Ovu sagu započeću sa sjevero-istokom. I to počinjem od posjete jednom selu nedaleko od Skoplja u kojem se nalazi gradjevine koja je značajna za srpsku istoriju, kultura, duhovnost, a može se reći i arhitekturu. A to je selo
Staro Nagoričane.
Staro Nagoričane se nalazi blizu Kumanova. Od Skoplja do je udaljeno 54km i prilično brzo se stigne. Skopski bulevari omogućuju brz izlazak iz grada. Nakon toga slijedi makedonski dio nekadašnjeg Autoputa bratstva i jedinstva. Nažalost od tog autoputa je ostala samo blijeda slika, put je u prilično lošem stanju, a najveću zamjerku imam na putokaze koji su jak loši. Jedino od "stare slave" ostali su putokazi da žive, koji su uglavnom iz tog vremena.
Čuvena makedonska
naplata putarine, svako malo putarina. Makedonija nema zatvoreni sistem putarine što nekg ko nije navikao na taj sistem može prilično da nervira, medjutim kad platite putarinu, koja je JAKO jeftina zaboravite na ovu neprijatnost, ali isto tako i shvatite zašto je autoput samo sjena onoga nekad.
Poneki novi
putokaz
Dio AP nema
zaustvane trake nego parkinge na svakih nekoliko kilometara.
S desne strane je
Kumanovo. U grad nisam ulazio, prošao sam predgradjem, a ono što sam vidio nije mi se svidjelo, haos, prljavo i neuredno. Neiscrtane ulice, loši putevi
Nakon toga nastavljamo dobrom magistralom koja vodi prema Krivoj Planci i dalje prema Bugarskoj. Primijetio sam da su makedonske
magistrale vrlo dobro uradjene, prilično su široke i brze. Može se brzo voziti. Naravno kvalitet asfalta i vertikalna i horizontalna signalizacija je na prilično niskom nivou, tako da vas to usporava.
Makedonski
pejzaž je prekrasan. Na malo prostoru toliko krajolika se promijeni, a pun je kolorita i nikako nije dosadan.
