Srebrenica kroz vjekove
Srebrenica se pod ovim imenom prvi put spominje u dubrovačkim arhivskim spisima 16. avgusta 1352 godine. Naime tog dana dvojica knjigonoša izjavljuju da su 2. avgusta te godine predali pismo Gruba Mančetića nekom Dobri Bevenjutiću-Cibranoviću, zlataru u Srebrenici (ovaj zlatar spominje se 1346 godine u Kušlatu).
Rimska Domavija
Nesto više od hiljadu godina pre ovog datuma, u Sasama na Gradini, nalazila se rimska naseobina Domavija (Momavium).Sudeći po kopiji jedne rimske geografske karte iz III veka, ceo ovaj kraj oko Srebrenice se nazivao Argentaria, što bi, slobodno prevedeno , moglo da znaci Srebrenica. Argentaria je , možda drugi dio punog izraza: metalna argentaria - srebreni rudnici, rudnici centra. Rec Domavia nije međutim latinskog porijekla , već vjerovatno keltskog, što ukazuje da je ovo naselje postojalo i prije Rimljana. Svoj puni procvat Domavia je doživela u III vjeku. Srušili su je Avari i Sloveni prilikom svojih mnogobrojnih upada na Balkan u VI vjeku, možda 582, kada su srušili i Sirmijum, a možda posle smrti cara Mavrikija (602 godine), koji je je bio preduzeo poslednju vojnu ekspediciju protiv Slovena.
Doba bosanskih vladara
Kada se 1352 Srebrenica prvi put pojavila pod svojim imenom ,njom je jos vladao bosanski ban Stjepan II Kotromanić. Pod njim je bosanska teritorija udvostručena. Srebrenica se mirno i uspešno razvijala i za vrijeme Stjepanovog naslednika, a od 1377 godine i kralja Tvrtka I. Njena privreda aktivira ceo ovaj kraj, pa se oko nje, kao antičke Domavije, razvija niz manjih naselja.Pod uticajem Srebrenice formiraju se i novi ekonomski centri od kojih je jedan i Zvonik (današnji Zvornik), spomenut prvi put 21.maja 1410.godine. Dubrovčani tada samo Novo Brdo (danas istoimeno selo kod Gnjilana ) i Srebrenicu nazivaju gradovima, jer su oni to tada zaista i bili, naime Novo Brdo je tada imalo oko 40 000 stanovnika, a tadasnji Rim samo 15 000 - 20 000 hiljada.
Oko Srebrenice su se od njenog postanka borili i za njen posjed otimali svi koji su i samo izdaleka naslućivali njen potencijal. Tako je Srebrenica prelazila iz ruke u ruku: jednom je bila u ugarskim, pet puta u srbijanskim rukama, četiri puta u bosanskim, i tri puta u turskim rukama, što je naravno uticalo na njen razvoj koji je zbog ovih dešavanja bio dosta usporen.
Srebrenica danas
Srebrenica, zajedno sa područjem Osata, zahvata središnje rubno područje istočnog dijela Bosne i Hercegovine. Jednim dijelom istočni i cio južni dio opštine leži u zavoju Drine i predstavlja sastavni dio šireg veoma živopisnog geografskog mozaika Podrinja.
Geografski, teritorija opštine, ukupne površine 533,4 km2, omeđena je susjednim opštinama: sa juga Rogaticom, sa zapada Vlasenicom, a sa sjevera Bratuncom. Njen istočni dio silazi na rijeku Drinu koja je, istovremeno, i granica sa Republikom Srbijom.
Urbano područje grada Srebrenice prostire se na sjeverniom padinama površi Zeleni Jadar, oko uske doline ravni Crvene rijeke i Ćićevačkog potoka, sastavnica Križevice.
Grad se razvije prema sjevernoj osi otvorene dolinske ravni, na presjeku koordinata 43°59' SGŠ i 19°26' IGD .
Srebrenicu zaobilaze uzdužni putni pravci i tako umanjuju njen geografski položaj, a i šireg područja. Takođe, posmatrano sa fizičko-geografskog aspekta, ovaj teren je sa zapada, a naročito sa juga, zatvoren viskoim reljefnim barijerama. Jedino je otvoren nižom morfologijom terena, manje prema istoku, a više ka sjeveru prema Drini, odnosno Srbiji.