uspravno stojeći nagi lik atlete u kontrapostu oslonjen o desnu nogu. Glava i ramena su blago pognuta, lijevo koljeno povinuto, a noga malo podignuta. Ovo je službeni opis grčkog kipa koji je slučajno pronađen u vodama Malog Lošinja prilikom turističkog ronjenja. Kip je stoljećima ležao položen u pijesak na morskom dnu. Odlučeno je da se Apoksiomen sa pratećom izložbom trajno smjesti i prezentira u novom muzeju u Malom Lošinju.

Muzej i izložba Apoksiomena predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija i ceremonije prolaska kroz sobe i hodnike koji utjelovljuju arhitektonski konstrukt (arhitekton) programiran pratećom izložbom i postavom kipa. Tako oblikovano i definirano tijelo umetnuto je u prostor definiranog vanjskim zidovima i krovom postojeće palače Kvarner u Malom Lošinju. Preostali “prazni” djelovi između kojeg definiraju tzv. “prostorni ostaci” između konstrukta izložbe i oplošja građevine, materijaliziraju prateće, poslovne i administrativne sadržaje Muzeja. Ovim se konceptualnim i arhitektonskim postavkama ostvaruje višeslojno isčitavanje arhitekture novoga Muzeja, te također slojeviti i bogati scenariji korištenja građevine.

Arhitektonski konstrukt izložbenog postava ovješen je na postojećim kamenim zidovima Palače Kvarner te čeličnim rešetkama-nosačima i horizontalnim pločama definira konstruktivno-funkcionalnu cjelinu koja se spušta do prizemlja postojeće građevine. Čelični “kavez” obložen je sa vanjske strane bijelom, glatkom limenom oblogom, poput oplate bijelog broda, dok se u interieuru izložbene prostorije oblažu različitim materijalima i taktilno osjećajnim oblogama, što izaziva različite prostorne i tjelesne doživljaje izložene materije.

Postavlja se pitanje kako prezentirati jednu savršenu skulpturu koja se nalazi izvan svakog vremenskog i fizičkog konteksta kojem je bila namjenjena, te također izvesti uzbudljiv i razumljiv muzejski postav unutar koga bi se pokazao najširoj javnosti. Izložbeni postav uklopljen u razlomljeni i heterogeni prostorno složeni arhitekton definira izložbeni scenarij prolaska koji se sastoji od 9 vremenski i prostorno oblikovanih scena.
scena 1.

Posjetioci ulaze u otvoreni javni dio prizemlja Palače Kvarner. Na blagajni kupuju karte i na garderobi odlažu odjeću. Ugošćuje ih i pozdravlja voditelj izložbe Apoksiomena. Uz jaki zvuk i zamračenje svjetala spuštaju se pokretni eskalatori koji nas uvode u priču izložbe muzeja poput avionskih cijevi-stubišta za planirani let. Sve je popraćeno monumentalnim zvukom i jakim mirisom mediteranskog bilja koje se pušta iz zvučnika i mlaznica na muzejskom arhitektonu.
scena 2.

Posjetitelji u grupi od 20, penju se kroz mračno stubište-eskalator, i dolaze u prvu dvoranu. Dvorana za prateću izložbu. Prostorija ja izvedena iz poliranog aluminija sa zaobljenim rubovima-bridovima kocke-prostorije kojom se ostvaruje osjećaj beskonačnosti sobe. Refleksija posjetitelja-likova scenarija unutar sobe rađa osjećaj fluida, zamagljene slike, koji čovijek nema u svakodnevnom životu. U sobi nalaze se stolovi koji svijetle a na njima su izloženi svi elementi priče o Apoksiomenu. Posjetitelji se kreću u putanji meandra tako da stolovi predstavljaju barijere koja osigurava prolaz pored svakog izloška i podatka kojeg scenarij izložbe želi prenjeti posjetiocu.Prostor ima snažno hladni metalni miris poput apoksiomenovog metala kad je bio izvađen iz mora. Hladno.
scena 3.

Posjetitelji prelaze u mali anfiteatar koji je izveden u oblozi zlatnih vlati, zlatne spužve, kojom se stvara u svakom posjetitelju osjećaj prolaska kroz žitno, polje, tjelesnost diranja zlatnog klasja poput glavnog lika u filmu Gladijator. Bljesak sunca, a paralelno tjelesni osjećaj zvučne izolacije koju proizvodi spužvena masa, definira ugodu i savršenost tonskih studia sa vrhunskom klasičnom glazbom. Takav osjećaj u potpunosti je suprotan aluminijskom osjećaju hladnoće i beskonačnosti predhodnog doživljaja. Nakon što posjetitelji zauzmu svoje položaje-mjesta na blago podignutom anfiteatru prostor se zamračuje i započinje film o uzbuđenju i misteriji Apoksiomena. Prostor nema mirisa. Ugodno toplo.
scena 4.

Nakon pogledane filmske projekcije posjetitelji ulaze u slijedeći eskalator-stubište gdje slijedi proces dekontaminacije. U prostoru cijevi eskalatora osjeća se snažno strujanje zraka poput vjetra. U predprostoru voditelj izložbe uvodi posjetioce u prateću izložbu iz koje postepeno prelazimo u sobu “periskopa”. U sobu periskopa ulaze 5 posjetioca koji po prvi puta preko optičkih uređaja-periskopa sagledavaju savršeni kip iz žablje perspektive. Ovakav pogled na Apoksiomena jedinstven je i izveden je iz pomaknutog i specifičnog prostornog i vramenskog konteksta skulpture, njezinog nastanka, potonuća, pronalaska i novog konteksta muzeja u kojem ga gledamo.Prostor je polumračan, grubih kosih zidova crvene boje i miriše na cimet.
scena 5.

U sporoj koloni posjetioci započinju uspon uz rampu koja vodi do Apoksiomena. Posjetitelji prolaze rampom koja predstavlja dvostruku ovojnicu oko savršenog kipa. Kip se nalazi u bijeloj sobi sa kristaličnim bijelim difuzno osvjetljenim zidovima. Kroz otvore-kadrove posjetitelj gleda skulpturu sa svih strana od njegovih gležnjeva do torza. Unutarnji dio izložbene jezgre, sa rampom kojim prolaze posjetitelji obložen je crnim teškim plišem koji pretvara uspon rampe i pogled na Apoksiomena u svojevrsnu “tihu” sobu poput gluhe sobe za snimanje vrhunskog zvuka.
scena 6.

Posjetitelji ulaze u sobu sa Apoksiomenom. Svih 20 posjetilaca grupiraju se oko skulpture. Svatko pronalazi svoje mjesto, svi su blizu savršenoj skulpturi…..gotovo da je mogu dodirnuti. U sobi je snažna ali ne glasna muzika. Dojmljiva i ponosna. Svaki posjetitelj tada shvaća bit predmeta-skulpture muzeja. Apoksiomen je savršen. Kip obasjavaju zrake difuzne svjetlosti kako bi pokazali ljepotu skulpture.
scena 7.

Posjetitelji se kreću dalje, te se penju dalje po rampi obloženom crnim plišom. Kroz trokutaste pukotine-otvore velikog volumena koji štiti Apoksiomena gledaju skulpturu od torza do potiljka i glave.
scena 8.

Nakon obilaska i kruženja oko fenomena Apoksiomena posjetitelji završavaju izložbu u “sobi bijelog satena”. Prostor u sebi sadrži blagi anfiteatar sa otvorom-pogledom na živopisnu Lošinjsku luku. Sa druge strane sobe nalazi se bar u kojem se služe pića obogaćena okusom i mirisom mediteranskog bilja. Prostor je ugodno rashlađen.
scena 9.

Posjetitelji se staklenim liftom spuštaju u prizemlje muzeja te u trgovini mogu kupiti prigodne poklone vezane za Muzej, postav i fenomen Apoksiomena.

U prostoru koji preostaje između izložbenog Arhitektona i oplošja vanjskih zidova Palače Kvarner nalaze se prostori i namjene uredskog prostora zaposlenika, radionica za restauraciju i stubište koje povezuje ova dva sadržaja muzeja namjenjena internom korištenju bez dolaska posjetitelja.
Arhitektonski konstrukt izložbe koji lebdi u sredini građevine također omogućuje otvaranje prizemlja javnim sadržajima i gradskim događajima neovisno od aktivnosti atrakcije muzeja. Vertikalna komunikacija koja prolazi kroz sve etaže muzeja i snadbijeva i servisira sadržaje izvedena je sa dva lifta. Prvi lift nalazi se uz ulaz građevine, dok se drugi servisni lift nalazi uz istočno pročelje građevine. Svaki od liftova također služi za transport posjetilaca, invalida ili zaposlenika muzeja. Uz prizemlje kao javni dio muzeja moguće je korištenje i terase prvoga kata koja je svojevrsni piano-nobile grada Malog Lošnja. Dolazak na balkon omogućen je stubištem u boku građevine ili liftom te se prostorno nadovezuje da projekcionu dvoranu muzeja koja se koristi i kao dvorana za prezentacije, art kino ili druženja izvan perioda i režima rada muzeja. Na posljednjoj etaži muzeja nalazi se caffe sa belvederom na Lošinjsku uvalu. I ovaj sadržaj također se koristi dvojako. Kao kraj scenarija izložbenog postava Apoksiomena i kao elemant društvene i kuturno ponude mjesta.

Ovakvo slaganje i ispreplitanje sadržaja muzeja sa jedne strane i javne namjene sa druge, omogućuje spoznaju raznih djelova i sadržaja građevine različito, kompleksno ili jednostavno, ciljano ili opsežno, višekratno ili jednom, dnevno ili noćno korištenje Palače Kvarner kao centralnog generatora događanja Grada Malog Lošinja.
 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #6 (Edited)
Arheološki muzej u Zagrebu, 18.05.2006. ( prvo službeno predstavljanje kipa javnosti nakon neslužbenog u bišoj Džamiji u Zagrebu )






 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #7 (Edited)
21. srpnja 2011

Antički kip dobiva trajno prebivalište u Palači Kvarner

Stigla građevinska dozvola, počinje izgradnja Muzeja Apoksiomena

Apoksiomen će biti smješten u rekonstruiranu Palaču Kvarner – posjetitelji će ga moći razgledati iz različitih vizura i perspektiva

RIJEKA Mali Lošinj je spreman za početak izgradnje Muzeja Apoksiomena koja bi po svemu sudeći trebala početi već ove jeseni. Građevinska dozvola, odnosno potvrda glavnog projekta, stigla je prije desetak dana, a ostatak ljeta bit će iskorišten kako bi se pripremio raspis natječaja za odabir izvođača radova – rekla nam je dogradonačelnica Ana Kučić koja procjenjuje da će izvođač biti poznat u listopadu. Tada bi se moglo krenuti i s prvom fazom rekonstrukcije Palače Kvarner u kojoj će brončana antička skulptura dobiti svoje trajano prebivalište.

Za prvu fazu izgradnje Muzeja u gradskoj je blagajni za ovu godinu osiguran iznos od 4,7 milijuna kuna, a ona podrazumijeva rušenje kompletene unutrašnjosti Palače Kvarner koja će zadržati samo krov i vanjske zidove, te izgradnju osnovnog kostura nove muzejske zgrade smještene unutar oplošja postojeće građevine.

Prema projektu arhitekata Saše Randića i Idisa Turata ta »kuća u kući« razlomljenog oblika bit će čeličnim nosačima ovješena na kamene zidove palače, kao da lebdi iznad prizemlja postojeće građevine. U njezinom središtu, kroz dvije etaže, bit će smještena kapsula s Apoksiomenom u kojoj će se kipu osigurati optimalni mikroklimatski uvjeti.

Više ambijenata

Posjetitelji će Apoksionema, prolaskom kroz više ambijentalnih cjelina od prizemlja do krovne terase muzeja moći razgledavati iz različitih vizura i perspektiva, ali bez mogućnosti izravnog doticaja sa skulpturom i pristupa u prostor s Apoksiomenom.

Umjesto toga kip će im se postupno razotkrivati. Nakon uvodne izložbe i filmske projekcije koja će ih upoznati s pričom o Apoksiomenu, prvo će ga razgledati uz pomoć optičkih uređaja iz »sobe periskopa« smještene na dnu kapsule, ispod sobe s kipom. Poslije pogleda iz žablje perspektive, slijedi spiralni uspon rampom prema gornjim etažama na kojem će skulpturu promatrati iz različitih kuteva kroz ostakljene trokutaste otvore na velikoj bijeloj kapsuli.

Soba obložena zlatnim spužvama i vlatima ili dvorana iz blago poliranog aluminija sa zaobljenim rubovima koja budi osjećaj beskonačnosti – samo su neki od budućih ambijenata koji bi u kombinaciji s različitim svjetlosnim i zvučnim efektima, taktilnim i mirisnim senzacijama trebali angažirati sva čula posjetitelja i u obilasku muzeja produbiti doživljaj doticaja s Apoksiomenom.

Muzej za dvije godine

Prema riječima Ane Kučić, cijela bi investicija, po nekim dosadašnjim procjenama, mogla stajati oko dvadeset milijuna kuna, a u finciranju idućih faza očekuje se izdašnija pomoć Ministarstva kulture. No, s obzirom na dobru suradnju s talijanskom regijom Veneto moguće je da u pomoć priskoče i neki njihovi fondovi, kao i talijansko Ministarstvo kulture.

Osim pripremanja natječaja, ovo će ljeto biti iskorišteno i za čišćenje Palače Kvarner te zašitu građevine, kako bi spremna dočakala početak radova, a u Gradu se nadaju da bi cjeli projekt, uzimajući i obzir zabranu izvođenja radova u ljetnoj sezoni, mogao biti završen u roku od dvije godine.
 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #9 (Edited)
8. veljače 2012.

Počinje preuređenje palače "Kvarner": Apoksiomen se za 15 mjeseci vraća na Lošinj

Radovi na preuređenju palače Kvarner, vrijedni 12,5 milijuna kuna, trebali bi početi za petnaestak dana

MALI LOŠINJ U Malom Lošinju potpisan ugovor o izvođenju radova na palači »Kvarner«, u kojoj bi trebala biti smještena statua Apoksiomena, koju je u podmorju kraj otočića Vele Orjule 1996. godine pronašao belgijski ronilac Rene Wouters, a koja je 1999. podignuta s morskog dna. U ime investitora Grada Malog Lošinja, ugovor je potpisao gradonačelnik Gari Cappelli uz prisustvo dogradonačelnice Ane Kučić, kojoj je zahvalio na osobitom angažmanu u dogovaranju radova te u ime izvođača, križevačkog poduzeća »Radnik«, predsjednik uprave Mirko Habijanec, u pratnji Darka Jambrekovića.

Ugovor je »težak« 12,5 milijuna kuna, a predviđeno je da se palača »Kvarner«, smještena na Rivi lošinjskih kapetana, preuredi u roku od 15 mjeseci.

»Nakon potpisa ugovora i još 10-15 dana priprema započet će radovi. Moguće je da će zbog turističke sezone rok biti produljen za dva-tri mjeseca, ali postoji želja da se novi muzejski prostor otvori uoči ljetne sezone 2013. godine. Paralelno s građevinskim radovima, trajat će i priprema za otvaranje novih radnih mjesta u muzeju, a niti jedan korak ne može se učiniti bez mišljenja Ministarstva kulture i Vijeća za kulturna dobra. Nadali smo se da će sve ovo biti započeto i ranije, no trebalo je dobiti niz suglasnosti«, kazao je gradonačelnik Cappelli.

Mirko Habijanec kazao je da radovi neće biti izrazito zahtjevni, osim iskopa, jer se ide tri metra pod zemlju u odnosu na sadašnje stanje zgrade.

»Projekt je arhitektonski prilagođen ovom podneblju«, ustvrdio je Habijanec izrazivši nadu da će »Radnik« biti angažiran i kod sljedećih investicija Grada.

Apoksiomena je iz mora, 27. travnja 1999. izvadilo četrnaest ronilaca ekipe Ministarstva kulture, Specijalne policije, lošinjske tvrtke Submar i tehničkog osoblja, pod vodstvom Marijana Orlića, tadašnjeg načelnika Odjela za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture. U akciji istraživanja lokaliteta i vađenja kipa sudjelovali su znanstvenici iz pet zemalja. Brončani kip 1,92 metra visok i težak 300 kilograma, na dubini od 45 metara, ležao je u podmorju Velih Orjula, otočića jugoistočno od Lošinja. Slučajno ga je otkrio sportski ronilac i amater fotograf iz Belgije Rene Wauters, tri godine prije nego je izvađen. Nakon prijave, Ministarstvo kulture RH preuzelo je koordinaciju zahtjevnog projekta, od sustavnog podmorskog arheološkog istraživanja i vađenja kipa, do njegovog restauriranja. Od početka je sve ukazivalo da se radi o remek-djelu antičke skulpture pa je projekt imao međunarodnu dimenziju, a u različitim fazama uz hrvatske, uključivali su se stručnjaci iz Belgije, Velike Britanije, Italije, Austrije, Njemačke i SAD-a. U traženju odgovora o tajnama kipa, koristila se najsuvremenija tehnologija, a pretraženo je čak 50 tisuća metara četvornih. Kad je pronađen, cijeli kip je bio prekriven debelim slojem inkrustacije – naslaga, a do polovine je bio ispunjen pijeskom i morskim sedimentom. Preduvjet restauratorskih radova bila je desalinizacija.

Apoksiomen se u bazenu sa slatkom vodom odsoljavao do listopada 2000., kada su krenuli konzervatorsko-restauratorski radovi. Izvođeni su u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, a vodio ih je restaurator Giuliano Tordi, u suradnji s Antoniom Šerbetićem, voditeljem radionice za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda. Čišćenje kipa rađeno je u posebno konstruiranom šesterokutnom kavezu, koji je »držao« kip. Naslage su se uklanjale isključivo mehanički, bez primjene kemijskih sredstava i trajalo je gotovo tri godine.
Da su konzervatorsko-restauratorski radovi odrađeni po najvišim standardima struke, potvrdilo je europsko priznanje 2007. godine, kada je u konkurenciji 158 prijava iz 32 zemlje, upravo Apoksiomen dobio medalju Europske unije za kulturnu baštinu za drugo mjesto u kategoriji Konzerviranje-restauriranje umjetnina, a koju dodjeljuju Europska komisija i paneuropska federacija za kulturnu baštinu Europa Nostra. Iste te godine, u listopadu, Muzejsko vijeće i Vijeće za kulturna dobra RH, donijelo je odluku da će statua trajno biti izložena u Malom Lošinju. Međutim i nakon te odluke, u protekle četiri godine često se povlačilo pitanje da li će se to i dogoditi, a postojao je strah otočana da bi ga unatoč praksi da artefakt bude trajno izložen na mjestu njegova pronalaska, ipak netko mogao »oteti«. Ta bi se bojazan, nakon potpisivanja ugovora i početka radova na rekonstrukciji Palače Kvarner, konačno trebala i potpuno otkloniti.

Brojne teorije o potonuću

Kako je Apoksiomen završio na dnu mora prije dvije tisuće godina, nema odgovora. Istraživanje nije potvrdilo tragove brodoloma, iz čega se zaključuje da statua nije potonula skupa s brodom kojim je prevožena. Jedna od pretpostavki je da se posada na tom mjestu pokušala usidriti i zaštititi od snažnih udara bure. Moguće je da je kip zbog nevremena ispao s broda. Jedna od varijanti je i da je kip bačen u more kako bi se smanjio teret i tako spasio brod. Govori se i o mogućnosti da je kip poslužio kao treće sidro kojega je, nakon što je brod zahvaćen nevremenom izgubio prva dva, možda posada upotrijebila s nadom u spas. Po dosadašnjim istraživanjima, može se pretpostaviti da je kip bio teret rimskog broda, koji je plovio na sjever prema nekom od velikih gradova, primjerice Akvileji, Ravenni ili Puli, ili nekoj sredini izvan grada, poput raskošne vile na Velom Brijunu.
 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #10 (Edited)
03 Ožujak 2012

GP Radnik počeo je s radovima na rekonstrukciji Palače Kvarner i njenoj prenamjeni u Muzej Apoksiomena.


Ugovor o radovima vrijedan 12,5 milijuna kuna nedavno su potpisali gradonačelnik Gari Cappelli, u ime investitora Grada Malog Lošinja i predsjednik uprave Radnika Mirko Habijanec u ime izvođača

Rok dovršetka radova je 15 mjeseci. Paralelno s izvođenjem građevinskih radova započele su i pripreme vezane uz dokumentaciju za osnivanje zajedničke ustanove Ministarstva kulture i Grada Malog Lošinja, koja će voditi sve poslove budućeg Muzeja Apoksiomena. Kreću i pripreme za muzejski postav.

Bude li sve po planu, dogodine bi brončana statua stara više od dvije tisuće godina konačno trebala u reprezentativnom izdanju biti izložena javnosti i postati jedan od značajnih motiva dolaska turista na Lošinj.

Inače, na jesen će Apoksiomen biti izložen u Louvreu, a kako će biti postavljen na jednom od najfrekventnijih punktova pariškog muzeja, očekuje se da će ga vidjeti i do tri milijuna posjetitelja.
 

·
Registered
Joined
·
2,588 Posts
Discussion Starter #18
9. Veljača 2012


Prema riječima gradonačelnika Malog Lošinja, Garija Capellija, Apoksiomen bi već idućeg ljeta mogao privlačiti turiste na Mali Lošinj.
„Mi smo jučer potpisali ugovor od 12.6 milijuna kuna za građevinske radove koji kreću za desetak, petnaestak dana najkasnije…uspjeli smo nakon dugo vremena dobit građevinsku, potpisati ugovor, i zatvoriti financijsku konstrukciju. Prema ugovoru, radovi se moraju završiti u roku od 15 mjeseci.“

Kao i u svim gradovima na moru, postoji onaj „ljetni „ problem , 2-3 mjeseca se ne može raditi, ali gradonačelnik se nada da će se tijekom ljeta raditi koliko god se može i da će građevinski radovi završiti negdje u ovo doba iduće godine te da će u drugom mjesecu 2013. krenuti opremanje i stalni postav.

„Apoksiomen se vraća iz Louvrea, gdje će biti izložen negdje do trećeg mjseca. Vraća se u Zagreb gdje će biti obavljene neke tehničke stvari koje se trebaju napraviti i mi računamo da ako bude sve u redu, jer još papirologije treba riješiti, da bi negdje u samo ljeto, peti/šesti/sedmi mjesec iduće godine moglo biti otvaranje tog spektakularnog muzeja. U Firenzi je Apoksiomena vidjelo oko 3 milijuna ljudi, on je već proslavljen vani, a mi čekamo kad će u pravom smislu biti u pohranjen u muzeju, pa da Lošinj bude točka kulturnog turizma na svjetskim kartama. Prema stručnjacima to je kulturno blago broj jedan u Hrvatskoj u ovom trenutku.“ zaključuje Capelli.
 
1 - 20 of 181 Posts
Top