Sjajno, zgusnutost zgrada kao u naselju Tibra ili Stup u Sarajevu. Naguraj što više stanova po metru kvadratnom prostora radi što većeg broja stanova i što većeg profita, sa što bezobzirnijim i besmislenijim urbanizmom. Slika i prilika današnjih urbanih centara u BiH u kojima se struka i nauka ništa i ne pitaju. Cilj je samo prodati i izdati što više stanova gastarbajterima i ovima koji se doseljavaju iz sela u gradove, a koji će ionako zjapiti prazni tokom cijele godine, osim u toku ljeta kad isti dođu na odmor. U Podgorici ima 100.000 praznih stanova u kojima niko ne živi, a kod nas takvo istraživanje niko nije ni napravio, i strah me je i kad bi napravio, bile bi to ogromne brojke sigurno. To se u svijetu zove špekulativna kupovina nekretnina, kupiš veliki broj stanova i poslovnih prostora u kojima neće niko živjeti ili ćeš ih povremeno izdavati, uložiš u te stanove "prljave pare" stečene sumnjivim putem, često nelegalnim, na taj način ih, u zemlji trećeg svijeta, što mi i jesmo, opereš, a da niko i ne istražuje porijeklo tog novca, i poslije kad ti uslovi tržišta dozvole preprodaš po višestruko većoj cijeni. A građevinski sektor se čini da nešto radi i gradi, naravno prividno i vještački, kao navodno se povećava aktivnost u građevinskoj industriji, rastu domaće kompanije, a vlast što na lokalnom što na državnom nivou to iskoristi u propagandne i političke svrhe da se pohvali kako cvjeta izgradnja i razvoj nekog grada, kako grad raste, kako se realizuju urbanistički planovi, kako se puni lokalni budžet, a u stvarnosti se radi o "balonu od sapunice" koji bi u uslovima realne, konkurentne i stvarne tržišne ekonomije, što mi nemamo, sigurno pukao. To se desilo u Španiji prije nekoliko godina kad je građevinska mafija u sprezi sa korumpiranim vlastima na lokalnom nivou izgradila na stotine hiljada stanova koji nisu služili ničemu, odnosno služili su špekulacijama na tržištu nekretnina i građevinskih materijala i pranju novca, pa kad se to sve raspuklo kao balon od sapunice, Španija je kao država dovedena u finansijsku krizu čije posljedice osjeća i danas. A o porezu na imovinu kod nas očito još niko ne razmišlja, pa kad neki gastarbajter ili dijasporac dođe s parama stečenim u inostranstvu i kupi 10 stanova i oni mu stoje prazni, i ne služe ničemu, da barem od te njegove špekulativne kupovine država ima neku korist punjenjem budžeta lokalne ili regionalne samouprave od poreza na imovinu, pa da se prihod od tog poreza usmjeri npr. u izgradnju socijalnih stanova za građane koji stvarno finansijski sebi ne mogu priuštiti stan, ili za izgradnju stanova za mlade bračne parove i rješavanje njihovog stambenog pitanja, ili za zaslužne prosvjetne, kulturne, zdravstvene ili naučne radnike. Ali svjetlosnim godinama smo mi daleko od takve odgovorne, normalne i uređene države.