SkyscraperCity banner

1 - 19 of 19 Posts

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #1
Nakon predstavljanja Azora (ako koga zanima - može vidjet ovdje), evo i izvještaja s mog drugog recentnog putovanja, a ovaj put je riječ o nečemu potpuno drugačijem - Omanu. Kao što naslov kaže, put je odrađen u veljači, točno prije globalne korona krize. U nastavku ću postavljat slike uz svoje komentare o ovoj slabo poznatoj, ali prekrasnoj zemlji koja se tek počela značajnije otvarati turistima.

Igrom slučaja, putovanje se poklopilo sa smrću sultana Qaboosa, dugogodišnjeg vladara koji je umro u siječnju ove godine nakon 50 godina vlasti. Moje putovanje uslijedilo je nedugo kasnije, za vrijeme trajanja 40-dnevne žalosti, ali o Qaboosu i njegovom značaju za Oman nešto kasnije.

Ukratko, nekoliko općenitih crtica o Omanu. Država se nalazi na jugoistočnom kraju Arapskog poluotoka i broji malo manje od 5 milijuna stanovnika, znatno manje od npr. susjednog Jemena koji ima skoro 30 ili UAE koji ima skoro 10. Slaba naseljenost vezana je uz pustinjski reljef koji zauzima ogroman dio površine prema jugu, riječ je o dijelu pustinje Rub Al Khali poznate u Omanu kao i empty quarter.

Najveći dio ljudi živi u ovom uskom i niskom obalnom pojasu gdje je smješten i glavni grad Muscat. Od ostatka države odvojen je visokim planinama Hajar koja idu do 3000 m i koja su vrlo rijetko naseljena. Kroz povijest su tu živjela beduinska plemena potpuno odvojena od tog obalnog dijela s kojim su se kroz povijest stalno spajali i odvajali, zadnji put 50ih kad se u planinama vodio i rat, ali o tom kasnije.

Dalje prema jugu je pustinja, a drugi veliki centar naseljenosti je na samom jugu, oko 1000km od Muscata udaljena regija Dhofar. Tu se nalazi grad Salalah, drugi po veličini u cijeloj zemlji, a okolna brda do danas nastanjuju plemena koja govore nekim drevnim arapskim dijalektom kojeg nitko drugi ne razumije. Dhofar je inače poznat po khareefu, lokalnom nazivu za monsun koji ovom kraju donosi obilne padaline zbog čega taj dio Omana izgleda poput Irske što je skroz atipično za Arapski poluotok.

Kako su Omanci jedini Arapi na ovom dijelu koji su kroz prošlost bili vezani uz more, tako su još zarana ovladali i ovim poluotokom Musandam koji je danas njihova enklava od koje je dijeli UAE. Musandam je brdovit poluotok koji nema cesta i dostupan je iz Omana samo zrakoplovom, a rijetki stanovnici bave se samo ribarstvom i turizmom.



Nisam posjetio ni Dhofar ni Musandam pa zato ovdje detaljnije o njima, za to je potrebno provesti više od 8 dana koliko sam ja proveo. Ja sam odradio najuobičajenu moguću turističku rutu koju odradi valjda 90% posjetitelja. Svi svoj put počinju i završavaju u Muscatu, glavnom gradu i tamošnjem aerodromu. Ima dosta i dnevnih posjetitelja iz UAE koji dolaze autom, za njih ne treba viza. Zgodan izlet za mnoge koji idu tamo, a takvih je znatno više od onih koji idu u Oman.

U Omanu se obavezno uzima rent-a-car i istražuje zemlju u vlastitom aražmanu. Zemlja je ogromna, ceste su savršene, gorivo jeftino, nema drugog boljeg načina.

Dakle, moja ruta kao i skoro sve ostale je išla od Muscata do Sura, grada na istočnoj obali pa onda u unutrašnjost do pustinje i Nizwe, stare prijestolnice i okolnih planina pa onda natrag do Muscata. Dakle kružna tura trokutastog oblika uz kombinaciju mora, planina, gradova i svega ostalog, a sve to samo je maleni dijelić ove ogromne zemlje.

oman karta.png


Oman je prekrasna i jako raznolika država i kao takva baš pravi neotkriveni turistički raj. Također, zemlja je to koja ruši sve predrasude o Arapima i Bliskom Istoku te koja je prava oaza mira i napretka u tom brutalnom okruženju. Apsolutna monarhija koja strogo drži do tradicije, a istovremeno je i toliko liberalna i kozmopolitska da se nad tim zgraža ostatak arapskog svijeta. Država koja je zanimljiv miks svega toga pa se nadam da ću dio toga prenijet i čitateljima u ovoj temi.

U nastavku će dakle ići slike s posjećenih lokaliteta, ali prije svega Muscat, jedan od najzanimljivijih, najposebnijih i prije svega, najčudnijih gradova koje sam ikad posjetio.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #2
Prije svega, ovog puta ne bi bilo bez Turkishovog zimskog leta iz Dubrovnika za Istanbul, nadam se da poslije svega ovog neće bit zauvijek ukinut. Ide se preko Istanbula, novi aerodrom je fenomenalan i nevjerojatno velik. S obzirom da je layover oko 8 sati, a aerodrom je daleko od grada, viza skupa itd., proveo sam dosta vremena lutajući aerodromom.

Pravi raj za fanove zrakoplovstva, ali i kupovine jer nema čega nema. Međutim, osjetno je da je aerodrom napravljen za puno veći promet od onog kojeg ima sad. Hrpa trgovina potpuno je i nerealno prazno. Na slici izložba našeg presjedanja EU.

20200129_144356.jpg


U Muscat se slijeće jako kasno, skoro u 2 u noći, ali aerodrom je svejedno živ. Oko 15 milijuna putnika godišnje prođe preko njega što je jako puno za tako malenu zemlju. Razlog je iznimno velik broj stranih radnika koji čine gotovo pola stanovništva Omana, uglavnom su to ljudi iz južne Azije - Indijci, Pakistanci i Bengalci, ali ima i puno Turaka, Sudanaca, Filipinaca i nezaobilaznih Kineza. Također, puno je i ljudi sa zapada koji uglavnom drže menadžerske pozicije u lokalnim poduzećima, na fakultetima i sl.

Već na početku upada u oko fanatična uređenost interijera s posebnim naglaskom na omansku tradiciju - vidljivo i na ovom najplastičnijem primjeru. Vidi se i još jedna posebnost Omana, a to je dvojezičnost. Skoro svi natpisi su na arapskom i engleskom, baš zbog velikog broja stranih radnika, a to uvelike olakšava i turistima.

20200130_012625.jpg


Nakon prolaska granične kontrole (10dnevna viza se dobije online za nekih 70ak kn čini mi se) vidi se kako je Omancima, kao i svim Arapima, radni elan 0 bodova. Prenosi se to i na strane radnike koji su svi odreda usporeni i u svom filmu. Ima veze i sa stalnim vrućinama, ali opet, da im je radni elan jednog Nijemca siguran sam da bi bili višestruko uspješnija nacija.

Nego, idemo na Muscat. Proveo sam u njemu prvi i zadnji dan puta. Jako zanimljiv grad, prije svega njegov oblik. Naime, Muscat se pruža 30ak km uz uzak obalni pojas ispod brda. Od aerodroma na kranjem SZ koji ga dijeli od grada Seeba pa sve do Al Alama na krajnjem JI. Postoje dijelovi grada koji su međusobno potpuno razdvojeni brdima, a povezuje ih ova iznimno duga avenija s 4 do 5 traka.

Sve ceste spajaju se na nju, a uvijek je zakrčena prometom. Ipak, nema osjećaja gužve jer je sve na dugo i na široko, ima prostora za širenje iako ima već po nekima i 1,5 milijuna stanovnika što je oko trećine cijele zemlje.

Vozni park sastoji se skoro isključivo od japanskih, američkih i korejskih auta, a najčešće su to terenci, 4x4, SUV i slične kategorije, em imaju nova em imaju jako puno off roada. U pozadini je vidljiva tipična javna zgrada - ovo je Vrhovni sud.

20200130_101924.jpg


Ovo je pogled iz hotela. Hotela je puno, uglavnom su luksuzni i namijenjeni za bogatu arapsku klijentelu, ali ovaj moj bio je vrlo jeftin. Skoro svi izgledaju isto, usamljene visoke zgrade. U pozadini se vide brda ispod kojih je grad smješten, potpuno su gola i bez raslinja. Ovo je jedna od sporednih cesta, a lijepo se vidi i da nema problema s parkingom. Pravi raj za vozača u nepoznatoj zemlji - parkinga ima svugdje i uvijek je besplatan.

Jako je puno i gradilišta, grad se ubrzano razvija. Po omanskom zakonu sve fasade moraju bit bijele boje i nije dozvoljena gradnja u zrak čime je Muscat potpuno različit grad od ostalih na Arapskom poluotoku. Sve je to u skladu s jednom od osnovnih sultanovih odredbi - očuvanjem omanske tradicije.

20200130_082151.jpg


Na slici je Mutrah, stari centar na JI, odvojen planinama od novog dijela grada. Ovdje je zbog planina gradnja nešto gušća, a tu se nalazi i klasični arapski souq. Malo ljudi ovdje stalno živi jer sve lagano preuzima turizam. Zgrade ispod uglavnom su skladišta trgovaca na souqu.

20200130_141516.jpg


Kako je riječ o starom dijelu grada, infrastruktura je jako slaba. Nema normalnih ulica nego je po podu pijesak. Međutim, to je stvarno iznimka, većina grada je po tom pitanju vrlo sređena.

20200130_141633.jpg


Souq je klasični kao i u svim arapskim gradovima, uske uličice s ovim otvorenim malim trgovinama gdje se nudi sve i svašta. Ništa dosad neviđeno. Turizam se ovdje još uvijek oslanja na putnike s kruzera, na dan kad sam bio bila su dva pa je souq izgledao kao košnica. Prodavači su u pravilu stranci, Indijci i Turci. Poprilično su nametljivi, previše za moj ukus. Cijene, kao i svugdje u arapskom svijetu, su isključivo nakon cjenkanja.

20200130_120833.jpg


Na ulici je vrlo lako razlikovat prave Omance, tj. Arape i useljenike. Domaći su UVIJEK, ali baš uvijek, obučeni u tradicionalne bijele halje (dishdashe). U Omanu postoji zakon čak i kako te halje smiju izgledat, može bit samo u određenim bojama (najčešće bijela i siva) i u određenom dizajnu. Isto vrijedi i za ove tradicionalne kape, a vrhunac modne slobode je ova traka ispod vrata koju možeš imat kakvu hoćeš. Osim što je praktično zbog vrućine, Omancima je to očuvanje tradicije očito jako važno.

Ne postoje ograničenja za odijevanje, ali žene su u 99% slučajeva obučene u tradicionalnu odjeću kao ovdje na slici. Može to bit hidžab, nikab ili burka (potonja je najrjeđa), a uglavnom su crne boje. Međutim, ima i dosta liberalnijih oblika, ali nisam stručnjak za modu. Ono što je bitno da je to sve utemeljeno u šerijatskoj tradiciji koja nije toliko striktna u državnom zakonu pa tako žene imaju praktički najveće slobode u arapskom svijetu.

Čine ogromnu većinu na fakultetima, rade inženjerske i svake druge poslove koje su za druge arapske zemlje prava blasfemija. Sve je to ostavština sultana Qaboosa i njegove politike koja je bila daleko ispred svog vremena za arapski svijet.

Svi koji nisu obučeni tako tradicionalno, uvijek su stranci, a po izgledu dotičnog na slici, lako je i zaključit odakle. Stranci se mogu obući kako žele, nema ograničenja, ali se uvijek savjetuje da to bude prikladno iz poštovanja prema lokalcima i moram priznat da nisam vidio nikoga tko se nije toga pridržavao.

20200130_122336.jpg


Glavni i zapravo jedini za Oman specifiči proizvod koji se nudi u Souqu je tamjan. Stablo tamjan originalno raste samo na jugu Omana u regiji Dhofar gdje se iz njegove smole od pamtivijeka izrađuje tamjan. Na njegovoj trgovini Omanci su se obogatili kroz stoljeća, a put tamjana vodio je preko cijelog arapskog poluotoka do Egipta i Europe. Trgovci pale tamjan i mirisom privlače ljude, ali cijena mu je paprena.

20200130_121135.jpg
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #3
I dalje smo u Mutrahu, starom centru grada. Ovo je luka u kojoj se baš nalazila zanimljiva kombinacija brodova. Ovaj drveni je dhow, tradicionalno omansko plovilo koje se danas uglavnom koristi u turističke svrhe, a nekad su njime plovili sve do Zanzibara i Indije dokle se pružala vlast omanskog sultana.

Naime, Zanzibar i okolni otoci dugo su bili pod njihovom vlašću, a čak je jedno vrijeme u 19. stoljeću tamošnji Stonetown bio glavni grad Omana. Oman je dugo držao i otok Gwadar ispred obale Pakistana koji ga je kupio 50ih godina. Upravo je trgovina i strateški položaj Muscata učinio Oman prosperitetnom državom i puno prije pojave nafte. Muscat je za Dubai ili Dohu sve do 20. stoljeća bio velegrad.

20200130_141320.jpg


Ove dvije jahte iza dhowa su vlasništvo sultana. Qaboos je na njima često krstario, a dvaput je posjetio i Dubrovnik. Oman ima i jaku mornaricu i ratni brodovi su uredno na vezu u luci što je i logično s obzirom na okrenutost moru i regiju u kojoj se nalazi i vojska je važan dio nacionalnog identiteta. Međutim, Oman je oaza mira u ovom dijelu svijeta.

Qaboos je dolaskom na vlast 1970. kratko vodio rat s pobunjenicima na jugu koje su sponzorirali jemenski marksisti, ali otad do smrti je bio veliki mirotvorac koji je lukavo balansirao između zaraćenih strana na Bliskom Istoku. Upravo su se u Omanu gotovo uvijek vršili mirovni pregovori u sukobima susjednih zemalja Nije se miješao u tuđe poslove, izbjegavao je sukobe i tako punu pažnju posvetio napretku i razvoju zemlje.

20200130_141427.jpg


Kao čovjek s mora i ribar amater, trebalo je vidjet i ribarnicu. To je ova ultra moderna staklena zgrada na gornjoj slici, odmah iznad pramca od jahte. Bilo je već kasno pa nije bilo gužve, a ni ribe. Higijenski standardi su, suprotno očekivanjima, jako visoki. I ove dishdashe koje ljudi nose, iako bijele, strašno su čiste i uredne.

20200130_115114.jpg


Iako je ponuda bila slaba, za naše standarde je vrlo dobra i izdašna. Ribarstvo je još važna gospodarska grana i još jedan pokazatelj okrenutosti Omana moru.

20200130_115217.jpg


Ispred Mutraha pruža se lijepa riva i šetnica koju oni zovu corniche. Lokalci tuda šetaju i ugođaj je baš odličan. Sređenost je na iznimno visokom nivou.

20200130_141510.jpg


20200130_142104.jpg


Sve ove slike luke slikane su sa tvrđave Mutrah koja se nadvija nad ovim dijelom grada. Ovu tvrđavu i ostale po uzvisinama iznad grada sagradili su Portugalci koji su gradom vladili u 16. stoljeću. Koristili su ga kao važnu točku u svojoj trgovini s Indijom. Zanimljivo, nisu osvojili niti jedan drugi dio Omana osim Muscata koji im je jedini bio bitan pa su ga utvrdili do neslućenih razmjera pa i ne čudi da su ga držali preko 100 godina.

20200130_122206.jpg


20200130_142048.jpg


I za kraj ovog dijela, ovo je Al Alam, kranji istočni dio grada koji je sjedište najvećeg broja javnih institucija - od ministarstava, muzeja, fakulteta i sl. Ja sam posjetio samo Muzej Omana koji je iznimno zanimljiv. Sve zgrade su ultra moderne, ali opet u ovom rustikalnom stilu. U daljini je palača Al Alam, jedna od glavnih sultanovih mjesta za politička događanja.

Upravo se ovdje odvila dugo očekivana smjena vlasti u Omanu. Naime, Qaboos je bio bez nasljednika, nije bio oženjen (samo kratko na početku vladavine), a javna tajna je da je bio i homoseksualnih sklonosti. Teško je ukratko opisat i shvati koliko je taj apsolutist učinio za ovu zemlju, ova cijela tema će zapravo bit svjedok tome. Spomenut ću samo da je 2010. UN proglasio Oman zemljom koja je najviše napredovala u zadnjih 40 godina - ispred jedne Kine. Sve to zahvaljujući viziji jednog čovjeka koji je svoju apsolutnu vlast iskoristio na način da podigne modernu zemlju praktički ni iz čega.

Upravo je zato vladao veliki strah što će bit nakon njegove neizbježne smrti koja se dugo očekivala jer se zadnjih godina rijetko pojavljivao u javnosti te se punih 6 godina liječio od raka. S kartama za Oman u džepu, ta smrt se dogodila sredinom siječnja, nekih 15ak dana prije mog puta. Očekivao sam političke nemire, možda strane intervencije ili tko zna što sve ne, ali smjena vlasti protekla je tako nevjerojatno glatko da se danas smijem sam sebi zbog tih strahova.


20200205_134807.jpg


Qaboos je sam izabrao nasljednika i tu je kuvertu zapečatio da se otvori u slučaju da državno vijeće nakon tri glasanja samo ne izabere nasljednika. Međuti, vijeće uopće nij epokušalo glasat nego su odmah otvorili kuvertu u kojoj je stajalo ime Haithama bin Tareq, Qaboosovog rođaka i dugogodišnjeg ministra kulture. Zamislite kad bi negdje na zapadu ministar kulture dobio priliku vladat državom.

Novi sultan je upravo u ovoj palači i na ovom trgu položio prisegu, a s istog trga je i u pogrebnoj povorci ispraćeno Qaboosovo tijelo. Sve zastave su 40 dana poslije smrti i za vrijeme mog boravka bile na pola koplja, ali ta žalost nije zaustavila život u Omanu. Iako apsolutist, Qaboos je bio voljen i poštovan od strane sviju. Nije to neki fanatizam ili ispranost mozga, ljudi su ga jednostavno voljeli jer je bio odličan vladar. Ovakve palače i jahte i sto drugih luksuznih stvari koje je imao možda nama sa strane izgledaju pre ekstravagantno, ali narodu to ne smeta jer i oni zahvaljujući njemu imaju mogućnost za svoj osobni luksuz.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #4
Najveća znamenitost grada svakako je džamija imenovana, naravno, po sultanu Qaboosu. Jedna je od najvećih na svijetu, a dovršena je 2001. Smještena je u novom dijelu grada, na jednoj velikoj ledini gdje prije nije bilo ničeg, tik uz glavnu prometnicu. Očekivano, razmjeri i luksuz džamije su nevjerojatni. Pažnja je posvećena svakom detalju, a osobito u oči upadaju ogromni vrtovi s fontanama i cvijećem. Čista ekstravagancija u arapskom svijetu - razbacivanje vodom koje nema.

20200130_091721.jpg


20200130_094823.jpg


Pet je tornjeva kao pet stupova islama. Zanimljivost vezana za Oman je što oni većinski nisu ni šijiti ni suniti. Jedina su muslimanska zemlja u kojoj većina pripada ibadizmu, najstarijoj islamskoj frakciji čiji su sljedbenici odmah poslije smrti Muhameda protjerani prema današnjem Omanu gdje su našli mir. Ibadi imaju sličnosti i razlika i sa šijitima i sunitima i upravo im ta pozicija omogućuje da budu mirotvorci u arapskom svijetu i u svakom slučaju - posebni.

20200130_091603.jpg


20200130_091243.jpg


20200130_091852.jpg


Ulaz u džamiju je besplatan za svih, uz obavezno izuvanje i za žene, pokrivanje kose. Unutrašnjost prima 20ak tisuća ljudi, a imaju i besplatne vodiče koji prilaze posjetiteljima i odgovaraju na pitanja.

20200130_092208.jpg


Ovaj luster je navodno drugi najveći na svijetu, baš kao i perzijski tepih. Navodno su bili i prvi, ali ih je prestigla neka nova džamija u UAE. Količina ornamenata je zadivljujuća, baš kao i u svakom drugom objektu vezanom uz islam.

20200130_092608.jpg


Ovo je slika iz Starbucksa, zapadnjački brendovi jako su prisutni u Omanu i lokalci ih obožavaju. McDonalds, Burger King i sl. - sve je uvijek prepuno. Još jedan pokazatelj sudara modernog i tradicionalnog. To se vidi i na plažama koje su prepune lokalaca, često i žena pokrivenih do grla. Kupače nisam vidio iako su plaže prelijepe. U daljini su uvijek vidljivi tankeri, ovuda ipak prolazi možda i najgušći plovni put na svijetu, barem što se tankera tiče.

20200130_161937.jpg


Džamije se grade i dalje, ovo je jedna na samom izlazu iz grada. Pa ipak, Oman je kao kozmopolitska zemlja u kojoj generacijama žive stranci drugih vjeropispovijesti koji se i sami smatraju Omancima, dozvolio gradnju vjerskih objekata drugih religija. Toga u drugim arapsim zemljama nema, a u Muscatu se uredno nalaze hinduistički i sikhistički hramovi i crkve.

20200131_080605.jpg


Ima još jako puno lijepe arhitekture po Muscatu, npr. poznata operna kuća, ali te slike nemam. Za sve to vidjeti i obići, potrebno je puno više vremena kojeg nisam imao. U svakom slučaju vrlo zanimljiv grad, pravi spoj modernog i tradicionalnog i jedinstven predstavnik u arapskom svijetu, što zbog kontrolirane arhitekture, što zbog duge povijesti urbanizma, što zbog povezanosti s morem. U svakom slučaju, vrijedan posjeta.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #5
Iz Muscata me put vodi dalje prema jugoistoku, preko gorja Hajar koje se nadvija nad Muscatom. A odmah iza brda - iznenađenje. Naime, tamo je iz ničega napravljen praktički novi grad. Slabo se vidi na slici, ali u ovoj velikoj zaravni raštrkane su kuće, zgrade, ceste i kompletna infrastruktura. S obzirom da je Oman još 2005. imao jedva 2,5 milijuna stanovnika, a danas ih ima 5 onda postaje jasno da ti ljudi negdje moraju i živjeti. Muscat je jako blizu (niti pola sata vožnje) i ovaj novi grad Al Amarat idealan je kao njegovo predgrađe

20200131_081308.jpg


Krajolik je polupustinjski, nešto trave i nisko grmlje i raslinje. Planine su potpuno gole. Takvo je cijelo gorje Hajar osim najviših dijelova koji primaju dosta padalina, ali o tom kasnije.

20200131_084157.jpg


Ceste su fantastične. Iako ovaj dio zemlje nije jako naseljen i nema nekog prometa, do njega vodi fenomenalna autocesta. Iako je vozni park odličan, vozi se za naše pojmove jako sporo i prije svega se drže ograničenja jer su kazne ogromne, osobito za strance. Nakon nekog vremena navikneš da je 120 ok brzina i ne pomišljaš na bržu vožnju.

20200131_090533.jpg


Iako je naseljenost slaba, tu i tamo se ni iz čega pojavi neko selo. Sve kuće su građene po istom dizajnu i predlošku, a razlog je taj što ih gradi država koja se tu strogo drži tradicionalnih načela pa zato kuće izgledaju ovako nabodene jedna do druge. Stanovnici koji tu žive uglavnom su se spustili s okolnih brda u zadnjih 50ak godina gdje su za sobom ostavili napuštena sela. Negdje sam pročitao da je Oman među državama s najviše napuštenih sela na svijetu.

20200131_093010.jpg


Još malo krajolika i otvorene prazne ceste.

20200131_091710.jpg


Stanovništvo ovdje uglavnom radi u obližnjem LNG terminalu, ali i dalje se bave i primarnim djelatnostima, prije svega stočarstvom. Koze su apsolutni broj jedan i ima ih na svakom koraku, ali lako je vidjeti i deve. Naravno, danas im je glavna svrha turistička, a dosta ih uzgajaju i za utrke - to je jedan od najpopularnijih sportova u Omanu. Ovdje sam uhvatio dvije koje pasu pokraj ceste.

20200131_093155.jpg


Usred tog škrtog krajolika, nalazi se ovo prirodno udubljenje koje je vrhunska truistička atrakcija. Uređen je park i restoran i tu se i lokalci i turisti kupaju za vrijeme vrućina - znači cijelu godinu.

20200131_125144.jpg


Sam sam odabrao puno bolje mjesto za kupanje, a to je obližnji wadi. Izvori vode u ovim krajevima su jako rijetki, a uglavnom se nalaze u wadijima, isušenim riječnim koritima. Tamo gdje voda izvore kroz cijelu godinu, stvaraju se malena jezerca u koritima koje ljudi koriste za kupanje. Do ovog wadija vodi staza od nekih 45 minuta hoda, a do nje se dolazi barkom. Nalazi se odmah ispod ceste. Vidljiva je zelena boja vode, a shodno tome je i vegetacija drugačija - sve je puno palmi, a ima i poljoprivrede.

20200131_133310.jpg


Krajolici su fantastični, a s obzirom na dubinu kanjona, jasno je da u doba velikih pljuskova nastaju ogromne bujice koje nose sve pred sobom. Vidljivo je to i po izlizanosti stijena u koritu. Kupača je bilo jako puno, što stranaca, što lokalaca.

20200131_135511.jpg


Ovo su ta jezera kojih ima 4-5. Iako ne izgledaju primamljivo, voda kroz njih stalno protječe pa su jako čista. Uzvodno, na zadnjem jezeru do kojeg ima 15ak minuta plivanja, nalazi se i slap u jednoj špilji do koje se dolazi plivajući. Da sam znao, potrudio bih se nabaviti opremu za snimanje u vodi pa je ovako ostalo neovjekovječeno.

Sva lokalna sela dobivaju vodu iz ovakvih vadija kakvih po obrnocima gorja Hajar ima jako puno. Ovaj se nalazi blizu glavne ceste pa je puno posjetitelja, ali ima onih do kojih ima "par dana jahanja" pa je Oman pravi raj za planinarenje i trekking. Do nekih pak vode makadami pa mnogi uživaju u off roadu pokušavajući doći do tamo.

20200131_145640.jpg
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #6
Sur je grad na krajnjoj istočnoj obalnoj točki u Omanu i kao takav je centar omanske pomorske tradicije. Broji nekih 120 tisuća ljudi i cijeli je povezan s morem. Međutim, i on se nalazi u pustinji i svugdje osim s morske strane je samo pijesak.

U njemu se nalazi jedino preostalo brodogradilište dhowova i ostalih tradicionalnih brodova, većina ribarske flote, znameniti svjetionik Al Ayjah itd. Osim toga, smatra se rodnim gradom slavnog literarnog (a po nekima i stvarnog) pomorca Sindbada, a u svojim velikim putovanjima posjetio ga je i veliki istraživač Ibn Batuta.

Ovo je spomenik na ulazu u grad - oblik jedra i kompasa opet sugerira pomorstvo kao temu.

20200131_165328.jpg


Stari dio grada ima svoj souq i medinu, kako to već ide u arapskim gradovima, ali kako je bio petak (dan odmora), sve je bilo zatvoreno pa nisam išao tamo. Zato sam se popeo na jednu od osmatračnica koja se nadvila nad stari dio grada i ovaj uski kanal koji povezuje otvoreno more i lagunu oko koje se smjestio grad.

Na desnoj strani slike je medina sa svjetionikom, a s lijeve strane je novi dio grada od kojeg ga dijeli taj kanal. Vidi se i poznati svjetionik s osmatračnicom, a ovaj izrezani dio je zbog zaštite privatnosti :)

Bez naslova.png


Pogled s istog mjesta na drugu stranu, ovo je laguna s ribarskim brodovima i jedinim preostalim brodogradilištem. Na plaži je mnoštvo ribara u akciji (ne vidi se najbolje), očito je more prebogato ribom. U pozadini novi dio grada sa znatno skromnijom infrastrukturom i arhitekturom od Muscata. Osjeti se da je ovo već debela provincija.

20200201_083719.jpg


Brodogradilište izbliza, mislim da se način rada nije puno izmijenio od Sindbadova vremena.

20200201_085737.jpg


Od Sura se ide opet u unutrašnjost, na zapad. Ovdje je put ravan jer se zaobilazi gorje Hajar koje ostaje sjeverno. Sve prema jugu je pustinja sve do Jemena. Oman ulaže ogroman novac u infrastrukturu. Nedaleko od Sura jedan od rijetkih stalnih tokova pretvoren je u akumulacijsko jezero s branom i ogromnom HE. Još uvijek je sve u izgradnji, na google mapsu se još ne vidi pa je bio pravi šok kad sam naišao na njega.


20200201_092739.jpg


Ovuda se gradi i autocesta iako je promet uistinu minoran i pravac zapravo vodi u pustinju. Međutim, država na taj način osigurava uvjete za razvoj ovog kraja. Oman ima isti problem kao i ostali naftom bogati susjedi, tj. nasušnu potrebu za diverzifikacijom ekonomije.

Pronalazak nafte u Omanu poklopio se s dolaskom sultana Qaboos na vlast 1970. godine. Nafta je otkrivena netom prije, a njegov otac, tadašnji sultan, nije prepoznao njezinu važnost već je na ultrakonzervativan način odbio njezino korištenje. Čak je i dao zatvoriti sina koji se netom vratio sa školovanja u V.Britaniji, ali on je svejedno izveo mirni državni udar, baš uz pomoć Engleza.

Odmah se krenulo s eksploatacijom nafte koja je otad pa do danas potpuno izmijenila lice Omana, o tom sam već pisao. Oman nije veliki proizvođač; s nekih 900 milijuna barela su negdje oko 20. mjesta u svijetu, a nisu čak ni članovi OPEC-a. Ipak, s tim novcima Qaboos je učinio puno više nego mnogi drugi veći proizvođači. U zemlji te 1970. Oman je bio razina srednjeg vijeka, navodno bez jednog metra asfalta. Apsolutno nevjerojatno kad vidiš kako zemlja izgleda danas.

Ipak, nafta nestaje i najveća mana Qaboosove vladavine je ta što nije učinjeno dovoljno na diverzifikaciji ekonomije, ostali arapski susjedi su na tom polju bili bolji (doduše, imali su i veću zaradu). Novi sultan odmah je na početku najavio ulaganja u razvoj drugih gospodarskih grana, a turizam je svakako jedna od glavnih. Korona je, naravno, sve to lagano zaustavila pa će bit zanimljivo pratit kako će se razvijat - barem meni :)

Evo npr. dolje na jugu gradi se nevjerojatan projekt - novi grad i luka Duqm (slika nije moja, naravno) kojeg grade i Kinezi i Indijci i koji će biti ogromno prometno čvorište s velikom slobodnom gospodarskom zonom. Već se dosta toga napravilo i izgleda odlično. Projekt je doista megalomanski, ali s obzirom na savršenu poziciju - mislim da ima potencijala za uspjeh. I to je, naravno, bio dio sultanove vizije.



Nego, povratak na putovanje. Sljedeće odredište bila je pustinja, ali prije toga je došao red na još jedan wadi. Ovaj se nalazio visoko u brdima, ovima u pozadini na sljedećoj slici, pokraj jednog gradića. Gdje god ima stalne vode, tu živi puno ljudi, nebitno koliko daleko u brdima. Država je do njih povukla ceste i ljudi tu uredno žive.

20200201_102121.jpg


Ovaj wadi je puno bliže gradu pa je i ljudi dosta više. Nakon kupanja i u ovome, bilo je dovoljno.

20200201_113802.jpg


Svugdje ovuda teče voda za vrijeme velikih bujica. Čitao sam da je samo par mjeseci prije u ogromnoj bujici stradalo 5-6 ljudi. Vrijedi pravilo da, ako pada kiša, brzo treba bježat iz wadija, a upozorenja za to su na svim stranama.

20200201_113806.jpg


Cijeli tok je ukorićen i kuće su na sigurnom. Ova cesta prolazi koritom i potpuno je izlizana od česte vode, a vidi se i po stijenama. Naravno, sve je i prepuno palmi, datulje su glavni poljoprivredni proizvod kao i u svim arapskim pustinjskim zemljama. Najtipičniji omanski gastronomski oblik jest kava s kardamomom (utjecaj Indije) i datulje.

20200201_131846.jpg


I za kraj ovog posta, jedan mali detalj s fasade. Zastava Omana je u tipičnim arapskim bojama (zeleno, crveno, bijelo) s grbom na kojem se nalaze dva mača i handžar - tradicionalni bodež i simbol zemlje koji je vidljiv na svakom koraku, a ceremonijalno ga nosi i sultan i ostali lideri.

20200201_105901.jpg
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #7 (Edited)
Pustinja. Tko god je bio u nekoj pustinjskoj državi zna da to nije uvijek onaj klasični pijesak s dinama - pustinje su uglavnom kamene i šljunčane, a takva je uglavnom i u Omanu. Međutim, najzanimljivija su one pješčane, a jedna takva nalazi se baš u ovom sjeveroistočnom dijelu zemlje i zove se Wahiba.

Kao takva, odredište je brojnih turista i u njoj se nalazi mnoštvo kampova, hotela i sl. Sve lokacije su dostupne autom s obzirom da je dno pustinje ravno, a dine se pružaju uzdužno sa strane. Tko želi, može u pustinji kampirat i sam s obzirom da je to u Omanu dozvoljeno, za razliku od većine drugih zemalja.

Na rubu pustinje nalazi se gradić u kojem turistički kampovi imaju urede gdje se sve plati, a onda ovisiš sam o sebi. Dobiju se upute za vožnju u pustinji, a ovisno kakav auto imaš, moraš i izdušit gume. Udaljenost do ovog kampa je bila nekih 12ak km, ali skroz pravocrtno. Asfalt ide prva 3 km, a kasnije samo pijesak, otprilike ovako.

20200201_152410.jpg


Pustinja je nekad bila naseljena beduinima koji su tu živjeli nomadskim načinom života koji se zadnjih godina promijenio. Ali začudo, ne puno. Šokirao sam se činjenicom da čak i u dubokoj pustinji žive ljudi i uzgajaju koze i deve. Doduše, ne žive u šatorima i kampovima već u normalnim kućama koje i ovdje striktno poštuju tradicionalnu arhitekturu.

20200202_081235.jpg


Ni deve im više nisu glavno prijevozno sredstvo, ali ih se i dalje uzgaja zbog turizma - jahanje deva savršen je način mužnje para, strašno je skupo. Osim toga, nude i dune bashing, vožnju terencem po dinama - to je još skuplje. Svi imaju svoj terenac, u 99% slučajeva Toyotu. Tek kad se makneš iz Europe, shvatiš zašto je to najprodavaniji auto na svijetu. Usput, Japan je glavni trgovinski partner Omana - izvoze im naftu, a uvoze elektroniku i - auta.

Deve slobodno lutaju naokolo.

20200201_151054.jpg


Još jedno pustinjsko selo. Ceste nema nego se jednostavno vozi kud hoćeš. Iako izgleda ravno, tlo je strašno grbavo i treskanje je zagarantirano. Također, bijeli auto nakon samo par minuta postaje prljavo narančast.

20200202_081112.jpg


Ovo je kamp s nekih 20ak šatora, a nažalost, bili smo jedini gosti. Umjesto očekivanih beduina, domaćini su dva Indijca koji muku muče s engleskim, ali su iznimno srdačni, baš kao i apsolutno svi ljudi koje sam sreo u Omanu - nebitno bili Arapi ili stranci. Razina usluge je za dosta skupu cijenu - loša. Nema struje, signala, nemaš što za radit u kampu osim čekat večeru i doručak. Ugođaj je sigurno bolji kad je više ljudi.

20200201_162143.jpg


Ovako izgleda glavni šator gdje se poslužuju obroci i gdje se održava check-in, izgleda tradicionalno i vjerodostojno.

20200201_153349.jpg


Luksuz koji beduini nisu imali. Imitacija autentičnosti koja mi se ne sviđa, ali ajde, nisam više dovoljno velik pustolov da bi mi se dalo sam kampirat u pustinji.

20200202_075125.jpg


Tko god je bio u pustinji, zna da je glavni dio dana izlazak odnosno zalazak sunca. Za to se treba popet gore visoko na dinu, sjest, čekat, gledat i uživat. Boje koje se izmjenjuju su nešto baš posebno.

20200201_171224.jpg


20200202_063241.jpg


Iako je naizgled svugdje samo pijesak, pustinja je, barem ova, vrlo živa. Stalno su tu neke životinjice; miševi, gušteri itd. Na slici se vidi i dosta busena trave pa onda ni ne čudi što se stalno okolo čuju i vide koze koje to uredno brste. Koze su stvarno otporna bića koja svugdje mogu preživjeti.

20200201_170940.jpg


Još jedna životinja jako voli pustinju, a to je komarac. Svi kreveti u šatorima pokriveni su onom mrežom protiv komaraca, ali ni to ne pomaže da provedete mirnu noć jer je zujanje doslovno zaglušujuće. Ali ajde, to je onda barem autentično za razliku od svega ostalog.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #8 (Edited)
Put iz pustinje vodi na sjever, opet prema brdima Hajara. Prije toga cesta vrluda kamenom pustinjom s pokojim manjim gradom na putu. Koliko god grad izgledao malen, ono što je uvijek veliko je lokalna policijska postaja. Ograđena visokim zidom i žicom uz gomilu zgrada proteže se obično na par hektara. Ispred su stražari i slikanje je zabranjeno, ovo je najbolje što sam uspio.

S obzirom da kriminala u Omanu nema i smatra se jednom od najsigurnijih zemalja na svijetu, policija je, kao i vojska, vrlo moćna što je i očekivano za jednu apsolutnu monarhiju. Nije da ih se može vidjeti na ulicama, za tim očito nema potrebe, ali su uvijek tu. Moj neki zaključak u vezi toga je da je razlog - uhljebljivanje.

Naime, država je daleko najveći poslodavac i Omanci su iznimno povlašteni u odnosu na strance. Oman je po BDP-u per capita malo jači od nas, ali razlike u plaćama su ogromne. Dok lokalci uglavnom rade u državnim firmama i za njih se izmišljaju radna mjesta, stranci rade sve slabije plaćene poslove. Međutim, kako broj stanovnika u zemlji rapidno raste, sve je više Omanaca koji rade svakakve poslove i državi to i jest cilj - osmšljen je cijeli program zapošljavanja Omanaca pod nazivom omanizacija tako da je stranaca zapravo sve manje.

20200202_085834.jpg


Sljedeća destinacija je nešto potpuno drugačije od svega prije - planine. Ovaj dio Omana nalazi se oko Nizwe, stare prijestolnice Imamata koji je vladao unutrašnjosti zemlje sve do 1970.. Plodna dolina jako je naseljena, a iznad nje se pruža najviši dio gorja Hajar koji ide i do 3000 m. Ja sam posjetio dva dijela te planine, a svakom ću posvetit jedan post.

Najprije - Jebel Akhdar., na arapskom zelena planina. Samo ime je nelogično, ali tek kad se popne gore, shvati se da je u biti skroz logično. Ali najprije o ovom "popne gore": Pod do planine probijen je tek nedavno, a njime je dopušteno ići samo 4x4 vozilima. Zašto? Zato što se u samo par km ide od 700 do 2000 m visine. Put je toliko strm da ima odvojke za zaustavljanje u šljunku za sva vozila kojima otkažu kočenja. Nije za neiskusne vozače, a ni one koji se boje visine.

Ovo je slika sa spuštanja. Pogled je fantastičan.

20200202_131129.jpg


Zašto trotračna cesta za planinu? Zato što je gore neki sasvim drugi svijet - grad od 20ak tisuća stanovnika, aerodrom, mnoštvo superluksuznih hotela itd. Zelena planina jako je plodna i prima puno padalina pa je oduvijek dobro naseljena, iako na 2000 m.

Kakop je prije ceste kraj bio potpuno izoliran, ovdašnji ljudi bili su skloni neposlušnosti prema vlasti jer su živjeli prema svojim pravilima te su bili dio Imamata koji je kontrolirao unutrašnjost zemlje. Kada je 50ih u unutrašnjosti otkrivena nafta, omanski sultan je pod pokroviteljstvom zapada pokrenuo rat protiv Imamata kojeg su branile ostale arapske zemlje, prije svega Saudijci.

U potpuno neravnopravnom i kratkom ratu, poznatom i kao rat za Jebel Akhdar, Imamat je poražen, a Britanci su preuzeli kontrolu nad nalazištima dok je sultan konačno prisvojio unutrašnjost pod omansku zastavu. UN je tek puno kasnije, kad je došao Qaboos, naredio Britancima povlačenje iz Omana dok su nalazišta nacionalizirana. To je zadnji rat vođen na prostoru Omana, uz kratkotrajnu pobunu na jugu početkom 70ih. Malo se koja arapska zemlja može pohvalit tolikim mirnodopskim razdobljem.

Par slika s planine. Najzanimljiviji su vidici; duboki kanjoni i ogromne stijene koje se nadvijaju nad liticama. Na slici hotel Anantara Jebel Akhdar, jedan od naluksuznijih u zemlji, smješten na samom rubu litice.

20200202_113937.jpg


Pogled na drugu stranu. Ovaj plato na kojem je smješten grad je ogroman i nepregledan. U daljini se vidi još jedan hotel u izgradnji. Klijentela su, pretpostavljam, bogati Arapi koji dolaze privatnim avionima jer su to sve poznati lanci hotela kakvih ima u Dubaiju i sličnim gradovima.

20200202_113933.jpg


Najzanimljivija turistička aktivnost je šetnja kroz dva sela smještena na rubu litice. Ispod sela smještene su nevjerojatno strme terase izgrađene u suhozidu na kojima se uzgaja damaščanska ruža. To je ovdje glavna kultura jer se od njezinih latica pravi poznata ružina vodica osobito popularna u arapskom svijetu. Uvije se poslužuje prije jela za pranje prstiju.

20200202_114621.jpg


Sela su naseljena i prepuna djece. Kako ima dosta turista koji šeću okolo, doslovno kroz vrtove i dvorišta lokalaca, puno je upozorenja da se bude tiho te da se pristojno odijene. Svih ovih vrtova teško bi bilo bez nadonjavanja. Iako je ovo "zelena planina", to treba shvatit relativno. Naime, ovdje godišnje ima padalina kao u nas na Palagruži.

Još od najstarijih vremena, ljudi su od žbuke napravili cijele sustave kanala, ustava i jezeraca kojima se voda od izvora usmjerava na zemlju, ali po strogo kontroliranim uvjetima kako ne bi došlo do sukoba. Svako selo imalo je posebnog čovjeka koji je vodio računa samo o vodi i bio je najcjenjeniji član zajednice. Da nije tako, ovdje teško da bi opstali. Taj sustav naziva se aflaj, kanali su falaji, a sve to zajedno je pod zaštitom UNESCO-a.

20200202_120218.jpg


Ipak, dosta kuća je srušeno. Nije nužno zbog toga što tu nema tko živjeti, kao što je u nas, već zbog toga što je naglo obogaćena država sagradila svima kuće dalje u gradu. Zašto bi nastavio živjeti ovdje poput životinje kad može tu samo malo dalje kao gospodin. Sada se ovakve kuće i štale prenamjenjuju u AIRBNB.

20200202_122555.jpg


20200202_122616.jpg


20200202_122628.jpg


Spuštanje s planine bilo je jezivo s vozačke strane, ali jedina posljedice na kraju su bile - pregrijane kočnice.
 

·
I love Abu Dhabi.
Joined
·
3,789 Posts
great thread , did you take the picture and also add all the commentary ? great job if so

also, how did you like Oman ? :)
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #10
Yes, all pictures are mine (except the one of the Duqm port and two maps at the beginning) and they were made during my visit there at the end of January - just after the sultan's death and before the global COVID crisis hence the title.

Oman is a beautiful country, at least the parts I visited. It's diverse, both in culture and nature and above all, people are amazing. There are few minor things that I didn't like, ecological aspect above them all, but that's really nothing compared to all the positive things which are many. I would definitely love to come back one day, I feel that there are even more things to see and enjoy and maybe even take a detour to the UAE (or other way around), it is really close.

Until then, I will be their ambassador and will continue to recommend it for visit. This thread is one of the ways to do it :)
 

·
I love Abu Dhabi.
Joined
·
3,789 Posts
wow , very well done

Glad you enjoyed it. There are far more exotic and beautiful landscapes and cultures in Saudi Arabia and yemen , hopefully you can travel to both soon too

UAE Emirates of Ras Al Khaimah and Fujairah resemble Oman to a big degree if you like that sort of stuff , then you have Abu Dhabi and Dubai if you want a change of Ultra modern and shiny surprises

take care
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #12 (Edited)
Druga planina koju sam posjetio je Jebel Shams - u prijevodu velika planina. Nalazi se zapadno od Jebel Akhdara, prema granici sa UAE, te doseže 3000 m što je i najveći vrh Omana. Ono što je posjetiteljima najzanimljivije nalazi se na cca 1950 m, a riječ je o vrhu jednog od najvećih kanjona u Omanu. Do gore se dolazi još jednom cestom koja nije za svačije srce, ali ovdje nema nikakvih ograničenja za auta već se popeti može svatko premda je put barem duplo lošiji i strmiji, a uz to je nekih 9km čistog makadama.

Nakon duge vožnje, konačno se dolazi do vrha kanjona odnosno velike zaravni na kojoj se nalazi nekoliko malih sela te par hotela i kampova. Ovaj dio omiljen je među turistima i lokalcima za kampiranje na otvorenom, a ne smeta im ni vjetar te temperatura koja često ide ispod nule.

Mi smo ipak izabrali kamp naselje s kućicama i šatorima te restoranom koji je izgledao ovako - klasično himalajski uz neku vrstu indijske glazbe u pozadini. Zaposlenici, naravno, iz istih krajeva. Očekivao bih barem ovdje u planini nešto autentično, ali i do ovdje su doprli stranci.

20200203_074159.jpg


Glavna atrakcija osim kampiranja je trekking i hiking ilitiga šetnja poznata i kao balcony walk. Kao što i ime kaže, ova šetnica vodi rubom kanjona te nije za svačije srce.

Početak joj je u selu Al Khitaym, nekoliko kuća, par djece koji prodaje suvenire te gomila koza. Ovo su najskromniji uvjeti u kojima sam vidio da se živi u Omanu, na 2000 m visine, bez asfalta i druge infrastrukture. Struje i TV tanjura ipak ima.

20200203_082209.jpg


Krajnje odredište je napušteno selo As Sab do kojeg se dolazi nakon nekih sat vremena šetnje uskom kozjom stazom koja vodi sredinom ovog blago nagnutog dijela na slici. Turista ima, ali jako malo, uglavnom dolaze kasnije.

20200203_085906.jpg


Pogled je na sve strane apsolutno fantastičan. Vertikalan pad dolje je po nekoj mojoj procjeni blizu 700 metara. U dubini se teškom mukom vidi wadi i neko selo do njega.

20200203_085630.jpg


Na kraju se dolazi do kraja staze i napuštenog sela As Sab. S današnjeg, ali i bilo kojeg drugog aspekta, apsolutno je nezamislivo da je na toj poziciji netko nekad živio. Govorimo o lokaciji na skoro 2000 m, na rubu litice, ispod druge litice, daleko od svega. Govorim o lokaciji otprilike ispod ovog lišća na donjoj slici.

20200203_092250.jpg


Ovako to izgleda izbliza. Ovdje se živjelo sve do 1970ih u uvjetima koji po nekim današnjim standardima nisu ni za životinje. Ovo na slici je cijelo selo.

20200203_095105.jpg


Ima 10ak nastambi i sve su međusobno povezane. Velike su točno toliko da se može ući u njih i sjesti na pod, jedva 4-5 kvadrata. Građene su od primitivne cigle, kamena i drva. Ova na slici je najočuvanija, čak ima i kat.

20200203_094931.jpg


Na kraju puta ipak shvatiš zašto su tu mogli živjeti. Izolirana lokacija jamčila je sigurnost, a baš ovdje nalazi se i izvor vode koji radi oveće jezero. To im je omogućilo navodnjavanje zemlje te bavljenje poljoprivredom. Doci u suhozidu nad samom provalijom su još uvijek tu.

20200203_100011.jpg


To je bilo to, prekrasno iskustvo za sve ljubitelje prirode, planina i napupštenih mjesta. Oman je raj za sve to, a Jebel Shams i ova šetnja bio je pravi higlight puta.

Evo još malo pogleda.

20200203_113330.jpg


20200203_095129.jpg
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #13
wow , very well done

Glad you enjoyed it. There are far more exotic and beautiful landscapes and cultures in Saudi Arabia and yemen , hopefully you can travel to both soon too

UAE Emirates of Ras Al Khaimah and Fujairah resemble Oman to a big degree if you like that sort of stuff , then you have Abu Dhabi and Dubai if you want a change of Ultra modern and shiny surprises

take care
Thank you :)

I am aware that there are beautiful places in other Arab countries too but I chose Oman because of its uniqueness in some other ways. I have a soft spot for this part of the world and I will definitely visit some other countries too, especially if they will have level of safety that Oman has.

Thanks for the tips!
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #14
Ukratko o Nizwi, staroj prijestolnici Imamata koji je vladao unutrašnjošću Omana sve do 60ih. Nizwa je sušta suprotnost Muscatu koji izgleda ko pravi velegrad, ali je i višestruko manja sa 70ak tisuća stanovnika. Ipak, zajedničko im je što su građeni na dugo i na široko. Grad je smješten u dolini povremene rijeke odnosno wadiju pa je dosta zelen. Postoji stara medina sa poznatom tvrđavom Nizwa i klasični souq koji je najpoznatiji po sajmu koza koji se održava svakog petka. To je prava atrakcija, ali bio sam drugi dan tamo da nisam prisustvovao.

Pogled na Nizwu i okolicu.

20200203_145733.jpg


Ovako izgleda grad; dosta palmi i zelenila te baš tradicionalna arhitektura. Ovo je stariji dio grada pa ima i nekih ruševina naokolo. Uglavnom, dosta zapuštenije od Muscata.

20200203_154350.jpg


Ovo je ta povremena rijeka koja teče dolinom. Kad nabuja, nosi sve pred sobom. Voda pada u brdima u pozadini i onda se kanjonima i wadima spušta u dolinu i tako par puta godišnje. U sušnoj sezoni poput ove, tlo je suho ko papar.

20200203_131132.jpg


Oko nIzwe ima puno ovakvih sela; napuštene i prastare ruševine te odmah do nove kuće u koje je stanovništvo preselilo. Te ruševine prava su atrakcija za turiste koji njima lutaju iako je jako opasno zbog urušavanja i dotrajalosti. Svaki dijelić tla, gdje je to moguće obrađen je. Ovdje je čini mi se posađena neka krmna kultura.

20200202_151524.jpg


Na samom ulazu u grad, nalazi se Nizwa gate kroz kojeg prolazi i cesta. Nisam uspio saznat je li to nešto potpuno moderno u rustikalnom stilu ili je postojalo otprije pa je obnovljeno. U svakom slučaju, izgleda super.

20200202_142115.jpg


Nizwa nije pretjerano zanimljiv grad pa sam vrijeme u njemu iskoristio i za posjet jednom trgovačkom centru. To je bio baš pravi kontrast tradicionalnoj arhitekturi i dotrajalosti starog dijela grada s obzirom da je sve krcato ljudima; lokalci koji se prežderavaju u McDonaldsu, djeca koja luduju u igraonicama, ljudi koji mahnito obilaze trgovine...Sve isto kao i u nas, možda još i gore.

U okolici Nizwe nalazi se i grad Bahla sa svojom istoimenom tvrđavom gdje je ulaz simbolički 1 rial. To je 17 kn; rial je inače 3. najjača valuta na svijetu pa je dosta cijena izraženo u baisima - 1 rial je 1000 baisa.

20200203_152941.jpg


Tvrđava je zaštićena UNESCO-om i u njoj su stolovali lokalni vojskovođe i vlastodršci. Ovdje se stalno ratovalo kroz prošlost, ali nažalost, u posjetu tvrđavi se ništa od toga ne može vidjeti. Iako je nedavno sve restaurirano, nema se što vidjeti osim gomile različitih prostorija, svih odreda potpuno praznih.

Obnova je stvarno dobra, očito su korišteni lokalni materijali.

20200203_153526.jpg



20200203_155639.jpg


Iza Nizwe i Bahle uslijedio je povratak u Muscat. Stavit ću još slike s dva lokaliteta - najstarijeg sela u Omanu Misfat Al Abreyeen te jedne plaže u okolici Muscata da zaokružim priču s s morem nakon gradova, planina, wadija i pustinje.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #15
Misfat Al Abreeyen je najstarije selo u Omanu kojeg je osnovalo istoimeno pleme čiji pripadnici i danas žive. Selo se nalazi na obroncima planine iznad Nizwe, ali iako je jako staro, i tu je došlo 21. stoljeće. Kuće su tradicionalne, ali sa svim modernim dijelovima. Ne samo to, nasuprot starog dijela sela nalazi se neka vrsta elitnog naselja i vila odakle bogataši gledaju raju dolje u nizini.

20200203_134918.jpg


Ono što je turistima zanimljivo kod ovoga sela, osim što je baš jako tradicionalno, jest što je okruženo vrtovima i palmama koje lokalci i danas koriste zahvaljujući sustavu navodnjavanja o kojem sam prije pisao. Upravo se ovdje najbolje vidi kako to funkcionira u praksi. A funkcionira odlično, gomila jezeraca, kanala, voda koja stalno teče, sve puno života.

Nažalost, nemam baš slika jer je sve bilo puno lokalaca, a na svakom koraku su upozorenja da se ne narušava njihov mir te da se pristojno oblači.

Ipak, imam par slika kroz te uličice; selo se s vrtovima inače obiđe za maksimalno pola sata.

20200203_135622.jpg


Ima nekoliko manjih hotela te par suvenirnica. U pozadini se vidi novi dio sela s onim vilama.

20200203_135540.jpg


Ova kuća na stijeni je restoran.

20200203_135907.jpg


Svugdje naokolo su ove cijevi kojima se voda dovodi do kuća, nema one klasične infrastrukture jer je selo baš jako staro.

20200203_140050.jpg


Osim palmi, uspijevaju čak i banane. Vode ima jako puno i svaka kap se iskoristi što je baš genijalno. Ovdje se vide ti kanali, falaji.

20200203_140231.jpg


Nakon povratka na obalu, dolazimo i do plaže Al Sawadi nekih 70ak km zapadno od Muscata. Skoro cijelom obalom pružaju se prekrasne pješčane plaže (ionako je sve pijesak), ali kupanje je još uvijek tabu u Omanu. Ako se netko i kupa, to radi u odjeći. Kako je bio siječanj, nitko se nije kupao, ali plaže su svejedno pune ljudi.

Lokalci ovako dođu autom s cijelom obitelji na piknik te tako provode vrijeme. Ovakvi prizori viđaju se diljem zemlje, a posebno vikendima.

20200204_141728.jpg


Plaža je prelijepa, a ispred je čak i mali otočić sprudom povezan s kopnom. Plime i oseke su vrlo izražene pa je lako ostati zarobljen.

20200204_135313.jpg


Za te koji zapnu, tu su Indijci koji te prevezu za par riala. Ovo bijelo na plaži su muškarci, a crno žene. Između pijeska je na plaži i enormna količina školjaka.

20200204_135010.jpg


Još jedan detalj za kraj, prolazak ispred sultanove glavne palače u Seebu, gradu zapadno od Muscata s kojim je danas spojen. Tu je sultan i umro, a i provodio većinu vremena. Sve je uz cestu prepuno zelenila, ne samo na ovom dijelu, govorimo o kilometrima. Od ove glavne ceste skretanje vodi par kilometara kroz novo zelenilo i drvorede do same palače koja se nalazi tik uz more. Kompleks je toliko velik da se par minuta voziš kraj njega.

20200204_145518.jpg


Eto toliko o Omanu, nadam se da vam je bilo zanimljivo i da nisam previše udavio sa digresijama. Sad preostaje čekanje neke nove prilike za putovanje, a dotad Oman ostaje highlight u nekoliko proteklih godina.

Ako se ikad nađete u prilici - svakako puna preporuka!
 

·
Registered
Joined
·
2,138 Posts
Super putopis.

Znaci niti stranci se ne smiju kupati u kupacim?
Je li imaju vise zena ili?
Meni je cudno da oni ne idu na solarnu energiju, pa i da drzava kad vec je davala kuce ne postavi solarne celije na krovove, te visak struje preprodaje.
Takodjer u tom kampu sto si bio su isto mogli staviti par solarnih celija, pa bi mogali imati i struju i mobilni signal, ali okay.
Kako je sa skolama?
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #17
Super putopis.
Hvala.

Znaci niti stranci se ne smiju kupati u kupacim?
Smiju, zasto ne, i sam sam se tako kupao u wadijima. Nema nikakvih zakona protiv toga osim tradicije, a posebno su labavi prema turistima jer ne zele ispast zatucani ili tako nesto, takav je barem bio moj dojam. Dovoljno je na kupalistu napisat da se oblaci tradicionalno i da se postuju domaci ljudi i to ce 99% njihh slijedit.


Je li imaju vise zena ili?
Na selima i u tradicionalnijim sredinama, da. Ali sve manje i manje, koliko je meni poznato. Bivsi sultan je dosta olabavio ta serijatska prava i dao je zenama puno vise prava, npr. ako je muz vara i nije drugu zenu uzeo prema pravilima, ona ima pravo ostavit ga i uzet svoj dio iz braka, tako nesto.

Meni je cudno da oni ne idu na solarnu energiju, pa i da drzava kad vec je davala kuce ne postavi solarne celije na krovove, te visak struje preprodaje.
Tu su problem dva faktora. Prvi je jeftina nafta koje ima napretek i koja ubija konkurenciju glede dobivanja energije sto je i logicno. Drugi je problem to sto je solarna energija za pustinje jos uvijek slabo istrazena i nema univerzalno dobrog i opceprihvacenog nacina za njezino implementiranje. Problem su pjescane oluje, nedostatak vode neophodne za rad sol.celija, prevelike tenperature i amplitude itd. Jednog dana ce se nac optimalan nacin za iskoristavanje, a dotad sve ide na naftu.

Takodjer u tom kampu sto si bio su isto mogli staviti par solarnih celija, pa bi mogali imati i struju i mobilni signal, ali okay.
Imaju jedan veliki agregat za najnuznije poslove i to je jeftinije od bilo cega. Nema jos svijesti o vaznosti alter.izvora energije, ali doci ce i to na red jednom kad nafte ponestane. Sigurno da netko o tome razmislja u Omanu, ali izgleda da jos nema opceg djelovanja po tom pitanju.

Kako je sa skolama?
Bili su zimski praznici kad sam bio, djeca su se uglavnom s obiteljima igrala po parkovima i plazama. Djece je jako puno, cak i u najzabitijim selima. Sto se skola tice, isti su uvjeti i za zene i za muskarce. Ipak, muskarci lakse dobivaju stipendije za nastavak skolovanja na zapadu. S obzirom da su im domaci fakulteti kvalitetni i cesto imaju kadrove sa zapada, zene se lako obrazuju za slozena zanimanja. Citao sam da su u Oman airu skoro polovica zrakoplovnih inzenjera - zene.
 

·
Registered
Joined
·
2,138 Posts
Zasto ti treba voda za solarne celije?
Jedno su kolektori(zagrijavanje vode), a drugo celije koje samo pretvaraju sunce u struju.

Nece ponestat nafte. :)
Ali valjda kad shvate da bi i na ele. struji mogli zaradjivati ce im doci u glavu u to ulagati.
 

·
Registered
Joined
·
691 Posts
Discussion Starter #19
Zasto ti treba voda za solarne celije?
Jedno su kolektori(zagrijavanje vode), a drugo celije koje samo pretvaraju sunce u struju.
Nije bas tako.jednostavno, solarni paneli trebaju ciscenje i hladjenje za koje je potrebna voda, po nogucnosti s lokalnog izvora kako bi se smanjili troskovi. U pustinji toga nema. Ima razlicitih tehnologija za dobivanje solarne energije, ali za svih je potrebna manja ili veca kolicina vode

Nece ponestat nafte. :)
Ali valjda kad shvate da bi i na ele. struji mogli zaradjivati ce im doci u glavu u to ulagati.
Definitivno, sve zemlje ovog dijela svijeta moraju hitno diverzificirat ekonomiju, na koji god nacin znaju. To i nije bas lako kad nemas preduvjete za neke stvari, a sto se el.energije tice, to ce prije svega trebat za vlastite potrebe jer su okruzeni sa zemljama koje imaju iste probleme.
 
1 - 19 of 19 Posts
Top